Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) Predstavljena knjiga “Raskošno razdavanje – S križa oporuka” fra Andrije Bilokapića

Objavljeno

-

Knjigu ‘Raskošno razdavanje – S križa oporuka’ autora fra Andrije Bilokapića iz samostana sv. Frane u Zadru u  utorak, 31. svibnja u crkvi sv. Frane u Zadru predstavili su Stjepan Lice, Zvjezdana Rados i autor Bilokapić.

U toj knjizi fra Andrija razmatra 7 zadnjih Gospodinovih riječi s križa koje je izrekao dok je bio raspet, u svom smrtnom času. Zadnje Isusove riječi su: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine“ (raskošno razdaje praštanje), „Zaista, tebi kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju“ (razdaje dioništvo u svojoj baštini), „Evo ti Majke“ (razdaje svoju Majku svojima. Predaje svoje Majci), „Žedan sam“ (razdaje svoju žeđ, da nas napoji svojim Duhom, vodom koja zauvijek taži nađu žeđ), „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“ (sjedinjen s patnicima, razdaje ozračje povjerenja i u iskustvu nemoći), „Dovršeno je“ (u posvemašnjem razdavanju sebe, stvara novi svijet) i „Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj“ (sebe predaje Ocu, da bi Duha Svetoga raskošno razdavao Crkvi).

„Knjiga je skromna opsegom, ali sadržajno itekako raskošna i oporučna. Ovo je jedan od najljepših i najsnažnijih duhovnih tekstova koje sam u životu pročitao. Bio sam siguran da to treba objaviti“ rekao je Lice, prva osoba koja je fra Andriji rekla da to treba tiskati, s čime se fra Andrija u početku nije složio.

Lice je bio duboko dojmljen tim tekstom kojeg mu je fra Andrija poslao u svibnju 2021. godine. 

Fra Andrija je tekst poslao i fra Bernardinu Škunci koji je fra Andriji uzvratio: „S posebnim zanosom sam pročitao tvoje promišljanje o ‘Sedam Isusovih riječi’ izašlo iz stanja bolesti korone. Veliš da ti se sada čini da je to ‘nešto otkinuto od tebe’. Držim da je taj osjećaj dobar, da te ne bi hvatala misao da je tekst ‘tvoj’“. Tekst sam doživio kao duboku poruku s Križa, izraženu svjedočki, na proročki i misterijski način, nerijetko mistički. Hvala ti za to iskustvo suživljenosti s našim Gospodinom, Raspetim i Uskrslim“.

Upitavši „Tko može izreći tajnu vjere s Križa?“, fra Bernardin, zauzimajući se za tiskanje te knjige, u drugoj poruci je napisao: „Pa ipak, fra Andrijin tekst je uzvišen, duhovno dirljiv, tekst koji je, s egzegezom i iznad egzegeze, upravo na crti Križa, pa je i teološki bremenit i ujedno čitljiv za duhovnog čitatelja. Nije zabavno štivo nego napajanje i prenošenje s Izvora. Tekst treba tiskati i točka“.

Fra Andrija je nevoljko pristao na objavljivanje knjige, želeći da bude  prožeta slikama iz povijesti i umjetnosti života Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.

Tekst knjige Lice je pročitao više puta, no knjiga mu je uvijek svježa i nova. „Ona je sažetak svih fra Andrijinih razmišljanja, njegove duhovnosti. I  sažetak Evanđelja. Fra Andrija razgovijetno izriče neshvatljivost zbivanja na križu, na Golgoti, i posvuda gdje se Bog žrtvuje za čovjeka. Izriče bez preuzetnosti da tu neshvatljivost doreče. On ju podcrtava svojom zatečenošću i svojom zahvalnošću.

Fra Andrija zbori o otajstvu i posve mu je naravno stajati i zbunjen i zadivljen, egzistencijalno zahvalan. Otajstvom dotaknut, on se prepoznaje ljubljen i otkriva svoje dostojanstvo koje izvire iz Božje ljubavi“ rekao je Lice, istaknuvši da fra Andrija ne odgovara na pitanje „Kako biti dostojan te neizrecivosti“, jer na njega odgovora i nema.

„On tek čezne životno se odazvati Ljubavi, odazivati joj se u svojoj krhkosti. To je ljudska mjera, svakoga od nas, mjera koju Bog svojom prisutnošću ispunja, obnavlja i nosi“ poručio je Lice. Smatra da će čitatelj, iščitavajući povijest Isusove ljubavi, iščitavati i svoju osobnu povijest: kako povijest Isusove ljubavi preobražava njegovu povijest, kako je može izbaviti za smisao, za ljubav, bude li živio po Isusovoj ljubavi.

„Knjiga je puna iznenađenja, čudesnih i potresnih iznenađenja“ rekao je Lice. Prispodobu o sjemenu: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ (Iv 12,24) fra Andrija promatra s druge strane. „Znam da zemlja i kiša i sunce, u žrtvi raspuknutog i darovanog sjemena bivaju oživljeni i uskrišeni; na nov način počinju postojati“.

„Dakle, da sjeme, a to bi moglo značiti i svatko od nas, potvrđujemo smisao i zemlje i kiše i sunca“ rekao je Lice.

Fra Andrija pred Isusom koji žeđa vapi: „Milost nam udijeli da uđemo u puninu susreta“. „Kroz nadahnuće kojem se podložio i nama ga na stranicama prenio, do nas dopiru Isusove riječi s križa: „Evo ti brata!“. U srcu tih riječi odjekuju Isusove riječi upućene svakome od nas: „Ti si mi brat! Ti si mi sestra!““ rekao je Lice.

Lice se prisjetio i večeri potkraj 1994. kada je u crkvi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru predstavljena prva samostalna fra Andrijina knjiga „U ozračju Božje riječi“.

„U njoj su sabrani fra Andrijini tekstovi priređeni za emisiju ‘Mir i dobro’ Hrvatskoga radija – postaje Zadar, u ratnom razdoblju od 1991. do 1994. godine. Slušani su u skloništima i podrumima; u gradu koji je često i dugo bio bez vode i struje, za vrijeme teških zločinačkih napada, ubijanja nevinih te razaranja gospodarskih i kulturnih vrednota. Tako je u obranu slobode i ljudskoga dostojanstva, među ostalim, ugrađena i riječ i molitva“ rekao je Lice.

Nakon te knjige, fra Andrija je objavio knjige Nadvladaj me (1997.), Na Očevu putu (1999.), Zna Otac vaš (1999.), Kruh bogosinstva (2001.), Bože moj, tko sam? (2003.), Pogled vjere iz bogoslužja crkve (2008.) i Kao Otac i Sin u Duhu (2011.).

Knjižicu „Donum vitae“ (Dar života) Bilokapić je priredio za Papu osobno povodom drugog pohoda sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1998.

Iz pisma upućenog Papi, na hrvatskom i poljskom jeziku, Lice je pročitao dva od šest ulomaka toga pisma:

„U veljači 1992. godine, dok je naš grad zasipan zlom granata, u Zadarskoj nadbiskupiji, uz zalaganje nadbiskupa, liječnika, provincijala, Caritasa naše nadbiskupije, župljana župe Srca Isusova i mnogih ljudi dobre volje, osnovano je djelo Pro Vita koje i danas djeluje. Temeljni cilj toga djela jest poštivati, braniti i djelotvorno pomagati ljudsko biće kao osobu od prvoga časa njegova postojanja. Djelo živi od molitve, savjetovanja i rada. Uz naše zalaganje do sada je u zadarskoj bolnici spašeno 547 ljudskih bića kojima su roditelji namjeravali nasilno prekinuti život. Koliko nam dopuštaju naše skromne mogućnosti, nastojimo moralno i materijalno pomagati obiteljima koje su, na naš savjet, obogaćene darom novoga života.

Ginekolozi zadarske bolnice kažu da je u našem gradu nakon tih zalaganja izmijenjen stav o abortusu. To nas veoma veseli. U toj činjenici prepoznajemo da je i danas moguće mijenjati uljudbu i evangeliziranjem ljudskih savjesti i općeg mnijenja. Čudesno je kako je Duh Sveti u ovom djelu ujedinio ljude različitih uvjerenja, zanimanja i dobi“.

Nakon pisma slijedi popis od 472 imena, s napomenom na kraju popisa: „48 trudnica očekuje rođenje djeteta“. „Najstarijia od te djece danas imaju tridesetak godina“ poručio je Lice.

Nakon tih izdanja, fra Andrija više od deset godina nije objavljivao, sve do knjige ‘Raskošno razdavanje – S križa oporuka’.

Prof. dr. Zvjezdana Rados, lektorica knjige koja je korekturom sačuvala fra Andrijinu jezičnu autentičnost, rekla je da je taj tekst molitveno meditativna poema u kojoj se isprepliću lirski, subjektivni, misaoni i epski, pripovjedni, dramski događaji, s elementima paradoksa.

Ta je poema uronjena u otajstvo križa. Tekst je izrastao pod križem i zaustavljen je pred križem Gospodina. Autor čitatelja navodi da zastane pred otajstvom Raspetoga i otvori se bogatstvu ljubavi, milosrđa i snage Božje, rekla je Rados.

Istaknuvši visoku kontaktnost teksta s čitateljem, Rados je rekla da autor zaustavlja čitatelja u molitvi pred križem. To postiže i odabirom same teme, otajstva križa, preuzete iz poklada vjere Crkve.

„Fra Andrija kroz tekst izriče i čežnju za Duhom Svetim i otvorenost njegovom svetom djelovanju. Tekst opisuje nadnaravno molitveno iskustvo, osobno i iskustvo Crkve. Autor motri Raspetoga u situaciji vlastite nemoći, patnje i ostavljenosti, s udivljenom zapitanošću. Fra Andrija potiče čitatelja da ponizno i zahvalno zastane pred otajstvom križa, da ne prolazi pokraj njega ravnodušno iz navike ili u oholosti znanja i zasluge. Autor ne zavarava čitatelja površnim zanosom. U molitveno dijaloškom monologu prati dramu raspetoga Krista, a ispovijeda i vlastitu dramu“ rekla je Rados, poželjevši da Duh Sveti raspiri u nama čežnju da uzmemo čašu Gospodnju, čašu spasenja.

Autor Bilokapić pojasnio je kako je taj osoban zapis nastao.

„U životu me prati duboko iskustvo nemoći. U toj nemoći imao sam taj snažni doživljaj Isusovih sedam riječi. Stao sam pred te riječi, otišao bih iz samostana, šetao rivom, po parkovima, osobito kad nema ljudi i promišljao što je tih sedam riječi. Što je to Gospodin htio reći, dati oporuku, oko koje se inače ljudi svađaju. Oko čega se ljudi svađaju?

Stao sam pred posljednjim udisajima, izdisajima Raspetoga na križu. Istječu posljednji decilitri krvi, Isus je ogoljen, posljednji hropci. Čovjek bi rekao: ‘Sve je srušeno, više ništa ne postoji’. No, tada se događa najvelebnije razdavanje, najraskošniji dar koji se mogao i može dogoditi, a to su sedam oporučnih Isusovih riječi“ rekao je fra Andrija, istaknuvši: „Mi koji smo imali milost susresti ljude koji umiru i čuti što posljednje kažu, izgovaraju ono najbitnije, ono što im je bitno. Tako je naš Učitelj, raspeti i uskrsli Gospodin, izgovorio ono što mu je doista bitno. On izriče s križa svoju oporuku

Kada su ga u tim šetnjama neki znanci pitali o čemu razmišlja, što ima novoga u otajstvu Božje ljubavi, fra Andrija bi im rekao pokoju riječ, a ljudi su mu govorili da to zapiše, da se snimi. Tako je počeo misli, nadahnuća tijekom tih svojih hodnji snimati.

„Išao bih desetak, 20, 50 metara, dvije tri rečenice snimio, pa opet išao, pa snimio. Stjepan Lice prvi je rekao da to treba tiskati, kao i fra Bernardin i Zvjezdana“ rekao je fra Andrija.

On je bio suzdržan u odluci za tisak, a onda mu je došla Riječ: „Pa ne daješ ti od svoga znanja, ne daješ ti od svoje poetičnosti. Nemaš tu što dat. Smijem li davati nešto od svoje vjere?“ to je bila prijelomna riječ u pristanku fra Andrije da se knjiga tiska.    

„To je djelo mnogih s kojima živim, koje susrećem, moje braće franjevaca, to je što nosim u sebi. Jedan hrvatski pjesnik ovih dana je rekao: ‘Zamislimo da nestane Hrvatski jezik. Da može ostati samo deset riječi, koje bi ti riječi ostavio?’. Ja bih ostavio sedam riječi: Oprosti, Raj, Majko, Žedan (sam), Bože (moj), Dovršeno je i Oče. Tih sedam riječi mi je sasvim dovoljno za sav život. Isusova oporuka s križa je trajno razdavanje, koje ne prestaje. Ono se zbiva i danas. Na nama je da to razdavanje usvojimo“ potaknuo je fra Andrija, istaknuvši da Isus i tradicija Crkve svjedoče: „Tamo gdje se čovjeku čini da gubi, tu je dobitak“.

Metaforički je to usporedio s neobranom maslinom koja je puna plodova. „Ima teške grane, prigiba se do poda. Ona nije ohola, kad ima što dati, ona se prigiba. Ona je teška, lomljena od nevera i drugoga, ali takva maslina hrani. Tako čovjek, kad ima što dati, on se prigiba. Gospodin se prignuo do kraja. Kad je najnemoćniji bio, kad je sve izgubio, darovao je sebe, darovao je Oca, Duha, Crkvu i nas“ poručio je fra Andrija Bilokapić.      

Knjigu su izdali Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri i Kršćanska sadašnjost. Grafički urednik je Miroslav Salopek.

Vodeći kroz večer predstavljanja, prigodne poticaje izricao je i fra Bojan Rizvan. Rizvan je rekao da je ta knjiga kao molitvenik za naš život, priručnik za život, da bismo oblikovali svoj život vjere.

Na predstavljanju su bili i zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je čestitao fra Andriji na toj knjizi i njegovom djelovanju i provincijal fra Tomislav Šanko. Večer je pjevanjem obogatio zbor mladih sv. Frane.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
 
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. Bumbishta

    3. lipnja 2022. at 11:40

    Je je moj fra Andrija…lipo je sve sroceno. Mislit o Isusu nemere svaki, a o njemu govorit jos manje. Maaa, tija san onako iz “radoznalosti” upitat, ona cura cha je zanila po duhu svetomen, …reste li mlado, bice da je tu 5-6 godin vec, brzo vrime prolazi, iii kako jon je ono ime… znaju to Stipe i Rade.

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

KISTANJE: Nadbiskup Puljić predvodio završetak proslave jubileja 25 godina od dolaska Janjevaca u Kistanje

Objavljeno

-

By

Proslava jubileja 25 godina od dolaska Janjevaca iz Janjeva u Kistanje (1997.-2022.) završena je svečanim koncelebriranim misnim slavljem na blagdan sv. Nikole biskupa u utorak, 6. prosinca koje je u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u Kistanjama predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Prve janjevačke obitelji došle su iz rodnog Janjeva na Kosovu u Kistanje u zadarskom zaleđu u subotu prije Cvjetnice, 22. ožujka 1997. godine. Bilo je to  duhovno i egzistencijalno simbolično i providonosan čin, da uoči proslave Cvjetnice, kada Crkva slavi svečani ulazak Isusa Krista u Jeruzalem, Janjevci ulaze u ‘svoj Jeruzalem’, u svoj novi dom, Kistanje. Nakon križa nesigurnosti i pritisaka koji su ih prisilili na odlazak s Kosova, dolaze u svoju hrvatsku domovinu koju su njihovi preci bili napustili prije sedam stoljeća.

Svečanosti tijekom cijele 2022. godine u Kistanjama bile su u znaku spomena i zahvale Bogu za podizanje i izgradnju novih domova i života u Kistanjama, kada su se Janjevci, najstarija hrvatska dijaspora, na osobit način prisjećali svoga dolaska; u zahvalnosti sv. Nikoli, zaštitniku Janjevca kojemu se oni osobito utječu a koji je i zaštitnik putnika, iskustvo koje su Janjevci u svojoj povijesti više puta doživljavali.

„Sv. Nikola je s vama ne samo preko njegovog kipa u vašoj župnoj crkvi sv. Nikole, nego i preko vaše duge povijesti tijekom koje ste častili sv. Nikolu u svom rodnom Janjevu i u Kistanjama za koje volite reći da su vaše novo Janjevo.   Sv. Nikola je oličenje dobrog pastira, kako smo slušali iz navještenog Evanđelja i Petrove poslanice. Sv. Nikola je pastir koji je bio spreman dati svoj život za ovce svoje, pastir koji osluškuje potrebe svoga stada, pastir koji razumije i koji je blizu. To možemo reći za njega, a i vi sami to ste iskusili i možete potvrditi da je tako“ rekao je nadbiskup Puljić u obraćanju Janjevcima.

Pojasnivši grčko značenje imena Nikola koje se sastoji od riječi nike,što na grčkom znači pobjeda i laos, što znači narod, nadbiskup je rekao da bi se za ime Nikola moglo reći da znači „član nepobjedivog naroda“.

„Znači da je to potomak pobjedničkog naroda, naroda koji pobjeđuje, koji pobjeđuje i sebe, zlo u sebi. Pobjednik! Biti pobjednik je nešto lijepo. Natjecanje u dobru, u raznim aktivnostima, to čovjeka čini većim“ rekao je mons. Puljić.

Sv. Nikola je „dragi zimski, predbožićni i obiteljski svetac kojega s posebnim uz­buđenjem i radoznalošću očekuju i vole djeca, jer ih dari­va i nagrađuje“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da ga svojim svecem i zaštitnikom smatraju djeca i hodočasnici, trgovci i ljekarnici, ribari i mornari, sudci i odvjetnici.

„Sv. Nikola vodio je brigu o duhovnom i materijalnom dobru svojih vjernika. U više navrata isprosio je prestanak suše, smirivanje valova i protjerivanje zlih duhova, liječio je bolesnu djecu. Njegovo čašćenje, još od Srednjeg vijeka, postalo je dijelom pučke pobožnosti koja je stigla i do naših krajeva“ rekao je mons. Puljić.

Nikola je živio u 4. st., a umro je 324. godine u visokoj starosti. „Bio je biskup u gradu Miri, u današnjoj Turskoj. Postao je biskupom Mire u vrijeme progona kršćana koje su provodili rimski carevi, pa je biskup morao biti ne samo pobožan i dobar, već i hrabar čovjek. A Nikola je bio hrabar“ naglasio je mons. Puljić.

„Isticao se dobrotom prema bližnjemu, a strogoćom pre­ma sebi. Od početka je štovan na Istoku i na Zapadu. Šest stoljeća poslije njegove smrti, 1087., njegove relikvije donesene su u ta­lijanski grad Bari, gdje ga i sada osobito štuju“ podsjetio je mons. Puljić.

Svoju velikodušnost pokazao je i kada je nakon smrti svojih roditelja siromasima razdijelio svoje veliko nasljeđe te se posvetio svećeničkoj službi. Prema predaji, kao biskup doznao je da je neki plemić osiromašio, a imao je tri kćeri za udaju. Nije mogao kćerima osigurati miraz, pa je sv. Nikola potajice pomagao tu obitelj zlatnicima te je čovjek mogao dati miraz za udaju svojih kćeri.

„Nikola nije htio da se za to sazna, rekao je tom čovjeku da o tome ne govori svima. Dakle, činiti dobro, ali ne da se o tome priča ‘na velika zvona’, nego neka ne zna ljevica što čini desnica“ potaknuo je mons. Puljić.

Za vrijeme hodočašća sv. Nikole u Svetu zemlju, pod olujnom prijetnjom potonuća lađe, Nikola je s vjerom zaprijetio valovima i oluji neka utihnu. Postao je i zaštitnik mornara i putnika čije su slike u lukama diljem svijeta.

Nadbiskup je pojasnio i značaj crkvenog vremena, došašća, kada se slavi blagdan sv. Nikole. U pripremi za Božić, čitanja ovih dana potiču nas i pozivaju da pripravu učinimo na pravi način, rekao je mons. Puljić.

„U pripremi za Božić mislimo uglavnom na materijalno. Važno je i to, ali najvažnija je duhovna priprava. To znači, pomiri se s Bogom, s članom obitelji, sa susjedom. Pomiriti se najbolja je priprava da Bog dođe“ istaknuo je nadbiskup.

Značenje duhovne priprave pojasnio je tumačeći i Božju riječ po proroku Izaiji koji govori Gospodin dolazi.

U tom kontekstu, Izaija upotrebljava četiri slike iz prirode: svaka dolina nek’ se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti, što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi!

Pojašnjavajući Izaijinu želju Svaka dolina nek’ se povisi, nadbiskup je rekao kako nam je teško kada na cesti naiđemo na udubine, rupe. Volimo da je cesta ravna.  

„Doline u Izaijinom smislu znače: ako sumnjate, ako vas je uhvatio pesimizam,  tuga, žalost, trgni se. Gospodin dolazi da te oslobodi te tuge, ispuni nadom i vjerom u Boga koji sve drži i sve vodi.

Izaija kaže Svaka gora i brežuljak neka se spusti. Brdo bi bila oholost. Po našoj prirodi mi smo skloni misliti na sebe, ne vidimo druge. Dapače, druge omalovažavamo, gledamo s visoka. To se Gospodinu ne sviđa, ne može doći gdje oholost vlada. Smanjimo oholost, budimo ponizni, to se Gospodinu sviđa. Snizite brežuljke oholosti, neka se spuste“ potaknuo je mons. Puljić.

Glede Izaijinog Što je krivudavo neka se izravna nadbiskup je rekao kako smo po baštini istočnog grijeha skloni krivudati u našim slabostima. „Teško je voziti kad je krivudava cesta, moraš smanjiti brzinu. Bog voli putove usmjerene prema njemu, to je najbolja priprava za Božić“ istaknuo je mons. Puljić.  

Izaijino Što je hrapavo neka se izgladi nadbiskup je usporedio s našim hrapavim odnosima u obitelji, susjedstvu, među mjestima, narodima, nezdravim odnosima jednih prema drugima.

„Poštuj bližnjega i drugačijega, po kulturi, rasi… Sve moramo voljeti. Ako to ne činimo, stvaramo hrapavo područje. Ti hrapavi tereni trebaju se izgladiti. To  je najbolji način kako se pripravljamo za Božić“ potaknuo je mons. Puljić.

Istaknuvši da je sv. Nikola popularan svetac na Istoku i na Zapadu, štuju ga katolici i pravoslavci, Istok i Zapad, Stari i Novi svijet, nadbiskup je rekao da se Nikola raduje kada se kršćani razumiju i poštuju.

Opisao je osobnost sv. Nikole i temeljem imaginarnog razgovora između jednog teologa i sv. Nikole.

Na pitanje kome sv. Nikola pripada; je li ostao biskup u Miri, na obali Egejskoga mora u Maloj Aziji na Istoku gdje je vršio biskupsku službu ili se preselio na Zapad, u Italiju u Bari, sv. Nikola kaže kako je za života najviše bio u Miri, na Istoku, ali poslije smrti, od kraja 10. st., prenijeli su ga na Zapad, u Bari.

„Tako sam po rođenju istočnjak, a po štovanju istočnjak i zapadnjak. U moje doba nije bilo diobe na istočne i zapadne kršćane, na katolike i pravoslavce. Bijaše jedna vjera, jedna ljubav, jedno srce i jedna duša“ kaže sv. Nikola u razmatrajućem razgovoru jednom teologu.

Glede brojnih čudesa koja je učinio: oslobodio je tri vojnika, spasio mornare, očuvao zemlju od nevremena, pomagao putnicima, uskrisio tri klerika, sv. Nikola kaže: „’Poznato vam je da Bog čini čudesa, nitko drugi’. To je Božje djelo. Nikola je ponizan, ništa ne pripisuje sebi. Ako je učinio nešto dobro, to je Božje djelo učinjeno preko njega“ rekao je mons. Puljić.

Sv. Nikoli posvećene su brojne crkve diljem Europe i svijeta. Samo u Rimu ima 85 crkava, kapelica i samostana. Uz to, zaštitnik je pravoslavne Grčke i Rusije. Molbe za pomoć i savjet stižu mu sa svih strana.

Na tu činjenicu, „sv. Nikola kaže da ne gleda odakle mu dolaze molbe, jesu li iz katoličke ili pravoslavne sredine; jesu li pisane ćirilicom, latinicom, grčkim ili arapskim. Najvažnije je da su stigle s pouzdanjem i ljubavlju. To preporuča Svemogućemu, a on radi što on smatra da je za njih najbolje.

Tko se obraća s pouzdanjem, može se nadati uslišanju. Sv. Nikola dopratio je i vas iz Janjeva. Prati vas i u Kistanjama i pratit će vas dok god se njega spominjete. Neka i dalje čini čudesa putnicima i mornarima, obiteljima i siromasima. Ne umara se pomagati svim osobama i narodima, na Istoku i na Zapadu. Nikola je već za vrijeme svoga života i poslije smrti, kao biskup Myre postao vrlo čašćen svetac na Istoku i na Zapadu“ poručio je nadbiskup Puljić.

Na misi je sudjelovao i protojerej Bojan Savić, pravoslavni paroh iz Benkovca. Nadbiskup je izrazio zadovoljstvo što je prisutan. Za vrijeme mise, mons. Puljić je posredstvom župnika Ivana Perkovića pozvao paroha Savića da dođe do oltara kada mu je nadbiskup Puljić pružio mir kod liturgijske geste i poziva da pružimo znak mira jedni drugima. 

Proslava jubilarne godine 25 godina od dolaska Janjevaca u Kistanje

Prije proslave župnog blagdana, u Kistanjama je trodnevnu duhovnu obnovu predvodio don Josip Radić i zajednica Omnia Deo.

Ususret blagdanu, u nedjelju 4. prosinca u župnoj crkvi sv. Nikole u Kistanjama održana je svečana Akademija tijekom koje su se Janjevci prisjetili svoje bogate sedamstoljetne povijesti i zaštite koju su doživjeli po zagovoru sv. Nikole, uvijek u povjerenju Bogu i otvoreni životu. Janjevačke obitelji su brojne djecom i iz njih potječu mnoga duhovna zvanja.

Akademiju su riječju i pjesmom vodili književnik Ante Nadomir Tadić Šutra i kistanjski župni zbor sv. Cecilije pod vodstvom s. Blaženke Delonga.

Za vrijeme Akademije, kistanjski župnik don Ivan Perković prigodne darove uručio je prvom kršteniku u župi Kistanje prije 25 godina, to je Marin Matić. Zatim, prvom vjenčanom paru u Kistanjama po dolasku Janjevaca, a to su Ljiljana i Božidar Palić te don Gašparu Dodiću, prvom župniku u Kistanjama po dolasku Janjevaca u Zadarsku nadbiskupiju.

Proslava jubilarne godine dolaska u Kistanje počela je 9. svibnja 2022. slavljem blagdana prijenosa moći sv. Nikole i 15. obljetnice posvete nove župne crkve Sv. Nikole u župi Prikazanja BDM u Kistanjama koje je predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić.

Zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić 23. listopada krstio je šesto i sedmo dijete iz janjevačkih obitelji Petra i Kristine Golomejić te Antona i Lidije Đurić.

U Kistanjama je ove godine prvi put održano i đakonsko ređenje, 5. studenoga koje je predvodio koadjutor Zgrablić. Uz Mladena Protića, za đakona je zaređen i Mario Karadakić, sadašnji tajnik nadbiskupa Puljića koji je rodom Janjevac iz Kistanja.

U znaku proslave jubileja u Kistanjama bio je i spomen bl. Serafina Glasnovića Kodića, janjevačkog mučenika čija se velika slika nalazi u kistanjskoj župnoj crkvi i čijem se zagovoru Janjevci utječu, zatim proslava blagdana Gospe od Zdravlja kojoj se osobito utječu jer je prva župna crkva u Kistanjama posvećena Prikazanju BDM.

Ove jubilarne godine proslavljeno je i deset godina od osnutka Marijanske vinkovske mladeži (MVM) u Kistanjama koji su bili prva župna zajednica mladih u Hrvatskoj posvećena toj karizmi. MVM je zajednica posvećena sv. Katarini Laboure kojoj je Marija savjetovala da se osnuje zajednica mladih koja bi svjedočila duh sv. Vinka u brizi za siromahe, po geslu “Po Mariji k Isusu”.

Zajednica je prisutna u 66 zemalja i ima više od sto tisuća članova. Središte Međunarodnog društva MVM-a je kapela Čudotvorne medaljice u Parizu (Rue du Bac), mjestu Marijina ukazanja Laboure kojoj je za prvog ukazanja 18. srpnja 1830. Gospa rekla: “Želim da se osnuje udruženje mladeži na koje ću izliti mnoge milosti”.

Naime, u Kistanjama veliki trag svojim marljivim djelovanjem ostavljaju sestre milosrdnice koje tu djeluju, čija je prisutnost karizme utjecala i na zvanje mladih redovnica milosrdnica iz župe Kistanje.   

Ines Grbić  

Foto: Župa Kistanje
 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

35-GODIŠNJAK U PRITVORU Policija pronašla predmete ukradene iz crkve sv. Šime – dio zakopan u parku, dio rastaljen

Objavljeno

-

By

Policijski službenici Policijske postaje Zadar dovršili su kriminalističko istraživanje nad 35-godišnjim hrvatskim državljaninom kojeg se sumnjiči za kazneno djelo Teška krađa počinjeno na štetu Zadarske nadbiskupije.

Odmah nakon zaprimljene dojave, policijski službenici su poduzeli intenzivne mjere i radnje u cilju utvrđivanja počinitelja kao i pronalaska otuđenih predmeta.

U utorak, 06. prosinca 2022. godine na području Zadra uhitili su 35-godišnjaka koji se dovodi u svezu s počinjenjem ovog kaznenog djela.

Sumnjiči ga se da je od 23. do 27. listopada ove godine provalio u crkvu na području Poluotoka u Zadru odakle je otuđio pozlaćene dijelove relikvije (škrinje).

Tijekom kriminalističkog istraživanja, pronađeni su dijelovi dva pozlaćena stupića koje je osumnjičenik zakopao na dvije lokacije na skrovitom dijelu parka na području grada Zadra. Na mjestu događaja proveden je očevid kojim su izuzeti pronađeni predmeti dok je jedan manji dio pozlaćenog stupića osumnjičenik prethodno rastalio i prodao u jednoj zlatarnici na području Zadra. Rastaljeni dio relikvija policija je također izuzela.

Nadalje, sumnjiči ga se da je tijekom noći 29./30. listopada ove godine u Zadru u Ulici kralja Dmitra Zvonimira, namjerno oštetio tri parkirana automobila, na način da je na dva automobilima BMW, zadarskih i našičkih registracijskih oznaka, oštetio prednja vjetrobranska stakla te na automobilu Mercedes splitskih registarskih oznaka oštetio staklo na vratima.

Protiv 35-godišnjaka se nadležnom državnom odvjetništvu podnosi kaznena prijava zbog kaznenih djela Teška krađa i Oštećenje tuđe stvari, te je jučer nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave zadarske.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

OBAVIJEST: U petak bez vode Put Bokanjca i Skročini, u ponedjeljak Briševo!

Objavljeno

-

By

Zbog radova na vodoopskrbnom sustavu u Zadru, dana 09.12.2022. godine (petak) u vremenu od 08:00do 14:00h bez vode biti će potrošači u ul:

ulica Put Bokanjca od kuć.br. 61 do kuć.br. 69

ulica Put Skročini

Tijekom radova do ponovne uspostave vodoopskrbe, cisterna s vodom za ljudsku potrošnju biti će smještena u ulici Put Bokanjca, kod kuć.br. 67.

Zbog radova na vodoopskrbnom sustavu dana 12.12.2022. godine (ponedjeljak) u vremenu od 09:00do 14:00h bez vode biti će potrošači u mjestu Briševo.

Tijekom radova do ponovne uspostave vodoopskrbe, cisterna s vodom za ljudsku potrošnju  biti će smještena u ulici Samostalne satnije Briševo kod k.br.47.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu