S. M. Katarina Teskera izabrana je za novu opaticu benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru na mandat od šest godina, na kapitulu održanom u benediktinskom samostanu sv. Marije u Zadru na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u petak, 12. lipnja.

Postupak izbora nove opatice

Izborni kapitul za izbor nove opatice pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića održan je u kapitularnoj dvorani samostana sv. Marije, na početku kojeg je otpjevan himan „O dođi, Stvorče, Duše svet“.

Zatim je o. Jozo Milanović, monaški asistent Federacije benediktinki u Hrvatskoj, pročitao poglavlje iz Pravila sv. Benedikta o izboru opata, u kojem se opisuje kakav treba biti opat, preporuka osobina opata i kako voditi zajednicu.

Potom je o. Jozo pročitao što propisuju samostanske konstitucije o izboru opatice, što podrazumijeva provedbu pravnih odredbi u tom procesu. Nakon toga koludrice su pristupile tajnom glasovanju te je za novu opaticu izabrana s. Katarina Teskera.

Nakon glasovanja, mons. Zgrablić, predsjedatelj kapitula, pitao je s. Katarinu prihvaća li službu opatice, na što je ona odgovorila: „Prihvaćam, s Božjom pomoću“.

S. Anastazija Čizmin, dosadašnja opatica samostana sv. Marije, bila je opatica 42 godine, u sedam mandata. Napunila je 75 godina i više nije mogla biti birana za opaticu. Po isteku mandata dosadašnje opatice, zajednica sv. Marije koja je najstarija redovnička zajednica u Hrvatskoj, obavijestila je nadbiskupa Zgrablića da treba birati novu opaticu.

S. Katarina je 182. opatica u jedanaest stoljeća postojanja samostana sv. Marije u Zadru. Koludrica zadarskog samostana je 48 godina, od polaganja prvih zavjeta. „Sestre su slobodno birale, molile smo pred Presvetim i zazivale smo Duha Svetoga zadnjih mjesec dana. I ja sam molila neka Bog podari mudrost, pronicljivost duha i srca onoj koja bude izabrana, da može voditi sestre pravim Božjim putem. Neka nas sve vodi milosrdno Srce Isusovo i bude u svima nama“, rekla je s. Katarina po izboru za opaticu.

Biografija s. Katarine

S. Katarina rođena je 31. kolovoza 1958. u Kninu, a rodom je iz Kijeva, iz obitelji Marije i Ivana Teskera te ima još petero braće i jednu sestru. Ušla je u samostan 9. kolovoza 1973. godine. U kandidaturu je ušla 9. svibnja 1976., a u novicijat 11. srpnja 1977. godine, pod geslom: „O Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim“ (Ps 62,2).

Privremene redovničke zavjete položila je 11. srpnja 1978. pod geslom „Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo“ (Lk 1,49), a vječne zavjete 30. kolovoza 1981. godine, pod geslom: „Nauči me, Gospodine, da vršim volju tvoju, jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek me po ravnu putu vodi“ (Ps 143,10). Svoju 25. godišnjicu zavjeta proslavila je na blagdan sv. Benedikta, 11. srpnja 2003., pod geslom „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju“ (Lk 1, 46-47).

Misno slavlje prije kapitula u crkvi sv. Marije predvodio mons. Zgrablić

Prije izbornog kapitula, svečano misno slavlje sa zazivom Duha Svetoga za izbor nove opatice u crkvi sv. Marije kod zadarskih benediktinki predvodio je nadbiskup Zgrablić.

U propovijedi je rekao kako Presveto Srce Isusovo nije samo simbol lijepe duhovne osjećajnosti, nego objava Boga koji nas ljubi do kraja, koji nam se približava, traži nas i nikad ne prestaje otvarati vrata svoje ljubavi.

„U Srcu Isusovom otkrivamo da Bog nije daleko, nego blizu, da nije ravnodušan pred našim osjećajima, našom duševnom i tjelesnom ljudskom patnjom, nego suosjećajan. Bog nije zatvoren u svoju nebesku uzvišenost, nego otvoren prema svakom čovjeku“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da ta svetkovina Presvetog Srca Isusova u zajednici benediktinki ima posebno značenje, jer se zaziva Duha Svetoga za izbor opatice samostana sv. Marije.

„Svaka zajednica koja bira svoju poglavaricu nalazi se u trenutku posebne odgovornosti, ali i posebne milosti. Izbor opatice nije samo organizacijski čin niti jednostavna ljudska odluka. To je, prije svega, duhovni događaj u kojem zajednica želi osluškivati glas Duha Svetoga i prepoznati kamo Gospodin vodi tu monašku obitelj“, poručio je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, istaknuo je riječi sv. Ivana iz drugog čitanja na misi: „Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu“.

„Sveti Ivan ne govori samo o jednom Božjem svojstvu, nego nam otkriva Božju bît. Bog je ljubav. Zato, sve što Bog čini, proizlazi iz ljubavi. Bog iz ljubavi stvara svijet, svakome daruje život, poziva svakog po imenu, vodi povijest spasenja. Iz njegove ljubavi proizlazi utjelovljenje Sina Božjega, ali i križ i uskrsnuće – sve je to izraz Božje ljubavi prema nama u daru Duha Svetoga“, rekao je nadbiskup.

Riječi sv. Ivana imaju osobitu težinu „jer ih piše učenik koji je na Posljednjoj večeri naslonio glavu na Isusove grudi i koji je iz neposredne blizine upoznao otajstvo Kristovog Srca probodenog na križu, prvi trčeći stigao u uskrsno jutro na njegov prazan grob, prvi ga prepoznao kao uskrslog Gospodina na obalama Genezaretskog jezera. Sv. Ivan ne govori samo o ideji ljubavi, nego svjedoči o iskustvu susreta s Kristom koji ljubi do kraja“, naglasio je nadbiskup, istaknuvši da zato sv. Ivan može reći: „U ovom je ljubav: ne da bismo mi ljubili Boga, nego, on je ljubio nas“.

„Kršćanski život uvijek započinje Božjom inicijativom. Prije naše molitve, prije redovničkog poziva i zavjeta, prije služenja, Božja ljubav prva traži čovjeka. Monaški i redovnički život, kao i svako duhovno zvanje, nije prvenstveno ljudski projekt osobnog duhovnog usavršavanja, nego odgovor na ljubav kojom Bog prvi ljubi čovjeka“, rekao je nadbiskup.

Iz činjenice Božje ljubavi izvire i velika benediktinska tradicija koju se može sažeti u riječi tražiti Boga. „Najveća čežnja sv. Benedikta i njegovih monaha bila je tražiti Boga i živjeti u njegovoj prisutnosti. Monaški samostani ostaju trajna mjesta gdje se prvenstveno njeguje i čuva prostor za Boga. Oni postaju oaze šutnje u svijetu buke, mjesta sabranosti i molitve u svijetu rastresenosti i ubrzanosti. Benediktinska zajednica pokazuje da čovjek ne živi samo od rada, uspjeha i vanjske aktivnosti, nego ponajprije od odnosa s Bogom“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuo je da su snažne riječi sv. Benedikta: „Ničemu ne davati prednost pred ljubavlju Kristovom“. „U toj rečenici sadržan je cijeli program monaškog života. Krist nije samo dio života Bogu posvećene osobe; On postaje središte posvećene osobe. Njegova riječ i prisutnost oblikuju misli i dan“, rekao je nadbiskup.

Naglasio je da svetkovina Srca Isusova snažno govori monaškim i kontemplativnim zajednicama. „Monaštvo i kontemplacija, kao svako duhovno zvanje, je duboko ulaženje u svijet kroz Božje srce. Monahinje, koludrice, redovnici, koji sate provode u molitvi, klanjanju, u liturgiji časova, šutnji i sabranosti pred Gospodinom, nose pred Boga radosti i boli cijelog čovječanstva.

Zato je monaški život neizmjerno važan za Crkvu. Iako povučen od vanjske vidljivosti, on se nalazi u srcu Crkve. Kontemplativne zajednice podsjećaju Crkvu da je Bog prvi i najveći dar čovjeku, da molitva nije dodatak životu nego njegov temelj i da čovjek bez Boga gubi dubinu svoga postojanja“, upozorio je nadbiskup.

O službi opatice

Kad se zaziva Duha Svetoga za izbor opatice, važno je osjetiti da izbor bude uronjen u molitvu. „Duh Sveti govori u tišini srca. On vodi zajednicu putem mira, mudrosti i zajedništva. Zato taj izbor nije natjecanje ljudskih sposobnosti, nego zajedničko traženje Božje volje.

Služba opatice ponajprije je duhovna služba. Opatica je pozvana biti znak Kristove prisutnosti u zajednici, čuvarica zajedništva, majka koja sluša, hrabri, vodi i povezuje. Njena služba izvire iz ljubavi prema Kristu i sestrama.

Zato je važno da cijela zajednica u svim danima ostane otvorena Duhu Svetom. Duh Sveti ne stvara podjele, nego zajedništvo. On ne vodi prema zatvorenosti, nego prema međusobnom prihvaćanju i miru. Gdje djeluje Duh Sveti, raste sposobnost slušanja, poštovanja i zajedničkog razlučivanja“, istaknuo je mons. Zgrablić.

„Služba opatice ili poglavarice samostana nosi i posebnu odgovornost za stvaranje ozračja u kojem svaka sestra može živjeti svoje redovničko posvećenje u slobodi, dostojanstvu i povjerenju. Zato je važno njegovati zdravu kulturu ljudskih međusobnih odnosa u redovničkim zajednicama koja se temelji na evanđeoskoj ljubavi, poštovanju osobe i odgovornom vršenju autoriteta.

U zajednici gdje vlada istinska kršćanska ljubav i Kristov duh, rastu sloboda srca, povjerenje i zajedništvo. Gdje se sestre međusobno slušaju, gdje postoji prostor za iskren dijalog, gdje se ne ogovara i kleveće, gdje se autoritet živi kao služenje, a poslušnost kao zajedničko traženje Božje volje, zajednica postaje mjesto u kojem Duh Sveti može djelovati u svojoj punini“, poručio je nadbiskup. Potaknuo je na molitvu da buduća opatica bude „koludrica duboke vjere, mudrosti i razboritosti, sposobna čuvati jedinstvo zajednice, ali i dostojanstvo svake sestre. Neka svojim primjerom pokazuje da se pravo vodstvo ostvaruje ponajprije slušanjem, razumijevanjem, blizinom i ljubavlju, koja odražava Kristovo srce“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je poručio koludricama da Crkva treba njihovo svjedočanstvo, molitvu, vjernost liturgiji, šutnju ispunjenu Bogom i trajno traženje njegovog lica. „Potrebne su joj osobe poput vas koje svojim životom pokazuju da je Bog dovoljan i da je njegova ljubav najveće bogatstvo ljudskog srca. Iz vaše molitve rađa se nova snaga za Crkvu, iz klanjanja raste ljubav prema čovjeku, a iz susreta s Kristom dolazi svjetlo koje obnavlja svijet“, poručio je nadbiskup koludricama, poželjevši da se u svima obnovi želja da ničemu ne damo prednost pred ljubavlju Kristovom te da Presveto Srce Isusovo i toj zajednici bude izvor jedinstva, mudrosti, mira i duhovne obnove.

„Neka samostan sv. Marije, kao i kroz tolika duga stoljeća, ostane mjesto gdje svaka osoba može osjetiti da Bog ostaje među svojim narodom i djeluje, vodi i spašava. Neka osjeti da Kristovo srce uvijek kuca za njega i da ljubav ostaje najveća snaga koja obnavlja pojedinca, Crkvu i svijet“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Služba opatice s. Katarine počinje 8. srpnja 2026., a blagoslov nove opatice Katarine će biti na blagdan sv. Benedikta, u subotu, 11. srpnja, u crkvi sv. Marije u Zadru.

Ines Grbić