Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) PREDSTAVLJENI REZULTATI REKOGNICIJE ZADARSKIH RELIKVIJARA U relikvijaru svete Stošije bila životinjska kost, a prava bila skrivena u jastuku

Objavljeno

-

Akademik Mario Šlaus i prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić predstavili su danas na Sveučilištu u Zadru rezultate rekognicije 34 relikvijara zadarskih zaštitnika, provedene u svibnju prošle godine većinom u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti. I jedan i drugi istraživač stoga su na početku zahvalili posebice nazočnoj opatici zadarskog samostana sv. Marije Č. M. Anastaziji Čizmin i zadarskom nadbiskupu mons. Želimiru Puljiću, koji su im izašli ususret i omogućili raspolaganje relikvijarima.

Njihov rad donio je neke vrlo zanimljive rezultate, među kojima su oni kako je u relikvijaru sv. Donata prema svemu sudeći kostur sv. Krševana, kako je zanimljivom varkom komadić kosti koji bi mogao pripadati sv. Stošiji sačuvan od Mletaka i Turaka te kako ostaci u škrinji sv. Zoila odgovaraju njegovom dobi i vremenu u kojemu je živio i po svemu sudeći su autentični.

Posebno je zanimljiva priča s rekognicijom relikvijara svete Stošije, za koji se vjerovalo da sadrži čeljust svetice, a odmah nakon otvaranja bilo je jasno kako se radi o kosti koze ili ovce. Međutim, sumnjiv im je bio jastuk s imenom svetice na koji je relikvijar položen. Kada ga je č. m. Anastazija pažljivo rašila, u njegovoj unutrašnjosti našli su ljudski ostatak dijela srednjeg prsta na stopalu.

– Prvo se moramo zapitati kako bi to mogla biti kost svete Stošije, kad znamo da je ona zapaljena, a vidljivo je da ova kost nije gorjela, što bi se vidjelo po transverzalnim fisurama i drugim tragovima gorenja. Kada je netko spaljen, očekivali biste da je prvo stopalo izgorjelo. Međutim, iz zapisa znamo da je ona odvedena na otok, na kojemu je rukama i nogama razapeta za četiri kolca i tada joj je zapaljen trbuh, uslijed čega je umrla a njezino poluspaljeno tijelo uzela je kršćanka Apolonija. U takvom kontekstu očekivano je da imamo baš ovakvu kost, naveo je Šlaus.

Veličina i gustoća kosti govore da je bila riječ o mlađoj ženskoj osobi, što također ide u prilog tezi da se radi o sv. Stošiji.

– A zašto bi netko podmetnuo kost u jastuk? Možda da se spriječi otmica ili krađa nečega što ima neprocjenjivu vrijednost. Znamo da je Zadar imao tešku prošlost s Mlečanima i Turcima te je netko našao način da to sakrije i spriječi, zaključio je Šlaus.

U škrinji svetog Zoila pronašli su kostur muškarca koji je doživio između 70 i 80 godina, što je bila ekstremna starost u vrijeme kada je prosječna dob bila četrdesetak godina, i to nakon što bi samo jedno ili dvoje djece preživjelo najraniju dob.

– Ljudi koji su živjeli iznad sedamdeset mjere se u promilima, a za Zoila se navodi da je umro staračkom smrću, i sv. Krševan mu se obraća sa „starče“. Uzeli smo mali fragment rebra na 14C analizu te je nalaz na Max Planck institutu pokazao da je riječ o muškarcu iz drugog ili trećeg stoljeća, koji je pripadao nekome rođenom na području današnje Sirije ili Libanona.

Većina današnjih mučenika rođena je upravo na tom području, logično je i da je Zoilo tamo rođen te kasnije preselio u Akvileju.

Treći veliki misterij odnosio se na odnos relikvija sv. Krševana i sv. Donata. Analizom i spajanjem kostiju utvrđeno je da se i u relikvijaru sv. Donata i sv. Krševana nalazi ovaj drugi. Relikvija svetog Donata od početka je bila sumnjiva jer se vidjelo da se radi o jakom čovjeku, koji je imao promjene na svim kostima, što nikako ne ide u prilog biskupu s plemićkim porijeklom i diplomatskim vještinama. Posljednji dokaz donijela je analiza 14C, koja je kost smjestila također u drugo ili treće stoljeće, petstotinjak godina prije nego je rođen. I Uglešić i Šlaus pomislili su da se radi o istom kosturu kao u relikvijaru sv. Krševana, a kad su kosti stopala spojili jednu uz drugu, vidjeli su da se savršeno poklapaju.

Dr. Uglešić istaknuo je kako u odnosu na najstariji inventar iz 15. stoljeća danas u Zadru nema najvrjednijih relikvija, glave sv. Krševana, koja je odnesena u katedralu sv. Tripuna u Kotoru, gdje je i danas izložena, te relikvijara ruku sv. Krševana, kojega je dao izraditi kralj Koloman početkom 12. stoljeća.

– Relikvijar je bio načinjen od zlata te su se pred njim gradski rektori u 14. stoljeću zaklinjali na vjernost ugarsko-hrvatskom kralju i kraljici. Nažalost, prodan je 1780. godine kako bi se namaknula sredstva za sanaciju krova katedrale, rekao je Uglešić.

Objasnio je i kako je moglo doći do zamjene kostiju svetog Donata i svetog Krševana – pogreškom pri vraćanju nakon ratnih opasnosti s tajnog mjesta, a ono je vjerojatno bilo u skrivenoj prostoriji na podu sjeverne apside rotonde sv. Trojstva, danas crkve sv. Donata.

Osim tijela sv, Krševana postojao je i lanac kojim je vezan, kojemu danas nema traga, te kamen kojim je pogubljen, a po svemu sudeći to je kamen koji se i danas nalazi u kripti sv. Krševana.

– Rekognicije su pokazale značaj samoga Zadra u tom vremenu, koji ih je dobio jer je bio središte bizantske uprave, a bez moći svetaca ne bi mogao biti u pravom smislu riječi grad. Možemo s pravom reći da se radi o autentičnim relikvijama te očekujemo da ćemo rekogniciju napraviti i s drugim relikvijama, rekao je Uglešić.

 
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. GTJ

    23. studenoga 2022. at 8:09

    Što je ovo, nekakva religijska forenzika????!!!! Ma prestanite izluđivati ovaj nesretni puk!

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

BOLI VAS ZUB? Evo tko je dežuran ove nedjelje…

Objavljeno

-

By

Ove nedjelje, 4. prosinca 2022. godine u dentalnoj zdravstvenoj zaštiti u pripravnosti je Stomatološka ordinacija Dr. Emerika Tičić De Los Santos.

Zahvati će se obavljati u ordinaciji dentalne medicine na adresi Medulićeva 1, Zadar u vremenu od 8 do 20 sati,  uz prethodni dogovor na  broj mobitela 0996403138.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

KNEŽEVA PALAČA U srijedu ukrajinsko-hrvatska glazbena večer

Objavljeno

-

By

Volonterski centar Zadar u suradnji s Koncertnim uredom Zadar organizira Ukrajinsko- hrvatsku glazbenu večer 7. prosinca u 19 sati u Koncertnoj dvorani braće Bersa na 1. katu Kneževe palače, na adresi Poljana Šime Budinića 3. Ovaj je događaj nastao na inicijativu sudionika psihosocijalne grupe podrške koju Volonterski centar Zadar organizira jednom tjedno za izbjeglice iz Ukrajine, g. Tarasa Mogylevskyja, koji je želio zasvirati za svoje sunarodnjake, ali i Hrvate.

U programu će nastupiti glazbenici i mlade glazbene nade iz glazbenih škola iz Zadra i Ukrajine. Svrha ovog događaja je integracija izbjeglica iz Ukrajine u naše društvo, kao i predstavljanje njihove kulture našim sugrađanima.

Navedena aktivnost odvija se u sklopu projekta „Izgradnja društva dobrodošlice“, koji Udruga “MI” – Split provodi uz financijsku podršku UNHCR-a Hrvatska. Glavni cilj projekta je doprinijeti stvaranju uvjeta za kvalitetnu integraciju izbjeglica i azilanata na lokalnoj razini sukladno važećim politikama i zakonodavnom okviru. Projektnim aktivnostima ističu se činjenice utemeljene na znanju i znanosti, promoviraju viši standardi za integracijske procese i facilitira suradnja među dionicima. Povećana razina svijesti omogućava pristup informacijama i jačanje veza između različitih sektora uključenih u proces integracije.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) PREDSTAVLJENA KNJIGA PROF. DR. SC. SMILJANE ZRILIĆ Djeca s poteškoćama trebaju našu podršku i pohvalu kako bi bila uspješna u školi

Objavljeno

-

By

Odjel za pedagogiju, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja i Centar “Stjepan Matičević” jučer su na Sveučilištu u Zadru organizirali predstavljanje knjige „Djeca s teškoćama u inkluzivnom vrtiću i školi“ autorice prof. dr. sc. Smiljane Zrilić. Riječ je o vrijednom izdanju koji je popunio prazninu u domaćoj literaturi, a posebna joj je vrijednost što na jednom mjestu donosi najvažniju zakonsku legislativu, znanstvena istraživanja te primjere dobre prakse.

Autorica je u zasebnim poglavljima obradila najčešće poteškoće s kojima se učenici, odgojno- obrazovni radnici i roditelji susreću, a to su poteškoće vida, sluha, govora, sniženih intelektualnih sposobnosti, poremećaji iz autističnog spektra, motoričke poteškoće, kronične bolesti, neprihvatljiva ponašanja, hiperaktivnost…

– Najviše prostora posvetila sam danas učestalom neprihvatljivom ponašanju djece rane i predškolske dobi i nižih razreda osnovne škole. To su situacije u kojima mi još uvijek imamo prostora u kojemu možemo djelovati, bilo da je riječ o agresivnosti, nametljivosti, potištenosti ili drugim manifestacijama takvog ponašanja. Nažalost, ako je dijete povučeno, mi to u institucijama teško uočavamo jer dijete ne ometa nastavu, a također mu je potrebna pomoć, istaknula je autorica.

Jedno od poglavlja, o specifičnim potrebama u učenju – disleksiji, disgrafiji i diskalkuliji – zaslužuje zasebnu knjigu, budući da je takvoj djeci potrebna specifična podrška.

– Ono što me najviše zabrinjava je da sve više djece ne voli školu, to je strašna stvar. Mi smo kao djeca, uz puno strožije roditelje i nastavnike, voljeli školu zbog druženja, prijateljstava i simpatija, dok danas vidimo da djeca, jer se boje neuspjeha ili imaju neku poteškoću, ne vole ići u školu. Integracija nije dovoljna bez inkluzije, dijete je potrebno pohvaliti, potaknuti da bude aktivno u onim područjima u kojima je uspješno, istaknula je Zrilić.

Jedna od recenzentica knjige, dekanica Kineziološkog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku prof. dr. sc. Vesnica Mlinarević rekla je kako je potreban dodatan angažman svih sudionika odgoja i obrazovanja kako bi se provela uspješna socijalizacija djece koja su ranije često bila institucionalizirana i marginalizirana.

Promotorica izv. Prof. dr. sc. Matilda Karamatić Brčić istaknula je kako svaki učenik, koji ima bilo kakav oblik neprihvatljivog ponašanja poput plašljivosti, potištenosti, povučenosti, nametljivosti, laganja, prkosa… traži svoje mjesto u sustavu.

– Kroz 12 poglavlja ove knjige inkluzija u odgojno-obrazovno kontekstu je prikazana s ciljem jasnog pozicioniranja svako ključnog sudionika tog procesa uz uvažavanje onoga najvažnijeg, a to je posebnosti svakoga učenika kao poticaja u svakodnevnom radu, a ne prepreke. U kontekstu procesa i učenja na tragu stjecanja potrebnih znanja i vještina za kasniji život rad, uloga i značaj spomenutog poticaja ima još veću težinu. Svi smo su odgovorni za uspješnost procesa, istaknula je Karamatić-Brčić.

Uime Uprave Sveučilišta autorici je čestitao prorektor prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić.

– Svako dijete zaslužuje osjećati se sigurnim, zastupljenim, uključenim i voljenim u okruženju svoje učionice kako bi moglo učiti, napredovati i ostvariti svoj urođeni potencijal bez obzira na rasu, spol, etničku pripadnost, kulturu, vjeru ili sposobnosti. Odgajatelji u ranom djetinjstvu mogu svoj djeci pružiti ovo iskustvo kroz kulturno relevantnu pedagogiju koja povezuje učenje u učionici s dječjim iskustvima kod kuće i materinjim jezicima. Svakako vrijedi pročitati ovu knjigu koja će pomoći odgajateljima u ranom djetinjstvu promicati različitost, jednakost i inkluziju u svojim učionicama od istraživanja vlastitih nesvjesnih predrasuda i povezivanja s obiteljima iz različitih sredina do osmišljavanja razvojno. primjerenih, dosljednih politika usmjeravanja ponašanja stvaranja inkluzivnih programa, rekao je Penezić.

 
Nastavi čitati
Oglasi

U trendu