Nastavlja se val tužbi. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u prosincu 2024. potvrdio ništavnost naknada za obradu kredita koje banke nisu ugovorile kao stvarni trošak, omogućujući potrošačima povrat sredstava s pripadajućim zateznim kamatama od dana uplate. Odluke se temelje na načelu da naknada mora odgovarati stvarnoj usluzi, a ne biti skriveni dio kamate. Saznali smo tko i kako može tužiti.

Renata Popović je imala dva kredita u kojem su joj naplaćene i ulazne i izlazne naknade, a odlučila se na konzultacije s odvjetnicom: “Sami postupak je trajao relativno kratko. Imali smo dva ročišta, koliko se sjećam, i tijekom 2025. godine sud je donio presudu u moju korist, a početkom 2026. godine bile su isplate.”

Sudovi su ustvrdili da su banke godinama naplaćivale naknade za obradu kredita bez stvarne usluge, odnosno, da su naplaćivale usluge koje – ne postoje. Takve ugovorne odredbe od 2024. godine smatraju se ništetnima te ih je banka dužna vratiti, skupa sa zakonskim zateznim kamatama od dana uplate.

Odvjetnik Dario Jozić tumači: “Uglavnom su to stavke ugovora, koje poput naknada za obradu zahtjeva za odobrenje kredita ili neka naknada izražena u postotku od kreditnog iznosa, bez nekog jasnog obrazloženja na što se odnosi i što se time plaća. Ili se odnosi na neke jednokratne stavke bez neke stvarne usluge koju je banka pružila, koja bi se mogla konkretizirati, opisati. Ili neka naknada za koju je određeno da se plaća po tarifi banke ili nekim općim aktima banke.”

Jozić upozorava da banke ne mogu naplaćivati naknade koje su ugovorene netransparentno i jednostrano nametnute ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati. Ako klijenti nisu mogli razumjeti što točno plaćaju, povrijeđeno im je potrošačko pravo.

Goran Aleksić iz Udruge Franak kaže: “Više ne rade, to su radile prije. Znači, od kada su počele te presude, od kada je promijenjen zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju, od onda su prestale banke ugovoriti takve naknade, ali to su ugovorali zbog toga jer su mogli, zbog toga im nije nitko zabranio. Hrvatska Narodna banka, na čelu sa slavnim guvernerom Vujčićem, dopuštala je bankama da rade u Hrvatskoj što god hoće. Banke su ugovorale kredite u švicarcima, ugovarale su kamatne stope na nezakonit način koje su također ništetne, ugovarale su naknade koje su ništetne, za sve to su odgovorna Hrvatska Narodna banka i njezin guverner Vujčić koji je sad, evo, slavan, ide u Europu.”

Do sada je već naplaćeno nekoliko stotina presuda. Iznosi variraju, od nekoliko tisuća eura kod manjih stambenih i gotovinskih kredita do desetaka tisuća eura kod većih. Tužiti mogu fizičke i pravne osobe. Sam proces za neke je trajao godinama, no iz Ministarstva pravosuđa poručuju – vidi se skraćenje trajanja postupaka.

Damir Habijan, ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije komentirao je: “Ako pogledamo 2020. godinu, i usporedimo s krajem prošle godine, u ovom trenutku prosjek trajanja je 126 dana. Dakle, govorimo o prosječnom trajanju svih postupaka. Ako gledamo samo građanske i parnične, odnosno trgovačke postupke, 2020. prosjek trajanja je bio 655 dana. Mi smo sada s krajem 2025. na 480 dana. Prema tome, vidi se kontinuirano skraćenje trajanja samih postupaka. Prema tome, ja sam siguran da će i u slučaju ovih postupaka, koje vi spominjete, sve biti riješeno, ja bih rekao, u razumnom roku.

A evo za što je sve moguće zatražiti obeštećenje, kažu iz Udruge Franak:

– ništetnost ugovorene promjenjive kamatne stope koja se mijenja jednostranom odlukom banke

– ništetnost valutne klauzule CHF u leasing ugovorima, dok je za banke iz kolektivne presude prema shvaćanju Vrhovnog suda RH nastupila zastara i za tečajne i za kamatne razlike,

– ništetnost ulaznih i izlaznih naknada!

Rok zastare počinje teći tek od utvrđenja ništetnosti, tako da ako ste kredit uzimali i prije 20 godina, svoje novce svejedno možete dobiti natrag.