Klimatske promjene zagrijavaju Sredozemno more i otvaraju put stotinama invazivnih ribljih vrsta koje ugrožavaju domaće populacije i mijenjaju život uz obalu.

Znanstvenici upozoravaju da klimatske promjene, koje su najvećim dijelom posljedica sagorijevanja nafte, ugljena i plina, uzrokuju zagrijavanje Sredozemnog mora, što pogoduje dolasku stotina novih invazivnih vrsta riba koje uništavaju autohtone populacije.

Smanjenje bioraznolikosti moglo bi otežati život obalnim zajednicama koje se generacijama oslanjaju na tradicionalne načine zarade.

„Sredozemlje naših djedova, naših predaka, Grka i drevne Grčke zauvijek je izgubljeno. Toliko tih promjena je nepovratno“, rekao je za AP Ernesto Azzuro, morski biolog iz Instituta za morske biološke resurse i biotehnologiju talijanskog Nacionalnog istraživačkog vijeća.

Sredozemno more kao ‘žarište’ klimatskih promjena

Znanstvenici su Sredozemno more označili kao „žarište“ klimatskih promjena. Očekuje se da će temperatura mora do 2100. godine porasti između 2 i 6 Celzijevih stupnjeva.

Prema neovisnoj mreži znanstvenika Mediterranean Experts on Climate and Environmental Change, toplinski valovi u moru postajat će sve češći i intenzivniji.

Ronan McAdam, oceanograf iz Euro-mediteranskog centra za klimatske promjene, objasnio je da je jedan od glavnih razloga zagrijavanja činjenica da je Sredozemlje zatvoren morski bazen u kojem se toplina ne može raspršiti kao u prostranim oceanima.

Pogodno okruženje za invazivne vrste

Zagrijavanje mora stvorilo je pogodno okruženje za invazivne vrste poput ribe napuhače, proždrljivog predatora koju je Azzuro opisao kao „najgoreg osvajača“.

Te su vrste nakon ulaska u Sredozemlje kroz Sueski kanal sada krenule prema Francuskoj i Španjolskoj.

Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja pri UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu navodi da su invazivne vrste prisutne već desetljećima, ali da se njihovo širenje ubrzalo početkom 2000-ih, paralelno s rastom temperature mora.

Primjerice, riba lav prvi je put zabilježena u istočnom Sredozemlju 2012. godine, nakon čega se brzo proširila prema zapadu.

„Sredozemlje će biti još siromašnije, s još manje vrsta, jednostavno zato što klimatske promjene ovaj dio Sredozemlja, posebno njegov istočni dio, čine potpuno neprikladnim za autohtone vrste“, rekao je Azzuro.

Cipar je, zbog blizine Sueskog kanala, prvi osjetio posljedice dolaska invazivnih riba. Riba lav potisnula je domaće vrste poput trlje, što je izazvalo nezadovoljstvo među ribarima koji su primijetili velik pad broja lokalnih vrsta koje su kupci tradicionalno tražili.

Tu su i ribe zečarke koje mogu pojesti velike količine algi s morskog dna, čime uništavaju staništa brojnih autohtonih vrsta.

„Znamo što treba učiniti. Trebali bismo smanjiti korištenje fosilnih goriva“, rekao je Piero Genovesi Papik, zoolog iz talijanskog Višeg instituta za zaštitu okoliša i istraživanje.

„Ali to je definitivno hitno pitanje za čovječanstvo. Svi znamo rješenja, ali ona, naravno, zahtijevaju globalnu i zajedničku viziju.“

U Sredozemlju identificirano oko 1000 invazivnih vrsta

Azzuro navodi da je u Sredozemnom moru identificirano oko 1000 invazivnih vrsta, od kojih se njih 800 već čvrsto udomaćilo. Promjene su, kaže, dramatične. Plitki dijelovi istočnog Sredozemlja izgubili su 93 posto populacije mekušaca.

Uz obalu Jadrana, gdje su nekad bile brojne dagnje, gotovo sve su nestale zbog visokih temperatura mora koje su u pojedinim razdobljima prelazile 30 Celzijevih stupnjeva.

Od Venecije na sjeveru do Barija na jugu, „pomor je bio ogroman“, rekao je Azzuro.

„Ako ne pronađemo populacije koje mogu preživjeti u tim različitim klimatskim uvjetima, budućnost dagnji nije sretna budućnost, barem ne u Jadranskom moru“, dodao je.

Azzuro je rekao da su njegov institut i partneri prije nekoliko godina pokrenuli kampanju „Čuvajte se te četiri“ kako bi upozorili na opasnosti koje invazivne vrste predstavljaju za ljudsko zdravlje.

Primjerice, napuhača je otrovna i može biti smrtonosna ako je ljudi pojedu. Otrovne bodlje ribe lava mogu izazvati ozbiljne ozljede kod osoba koje ih dotaknu.

Stručnjaci traže načine za ublažavanje posljedica

Stručnjaci upozoravaju da se širenje invazivnih vrsta više ne može u potpunosti zaustaviti, ali razmatraju načine kako bi se obalne zajednice mogle prilagoditi.

Jedna od mogućnosti je komercijalizacija jestivih invazivnih vrsta. Druga je plaćanje ribarima da love nejestive vrste poput napuhače kako bi ih se potom uništilo spaljivanjem.

Neke vrste, poput ribe lava, imaju „jasne ekonomske koristi jer se prodaju po vrlo visokim cijenama, posebno u nekim zemljama“, rekao je Azzuro.

Ipak, ribari nisu iskoristili potencijal invazivne tamne zečarke, čija se populacija znatno povećala u talijanskim vodama.

Papik smatra da je, iako je „prekasno“ za zaustavljanje širenja invazivnih vrsta u Sredozemlju, moguće poduzeti konkretne mjere za smanjenje njihova utjecaja.

Prvi korak je spriječiti daljnje širenje provedbom međunarodnog sporazuma koji obvezuje države da obrađuju balastne vode brodova koji mogu prenositi takve vrste.

„To je nešto što je tehnički izvedivo i što može smanjiti broj … novih stranih vrsta za 95 do 99 posto“, rekao je.

Druga mogućnost je premazivanje brodskih trupova posebnom bojom koja bi spriječila neželjene organizme da se pričvrste za njih.

Papik je dodao i da se mijenjaju ribarstvene politike kako bi se domaćim vrstama omogućilo da ponovno povećaju brojnost, primjerice uzgojem mekušaca koji su otporniji na invazivnu plavu rakovicu.

„U godinama koje dolaze izazov će biti obnoviti okoliš i pronaći nove načine za njegovu obnovu“, rekao je Papik.

Ekstremne vrućine i suša koje ovog ljeta pogađaju Europu potiču razorne šumske požare, a znanstvenici upozoravaju na sve češću pojavu tzv. vatrenih tornada ili vatrenih vrtloga. Ovaj opasan fenomen posljednjih je dana zabilježen tijekom velikih požara u nekoliko europskih zemalja, među kojima su Francuska i Grčka.

Prema riječima Jamesa Urbana, istraživača šumskih požara s američkog Worcester Polytechnic Institutea, vatreni vrtlozi nastaju kada se snažna toplina požara spoji s vjetrom i konfiguracijom terena, stvarajući rotirajući stup plamena i dima.

Znanstvenici objašnjavaju da se vrtlog formira kada zrak ulazi u požar iz različitih smjerova.

Prirodne prepreke, poput vegetacije, drugih požara ili reljefa, mogu usmjeriti strujanje zraka u kružno gibanje, zbog čega se plamen još brže širi i postaje znatno intenzivniji.

Zašto su vatrena tornada jako opasna?

Vatreni tornadi posebno su opasni jer mogu izbacivati goruće krhotine daleko ispred glavne vatrene fronte, piše Euronews.

Na taj način požar može iznenada preskočiti vatrogasne linije, brzo se proširiti na nova područja i ugroziti vatrogasce te obližnja naselja.

Stručnjaci upozoravaju da je riječ o još jednom pokazatelju promjene ponašanja šumskih požara u uvjetima sve toplije i suše klime.

Dugotrajni toplinski valovi i nedostatak vlage povećavaju rizik od nastanka velikih požara, ali i ekstremnih pojava poput vatrenih tornada, koji dodatno otežavaju gašenje i povećavaju opasnost na terenu.

Dva snažna oceanska fenomena, Super El Niño u Pacifiku i pozitivni dipol Indijskog oceana, prema prognozama bi mogli značajno utjecati na vremenske obrasce tijekom zime 2026./2027. godine.

Dok se u tropskom Pacifiku razvija iznimno snažan Super El Niño, u Indijskom oceanu istodobno se jača nova klimatska anomalija poznata kao pozitivni dipol Indijskog oceana. Prema najnovijim sezonskim prognozama, zajednički učinak tih dvaju fenomena mogao bi tijekom zime 2026./2027. promijeniti vremenske obrasce na sjevernoj hemisferi, uz izražen utjecaj na Sjedinjene Američke Države, Kanadu i Europu.

Indijski oceanski dipol predstavlja temperaturnu razliku između zapadnog i istočnog dijela Indijskog oceana. U njegovoj pozitivnoj fazi, u koju upravo ulazimo, zapadni dio oceana postaje neuobičajeno topao, dok se istočni hladi. Takva raspodjela temperatura pokreće snažnu atmosfersku cirkulaciju.

Iznad toplijih voda na zapadu zrak se uzdiže, dok se iznad hladnijeg istoka spušta, stvarajući veliku tropsku cirkulacijsku ćeliju koja utječe na vremenske prilike diljem svijeta. Najnovije analize pokazuju da je pozitivni dipol tek u početnoj fazi, ali se očekuje da će se zadržati tijekom jeseni i početka zime.

Na jačanje anomalije dodatno utječu snažniji istočni vjetrovi na istoku oceana i slabiji vjetrovi na zapadu. Sezonske prognoze oborina za jesen već pokazuju izražen manjak kiše u istočnom dijelu Indijskog oceana, dok se na zapadu očekuju obilnije oborine, što potvrđuje jačanje atmosferskog utjecaja, piše Severe Weather Europe, a prenosi Večernji list.

Istodobno se u tropskom Pacifiku razvija Super El Niño koji bi, prema trenutačnim modelima, mogao biti jedan od najsnažnijih zabilježenih događaja. Površinske temperature oceana već su četiri do pet stupnjeva više od prosjeka, dok se ispod površine nalazi snažan topli Kelvinov val s temperaturnim odstupanjima većim od osam stupnjeva.

Kombinacija Super El Niña i pozitivnog dipola Indijskog oceana

Model CFSv2 i najnovija sezonska prognoza ECMWF-a predviđaju da bi vrhunac ovog događaja mogao prijeći tri stupnja, a u pojedinim scenarijima dosegnuti i šest stupnjeva.

Ovako snažan El Niño stvara izraženu atmosferičku valnu strukturu, veliko područje uzdizanja zraka iznad Pacifika i spuštanja zraka iznad Indijskog oceana. Kada se taj proces poveže s pozitivnim dipolom Indijskog oceana, nastaje sinkronizirani sustav dvaju oceana koji snažno utječe na mlazne struje i putanje oluja na sjevernoj hemisferi.

U Europi bi kombinacija Super El Niña i pozitivnog dipola Indijskog oceana mogla pogodovati jačem zapadnom strujanju zraka s Atlantika. Prognoze ukazuju na područje visokog tlaka nad južnom Europom i Sredozemljem, dok bi se niži tlak zadržavao nad sjeverozapadnim i sjevernim dijelovima kontinenta.

To bi značilo uglavnom temperature iznad prosjeka u većem dijelu Europe, zahvaljujući blažem atlantskom utjecaju, ali i više oborina, osobito u sjevernim i sjeverozapadnim područjima.

Snažan tropski sustav mogao bi ove zime oblikovati mlazne struje

Snježne prilike uglavnom bi bile ograničene na sjeverne i sjeveroistočne krajeve te više planinske dijelove Srednje Europe, jer bi hladan zrak rjeđe prodirao daleko prema jugu. Ipak, pojedini ciklonalni sustavi mogli bi donijeti lokalne snježne epizode i u unutrašnjosti.

Kombinacija vrlo snažnog Super El Niña i pozitivnog dipola Indijskog oceana stvara snažan tropski sustav koji bi tijekom zime 2026./2027. mogao značajno oblikovati mlazne struje. Za Sjevernu Ameriku to znači izražen klimatski kontrast i mogućnost aktivne snježne sezone u središnjim i južnim dijelovima, dok se za Europu predviđa uglavnom blaža i kišovitija zima pod snažnijim atlantskim utjecajem.