Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) PREDSTAVLJENI REZULTATI REKOGNICIJE ZADARSKIH RELIKVIJARA U relikvijaru svete Stošije bila životinjska kost, a prava bila skrivena u jastuku

Objavljeno

-

Akademik Mario Šlaus i prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić predstavili su danas na Sveučilištu u Zadru rezultate rekognicije 34 relikvijara zadarskih zaštitnika, provedene u svibnju prošle godine većinom u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti. I jedan i drugi istraživač stoga su na početku zahvalili posebice nazočnoj opatici zadarskog samostana sv. Marije Č. M. Anastaziji Čizmin i zadarskom nadbiskupu mons. Želimiru Puljiću, koji su im izašli ususret i omogućili raspolaganje relikvijarima.

Njihov rad donio je neke vrlo zanimljive rezultate, među kojima su oni kako je u relikvijaru sv. Donata prema svemu sudeći kostur sv. Krševana, kako je zanimljivom varkom komadić kosti koji bi mogao pripadati sv. Stošiji sačuvan od Mletaka i Turaka te kako ostaci u škrinji sv. Zoila odgovaraju njegovom dobi i vremenu u kojemu je živio i po svemu sudeći su autentični.

Posebno je zanimljiva priča s rekognicijom relikvijara svete Stošije, za koji se vjerovalo da sadrži čeljust svetice, a odmah nakon otvaranja bilo je jasno kako se radi o kosti koze ili ovce. Međutim, sumnjiv im je bio jastuk s imenom svetice na koji je relikvijar položen. Kada ga je č. m. Anastazija pažljivo rašila, u njegovoj unutrašnjosti našli su ljudski ostatak dijela srednjeg prsta na stopalu.

– Prvo se moramo zapitati kako bi to mogla biti kost svete Stošije, kad znamo da je ona zapaljena, a vidljivo je da ova kost nije gorjela, što bi se vidjelo po transverzalnim fisurama i drugim tragovima gorenja. Kada je netko spaljen, očekivali biste da je prvo stopalo izgorjelo. Međutim, iz zapisa znamo da je ona odvedena na otok, na kojemu je rukama i nogama razapeta za četiri kolca i tada joj je zapaljen trbuh, uslijed čega je umrla a njezino poluspaljeno tijelo uzela je kršćanka Apolonija. U takvom kontekstu očekivano je da imamo baš ovakvu kost, naveo je Šlaus.

Veličina i gustoća kosti govore da je bila riječ o mlađoj ženskoj osobi, što također ide u prilog tezi da se radi o sv. Stošiji.

– A zašto bi netko podmetnuo kost u jastuk? Možda da se spriječi otmica ili krađa nečega što ima neprocjenjivu vrijednost. Znamo da je Zadar imao tešku prošlost s Mlečanima i Turcima te je netko našao način da to sakrije i spriječi, zaključio je Šlaus.

U škrinji svetog Zoila pronašli su kostur muškarca koji je doživio između 70 i 80 godina, što je bila ekstremna starost u vrijeme kada je prosječna dob bila četrdesetak godina, i to nakon što bi samo jedno ili dvoje djece preživjelo najraniju dob.

– Ljudi koji su živjeli iznad sedamdeset mjere se u promilima, a za Zoila se navodi da je umro staračkom smrću, i sv. Krševan mu se obraća sa „starče“. Uzeli smo mali fragment rebra na 14C analizu te je nalaz na Max Planck institutu pokazao da je riječ o muškarcu iz drugog ili trećeg stoljeća, koji je pripadao nekome rođenom na području današnje Sirije ili Libanona.

Većina današnjih mučenika rođena je upravo na tom području, logično je i da je Zoilo tamo rođen te kasnije preselio u Akvileju.

Treći veliki misterij odnosio se na odnos relikvija sv. Krševana i sv. Donata. Analizom i spajanjem kostiju utvrđeno je da se i u relikvijaru sv. Donata i sv. Krševana nalazi ovaj drugi. Relikvija svetog Donata od početka je bila sumnjiva jer se vidjelo da se radi o jakom čovjeku, koji je imao promjene na svim kostima, što nikako ne ide u prilog biskupu s plemićkim porijeklom i diplomatskim vještinama. Posljednji dokaz donijela je analiza 14C, koja je kost smjestila također u drugo ili treće stoljeće, petstotinjak godina prije nego je rođen. I Uglešić i Šlaus pomislili su da se radi o istom kosturu kao u relikvijaru sv. Krševana, a kad su kosti stopala spojili jednu uz drugu, vidjeli su da se savršeno poklapaju.

Dr. Uglešić istaknuo je kako u odnosu na najstariji inventar iz 15. stoljeća danas u Zadru nema najvrjednijih relikvija, glave sv. Krševana, koja je odnesena u katedralu sv. Tripuna u Kotoru, gdje je i danas izložena, te relikvijara ruku sv. Krševana, kojega je dao izraditi kralj Koloman početkom 12. stoljeća.

– Relikvijar je bio načinjen od zlata te su se pred njim gradski rektori u 14. stoljeću zaklinjali na vjernost ugarsko-hrvatskom kralju i kraljici. Nažalost, prodan je 1780. godine kako bi se namaknula sredstva za sanaciju krova katedrale, rekao je Uglešić.

Objasnio je i kako je moglo doći do zamjene kostiju svetog Donata i svetog Krševana – pogreškom pri vraćanju nakon ratnih opasnosti s tajnog mjesta, a ono je vjerojatno bilo u skrivenoj prostoriji na podu sjeverne apside rotonde sv. Trojstva, danas crkve sv. Donata.

Osim tijela sv, Krševana postojao je i lanac kojim je vezan, kojemu danas nema traga, te kamen kojim je pogubljen, a po svemu sudeći to je kamen koji se i danas nalazi u kripti sv. Krševana.

– Rekognicije su pokazale značaj samoga Zadra u tom vremenu, koji ih je dobio jer je bio središte bizantske uprave, a bez moći svetaca ne bi mogao biti u pravom smislu riječi grad. Možemo s pravom reći da se radi o autentičnim relikvijama te očekujemo da ćemo rekogniciju napraviti i s drugim relikvijama, rekao je Uglešić.

 
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. GTJ

    23. studenoga 2022. at 8:09

    Što je ovo, nekakva religijska forenzika????!!!! Ma prestanite izluđivati ovaj nesretni puk!

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZADAR-NIN / Održan križni put mladih Zadarske nadbiskupije

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Križni put mladih Zadarske nadbiskupije od Zadra do župe sv. Anselma u Ninu održan je u subotu, 16. ožujka.

Susret je počeo misnim slavljem koje je u župnoj crkvi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru predvodio don Ivan Šibalić, povjerenik za mlade Zadarske nadbiskupije i studentski kapelan u Zadru. Suslavili su belafuški župnik Zvonimir Mikulić, o. Franjo Kowal, župnik Dikla i Kožina i don Marko Majić Mazul, župni vikar zadarske župe Gospe Loretske. Mladi su hodali od Zadra do Nina dionicom oko 20 kilometara. Putem koji je dijelom prošao i obalnim dijelom zaustavljali su se razmatrajući postaje križnog puta; pjevali su, molili i imali mogućnost za ispovijed.

U propovijedi misnog slavlja, don Ivan je govorio o Bogu Ocu kao milosrdnom sucu, što je dar i spasonosna milost za čovjeka, jer čovjek je prethodno bio osudio Boga. Ljudi su na svom sudu u jednom trenutku povijesti osudili Boga i čovjeka u jednoj osobi, Isusu.

„Isus Krist je Bog i čovjek. Naša osuda za Boga i čovjeka bila je križ. To nije slučajno. Isus je znao što će se dogoditi. To je najavljeno po prorocima u Starom zavjetu. Isus je išao na križ i prolio je svoju krv za otpuštenje grijeha, to je i sâm Isus rekao. Bio je to naš sud Bogu i čovjeku. Gledamo ljude koji sude Boga i čovjeka i stavljaju ga na križ. No, i svi mi ćemo jednog dana stati pred sud Božji. Ljudima je bilo dano u jednom trenutku povijesti suditi Boga. I osudili su ga. Ali, svaki čovjek će stati pred Boga i Bog će suditi nama“, istaknuo je don Ivan, naglasivši kako bi bilo strašno da u tim trenucima, kada stanemo pred Boga, Bog nama uzvrati po pravednosti.

„Da Bog tada kaže: ‘Vi ste moga Sina razapeli, e sad ćete vi patiti’. Kako bi to bio strašan sud, kad bi unaprijed sve bilo riješeno – zbog pravednosti. Tako lako se pozivamo na pravednost. Ali, kad mi dođemo pred Boga i njegov sud, pravednost je zadnje čemu se nadamo. Bilo bi prestrašno nadati se pravednosti kad budemo gledali Boga licem u lice. To bi bila katastrofa, kad bi Bog rekao: ‘Po pravdi ću vas suditi’“, istaknuo je don Ivan, rekavši da se mi ljudi nadamo boljem od suda po pravednosti, jer nam je dano to obećanje.

„Nama je Isus rekao da nas nije došao osuditi, nego da nas je došao spasiti. Nadamo se milosrđu. Mi ćemo biti spašeni po Božjem milosrđu. Ne zato što smo dobri, zbog svoje pravednosti, da Bog čovjeku kaže: ‘Bio si dobar, zaslužio si’. Ništa nismo zaslužili. Isus je zaslužio“, naglasio je Šibalić.

Propovjednik je rekao da cijelo Sveto Pismo neprestano govori o Božjem sudu. „Tko god kaže da suda neće biti, laže – jer Sveto Pismo stalno ponavlja da će sud biti. Ali, to nije naš ljudski sud, da smo unaprijed osuđeni i da se radi o čistoj pravednosti. To je drugačiji sud, bolji od našega, na kojem imamo obećanje milosrđa Božjeg“, utješio je don Ivan.

Šibalić je podsjetio na riječi proroka Jeremije koji, govoreći o sudu na kojeg će ljudi jednom doći, kaže: ‘Ali ti, Gospodine, suče pravedni, koji ispituješ srca i bubrege. Daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju“.

„U toj rečenici prorok Jeremija kaže da je naš Bog naš sudac i naš odvjetnik. Oboje! Ti si moj sudac i ja sam tebi povjerio da me ti braniš. Mi pred sobom imamo dragog Boga koji je naš i sudac i branitelj. To je temelj naše nade. To je temelj kršćanske radosti. Naš branitelj i sudac je ista osoba. Branitelj će nam presuditi. Moj sudac, moj branitelj. Kod njega se ne nadam pravednosti, nego milosrđu“, istaknuo je don Ivan. U zahvalnosti za taj dar čovjeku, podsjetio je kako je bl. Alojzije Stepinac na ovoj zemlji u montiranom političkom procesu pred sobom ima suca koji ga je već unaprijed bio osudio.

„Živimo najbolje što možemo i trudimo se, ali razlog naše nade i radosti je milosrđe Božje. Razlog naše nade je u rečenici proroka Jeremije: ‘Gospodine, suče pravedni, tebi povjeravam svoju parnicu’. Znajte to uvijek reći u svom životu, pogotovo ako imate problema. Često imamo velikih problema u životu. Koji god problem imate, sjetite se tih riječi i recite: ‘Gospodine, ti si moj sudac. Tebi u ruke postavljam svoju parnicu’.

Alojzije Stepinac to je još jednostavnije rekao: ‘Kad mi sve uzmu, ostaju mi još uvijek dvije ruke da ih sklopim na molitvu’. Te sklopljene ruke su molitva za milosrđe. Ne mogu svojim snagama, ne nadam se pravednosti, molim Božje milosrđe“, poručio je don Ivan Šibalić, potaknuvši mlade da i taj Križni put bude trenutak molitve za Božje milosrđe.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) KRIŽNI PUT ZA NEROĐENE U CRKVI SV. ŠIME / Don Damir Šehić: “Pobačaj je strašan čin!”

Objavljeno

-

By

Foto: Nikolina Glasnović (’40 dana za život’)

Križni put za nerođene u crkvi sv. Šime u Zadru u petak, 15. ožujka, u organizaciji zadarske podružnice inicijative ’40 dana za život’, predvodio je don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime.

U razmatranjima Križnog puta bila su razmišljanja o borbi nerođene djece za život i posljedicama pobačaja za roditelje i cijelu obitelj.

Poželjevši da i taj susret bude poticaj da ne živimo u društvu koje je ravnodušno prema životu, don Damir je rekao kako vjernici trebaju imati izgrađeni stav da treba poštivati dostojanstvo ljudskog života, od prirodnog začeća do prirodne smrti.

„Pobačaj je strašan čin, osobito za onoga tko biva pobačen; pogađa majku, oca i cijelu obitelj. Društvo treba pomoći obitelji, a ne da ismijava, izruguje i omalovažava obitelj. Cijelo društvo obitelji treba pružiti sigurnost, majci osigurati dostojanstven život, pomoći ženi koja se boji roditi. Biti blizu, učiniti sve što je moguće da se sačuva novi život“, potaknuo je don Damir, rekavši da je to poslanje koje će biti do kraja vijeka.

Poželjevši da društvo voli život, don Damir je rekao da i Crkva želi ohrabriti sve u odluci za život i činiti to u ljubavi i milosrđu. „Isusa su na križnom putu okruživali mnogi koji su ga iznevjerili, prijestupnici koji su mu okrenuli leđa. Ali, Isus nije nikome od njih održao lekciju. Križni put nije prilika da nekom održavamo lekciju. Križni put je prilika da razmišljamo o vlastitom životu i da molimo za one koji Isusa ne poznaju, da ga susretnu. Susresti Boga ne znači samo krenuti za njim. Susresti Boga znači biti uistinu zahvaćen njime, biti oduševljen s Bogom, promijeniti svoj život. Isus nas ne želi osuditi za neki događaj u našem životu, nego želi nam pokazati svoga milosrdnog Oca“, istaknuo je don Damir, poželjevši da ljudi dožive iskustvo Boga koji je blizak čovjeku.

Don Damir je naglasio da ne treba osuđivati ljude koji su se odlučili za pobačaj, nego treba za svakoga moliti, jer ljudi se mogu naći u raznim životnim dramama. „Kao društvo odgovorni smo kada ne pružimo poticaj, uslugu, blizinu, ohrabrenje majkama i obiteljima, nego budemo hladni u odnosu na ljude koji se nalaze u teškoćama. Crkva želi biti blizu onima koji žele pobaciti i učiniti sve da se sačuva život začetog djeteta. Crkva to čini iz ljubavi prema čovjeku i svoga kršćanskog poziva“, rekao je don Damir, istaknuvši da je svako začeto dijete novi život za kojeg se treba boriti i moliti.

Korizma je vrijeme da se probudimo od sna, da učinimo neku žrtvu, rekao je don Damir. U tom duhu moguće je i moliti za nerođene na mjestima bdjenja ispred bolnica. Zadar je jedan od 36 gradova u Hrvatskoj gdje se tijekom korizmene kampanje ’40 dana za život’ svaki dan moli ispred Opće bolnice Zadar za nerođene. Geslo ove kampanje je: “Ako se ponizi moj narod na koji je prizvano ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju” (2 Ljet 7,14).

Crkva sv. Šime promiče se kao svetište života u kojem se na osobiti način za vrijeme liturgije blagoslivljaju djeca. Mnogi se utječu zagovoru sv. Šime baš za djecu i osvjedočeni su u uslišane molitve po njegovom zagovoru za pomoć roditeljima i djeci u njihovim raznim tjelesnim i duhovnim potrebama, kao i molbama za mogućnost začeća, što neki ljudi svjedoče da se dogodilo po zagovoru sv. Šime. Sv. Šimi se osobito utječe za djecu jer je on u Jeruzalemu primio Isusa kao dijete u svoje naručje i u djetetu Isusu je 40. dan od njegovog rođenja prepoznao Mesiju, kada su ga Marija i Josip došli prikazati u hram prema židovskom zakonu.

Ines Grbić

Foto: Nikolina Glasnović (’40 dana za život’)

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

NI ZIME NI BURE / Uživajte u proljeću prije proljeća. Kiša nestala iz prognoza, najmanje do vikenda…

Objavljeno

-

By

foto: Saša Čuka

Jutros u većini krajeva umjereno do pretežno oblačno još mjestimice s malo kiše. Zatim postupno razvedravanje, osobito poslijepodne. Zapuhat će prolazno umjeren sjeveroistočni i sjeverni vjetar, a na Jadranu umjerena i jaka bura, prijepodne osobito na sjevernom, a prema kraju dana na južnom. Najviša dnevna temperatura većinom od 9 do 14, na moru između 15 i 20 °C.

U srijedu pretežno sunčano, osobito u Dalmaciji i vedro. Ujutro ponegdje u unutrašnjosti moguća magla, a bit će i mraza. Vjetar većinom slab. Na moru će umjerena do jaka bura slabiti te sredinom dana okrenuti na sjeverozapadni i jugozapadni vjetar. Najniža jutarnja temperatura zraka između -3 i 1, na moru od 5 do 10 °C. Najviša dnevna između 13 i 18 °C.

IZGLEDI VREMENA:

Nakon većinom sunčane srijede, ujutro rijetko gdje i maglovite, od četvrtka postupan porast naoblake, a prema večeri i kiša, većinom na zapadu unutrašnjosti te na sjevernom Jadranu. Petak će biti promjenljiv, pa unatoč duljim sunčanim razdobljima valja računati i na malo kiše ili pokoji pljusak, popodne samo u unutrašnjosti. Vjetar uglavnom slab, na moru povremeno i umjeren sjeverozapadni i jugozapadni. U srijedu ujutro na kopnu ponegdje moguć mraz, a od četvrtka i danju toplije.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu