Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

ZADARSKI ANTIFAŠISTI ČESTITAJU DAN OSLOBOĐENJA GRADA: “Pod zvijezdom je oslobođena cijela Europa od najstrašnijeg tereta u povijesti civilizacije!”

Objavljeno

-

Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra poziva borce, članove udruge, branitelje, građanke i građane grada Zadra, političke stranke, čelnike Zadarske županije i Grada Zadra na svečano odavanje počasti i polaganje vijenaca na Spomen obilježja 31. listopada 2021. u 9,30 sati na Gradskom groblju “BORCIMA PALIM ZA SLOBODU GRADA ZADRA I POGINULIM BRANITELJIMA DOMOVINSKOG RATA”.

Tim povodom, uputili su i priopćenje za javnost koje u cijelosti prenosimo:

“Početkom jeseni, svake godine, žitelji Grada Zadra obilježavaju značajne obljetnice iz ne tako davne povijesti. Svi ti datumi, ti događaji, simboliziraju vječnu patnju i kontinuitet borbe za slobodu. Cijela milenijima stara povijest ovoga heroja izraslog na čvrstoj kamenoj stijeni zapravo je povijest njegove borbe za pravdu, za čežnju za ljudski uzvišenom slobodom. Zadar je jedan od najstarijih hrvatskih gradova koji je zbog svojih prirodnih ljepota, zbog svog civilizacijskog dosega kojim se isticao u odnosu na druge, zbog smještaja u zemljopisno najljepšem dijelu Jadrana, u prostoru interesantnom iz strateških razloga, uvijek bio poželjna meta raznih avanturista, mnogih osvajača, okupatora. Na sreću, njegovi hrabri stanovnici ponosni na svoj grad, na njegove ljepote i željni života u njemu i njegovoj slobodi uvijek su se oduprli. Naravno, to nije prolazilo bez žrtava, bez patnje. Po zadarskom kamenu, po njegovom pitomom zaleđu, na moru i otocima prolijevala se krv njegovih branitelja od antičkog doba, pa sve do posljednjeg nasrtaja maloumnog siledžije Miloševića u Domovinskom ratu. Mnoge živote njegovi junaci utkali su u budućnost, u slobodu i mir u kojem danas, njihovom zaslugom, uživamo.

Zadar je, mora se to istaknuti, svoje najteže dane proživljavao za vrijeme dugogodišnje okupacije fašističke Italije nakon sramnih Rapalskih ugovora potpisanih 12. studenog 1920. godine (opet u jesen), pa sve do zadnjeg dana u listopadu 1944. kada su ga oslobodili partizanski borci, hrvatski domoljubi iz sastava ZADARSKOG PARTIZANSKOG ODREDA i MORNARIČKE PJEŠADIJE, III POMORSKOG OBALSKOG SEKTORA MORNARICE NOVJ KOJI JE DJELOVAO NA ZADARSKIM OTOCIMA DUGOM OTOKU , PAŠMANU i UGLJANU.

Zbog istine koja se često, pa i namjerno prešućuje, zbog pijeteta kojeg zaslužuje, smatramo da je naša dužnost prisjetiti se značaja i uloge te partizanske postrojbe, sastavljene od domoljuba iz Zadra i okolnih mjesta.

Odred je formiran 15. listopada, 1942. godine u pitoresknom mjestu na južnoj strani Podvelebitskog kanala, selu ribara i seljaka, od kojih su već tada mnogi bili organizirani u partizanskim jedinicama Plavog Jadrana iz sastava 19. Sjeverno dalmatinske divizije, kasnije u sastavu 8. Dalmatinskog korpusa koji je oslobodio čitavu Dalmaciju. Odred je sastavljen od boraca iz Ražanca, Nina, Novigrada, Starigrada… Zadatak mu je bio da štititi prostor od Zadra do Velebitskog kanala. Kasnije, nakon svog razvoja, djelovao je u Bukovici, na području Stankovaca i Vodica, gdje je vodio borbe protiv četnika, ustaša i njemačkih okupatora. Pored borbenih zadataka, Odred je imao obvezu prikupljanja operativno- obavještajnih podataka o taktici i kretanju neprijateljskih snaga i zaštitu domicilnog stanovništva, vršeći tako pripreme za konačno oslobođenje Zadra.

Nakon opsežnih priprema i sazrijevanja u borbama protiv okupatora i domaćih izdajnika, borci Zadarskog partizanskog odreda i I četa I. Bataljuna mornaričke pješadije III POS M NOVJ ušli su u Zadar 31. listopada, 1944. godine, dvije godine poslije svog formiranja. Toga dana, nakon 22 godine talijanske fašističke okupacije i vlasti koja je obilježena neviđenim terorom, zabranom materinjeg jezika i pisma, prisilnim odnarođivanjem, pljačkama i paleži, Zadru i njegovim malobrojnim stanovnicima konačno je zasjalo sunce slobode. Od tog dana Zadar je slobodan hrvatski grad u kojem su se tada vijorile Hrvatske zastave uz zvukove zvona sa svih zadarskih zvonika i crkava. Priča o tome kako su partizani ušli u prazan Grad je žalosna činjenica kojom se namjerno omalovažava značaj i uloga NAŠIH PARTIZANA. A zašto talijanski fašisti i kasnije Nijemci nisu pobjegli koju godinu prije?

U slavu i spomen Odredu, njegovim poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora u Ražancu je podignut spomenik, djelo akademskog kipara Ratka Perića. Spomenikom je u njegovoj strukturi dominiralo jato galebova u uzletu koje simbolizira podizanje svijesti i borbu za slobodu. Na žalost i sramotu, ovaj spomenik, kao i mnogi drugi bio je meta vandala i izlijeva mržnje tijekom Domovinskog rata, kada je oštećen i s postamenta su izbrisani divni stihovi Kranjčevića i imena 53 žrtve palih partizana i stanovnika. Ta divljačka strast proizvodnje sukoba s povijesnim činjenicama i istinom nanijela je veliku sramotu Hrvatskoj u civiliziranom svijetu i, na žalost, još uvijek tinja u glavama onih kojima zlo opterećuje svijest. Spomenik do danas nije obnovljen usprkos obvezama koje je Hrvatski Sabor unio u Deklaraciju o antifašizmu 2006.godine.

Sada, nakon toliko godina, nakon nepobitne istine upisane u dokumentima koji se čuvaju, umjesto da se ponosimo tim činjenicama, da slavimo uspjehe Odreda i dan kada su oslobodili naš Grad, oficijelna vlast tim činjenicama ne poklanja nužnu pažnju. Srame se istine i time vrijeđaju žrtve koje su svima nama, svojom krvlju, poklonili slobodu. Sramoćenje te istine i činjenica izjavama mržnje i lažima u kojima se govori da su partizani okupirali Zadar, da su u njega ušli bez borbe, da su tijela masakriranih Zadrana plivala morem… sve govori o odnosu onih koji su izabrani u demokratskoj proceduri da zastupaju interese naroda. A kako se ti interesi zastupaju govori činjenica da su sa zadarskih ulica i trgova maknuta sva obilježja koja su posvećena herojima jednog slavnog vremena.

Miču se i spomenici instalirani u čast pokretačima borbe za oslobođenje Zadra, navodno zbog crvene zvijezde petokrake koje tamo nije bilo. Slobodni smo zapitati, svjesni činjenica o posljedičnim napadima na naše stavove, da li je zvijezda kriva za opačine koje su se događale i koje mi osuđujemo. Nije. Pod tom zvijezdom oslobođena je cijela Europa od najstrašnijeg tereta u povijesti civilizacije. Zvijezda, doduše ne crvena, stajala je i stoji na oznakama najvećeg saveznika u borbi protiv tog zla. Crvena zvijezda je i danas simbol nekih najmoćnijih država svijeta s kojima ponosno ističemo našu dobru suradnju, koji grade naš most za Pelješac. S crvenom zvijezdom na sportskoj opremi u Zadar i Hrvatsku dolaze razni klubovi. Na Tijari Svetog oca ponosno se ističe, među inim simbolima, crvena zvijezda. I da ne nabrajamo, ali se moramo zapitati, jesu li pod križem i šahovnicom činjene nepravde? Jesu li ti simboli krivi za to? Dakako, nisu. Krivi su ljudi koji su podlegli u određenim trenutcima bolesnoj svijesti. Kriva je politika koja ih je u određenim trenutcima na takve čine usmjeravala, pa neka takvi odgovaraju. Povijest ne možemo i ne smijemo mijenjati bez dokaza, na osnovi mržnje i predrasuda. Hoćemo li zbog zvijezda poništiti oslobodilačke rezultate Drugog svjetskog rata, srušiti Pelješki most, jer su ga radili radnici noseći crvenu zvijezdu, hoćemo li prestati piti pivo iz limenki s tim simbolom, bacati Tijaru, ne puštati sportaše s tim amblemom u našu lijepu zemlju? Zapitajmo se kuda sve to vodi i koje su posljedice?

Ovo navodimo kao činjenicu i kao temelj na kojem se zida neoprostiva spirala mržnje koja opterećuje našu stvarnost, nikako ne da bismo branili sve loše što je pod tim simbolom učinjeno. Ali, zar se zbog toga ne može položiti vijenac na spomenik oslobodiocima Zadra? Zar sve žrtve ne zaslužuju jednaku pažnju? Pijetet? Zar njihovi životi u temeljima naše slobode nisu vrijedni? O tome govorimo, bez obzira na to što ćemo biti prozivani, vrijeđani i krivo tumačeni. To je naša dužnost i obveza. Mi tu svetu dužnost i obvezu iskazujemo prigodom svakog sjećanja na važnije datume iz Domovinskog rata u kojem su sudjelovali mnogi naši članovi i njihova djeca. Mi pozivamo na mir, slobodu, jednakost, toleranciju, suživot. Na prava ranjivih društvenih skupina. Želimo u zajedništvu izgrađivati jedinu nam domovinu Hrvatsku. Želimo biti aktivni sudionici izgradnje boljeg, pravednijeg društva uz poštivanje demokratskih procedura. Ali ne. Nas se proziva, stigmatizira zbog naših stavova temeljenih na Ustavu i zakonima.

Na kraju, mir, demokracija i sloboda nemaju bolju alternativu. U tom projektu sudjelujemo i ne želimo ga iznevjeriti. Nudimo se za suradnju i razumijevanje.

Datumi iz povijesti koje smo naveli na to nas obvezuju. Budimo dostojni da im u zajedništvu posvetimo trenutak pažnje. To zaslužuju oni koji su za našu slobodu ginuli pod križem, zvijezdom i šahovnicom. U njihovu čast polagat ćemo vijence i paliti svijeće na spomenicima.

Svim Zadranima čestitamo Dan oslobođenja Grada Zadra 31. listopada 1944. godine.”

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

ZADAR / ŽUPANIJA

JAVNI POZIV Turistička zajednica grada Zadra dijeli potpore za turističke manifestacije u 2022. Evo detalja…

Objavljeno

-

By

Temeljem odluke s 13. sjednice Turističkog vijeća Turističke zajednice grada Zadra, TZG Zadra raspisuje Javni poziv za dodjelu potpora za turističke manifestacije u 2022. godini na području grada Zadra.

Manifestacije se prijavljuju isključivo na propisanom obrascu.

Detaljne upute zajedno s obrascem za prijavu nalaze se na internetskim stranicama Turističke zajednice grada Zadra: www.potpore.zadar.travel

Prijave se podnose online u elektronskom obliku te, radi dodatne dokumentacije, i u tiskanom obliku poštom ili osobno zaključno s danom 4. veljače 2022. godine na adresu: Turistička zajednica grada Zadra, Jurja Barakovića 5, 23 000 Zadar; s naznakom: „Javni poziv za dodjelu potpora za turističke manifestacije u 2022. godini”.

Za sve dodatne informacije molimo kontaktirajte ured Turističke zajednice grada Zadra isključivo putem e-mail adrese: info@zadar.travel

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) DUVANJSKI BISKUP PALIĆ NA SVETKOVINI SV. STOŠIJE U ZADRU “Od 2019. do 2020. godine, u prosjeku je svakog dana zbog vjere ubijeno 13 kršćana. To su Stošije današnjice!”

Objavljeno

-

By

Svečano koncelebrirano večernje slavlje na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, u katedrali sv. Stošije u Zadru u subotu 15. siječnja predvodio je mostarsko – duvanjski biskup Petar Palić.

Koncelebrirali su domaćin, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko – makarski nadbiskup Marin Barišić, riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić i gospićko – senjski biskup Zdenko Križić. 

Zadarska katedrala više od 1200 godina čuva relikvije mučenice Anastazije/Stošije čiji zagovor molimo za našu domovinu i sve njene stanovnike, za hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH, rekao je biskup Palić, potaknuvši na molitvu za mir i blagostanje u cijelom svijetu.

Kada slavimo svete, pa i one koji su živjeli u davnoj prošlosti, oni itekako imaju što reći i nama danas i tiču se našeg života, istaknuo je mons. Palić, upozorivši kako proslava svetih nije „tek daleki spomen kao prigoda da se okupimo zajedno i da obnavljamo svoje običaje, da se sjećamo prošlosti pomalo tugujući i tješeći se, tražeći povezanost s imenima kršćana koji su ipak predaleko da bismo sebe vidjeli u njima“.

„Slaveći sv. Stošiju slavimo kršćansku mučenicu, a život mučenika uvijek nas dodiruje i potiče na obnavljanje vjernosti. Mučenici ostaju izazovni jer su bili spremni dragovoljno dati ono najvrjednije, navješćujući istinu da ima nešto dragocjenije od zemaljskog života. Život je neispunjen ako nije izmjeren Bogom, ako na njemu nije vidljiv potpis Stvoritelja i križ Isusa Krista. Sv. Stošija je živjela u vrijeme kad su progoni protiv kršćana bili svakodnevnica. Protiv svoje volje bila je udana za poganina, a brinula je za progonjene kršćane“ rekao je biskup Palić, podsjetivši da je sv. Stošija slijedila Krševana kada je bio zarobljen u Akvileji. Stošija je uhićena i odvedena u Sirmijum, današnju Srijemsku Mitrovicu. Mučena je, vezana na olupini broda i ostavljena da pluta na rijeci Savi. Kako olupina nije potonula, spaljena je na lomači.  

„Povijesna je činjenica da je sv. Stošija dala život za vjeru u vrijeme cara Dioklecijana. Organizacija koja brine za progonjene kršćane u svijetu Open doors redovito objavljuje godišnje izvješće o zemljama u kojima kršćani doživljavaju najjači intenzitet progona ili diskriminacije zbog svoje vjere. Prema tom izvješću, više od 340 milijuna Kristovih sljedbenika doživjelo je visoku stopu progonstva i diskriminacije. To znači da se jedan od osam kršćana susreo s nekom vrstom progona. S progonom raste i broj ubijenih kršćana zbog njihove vjere“ rekao je biskup Palić, istaknuvši da je prema prošlogodišnjem izvješću Open doorsa, od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020. u svijetu zbog vjere ubijen 4 761 kršćanin. „To znači da je u prosjeku 13 Kristovih vjernika za njega dalo život svakoga dana u tom razdoblju. To su Stošije današnjice, koji svakog dana prolijevaju svoju krv koja postaje sjeme novih kršćana“ istaknuo je mons. Palić.      

Spomenuvši i rezultate zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, biskup je rekao kako je činjenica da nas je manje i da smo sve stariji. „To nas ne bi smjelo ostaviti ravnodušnima. Je li i kod nas vjernika zavladao umor i okorjelost srca, jesmo li prestali biti osjetljivi za vrednote za koje naša braća i sestre negdje i danas umiru“ upitao je propovjednik.

Potaknuo je da u nama odjeknu i da nas pozovu na ispit savjesti riječi pape Franje koje je Papa izrekao u jednoj homiliji u kapeli sv. Marte. „Velika snaga Crkve danas su male progonjene Crkve. Danas ima više mučenika nego u prvim stoljećima, a mediji o tome šute. Mučenici nose Crkvu, podupiru je. Mnogi kršćani na svijetu danas su blaženi jer su progonjeni, mučeni, zatvoreni. Mnogi su u zatočeništvu, samo zbog toga jer nose križić oko vrata i ispovijedaju Isusa Krista. To je slava Crkve i naša potpora, ali i naše poniženje – mi koji sve imamo, kojima je lako, a tužimo se kad nam nešto nedostaje. Mislimo na svoju braću i sestre koji danas, u puno većem broju nego u prvim stoljećima, podnose mučeništvo“ podsjetio je biskup Palić na poticaj pape Franje.

Navještena Božja riječ na Stošijinu svetkovinu otkriva značenje mučeništva i putokaz za život. „Sirah zahvaljuje i slavi Boga jer je u svim trenucima svoga života osjećao Božju milost i njegovu blizinu. Iako se na prvi pogled čini da nam je u patnjama Bog daleko, vjernik i taj trenutak patnje promatra kao mogućnost iznova otkriti Božju brigu za sebe i svoj život.

Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima svoje riječi upućuje kršćanima u nevolji i bijedi. Poniženi, pretučeni, ubijeni. Rani kršćani prepisivali su i čitali te riječi apostola Pavla uvijek iznova jer su im davale snagu. U tim riječima pokušali su otkriti ono što se skriva ispod vidljive površine života. I u takvim trenucima utješno odzvanja, Ako je Bog za nas, tko će protiv nas“, rekao je biskup Palić, ohrabrivši:„Iako riječi različitih nevolja i opasnosti čitamo s upitnicima, znamo i vjerujemo da će se u Kraljevstvu Božjem ti upitnici pretvoriti u uskličnike. Zato kršćani i u progonstvima svijetom hodaju uzdignute glave, ne zbog svoje snage, nego zbog onoga koji nas uzljubi, po kome objeđujemo, Isusu Kristu“.          

„U Evanđelju Isus govori o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo plod. Čudesna je snaga zrna. Iz jednog pšeničnog zrna u četvrtoj generaciji može nastati milijun zrna. Preduvjet za donošenje ploda je da se to jedno zrno pšenice ne čuva, nego da ga se položi u zemlju. Tu započinje proces umiranja na kraju kojega dolazi do višestrukog razmnožavanja, odnosno ploda“ rekao je mons. Palić, naglasivši da „slikom pšeničnog zrna Isus govori o sebi kao o zrnu pšenice koje je bačeno u zemlju i koje će uroditi plodom. A mi smo plodovi. Nije to jednostavno pobjeda do slave, nego put ide kroz njegovu smrt do života, kroz njegovu patnju do proslave. Upravo se princip pšeničnog zrna provlači kroz čitavu povijest spasenja i povijest Crkve, od Pavlovih, preko Stošijinih sve do naših dana i ovih 340 milijuna progonjenih kršćana“ poručio je mostarsko – duvanjski biskup.

„Isus koji je za nas žrtvovao svoj život na križu, želi učiniti sve nas sijačima sjemena Riječi Evanđelja kako bismo mu svojim životom mogli donijeti puno ploda. Jesam li i ja spreman za to? Jesam li spreman odustati od vršenja vlastitih želja i prohtjeva i dopustiti Bogu da se on posluži sa mnom u širenju svoga Kraljevstva? Jesam li spreman umrijeti sebi da bih donio plodove spasenja? Za tu milost molimo u euharistiji u kojoj prinosimo kruh načinjen od mnogo zrnja koji će snagom Božjeg duha postati živi Krist među nama“ potaknuo je biskup Palić.

U pozdravnom govoru na početku mise, nadbiskup Puljić istaknuo je da je baš uz svetkovinu sv. Stošije povezan datum međunarodnog priznanja Hrvatske te je potaknuo na zahvalnost Bogu za taj povijesni događaj u stvaranju naše državotvornosti.  

Na kraju mise, katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić predmolio je molitvu za domovinu i mudrost ljudi koji njome upravljaju

Na početku mise, biskupi su se u pratnji svećenika koncelebranata pomolili pred moćima sv. Stošije koje se nalaze u mramornom sarkofagu kojeg je u 9. st. dao izraditi zadarski biskup Donat, koji je tada i dobio Stošijine moći na dar od bizantskog cara Nicefora za posredovanje mira između Istoka i Zapada. Sv. Stošija u svom životu povezala je božićno i uskrsno otajstvo. Ubijena je na Božić 304. g., a njeno ime grčkog podrijetla, Anastazija, znači Uskrsnica.

Budući da je položila život za Krista na Božić, godinama je u čast mučenički posvjedočene vjernosti sv. Stošije, čije se ime kao osobite Božje izabranice navodi u molitvi Prvog Rimskog kanona, Papa slavio drugu božićnu misu u crkvi sv. Anastazije u Rimu, odakle je sv. Stošija i rodom.

Ines Grbić    

Foto: I. Grbić
 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

POPIS STANOVNIŠTVA Hrvatska ima 209.000 zdravstvenih osiguranika više nego stanovnika, ali Biograd, Poličnik, Sukošan, Pakoštane i Galovac imaju više stanovnika no 2011.!

Objavljeno

-

By

Iako prema novom popisu stanovništva sve županije uključujući i Grad Zagreb imaju manje stanovnika nego prije 10 godina, Hrvatska i dalje ima 209 tisuća zdravstvenih osiguranika više nego stanovnika te više birača nego punoljetnih građana, piše u nedjelju Večernji list.

Naime, prema prvim rezultatima popisa stanovništva, Hrvatska ima najviše 3,888.529 stanovnika, dok je na dan 3. siječnja imala čak 4,097.903 zdravstvenih osiguranika. Također, nakon popisa trebat će “očistiti” i registar birača, u kojem su 3,690.623 punoljetna građanina, što je nemoguće s obzirom na postojeći broj stanovnika, jer je mladih prema procjeni Državnog zavoda za statistiku 2020. bilo više od 700 tisuća.

Postoji i dugogodišnji problem s postojanjem fiktivnih zdravstvenih osiguranika na koje su demografi već prije upozoravali govoreći da je najvjerojatnije riječ o hrvatskim državljanima, Srbima koji su napustili Hrvatsku, Hrvatima iz BiH, zatim hrvatskim građanima koji su se iselili, a nisu se odjavili te o strancima koji na obali imaju nekretnine. Nitko ne može precizno procijeniti koliko tih zdravstvenih osiguranika koji nisu stanovnici Hrvatske koristi “besplatno” zdravstvo, a koliko je među njima iseljenih i samo formalno prijavljenih na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. No taj bi se problem sada trebao riješiti, osobito nakon uvođenja registra stanovništva, koji ima većina članica EU, i preporuka EU je da ga članice izrade do kraja ove godine.

Iako prvi rezultati popisa stanovništva nisu ostavili razloga za optimizam, ipak valja istaknuti da pored jedinog županijskog središta Čakovca još uvijek ima manjih gradova, ali i velikih i manjih općina koje su povećale broj stanovnika u proteklom desetljeću. To su, među ostalim, Solin, Sveta Nedelja, Dugo Selo, grad Krk i Biograd na Moru.

Od općinama koje su povećale broj stanovnika, to su prije svega velike općine Viškovo kod Rijeke, zatim Podstrana kod Splita te općine na jugu Dalmacije Župa Dubrovačka i Konavle.

Kad je riječ o općinama koje imaju manje od 5000 stanovnika, u plusu su u odnosu na 2011. i općine na zadarskom području Poličnik, Sukošan, Pakoštane, Galovac te općine u blizini Splita – Dugopolje, Bol na otoku Braču, zatim Omišalj i Malinska – Dubašnica na Krku, Bilice u blizini Šibenika, Tar – Vabriga u Istarskoj županiji te Orehovica u Međimurskoj županiji.

Za pozitivan primjer treba svakako istaknuti Vis, najudaljeniji otok od kopna, koji je u proteklom desetljeću izgubio samo sedam stanovnika, zahvaljujući ustrajnoj i sveobuhvatnoj demografskoj politici. I udaljena općina Baška na otoku Krku, koja provodi demografsku politiku, izgubila je samo jednog stanovnika, piše novinarka Večernjeg lista Dijana Jurasić.

 
Nastavi čitati
Oglasi

U trendu