Sve više djece treba obitelj. Kapaciteti domova za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi odavna su premašeni. Udomiteljskih obitelji koje bi ih mogle primiti, pak, nema dovoljno. Krajem siječnja donesene izmjene i dopune Zakona u udomiteljstvu, trebale bi, među ostalim, povećati naknade udomiteljima. No ova priča nije o zakonima, nego o ljudima čije sudbine određuju. Jer mnogima je ovdje teško, a djeci najteže.

– To su vrlo često visoko traumatizirana djeca, djeca koja su zanemarivana, djeca kod kojih se naknadno utvrde i određena oštećenja zdravlja, kaže Martina Cuvaj, ravnateljica centra za socijalnu skrb Ivanić-Grad.

– Kroz izviđačku organizaciju vodili smo djecu na ljetovanje. Tada sam primijetila da se ta djeca boje mora i vala koji ide prema plaži i tada sam shvatila da nešto moram napraviti. Dala sam si zadatak da ih naučim plivati i naučila sam ih. Bili su 6-12 godina. Jedan dan su navalili na mene ljubili me i svađali se među sobom – to je moja mama, to je moja mama, ispričala je Nives Radeljčić, socijalna radnica.

Dodala je kako se potreba za udomiteljstvom nameće zbog velikog broja djeca koja su izdvojena iz svojih obitelji.

– Nažalost, jedan dio roditelja ne može odgovoriti na jednu od najizazovnijih uloga, a to je roditeljstvo, pa su rješenjem centra za socijalnu skrb djeca smještena u Dječjem domu Zagreb, kaže Radeljčić. 

– Uvijek moramo krenuti od biološke obitelji, postoji li mogućnost da ta obitelj stekne snage i kompetencije da nakon određenog vremena s određenim intervencijama preuzme skrb o svom djetetu. Ali tu treba biti oprezan i ne treba ići u nedogled. Ja imam osjećaj da na toj vagi pravo roditelja i pravo djeteta, još uvijek idem u smislu da je pravo roditelja iznad prava djeteta pa mu se daju neograničene mogućnosti, a da iza toga ne stoji prava motivacija i roditeljska brižnost, istaknula je Cuvaj. 

– Ljudi masovno odustaju od udomiteljstva. To je predivan posao, divno je podizati dijete, ali kao udomitelj si nezaštićen. Ljudi misle da se tu veliki novac zarađuje, ali to je toliko mizerno da je smiješno. Za mjesec moja naknada je 830 kuna po djetetu, rekla je Snježana Pucko – udomiteljica.

– Sve što im u životu treba je malo ljubavi, krevet, topla riječ i tanjur juhice, ništa više, kaže Krešimir Vrpka, udomitelj. 

U siječnju su donesene izmjene i dopune Zakona u udomiteljstvu. Ravnateljica centra za socijalnu skrb Ivanić-Grad kaže kako je najveći iskorak napravljen u povećanju opskrbnine za korisnike koju su smješteni u udomiteljstvu i naknade za udomitelje.

– Ne radi se o tome da bi se zarađivalo, da bi novac bio motiv, ali je dobra poruka od Ministarstva da cijeni i uvažava trud koji udomitelji ulažu u skrb za dijete 24 sata, smatra Radeljčić.

– Paušalne tvrdnje da centri za socijalnu skrb ne rade svoj posao, ja svakodnevno svjedočim suprotno. Mi smo na terenu, prva linija obrane, mi imamo kontakt s tom djecom, znamo što su prošli i stručno radimo svoj posao, znamo što je za njih najbolje i borimo se za to, ali imam osjećaj da strukturama iznad fali realan kontakt, što njihove odluke znače na život te djece, odnosno ne donošenje nekih odluka, rekla je Cuvaj.