Hrvatska
(PRE)ŽIVJETI U HRVATSKOJ: Prosječan Hrvat na kraju mjeseca potroši 200 kuna više nego što zaradi
Medijalna neto plaća, koja se smatra realnijim pokazateljem, u Hrvatskoj je u studenome 2020. godine iznosila je 5.799 kuna i bila je za čak 1.064 kune niža od prosječne neto plaće
Govoriti o plaćama u Hrvatskoj i može li se s njima (pre)živjeti uvijek se čini nezahvalnom temom, jer u obzir treba uzeti prosjek, a statistika je, kako se voli reći, netočan zbroj točnih podataka i građanima u stvarnosti ne znači mnogo. Uostalom, to je još davnih dana u pjesmi “Po glavi stanovnika” duhovito sažeo Arsen Dedić: “Ti nemaš kola, on ima dvoja, jedna su onda prosječno tvoja“.
Prema zadnjem dostupnom priopćenju Državnog zavoda za statistiku (DZS), od 19. siječnja ove godine, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u studenome 2020. iznosila je 6.863 kune, dok je prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome iznosila 9.386 kuna, piše net.hr
Medijalna plaća 1064 kune niža od prosječne
Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća obuhvaća plaće zaposlenih za obavljene poslove na osnovi radnog odnosa i naknade za godišnji odmor, plaćeni dopust, blagdane i neradne dane određene zakonom, bolovanja do 42 dana, odsutnost za vrijeme stručnog obrazovanja, zastoje na poslu bez krivnje zaposlenoga, naknadu za topli obrok i primitke na osnovi naknada, potpora i nagrada u iznosima na koje se plaćaju doprinosi, porezi i prirezi.
No, više bi nas trebala zanimati medijalna plaća, jer ona daje realniju sliku. Za razliku od prosječne plaće koja se dobije tako da se plaće svih zaposlenih zbroje i zatim podijele s brojem zaposlenih, iznos medijalne plaće dobije se drugim putem: sve plaće zaposlenih poredaju se od najniže do najviše (ili obrnuto), a iznos one koja je u samoj sredini jest medijalna plaća. To, pak, znači da polovica zaposlenih ima manju, a polovica veću plaću od tog iznosa.
Prema podacima DZS-a, medijalna neto plaća u Hrvatskoj u studenome 2020. iznosila je 5.799 kuna, dok je medijalna bruto plaća iznosila 7.566 kuna. Dakle, medijalna neto plaća za 1.064 kune niža je od prosječne neto plaće, a medijalna bruto plaća niža je za 1.820 kuna.
Mjesečni troškovi prosječnog Hrvata veći od plaće
Kako onda prosječni zaposleni građanin s tih 5.799 kuna ili 773 eura uspijeva iz mjeseca u mjesec skrpati kraj s krajem? Posegnemo li sada za statistikom Europske unije, točnije posljednjim dostupnim izvješćem Eurostata o troškovima života, onim iz 2019. godine, vidimo da je prosječna godišnja potrošnja u Hrvatskoj po stanovniku 9.730 eura, odnosno 810 eura mjesečno. Ako je medijalna plaća 773 eura, ispada da više od polovice zaposlenih građana Hrvatske svakoga mjeseca ostaje “prekratko” za tridesetak eura u namirivanju troškova.
Odavno je poznato da najviše trošimo na prehranu. Prema Eurostatu, svatko do nas na prehranu godišnje potroši u prosjeku 1780 eura ili 148,3 eura mjesečno. To je oko 1.100 kuna ili gotovo petina od ukupne plaće. Na režije i stanovanje potroši godišnje daljnjih 1580 eura ili 131,6 eura (987,5 kuna) mjesečno. Ostali troškovi su 75 eura (570 kuna) mjesečno za prijevoz, 35,8 eura (268 kuna) za zdravlje, 35 eura za odjeću i obuću (262 kune) te 32,5 eura (243 kune) za komunikacije.
U Zagrebu četveročlanoj obitelji treba 14.600 kuna mjesečno
U Zagrebu je, primjerice, prosječna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u studenome prošle iznosila je 7.961 kunu, ali nema podatka o medijalnoj plaći u glavnome gradu. Prema procjeni portala Numbeo, mjesečni troškovi za jednu osobu iznose 4.300 kuna, dok je četveročlanoj obitelji u Zagrebu mjesečno potrebno za život 14.600 kuna – gotovo dvije prosječne neto plaće. I to bez stanarine koja za trosobni stan u centru grada iznosi oko 5.000 kuna, a izvan centra oko 3.600 kuna.
Prema toj ‘potrošačkoj košarici’ Numbea, Zagreb ipak nije najskuplji za život u Hrvatskoj, nego Split. Ondje mjesečni troškovi jedne osobe iznose 4.190 kuna, a četveročlanoj obitelji potrebno je 14.470 kuna na mjesec bez troškova stanarine, s tim da je ondje prosječna neto plaća niža nego u Zagrebu – oko 4.750 kuna. U Rijeci je četveročlanoj obitelji za troškove života (bez stanarine) mjesečno potrebno 14.130 kuna, a u Osijeku 11.483 kune.
Hrvatska
PROGNOZA / Kiša se na kopnu ledi u dodiru s tlom, evo gdje se očekuje grmljavina
Pretežno oblačno je diljem Hrvatske, kiša pada kako u unutrašnjosti tako i duž Jadrana, stoga se u mnogim mjestima vozi po mokrim i skliskim kolnicima.
Na kopnu lokalno ima oborine koja se smrzava u dodiru s tlom. Također na mnogim mjestima ima magle koja smanjuje vidljivost, stoga se vozače poziva na oprez. U nastavku srijede uglavnom će biti oblačno, kiša će biti češća duž Jadrana i uz Jadran, gdje može biti i grmljavine.
Tijekom četvrtka će biti manje oborine, uglavnom će još malo kiše i pljuskova biti duž Jadrana i uz Jadran. Na kopnu uglavnom suho, bit će i sunčanih razdoblja.
Petak će u unutrašnjosti biti tmurniji, kao i na sjevernom Jadranu, gdje lokalno može pasti malo kiše. Sunčanije u Dalmaciji. Temperature malo više.
Za vikend stabilnije, ali na kopnu često s maglom i niskim oblacima, moguće dugotrajnijim. Sunčanije će biti duž Jadrana.
Hrvatska
Prosječna hrvatska obitelj svaki mjesec treba gotovo 500 eura samo za osnovne potrepštine
Temeljna košarica za četveročlanu obitelj, koja uključuje prehranu i osnovnu higijenu, u studenom je na nacionalnoj razini stajala prosječnih 486,07 eura te je bila za 2,51 euro skuplja u odnosu na listopad, pri čemu po skupoći prednjači Požeško-slavonska županija, pokazuje mjesečno istraživanje portala za usporedbu cijena koliko.hr. Istraživanje jeprovedeno u suradnji s Hrvatskom udrugom za zaštitu potrošača (HUZP), a pokazalo je da su se, nakon blagog popuštanja u listopadu, cijene vratile na rujansku razinu.
Drugi mjesec zaredom najskuplja “košarica za preživljavanje” je bila u Požeško-slavonskoj županiji te je stajala 495,55 eura. Istovremeno, najjeftinija je bila u Sisačko-moslavačkoj županiji, 477,39 eura. Druga najskuplja košarica je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, 494,58 eura, a treća u Gradu Zagrebu, 491,06 eura. S druge strane, nakon Sisačko-moslavačke, najjeftinija košarica za četveročlanu obitelj je u Koprivničko-križevačkoj županiji, 478,19 eura, a slijedi je Virovitičko-podravska s 478,78 eura.
Slično je i kod tročlanih obitelji, pa tako nacionalni prosjek temeljne košarice iznosi 386,33 eura, što je 2,04 eura više no u listopadu. Najskuplja ostaje Požeško-slavonska županija s košaricom koja je stajala 393,95 eura, a najpovoljnija Sisačko-moslavačka s 379,68 eura.
Samački život najskuplji
Samački život i dalje je najskuplji pa je temeljna košarica u studenom samca koštala 250,31 euro, uz skok za 1,61 euro na mjesečnoj razini. I tu je najskuplja Požeško-slavonska županija s cijenom od 255,91 eura, dok je najjeftinija Koprivničko-križevačka županija u kojoj se ta košarica mogla kupiti za 245,69 eura.
Temeljna košarica sadrži 51 artikl i pokriva skromne, ali uravnotežene mjesečne potrebe kućanstva. U njoj su osnovne namirnice poput kruha, brašna, tjestenine, riže, krumpira, voća, povrća, mesa, jeftinije ribe, mliječnih proizvoda i začina te sredstva za osobnu i kućansku higijenu kao što su sapun, šampon, deterdžent i toaletni papir. Količine su prilagođene stvarnim minimalnim potrebama, bez raskoši i viškova i zato se ova košarica naziva “košaricom za preživljavanje”. Prednost se daje domaćim proizvodima koji su dostupni u većini trgovačkih lanaca, pojašnjavaju s portala.
Pritom, cijene po županijama izračunate su kao prosjek kontinuiranog praćenja maloprodajnih cjenika koje su trgovački lanci dužni svakodnevno objavljivati prema Vladinoj odluci od 2. svibnja ove godine. Cijena nacionalne košarice predstavlja prosjek županijskih vrijednosti i daje najtočniji prikaz troškova prehrane i higijene u Hrvatskoj.
Umirovljenici samci si mogu priuštiti samo pola košarice
Portal je izračunao i cijenu standardne košarice, koja uključuje širi izbor prehrambenih i higijenskih proizvoda, njih ukupno 77, te odražava stvarne potrošačke navike hrvatskih obitelji. U studenom je njezina cijena za četveročlanu obitelj dosegla 721,34 eura, 2,44 eura više no u listopadu, za tročlanu obitelj 575,82 eura ili dva eura više, a za samce je iznosila 326,59 eura, uz rast za 1,45 eura na mjesečnoj razini.
Prema riječima Siniše Domislovića s portala koliko.hr, u odnosu na listopad značajno su poskupjeli deterdžent za pranje rublja, šunka u ovitku, napolitanke, kao i povrće kojem završava sezona. No s druge strane, pojeftinili su luk, grah, svinjsko meso i toaletni papir. U priopćenju se prenosi i izjava predsjednice HUZP-a Ane Knežević, koja ističe da si umirovljenici samci mogu priuštiti kupnju samo pola košarice.
“Pojeftinjenje je bilo kratkog vijeka, a tek nas čeka ‘veselje’ s blagdanskim cijenama. Najviše nas žalosti to što su najskuplje košarice samačkih domaćinstava, a takvih je u Hrvatskoj čak 400.000 od njih ukupno 1,4 milijuna. Osobe starije od 65 godina čine 60 posto samačkih domaćinstava pri čemu imaju vrlo niske mirovine. Vidimo da je temeljna košarica za samca 250,31 eura, a ona s malo više proizvoda čak 326,59 eura. To znači da, kad podmire sve režijske troškove, ti naši sugrađani imaju poluprazne košarice. O tomu bi više računa trebali povesti oni koji vode ovu zemlju“, poručila je Knežević.
Hrvatska
Nedovoljan broj djece u Hrvatskoj ide u vrtiće. Poseban problem među siromašnijima
U državama članicama EU-a raste jaz u uključenosti djece u vrtiće, što u Hrvatskoj, u kojoj se i dalje bilježe velike regionalne i socioekonomske nejednakosti, zahtijeva snažnije djelovanje države i lokalnih vlasti, kaže se u tekstu osvrta Instituta za javne financije.
U periodičnoj publikaciji Instituta za javne financije ističe se da ciljne razine uključenosti djece mlađe od tri godine u rani i predškolski odgoj i obrazovanje (RPOO) nisu postignute ni na razini EU-a ni u Hrvatskoj, neovisno o socioekonomskoj skupini.
Da 2030. godine 45 posto djece mlađe od tri godine trebalo bi biti uključeno u RPOO, te 96 posto starije djecu predškolske dobi, ciljevi su Europske komisije.
Problem izraženiji kod siromašnijih
Ukupna uključenost se povećala, ali razlike među djecom različitog socioekonomskog statusa dodatno su porasle za čak 8,2 postotna boda u razdoblju od 2015. do 2024., odnosno s 12,1 na 20,3 postotna boda, kaže se.
Ni u skupini djece od tri godine do polaska u školu ciljevi još nisu ostvareni u EU-u i Hrvatskoj, no vidljiv je znatno veći napredak i u ukupnoj uključenosti i u smanjenju razlika.
Hrvatska je i dalje daleko od ciljne razine od 45 posto: u 2024. programe RPOO-a pohađalo je 34,6 posto djece koja nisu u riziku od siromaštva, dok je među djecom u rizičnoj skupini uključenost iznosila samo 8,2 posto, ističe se.
Iako je u proteklome razdoblju zabilježen rast uključenosti, razlike između djece različitoga socioekonomskog statusa znatno su se produbile. U odnosu na 2015., u 2024. je u Hrvatskoj jaz u uključenosti djece mlađe od tri godine prema socioekonomskome statusu narastao za 18,9 postotnih bodova (sa 7,5 na 26,4), što je dvostruko više od rasta zabilježenoga u EU-u. Dok je u Hrvatskoj jaz porastao, u susjednim zemljama poput Slovenije i Mađarske on se smanjio.
Pravo na mjesto u vrtiću
Uz socioekonomske razlike, u Hrvatskoj su izražene i značajne regionalne nejednakosti. Rezultati pokazuju veću uključenost djece u primorskim županijama i razvijenijim dijelovima u unutrašnjosti, dok je uključenost manja u slabije razvijenim područjima. Na takve razlike utječu ponajprije dostupnost vrtića i ukupna razvijenost pojedinog područja, kaže se.
Autorica Sara Čulo zaključno predlaže uvođenje zakonskog prava na mjesto u vrtiću, zatim uspostavu nacionalnog fonda za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koji bi pomogao smanjiti regionalne razlike, kao i razvoj posebnih mjera usmjerenih na djecu iz ranjivih skupina. Naposljetku, ona smatra da bi određivanjem maksimalne cijene vrtića usluga mogla postati pristupačnija svim obiteljima.
Uključenost djece u RPOO ključna je za njihov kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj, ali i za dugoročnu dobrobit društva. No vjerojatnost sudjelovanja u ranim obrazovnim programima i dalje uvelike ovisi o socioekonomskom statusu obitelji, zbog čega su djeca iz nepovoljnijih okruženja rjeđe uključena u RPOO, što dodatno produbljuje društvene nejednakosti. Osiguravanje dostupnih i kvalitetnih programa jedan je od najučinkovitijih načina smanjenja tih nejednakosti, kaže se.







