Svijet
Kako se zemlje u EU-a bore protiv pušenja? Pogledajte što sprema Hrvatska
Cigarete, elektroničke cigarete i drugi duhanski proizvodi štete zdravlju ljudi diljem svijeta, a premda Europska unija želi do 2040. stvoriti prvu generaciju bez duhana, unutar bloka postoje razlike kada je riječ o regulaciji duhanskih proizvoda, piše European Newsroom (ENR). Pušenje je jedan od vodećih uzroka raka i preuranjene smrti u Europskoj uniji, gdje svake godine dovodi do oko 700.000 smrti, piše ENR, zajednički projekt dvadesetak europskih novinskih agencija, među kojima je i Hina.
Većina ministara zdravstva u Europskoj uniji je početkom prosinca izrazila svoju podršku proširenju nepušačkih prostora u pokušaju da se smanji broj smrti od raka. Prijedlog je prošao nakon što su za njega glasale sve zemlje osim suzdržanih Njemačke i Grčke, što je naglasilo političke podjele glede tog pitanja.
Svrha novih preporuka ograničavanje je pušenja na otvorenim javnim prostorima gdje se okupljaju djeca ili druge ranjive skupine poput igrališta, zabavnih parkova, bazena, terasa restorana i javnog prijevoza. Riječ je o neobvezjućim preporukama budući da je zdravstvo u isključivoj nadležnosti država članica.
Preporuke se također odnose na novosti kao što su elektroničke cigarete i grijani duhanski proizvodi kako bi se od pušenja odvratilo i mlade.
Europski parlament je tjedan dana prije toga glasao protiv rezolucije na istu temu nakon što su desničarski zastupnici izglasali amandmane radi razlikovanja tradicionalnih duhanskih proizvoda i elektroničkih uređaja. Parlamentarna rezolucija bi imala samo simboličku vrijednost.
Europska komisija je predložila izmjene trenutnih smjernica iz 2009. s obzirom na činjenicu da svake godine oko 700.000 ljudi izgubi živote zbog uživanja duhana, rekao je novi europski povjerenik za zdravstvo Oliver Varhelyi uoči glasanja.
“To je najveći zdravstveni rizik u Europskoj uniji koji se može izbjeći”, naglasio je Varhelyi.
Procjenjuje se da konzumacija duhanskih proizvoda svake godine ubija više od osam milijuna ljudi u svijetu, uključujući 1,3 milijuna nepušača koji su izloženi pasivnom pušenju, pokazuju podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Prema europskim brojkama, četvrtina smrti od raka u Uniji, na Islandu i u Norveškoj može se pripisati pušenju, što duhan čini vodećim čimbenikom rizika za rak.
Međutim, za javnozdravstvene politike nadležne su zemlje članice, što znači da nove preporuke nisu obvezujuće te da ih članice mogu, ali ne moraju implementirati.
Europska komisija je u sklopu europskog plana za borbu protiv raka odlučila stvoriti “generaciju bez duhana”, odnosno da do 2024. manje od pet posto stanovništva Unije koristi duhanske proizvode. Osim toga, EU je izdvojio značajna sredstva kako bi zemlje članice podržao u implementaciji tih mjera.
Programom EU4Health dodijeljeno je 16 milijuna eura za promoviranje politika protiv pušenja, a programom Horizon 80 milijuna eura za istraživanje načina suzbijanja korištenja duhana i sprečavanja ovisnosti.
Velike razlike diljem EU-a u borbi protiv pušenja
Podaci koje je iz preko 40 zemalja prikupio Smoke Free Partnership, europska koalicija nevladinih organizacija suzbijanje duhanskih proizvoda, pokazuju da je 2022. više od pola zemalja u Europi imala “dobre” ili “vrlo dobre” mjere za zaštitu građana od pasivnog pušenja.
Pojedine europske zemlje su zabranile pušenje u blizini škola, ispred radnih mjesta ili na sportskim stadionima, no Švedska je jedina europska zemlja koja je u potpunosti zabranila pušenje u restoranima i na terasama kafića. U Švedskoj broj pušača je nizak uglavnom zbog tradicionalnog “snusa”, proizvoda od izgnječenog duhana koji se stavlja ispod usne i koji se smatra manje štetnim od pušenja jer škodi isključivo korisniku.
Prema posljednjim podacima, 22 posto Šveđana i 10 posto Šveđanki svakodnevno koristi snus.
Snus bez duhana, no s dodanim nikotinom, dostupan je od 2014. i postao je izuzetno popularan, a naročito među mladima te mu se često dodaju razni okusi. Budući da službeno nije duhanski proizvodi, nije zabranjen u Europskoj uniji iako postoje određene zabrane na nacionalnim razinama.
Velike multinacionalne duhanske kompanije bore se za to da se proizvod ne proglasi nezakonitim izvan Švedske.
Niski porezi, visok broj pušača?
Porezi na duhanske proizvode također variraju među državama članicama, što izravno utječe na cijene i konzumaciju.
Naprimjer, u Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, koja je bila članica EU-a do 2020., porezi su veoma visoki, što je doprinijelo značajnom smanjenju stope pušenja dok su u drugim zemljama, poput Poljske, porezi niži, a konzumacija je i dalje na visokim razinama. Bugarska se nalazi među prvih deset zemalja u svijetu kada je riječ o pušenju te ima najjeftinije cigarete u Europskoj uniji, rekao je Dimitar Sabev iz ekonomskog istraživačkog instituta bugarske akademije znanosti dok je predstavljao nedavnu studiju izrađenu u suradnji s bečkim institutom za međunarodna gospodarska istraživanja.
“Naše simulacije su pokazale da će pušenje u Bugarskoj, u smislu postotka stanovništva, nastaviti rasti ako se zadrži trenutni model oporezivanja cigareta”, istaknuo je stručnjak.
Prema Pavelu Antonovu iz BlueLinka, mreže građanskih inicijativa, tehnički ministar financija u Bugarskoj “uključio je podizanje poreza u predloženi plan” borbe protiv pušenja.
Slovenija već slijedi mnoge preporuke Unije što se tiče suzbijanja pasivnog pušenja, rekla je ministrica zdravstva Valentina Prevolnik Rupel.
Stroža pravila će stupiti na snagu iduće godine poput zabrane elektroničkih cigareta s okusom i grijanih duhanskih proizvoda kao i zatvaranje pušačkih prostora u zatvorenim javnim i radnim mjestima do kraja 2025.
Nacionalni institut za javno zdravstvo procjenjuje da bi značajno povećanje cijene duhanskih proizvoda također doprinijelo smanjenju pušenja s obzirom na to da su financijski razlozi najvažniji čimbenik u donošenju odluke o prestanku pušenja, pored brige za zdravlje.
U Hrvatskoj je u postupku izglasavanje novog zakona koji će grijane duhanske proizvode dodati na postojeću zabranu za pušenje u zatvorenim prostorima. Novi zakon također zabranjuje pušenje na otvorenom, unutar 20 metara od ulaza u zdravstvenu ili obrazovnu ustanovu.
Zasada nema planova da se zabrana pušenja proširi na druga otvorena javna mjesta. Zabrana pušenja na terasama kafića vjerojatno bi naišla na velik otpor ugostitelja i njihovih gostiju. Ispijanje kave jedan je od najdražih društvenih običaja koji je za mnoge Hrvate nezamisliv bez cigarete. Unatoč raznim kampanjama protiv pušenja i povećanjem poreza na duhanske proizvode, pušenje je i dalje popularna navika među hrvatskim stanovništvom.
U Rumunjskoj, gdje u prosjeku puši 34 posto stanovništva, pušenje je zabranjeno u svim zatvorenim javnim prostorima, javnom prijevozu i igralištima. Zakonom je zabranjeno pušenje bilo koje vrste za učenike i studente u obrazovnim ustanovama kao i prodaja duhanskih proizvoda maloljetnicima.
Prema istraživanju iz 2022., 40 posto rumunjskih srednjoškolaca je u svom životu pušilo najmanje jednu cigaretu.
Izvan Unije
Od 13. prosinca Federacija Bosne i Hercegovine, jedan od dva entiteta u BiH, uvodi strogu zabranu pušenja u zatvorenim javnim mjestima. Od siječnja 2025. cijena cigareta i duhanskih proizvoda će porasti zbog povećanja poreza u sklopu strategije za suzbijanje konzumacije duhana financijskim pritiskom.
S druge pak strane, u drugom entitetu Republici Srpskoj, pušenje je dozvoljeno na većini mjesta premda se povremeno raspravlja o izmjeni zakonodavstva.
Albanija je povećala trošarine na duhanske proizvode u siječnju 2023. U pokušaju da dodatno poboljša zdravstvenu zaštitu od duhanskih proizvoda, albansko povjerenstvo za europska pitanja je ljetos predložilo izmjene postojećeg zakona protiv pušenja. Svrha je postrožiti kazne za one koji prodaju ili nude duhanske proizvode mlađima od 18 godina te zabraniti prodaju elektroničkih cigareta, nargila i sličnih proizvoda. Konzumacija duhana u Europskoj uniji se smanjila u proteklih nekoliko desetljeća, no brzina tog pada se razlikuje od zemlje do zemlje.
Prema nedavnom istraživanju Eurobarometra o stavovima Europljana spram duhanskih proizvoda, gotovo četvrtina stanovništva Europske unije (24 posto) puši, što predstavlja pad od jednog postotnog boda u odnosu na istraživanje iz 2020., no omjeri se značajno razlikuju u pojedinim zemljama.
Pri vrhu su Bugarska s 37 posto, Grčka s 36 i Hrvatska s 35 posto dok su na dnu Švedska s osam i Nizozemska s 11 posto.
Unatoč sve većem uspjehu elektroničkih cigareta, koji osobito koriste mladi u dobi između 15 i 39 godina, cigarete u kutijama i dalje su najpopularnije. Prosječna konzumacija je ostala ista kao i 2020., odnosno 14 cigareta na dan.
“S obzirom na ekstenzivno reklamiranje električnih cigareta kao zdravije alternative konvencionalnom pušenju, postale su popularne među ljudima koji pokušavaju prestati”, rekao je Josef Hamoud s njemačkog sveučilišnog medicinskog centra Goettingen, vodeći autor studije o dvojnom korištenju elektroničkih i konvencionalnih cigareta.
“I dalje postoji mnogo toga što ne znamo o dugoročnim zdravstvenim učincima elektroničkih cigareta”, objasnio je.
Neke su zemlje odlučile u potpunosti zabraniti ili elektroničke cigarete, cigarete one za jednokratnu uporabu ili one s okusima namijenjenima djeci.
Početkom studenoga nizozemski je sud potvrdio vladinu zabranu okusa za elektroničke cigarete bez duhana na temelju toga što potiču mlade na pušenje. Sud u Haagu presudio je protiv duhanskog giganta British American Tobaccoa. Zakon o zabrani okusa je na snazi od 1. siječnja 2024.
S obzirom na masovne smrti koje uzrokuju duhanski proizvodi mnogi medicinski istraživači su zatražili da elektroničke cigarete ostanu dozvoljene kao alat za prestanak pušenja, no da se istovremeno čini sve moguće kako bi se spriječilo da mladi počnu pušiti.
Svijet
Hrana u Europi poskupljuje: Evo gdje najviše, a u 14 država cijene padaju
Cijene hrane u Europi ove su godine relativno umjereno rasle, no svježe namirnice sve su skuplje. U Francuskoj su poskupjele za osam posto, dok su poremećaji u opskrbi na jugu Italije doveli do praznih polica u trgovinama.
Svatko tko je krajem listopada ušao u supermarket u Napulju ili bilo kojem drugom dijelu južne Italije mogao je zateći gotovo prazne police s voćem.
Naime, vozači kamiona, nezadovoljni visokim cijenama dizela, gotovo su dva tjedna blokirali ceste i luke diljem južne Italije.
Skladišta su prestala s utovarom robe, a police s mesom, svježim mlijekom, voćem i flaširanom vodom u Kampaniji, Apuliji i Kalabriji počele su se prazniti. U nekim manjim trgovinama zalihe su nestale već u jednom danu, piše Euronews.
Prema preliminarnim podacima talijanskog statističkog zavoda Istata, cijene neprerađene hrane u Italiji u listopadu bile su 7,5 posto više nego godinu dana ranije, nakon rasta od 5,5 posto u rujnu. Cijene tipične potrošačke košarice, koja uključuje hranu, kućanske potrepštine i proizvode za osobnu higijenu, porasle su za 2,5 posto, u odnosu na 1,5 posto prethodnog mjeseca.
Italija je ekstreman primjer, ali pokazuje trend koji se ponovno pojavljuje diljem Europe: nakon relativno mirne godine, svakodnevna kupnja namirnica ponovno postaje sve skuplja.
Energenti u središtu pozornosti, cijene hrane rasle umjerenije
Prema preliminarnim podacima koje je Eurostat objavio u srijedu, inflacija u eurozoni u listopadu je dosegnula četiri posto, što je najviša razina u više od tri godine.
Glavni pokretač rasta cijena bili su energenti. Gorivo, električna energija i grijanje poskupjeli su za 20,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
Cijene hrane, za usporedbu, rasle su znatno sporije.
Hrana, alkohol i duhan u eurozoni su u listopadu bili 1,6 posto skuplji nego godinu dana ranije. Na razini cijele Europske unije hrana i bezalkoholna pića u rujnu su poskupjeli za samo 0,6 posto, prema posljednjim dostupnim podacima za sve države članice.
Međutim, detaljniji pogled na podatke otkriva velike razlike među pojedinim kategorijama proizvoda.
Cijene prerađene hrane, alkohola i duhana u listopadu su porasle za samo 0,5 posto na godišnjoj razini.
S druge strane, neprerađena hrana, koja uključuje voće, povrće, meso i ribu, poskupjela je za 4,6 posto, nakon rasta od 2,7 posto u kolovozu.
“Energenti i hrana potaknuli su rast cijena, dok temeljna inflacija ostaje uglavnom stabilna unatoč aktualnom energetskom šoku”, izjavio je Nicola Nobile, glavni ekonomist za Italiju u Oxford Economicsu, u komentaru dostavljenom elektroničkom poštom.
Takav razvoj događaja postaje jasniji kada se uzme u obzir način na koji hrana dolazi do trgovina.
Traktori koriste dizel, staklenici trebaju grijanje, a gotovo sva roba prevozi se kamionima.
Kada ti troškovi naglo porastu, posebno su pogođene svježe namirnice, koje se, za razliku od trajnih proizvoda, ne mogu mjesecima skladištiti.
Sličan trend i u najvećim europskim gospodarstvima
U Francuskoj su ukupne cijene hrane u listopadu porasle za 1,2 posto. Međutim, svježi proizvodi bili su osam posto skuplji nego godinu dana ranije, prema podacima francuskog statističkog zavoda INSEE. To je ipak nešto manje od rujanskog rasta od 9,5 posto.
U Njemačkoj je hrana poskupjela za samo 0,4 posto.
U Portugalu su cijene neprerađene hrane porasle za 3,7 posto, jednako kao i u rujnu.
U Španjolskoj su cijene hrane nastavile rasti i u listopadu, ali sporijim tempom nego godinu dana ranije.
Cipar na vrhu, Švedska na dnu ljestvice
Podaci za rujan, posljednji dostupni za sve članice Europske unije, pokazuju u kojim su državama potrošači najviše osjetili rast cijena hrane.
Najveće poskupljenje zabilježeno je na Cipru, gdje su hrana i bezalkoholna pića bili četiri posto skuplji nego godinu dana ranije.
Slijede Španjolska s rastom od 2,7 posto, Rumunjska s 2,6 posto, Malta s 2,5 posto i Portugal s 2,4 posto.
Izvan Europske unije posebno se ističe Turska, gdje su cijene hrane u godinu dana porasle za čak 27,6 posto.
Zanimljivo je da su u 14 od 27 država članica EU-a hrana i bezalkoholna pića zapravo bili jeftiniji nego godinu dana ranije.
Najveći pad cijena zabilježen je u Švedskoj, gdje su cijene hrane pale za 6,3 posto.
Takav razvoj događaja uslijedio je nakon smanjenja poreza na dodanu vrijednost (PDV). Švedska vlada 1. travnja prepolovila je PDV na hranu, s 12 na šest posto, a ta će mjera ostati na snazi do kraja 2027. godine.
Pad cijena hrane zabilježen je i u Latviji, Mađarskoj i Češkoj, gdje su cijene bile niže između 3,8 i 4,8 posto.
U posljednjih pet godina najveći teret poskupljenja snosi istočna Europa
Današnji relativno mali rast cijena dolazi nakon višegodišnjih velikih poskupljenja.
Od rujna 2021. godine, kada su cijene energenata počele naglo rasti, hrana je u Europskoj uniji poskupjela za otprilike trećinu.
U Mađarskoj su cijene porasle za više od 50 posto. U Bugarskoj, Estoniji i Rumunjskoj rast je također nešto veći od 50 posto.
S druge strane, u Luksemburgu, Švedskoj i Francuskoj poskupljenje je bliže 25 posto.
Neke od država s najvećim rastom cijena ujedno su i one u kojima hrana zauzima najveći udio u potrošnji kućanstava.
Zbog toga povećanje cijena od dva posto na blagajni za obitelj u Bukureštu ili Sofiji može predstavljati znatno veće opterećenje za kućni proračun nego jednako poskupljenje u Luksemburgu.
Ekonomisti očekuju nastavak rasta ukupne inflacije.
Analitičari Pantheon Macroeconomicsa predviđaju da bi inflacija u eurozoni u siječnju mogla dosegnuti vrhunac od 4,5 posto te očekuju da će Europska središnja banka u prosincu povećati kamatne stope.
Listopadski podaci upućuju na to da bi rast cijena hrane mogao ponovno ubrzati upravo u trenutku kada kućanstvima počinju pristizati veći računi za grijanje tijekom zime.
U pojedinim dijelovima južne Italije potrošači su posljedice takvog razvoja događaja već osjetili.
Svijet
Kolika je neto plaća potrebna za ugodan život u Europi?
Koliko trebate zarađivati da biste ugodno živjeli u Europi? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti.
Ugodan život za svakoga znači nešto drugo. Euronews Business izračunao je koliki je mjesečni neto prihod kućanstva potreban da bi dosegnuo 150 posto nacionalnog medijalnog dohotka, što predstavlja donju granicu višeg srednjeg dohodovnog razreda.
Koliko trebate zarađivati da biste ugodno živjeli u Europi? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti.
Prije svega, pojam „ugodnog života” vrlo je subjektivan. Osim toga, razine cijena znatno se razlikuju među državama, ali i unutar njih. Razlikuje se i broj članova kućanstva, a sam dohodak ne uzima u obzir imovinu ni vlasništvo nad nekretninama.
Ipak, određeni pokazatelji dohotka mogu dati okvirnu sliku o tome koliko je ljudima potrebno za ugodan život.
Jedan od njih je ekvivalentni raspoloživi dohodak.
Riječ je o pokazatelju koji obuhvaća sve novčane prihode članova kućanstva, uključujući prihode od rada, ulaganja, socijalnih naknada i drugih izvora. Od ukupnog iznosa zatim se oduzimaju porezi i socijalni doprinosi.
Dobiveni iznos dijeli se s brojem članova kućanstva preračunatim u ekvivalentne odrasle osobe, što znači da nije riječ o izravnom individualnom dohotku.
Dohodovni razredi srednje klase
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) definira srednju klasu kao kućanstva čiji se ekvivalentni raspoloživi dohodak kreće između 75 i 200 posto nacionalnog medijalnog dohotka.
OECD tu skupinu dijeli u tri kategorije:
- Niži srednji dohodovni razred: od 75 do 100 posto medijalnog dohotka
- Srednji dohodovni razred: od 100 do 150 posto medijalnog dohotka
- Viši srednji dohodovni razred: od 150 do 200 posto medijalnog dohotka
Ne postoji općeprihvaćena granica koja određuje koliki udio nacionalnog medijalnog dohotka kućanstvo mora imati da bi živjelo ugodno.
“Ako su nam dostupni samo podaci o dohotku, vjerojatno možemo pretpostaviti da većina kućanstava s prihodima iznad 150 posto medijalnog dohotka ima dovoljno sredstava za razmjerno ugodan život”, rekao je za Euronews Business Sebastian Königs, viši ekonomist OECD-a.
Međutim, drugi stručnjaci upozoravaju da prihod veći od 150 posto medijalnog dohotka ne jamči nužno financijsku sigurnost.
Euronews Business izračunao je koliko iznosi 150 posto medijalnog dohotka za tri vrste kućanstava kako bi pokazao koliki je neto prihod potreban za ulazak u viši srednji dohodovni razred.
Koliko je potrebno za ugodan život u Europi?
U 2025. godini medijalni ekvivalentni raspoloživi dohodak u Europskoj uniji iznosi 22.939 eura godišnje, odnosno 1912 eura mjesečno.
To znači da je samcu koji živi sam potrebno 2867 eura mjesečno kako bi dosegnuo 150 posto medijalnog dohotka.
U 34 europske zemlje taj se iznos kreće od 603 eura mjesečno u Sjevernoj Makedoniji do čak 6491 euro u Švicarskoj.
Unutar Europske unije raspon je od 1023 eura u Rumunjskoj do 6256 eura u Luksemburgu.
Mjesečni neto prihod potreban za dosezanje tog praga premašuje 4000 eura i u nekoliko drugih europskih zemalja:
Norveška – 5240 eura
Austrija – 4568 eura
Danska – 4524 eura
Irska – 4392 eura
Nizozemska – 4308 eura
Među četiri najveća gospodarstva Europske unije najviši prag ima Njemačka, gdje iznosi 3611 eura.
Slijedi Francuska s 3307 eura, što je oko 15 posto više od prosjeka EU-a, dok je Italija nešto ispod europskog prosjeka, s 2758 eura.
Španjolska ima najniži prag među te četiri zemlje, 2546 eura.
Razlika je znatna: samcu u Njemačkoj potrebno je 1065 eura mjesečno više nego samcu u Španjolskoj.
U Albaniji (723 eura), Turskoj (755 eura), Crnoj Gori (825 eura) i Srbiji (975 eura) taj je prag niži od 1000 eura mjesečno.
Zajedno sa Sjevernom Makedonijom, svih pet zemalja imaju status kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji.
U 11 država članica EU-a prag se kreće između 1000 i 1900 eura mjesečno, uključujući Portugal (1808 eura), Poljsku (1799 eura), Grčku (1463 eura), Bugarsku (1108 eura) i Mađarsku (1099 eura).
Dohodak nije jedino mjerilo, važna je i imovina
Königs ističe da dohodak otkriva samo dio priče.
Nejednakost u bogatstvu, osobito kada je riječ o mogućnosti posjedovanja vlastite nekretnine, velik je problem u mnogim zemljama OECD-a.
„Neki ljudi mogu sasvim dobro živjeti i s niskim prihodima jer posjeduju vlastiti dom i možda žive u području gdje su cijene niže”, rekao je.
Caminada je također naglasio važnost imovine i štednje.
Prema njegovim riječima, kućanstvo sa skromnim prihodima, ali i ušteđevinom koja mu je lako dostupna, može se bolje nositi s neočekivanim troškom ili gubitkom posla nego kućanstvo s višim prihodima, ali bez štednje i s velikim dugovima.
Svijet
Objavljen popis najboljih mirovinskih sustava u Europi: Gdje je Hrvatska?
Novo istraživanje koje je obuhvatilo 55 mirovinskih sustava diljem svijeta pokazalo je kako stoje europske zemlje kada je riječ o mirovinama, ali i upozorilo na zabrinutost zbog dugoročne održivosti mirovinskih primanja u nekim od najvećih europskih gospodarstava.
Prema globalnom indeksu mirovinskih sustava Marsh CFA Institute (MCGPI), Nizozemska ima najbolji mirovinski sustav na svijetu, javlja Euronews.
Prvoplasirana zemlja ostvarila je 85,8 od mogućih 100 bodova, a slijede Danska s 84,1 i Island s 84 boda. To su jedine europske zemlje koje su dobile najvišu ocjenu. U istoj kategoriji nalaze se još Singapur, Izrael i Australija.
Istraživanje je obuhvatilo 55 mirovinskih sustava koji pokrivaju 66 posto svjetskog stanovništva.
Prema kojim kriterijima su ocjenjivani mirovinski sustavi?
Svaki sustav ocjenjivan je prema trima glavnim kriterijima: Primjerenosti mirovinskih primanja, dugoročnoj održivosti sustava te kvaliteti upravljanja, nadzora i zaštite korisnika.
Poredak se znatno mijenja kada se promatra svaki kriterij zasebno. Prema indeksu, Kuvajt ima najbolji rezultat u kategoriji primjerenosti mirovina, Danska prednjači po održivosti, dok je Finska najbolje ocijenjena prema kvaliteti upravljanja i pouzdanosti sustava.
Za prvo mjesto u ukupnom poretku mirovinski sustav mora osiguravati primjerena primanja, dugoročnu održivost i visoku razinu pouzdanosti.
Upravo je ta kombinacija Nizozemskoj donijela prvo mjesto četvrtu godinu zaredom.
Zašto je Nizozemska na prvom mjestu?
Izvješće nizozemski model opisuje kao snažan mirovinski sustav u kojem državna mirovina osigurava pouzdanu osnovu prihoda, dok dodatni mirovinski programi povezani sa zaposlenjem obuhvaćaju većinu radnika.
Velika imovina uložena kroz mirovinske fondove pridonosi sigurnosti budućih isplata. Sustav se također ističe kvalitetnim propisima, upravljanjem i zaštitom korisnika.
Nizozemska trenutačno provodi reformu mirovinskog sustava. Umjesto modela u kojem su mirovinska primanja unaprijed određena, najčešće prema plaći i godinama radnog staža, postupno se prelazi na individualnu mirovinsku štednju, pri čemu iznos mirovine više ovisi o uplatama doprinosa i prinosima od ulaganja.
Reforme su potaknute, među ostalim, dugotrajnim razdobljem niskih kamatnih stopa, zbog kojih je bilo teže financirati zajamčene mirovine. Pravila financiranja također su ponekad odgađala povećanja mirovina radi usklađivanja s inflacijom.
Osim toga, postojeći sustav dodatnih mirovina nije bio dovoljno prilagođen osobama koje često mijenjaju posao ili rade kao samozaposlene osobe.
Očekuje se da će prijelaz na novi model biti dovršen do 2028. godine.
Kako stoje europske zemlje i gdje je Hrvatska?
Indeks uspoređuje 19 europskih zemalja, uključujući Tursku.
Nakon Nizozemske, Danske i Islanda, najbolje ocijenjene mirovinske sustave imaju Švedska, Finska i Norveška, a slijede Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Irska, Belgija, Njemačka, Portugal i Hrvatska.
Te su zemlje dobile ocjene B+ ili B, što znači da njihovi mirovinski sustavi imaju kvalitetnu strukturu i brojne pozitivne značajke, ali i određena područja koja zahtijevaju poboljšanja.
U sljedećim kategorijama, C+ i C, nalaze se Španjolska, Poljska, Italija i Austrija. Njihovi sustavi imaju određene prednosti, ali i znatne rizike ili nedostatke koji bi mogli ugroziti njihovu učinkovitost i održivost.
U tim su kategorijama i Sjedinjene Američke Države te kontinentalna Kina, dva najveća svjetska gospodarstva.
Neke od najvećih europskih ekonomija suočavaju se s ozbiljnim problemima
Iako pojedine velike europske zemlje osiguravaju razmjerno dobre mirovine, njihovi se sustavi suočavaju s ozbiljnim izazovima dugoročnog financiranja.
Među europskim zemljama s najvećim dugoročnim rizicima izdvajaju se Austrija, Italija i Španjolska.
Posebno je izražen primjer Španjolske, četvrtog najvećeg gospodarstva Europske unije. Ta je zemlja za primjerenost mirovina dobila 83 boda, što upućuje na razmjerno visoka mirovinska primanja i odgovarajuće resurse, ali je za održivost ostvarila samo 33 boda.
Sličan problem ima i Francuska, drugo najveće gospodarstvo Europske unije, koja je za primjerenost mirovina dobila 85 bodova, a za održivost svega 49,3 boda.
Rezultati pokazuju da visina mirovina nije jedino mjerilo kvalitete sustava. Jednako je važno može li država dugoročno osigurati njihovu isplatu budućim generacijama umirovljenika.
-
magazin1 tjedan prije(FOTOGALERIJA) MODNA NOĆ ZA PAMĆENJE: ModernA pretvorila raskošni Berekin Wedding & Events Resort u središte glamura, elegancije i vrhunske mode!
-
magazin1 tjedan prijeFOTOGALERIJA / Privlačka lignjada okupila 26 ekipa: Ulovljeno više od 70 kilograma liganja, evo tko je pobijedio
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 tjedna prijeFOTOGALERIJA IZ OPĆE BOLNICE / Zadarski laboratorij ima najveseliju klapu!
-
magazin2 tjedna prijeŠPICA!




