Connect with us

magazin

Stručnjaci otkrili razliku između psihopata i sociopata

Objavljeno

-

Pexels

Psihopatija se spominje u psihijatrijskoj literaturi još od 1800-ih. Međutim, najnovije izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (poznatog pod nazivom DSM) ne navodi psihopatiju kao priznat klinički poremećaj.

Od 1950-ih, etikete su se mijenjale, a pojmovi poput “sociopatskog poremećaja ličnosti” zamijenjeni su antisocijalnim poremećajem ličnosti, što je ono što danas imamo.

Osoba s antisocijalnim poremećajem ličnosti ima stalno nepoštovanje prava drugih.

To uključuje kršenje zakona, laganje, impulzivno ponašanje, sudjelovanje u tučama, neodgovorno ponašanje i ravnodušnost prema posljedicama svojih djela, piše Science Alert.

Odjeljak u DSM-u o antisocijalnom poremećaju osobnosti spominje osobine psihopatije (i sociopatije).

Drugim riječima, prema DSM-u, te su osobine dio antisocijalnog poremećaja osobnosti, ali same po sebi nisu mentalni poremećaji.

Američki psihijatar Hervey Cleckley dao je prvi formalni opis osobina psihopatije.

Svoj je opis temeljio na kliničkim promatranjima devet muških pacijenata u psihijatrijskoj bolnici.

Prepoznao je nekoliko ključnih karakteristika, uključujući površinski šarm, nepouzdanost i nedostatak kajanja ili srama.

Kanadski psiholog, profesor Robert Hare, usavršio je ove karakteristike naglašavajući interpersonalne, emocionalne i životne karakteristike, uz antisocijalna ponašanja navedena u DSM-u.

Kada spojimo sve te podatke, možemo reći da psihopat manipulira drugima, pokazuje površinski šarm, grandiozan je i stalno obmanjuje.

Emocionalne osobine uključuju nedostatak emocija i empatije, ravnodušnost prema patnji drugih i neprihvaćanje odgovornosti za posljedice svog ponašanja.

Na kraju, psihopat se lako dosađuje, iskorištava druge, nedostaju mu ciljevi i stalno je neodgovoran u svojim djelima.

A što je sa sociopatom?

Pojam sociopat prvi se put pojavio 1930-ih, a pripisuje se američkom psihologu Georgeu Partridgeu.

Akademici su često koristili pojmove sociopat i psihopat naizmjenično. No neki su preferirali pojam sociopat jer su smatrali da javnost ponekad brka riječ psihopat s psihozom.

“Poremećaj sociopatske osobnosti” bio je pojam korišten u prvom izdanju DSM-a iz 1952. godine.

To je bilo u skladu s tadašnjim uvjerenjem da su antisocijalna ponašanja u velikoj mjeri proizvod društvenog okruženja i da se ponašanja ocjenjuju devijantnima samo ako krše društvena, pravna i/ili kulturna pravila.

Neki od ovih ranih opisa sociopatije više su u skladu s onim što danas zovemo antisocijalnim poremećajem ličnosti.

Drugi se odnose na emocionalne karakteristike slične Cleckleyjevom opisu psihopata iz 1941. godine.

Ukratko, različiti su ljudi imali različite ideje o sociopatiji, a čak i danas sociopatija je manje definirana od psihopatije.

Dakle, ni danas ne postoji jedinstvena definicija sociopatije. No, općenito, njezina antisocijalna ponašanja mogu biti slična onima koje vidimo kod psihopata.

Tijekom desetljeća, pojam sociopatija ispao je iz upotrebe. Od kasnih 60-ih, psihijatri su umjesto toga koristili pojam antisocijalni poremećaj ličnosti.

Rođeni ili stvoreni?

I “sociopatija” (ono što danas zovemo antisocijalnim poremećajem ličnosti) i psihopatija povezane su s velikim rasponom razvojnih, bioloških i psiholoških uzroka.

Na primjer, osobe s osobinama psihopatije imaju određene razlike u mozgu, osobito u regijama povezanim s emocijama, inhibicijom ponašanja i rješavanjem problema.

Također se čini da imaju razlike povezane sa svojim živčanim sustavom, uključujući smanjen broj otkucaja srca.

Međutim, sociopatija i njezina antisocijalna ponašanja proizvod su nečijeg društvenog okruženja i imaju tendenciju pojavljivati se u obiteljima.

Ta ponašanja povezana su s fizičkim zlostavljanjem i sukobima u obiteljiilni.

U općoj populaciji, psihopatija je povezana s ovisnošću o drogama, beskućništvom i drugim poremećajima osobnosti.

Neka su istraživanja čak pokazala da je psihopatija predvidjela nepoštivanje mjera tijekom pandemije COVID-19.

Ni psihopatija ni sociopatija nisu klasificirane kao mentalni poremećaji u formalnim psihijatrijskim dijagnostičkim priručnicima.

Oboje su osobine ličnosti koje se odnose na antisocijalna ponašanja i povezane su s određenim interpersonalnim, emocionalnim i životnim karakteristikama.

Psihopatija se smatra genetski, biološki i psihološki utemeljenom, što nekoga stavlja u veći rizik da krši prava drugih ljudi.

No, sociopatija je manje jasno definirana, a njezina su antisocijalna ponašanja rezultat nečijeg društvenog okruženja.

Od ove dvije, psihopatija ima veću korisnost u identificiranju nekoga tko će najvjerojatnije nanijeti štetu drugima.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Magazin

8 najčešćih problema s kojima se suočavaju roditelji iz generacije Z i milenijalci

Objavljeno

-

Roditelji milenijalci i generacija Z odgajaju djecu u svijetu koji se u mnogočemu razlikuje od onoga u kojem su odrastali. Oni su pod utjecajem novih društvenih očekivanja, tehnološkog napretka i promjene u filozofiji roditeljstva. Stručnjaci s portala The Times of India tvrde kako postoji osam najčešćih razloga s kojima se roditelji iz generacije Z i roditelji milenijalci suočavaju u današnje vrijeme.

Ravnoteža između slobode i sigurnosti
Jedan od ciljeva mnogih roditelja milenijalaca i onih iz generacije Z je izgraditi neovisnost svoje djece, dopuštajući im određeni stupanj slobode. Međutim, suočeni su s problemima poput pritiska drugih roditelja, ali i društva općenito, te ih se često previše kritizira da su previše slobodni ili prestrogi u odgoju.

Postavljanje granica bez pretjeranog ugađanja
Mnogi roditelji iz ove dvije generacije osjećaju pritisak da daju svojoj djeci slobodu izražavanja. Ponekad takvo ponašanje dovodi do permisivnosti koja može učiniti disciplinu teškom. Balansiranje razumijevanja i autoriteta može biti nezgodno, pogotovo kada djeca očekuju slobodu bez odgovornosti i testiraju granice svojih roditelja.

“Bore se” s pretjeranom zaštitom svoje djece
Želja za aktivnim uključivanjem u svaki aspekt djetetova života dovela je do onoga što se često naziva “helikoptersko roditeljstvo”, moderni stil odgoja koji se temelji na visokoj kontroli i pretjeranoj zaštiti djeteta. Za razliku od vlastitog djetinjstva, gdje je bilo više slobode za istraživanje bez stalnog nadzora, današnji roditelji često čine potpuno suprotno te nadziru gotovo svaki potez djeteta.

Upravljanje tehnologijom i s vremenom ispred ekrana
Uz lako dostupne pametne uređaje, kontrola vremena provedenog ispred ekrana postala je velika prepreka za pojedince koji odgajaju djecu u današnje vrijeme. Današnji roditelji ne samo da pokušavaju ograničiti koliko vremena njihova djeca provode pred ekranima, već su i stalno zabrinuti zbog sadržaja kojem su izložena.

Mentalno opterećenje “savršenih roditeljstvom”
Roditelji milenijalci i oni iz generacije Z često preispituju sami sebe i stvaraju si stres zbog želje za takozvanim savršenim roditeljstvom. Preplavljeni su savjetima s društvenih medija, blogova o roditeljstvu, različitih knjiga i internetskih foruma te ponekad ne znaju čije bi savjete usvojili u vlastite odgojne metode.

Ne vole kad im netko daje neželjene savjete o roditeljstvu
Milenijalci i roditelji generacije Z često su podvrgnuti prosudbi o svojim roditeljskim izborima, od disciplinskih metoda do odluka o školovanju. Nositi se s tim neželjenim kritikama, a pritom ostati vjeran svojim vrijednostima, može biti izazovno za njih, prenosi The Times of India.

Utjecaj društvenih medija
U eri u kojoj influenceri dijele svaki aspekt svog života na internetu, uključujući roditeljstvo, mnogi roditelji osjećaju pritisak da prikažu “savršenu” verziju vlastitog obiteljskog života. Stalna želja za objavljivanjem novosti i dobivanjem društvenog odobravanja može umanjiti autentične veze.

Pritisak da se prekinu generacijski ciklusi
Mnogi roditelji milenijalci i iz generacije Z aktivno pokušavaju izbjeći ponavljanje generacijskih obrazaca koje su možda iskusili, poput autoritarnog roditeljstva ili nedostatka emocionalne podrške. Predani su rješavanju vlastite traume i osiguravanju zdravije obiteljske dinamike, ali to može biti mentalno i emocionalno iscrpljujuće.

 
Nastavi čitati

Magazin

Kako održati sobne biljke zdravima tijekom zime?

Objavljeno

-

By

S prvim naznakama hladnijih dana, nije samo naše tijelo ono koje treba prilagodbu — i sobne biljke osjete promjene u zraku. Suhi zrak, manjak svjetla i hladne noći testiraju izdržljivost naših zelenih ljubimaca, ali uz nekoliko savjeta, i u srcu zime možete imati bujni biljni kutak.

Suhi zrak – najveći neprijatelj
Kada grijanje krene punom parom, zrak u našim domovima postaje suh. To može uzrokovati isušivanje listova i smanjiti vlažnost koju biljke prirodno trebaju. Biljke poput paprati, kalateja i monstera posebno su osjetljive na suhi zrak. Kako biste im olakšali, razmislite o korištenju ovlaživača zraka ili jednostavno stavite posudu s vodom na radijator kako bi isparavanje povećalo vlažnost u prostoriji. Sprejanje listova vodom može pomoći, ali pripazite da se to ne pretvori u svakodnevni ritual — previše vlage može dovesti do truljenja.

Manje vode, više opreza
Instinktivno bismo možda pomislili da biljke trebaju više njege tijekom zime, ali istina je suprotna. Tijekom hladnijih mjeseci, većina biljaka ulazi u fazu mirovanja. To znači da im je potrebno manje vode. Prekomjerno zalijevanje može dovesti do truljenja korijena — nešto što se lako događa kada su biljke oslabljene zbog manje svjetlosti. Prstom provjerite tlo: ako je suho barem dva do tri centimetra ispod površine, vrijeme je za zalijevanje.

Svjetlost – dragocjena i rijetka
Zima donosi kraće dane, a sunce često skriva svoje lice iza sivih oblaka. Vaša biljka u kutu sobe možda više ne dobiva dovoljno svjetla. Pomozite im tako da ih premjestite bliže prozorima, ali pripazite da nisu izložene hladnim propusima. Biljke koje vole sunce, poput kaktusa i sukulenata, mogu zahtijevati čak i umjetnu pomoć u obliku rasta svjetiljke, prenosi Novi list.

Čišćenje listova kao prirodni “spa” tretman
Prašina se nakuplja na listovima tijekom cijele godine, a zimi je posebno važno održavati ih čistima. Listovi koji su prekriveni prašinom teže apsorbiraju rijetku svjetlost, što dodatno umara biljku. Redovito obrišite listove vlažnom krpom i pružite im lagani ‘spa’ tretman.

Odmorite s gnojivima
Baš kao što se priroda zimi odmara, tako i sobne biljke trebaju pauzu od dodatnih hranjivih tvari. Pričekajte s gnojivima do proljeća, kada će vaše biljke ponovno početi aktivno rasti. Pretjerana gnojidba tijekom zime može oštetiti korijenje i izazvati probleme.

Posebna pažnja osjetljivim biljkama
Biljke koje potječu iz tropskih krajeva, poput orhideja ili bromelija, mogu biti najviše pogođene zimskim uvjetima. Stavite ih dalje od hladnih prozora, ali i daleko od direktnog utjecaja topline radijatora. Voli li vaša biljka vlažnost? Postavite je na tanjurić ispunjen kamenčićima i vodom, pazeći da voda ne dodiruje dno tegle.

S malim prilagodbama, vaša zelena oaza može preživjeti i najhladnije mjesece. I dok vani vladaju hladni vjetrovi i zimske oluje, neka vaša unutrašnjost ostane toplina oaza sretnih biljaka.

 
Nastavi čitati

Magazin

Pet razloga zašto odrasla djeca prekidaju veze sa svojim roditeljima, prema studijama

Objavljeno

-

Odnosi s roditeljima u odrasloj dobi često su složeniji nego što se možda čini na prvi pogled. Dok su neki odrasli s roditeljima koji su ih podržavali i vodili kroz svaki životni korak, drugi su odrastali u okruženju punom nesuglasica, stresa ili čak emocionalne povrede. Bez obzira na to jesmo li imali stabilno i sretno djetinjstvo ili suprotno, odnosi koje razvijamo s roditeljima u odrasloj dobi često zahtijevaju prilagodbu i ponovno uspostavljanje granica.

Mnogi odrasli shvaćaju da su neke dinamike iz djetinjstva ostale nepromijenjene te da sada, kao odrasle osobe, žele ili trebaju drugačiju razinu poštovanja, podrške i razumijevanja od svojih roditelja. S druge strane, razlike u životnim vrijednostima, komunikacijskim stilovima i očekivanjima mogu dodatno otežati uspostavljanje zdravog odnosa. Zbog toga neki odlučuju postaviti čvrste granice ili čak prekinuti odnos kako bi zaštitili vlastito mentalno zdravlje.

Prema istraživanjima ovo su najčešći razlozi zašto odrasla djeca prekidaju odnos s roditeljima.

Ne osjećaju se saslušano
Prema jednoj studiji, ljudi se osjećaju najviše saslušano kada u ključnim odnosima postoji prostor za aktivno slušanje, otvorenost i povjerenje. Kada roditelji ne uspiju stvoriti takvo okruženje, odrasla djeca često se ne osjećaju saslušano i viđeno, osobito kada njihove životne obveze postaju složenije, piše YourTango.

Umorna su od stalnog kritiziranja
Jedno istraživanje pokazalo je da odrasla djeca navode kako “stil komunikacije” više doprinosi toksičnosti u odnosu nego sam sukob. Razlike u vrijednostima, vjerovanjima i stilovima života često izazivaju nesuglasice i povećavaju stres kod djece koja traže podršku, a umjesto toga dobiju kritiku.

Imaju neriješene traume iz djetinjstva
Jedna studija pokazuje da odrasla djeca s neriješenim traumama teško napreduju dok ih roditelji ne priznaju. Kada roditelji odbacuju ili ne priznaju njihove traume iz djetinjstva, to otežava djeci zaštitu, izgradnju zdravijih odnosa i kretanje naprijed bez osjećaja osude.

Njihove granice se ne poštuju
Prema knjizi terapeutkinje Anne Katherine, “Boundaries: Where You End and I Begin”, postavljanje granica za odraslu djecu koja dolaze iz disfunkcionalnih obitelji može biti neugodno, ali je izuzetno važno za očuvanje emocionalnog zdravlja. Granice omogućuju prostor za vlastite interese, samopoštovanje i zaštitu te pružaju fleksibilnost kako bi interakcije s članovima obitelji bile zdrave, produktivne i suosjećajne, umjesto neprijateljske.

    Kada roditelji aktivno ignoriraju, omalovažavaju ili prelaze te granice, ugrožavaju emocionalnu dobrobit svoje djece te stavljaju vlastitu potrebu za prisutnošću i energijom iznad njihovih potreba.

    U odnosu postoji emocionalno zlostavljanje
    Iako se mnogi razlozi za prekid odnosa svode na specifične emocije i složene probleme, jedan od glavnih razloga zašto odrasli prekidaju kontakt s roditeljima jest emocionalno zlostavljanje. Svaka interakcija s takvim roditeljima iscrpljuje ih, izaziva osjećaj krivnje ili ostavlja osjećaj nerazumijevanja. Odrasla djeca donose tu tešku odluku kako bi se zaštitila od toksičnih obrazaca ugađanja drugima i srama, omogućujući sebi prostor za zdraviji život.

       
      Nastavi čitati
      Oglasi
      Oglasi
      Oglasi

      U trendu