Švedska središnja banka preporučila je građanima da kod kuće drže dovoljno gotovine za pokrivanje osnovnih troškova tijekom tjedan dana, kako bi u slučaju rata ili druge krize mogli nastaviti kupovati hranu, lijekove i ostale potrepštine.

Prema preporuci Sveriges Riksbank, odrasli građani trebali bi imati oko 1000 švedskih kruna, odnosno približno 110 dolara, u gotovini. Uz to, savjetuje im se da posjeduju bankovne kartice različitih izdavatelja te koriste domaću internetsku uslugu plaćanja Swish.

Riječ je o prvim smjernicama koje je švedska središnja banka izravno uputila građanima o načinima plaćanja u izvanrednim okolnostima, piše Bloomberg, a prenosi Večernji list.

„Građani su važan dio ukupne obrane Švedske i ključni za jačanje nacionalne pripravnosti“, poručili su iz Sveriges Riksbank.

„Pristup različitim načinima plaćanja povećava sposobnost javnosti da obavlja transakcije u slučaju privremenih poremećaja, kriza ili, u najgorem slučaju, rata.“

Priprema švedskog društva za moguće posljedice vojnih i kibernetičkih napada

Preporuke su dio šireg nastojanja švedskih vlasti da pripreme društvo za moguće posljedice vojnih i kibernetičkih napada, u vrijeme pojačanih sigurnosnih prijetnji koje dolaze iz susjedne Rusije, a u manjoj mjeri i s Bliskog istoka.

Švedska vlada već je ranije svakom kućanstvu poslala brošuru s uputama za pripremu za krizne situacije. U njoj su, među ostalim, navedene preporuke o količini pitke vode koju bi građani trebali imati u zalihama te načinu praćenja vijesti u slučaju nestanka električne energije.

Švedski sustav plaćanja smatra se posebno osjetljivim zbog visoke razine digitalizacije. Gotovinom se obavlja tek otprilike svaka deseta transakcija. Zbog toga je Sveriges Riksbank pozvao na donošenje novog zakona kojim bi se zaštitio status gotovine, no takav zakon još nije uveden.

Slične preporuke već su donijele i središnje banke Finske i Norveške, također država koje graniče s Rusijom. I one građanima savjetuju da kod kuće uvijek imaju određenu količinu gotovine te više bankovnih kartica.

Zapadna Europa prošla je kroz dosad najtopliji lipanj i srpanj s prosječnom temperaturom od 21.62 stupnja Celsiusa, objavio je u ponedjeljak odjel za klimatske promjene europskog programa Copernicus.

To je 2.79 stupnja iznad prosjeka za lipanj od 1991. to 2020.

Mjerenje je pokazalo i da se temperatura sa zapada Europe smanjivala prema istočnoj Europi i Skandinaviji gdje je bilo znatno hladnije. 

Gledano Europu u cjelini, srpanj je bio tek 11. najtopliji u povijesti s prosječnom temperaturom od 20.49 stupnjeva. 

Globalno je prošli mjesec bio drugi najtopliji, kao i srpanj 2024. sa 16.9 stupnjeva, 1.47 stupnjeva iznad predindustrijskog prosjeka za srpanj. Rekordni je i dalje srpanj 2023. s prosječnom temperaturom od 16.95 stupnjeva.

Zapadna Europa je od kraja proljeća prošla kroz neuobičajeno dugo razdoblje topline, s četiri toplinska vala od kraja svibnja.

Podaci Copernicusa sežu do 1950., neki i ranije.

Klimatske promjene zagrijavaju Sredozemno more i otvaraju put stotinama invazivnih ribljih vrsta koje ugrožavaju domaće populacije i mijenjaju život uz obalu.

Znanstvenici upozoravaju da klimatske promjene, koje su najvećim dijelom posljedica sagorijevanja nafte, ugljena i plina, uzrokuju zagrijavanje Sredozemnog mora, što pogoduje dolasku stotina novih invazivnih vrsta riba koje uništavaju autohtone populacije.

Smanjenje bioraznolikosti moglo bi otežati život obalnim zajednicama koje se generacijama oslanjaju na tradicionalne načine zarade.

„Sredozemlje naših djedova, naših predaka, Grka i drevne Grčke zauvijek je izgubljeno. Toliko tih promjena je nepovratno“, rekao je za AP Ernesto Azzuro, morski biolog iz Instituta za morske biološke resurse i biotehnologiju talijanskog Nacionalnog istraživačkog vijeća.

Sredozemno more kao ‘žarište’ klimatskih promjena

Znanstvenici su Sredozemno more označili kao „žarište“ klimatskih promjena. Očekuje se da će temperatura mora do 2100. godine porasti između 2 i 6 Celzijevih stupnjeva.

Prema neovisnoj mreži znanstvenika Mediterranean Experts on Climate and Environmental Change, toplinski valovi u moru postajat će sve češći i intenzivniji.

Ronan McAdam, oceanograf iz Euro-mediteranskog centra za klimatske promjene, objasnio je da je jedan od glavnih razloga zagrijavanja činjenica da je Sredozemlje zatvoren morski bazen u kojem se toplina ne može raspršiti kao u prostranim oceanima.

Pogodno okruženje za invazivne vrste

Zagrijavanje mora stvorilo je pogodno okruženje za invazivne vrste poput ribe napuhače, proždrljivog predatora koju je Azzuro opisao kao „najgoreg osvajača“.

Te su vrste nakon ulaska u Sredozemlje kroz Sueski kanal sada krenule prema Francuskoj i Španjolskoj.

Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja pri UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu navodi da su invazivne vrste prisutne već desetljećima, ali da se njihovo širenje ubrzalo početkom 2000-ih, paralelno s rastom temperature mora.

Primjerice, riba lav prvi je put zabilježena u istočnom Sredozemlju 2012. godine, nakon čega se brzo proširila prema zapadu.

„Sredozemlje će biti još siromašnije, s još manje vrsta, jednostavno zato što klimatske promjene ovaj dio Sredozemlja, posebno njegov istočni dio, čine potpuno neprikladnim za autohtone vrste“, rekao je Azzuro.

Cipar je, zbog blizine Sueskog kanala, prvi osjetio posljedice dolaska invazivnih riba. Riba lav potisnula je domaće vrste poput trlje, što je izazvalo nezadovoljstvo među ribarima koji su primijetili velik pad broja lokalnih vrsta koje su kupci tradicionalno tražili.

Tu su i ribe zečarke koje mogu pojesti velike količine algi s morskog dna, čime uništavaju staništa brojnih autohtonih vrsta.

„Znamo što treba učiniti. Trebali bismo smanjiti korištenje fosilnih goriva“, rekao je Piero Genovesi Papik, zoolog iz talijanskog Višeg instituta za zaštitu okoliša i istraživanje.

„Ali to je definitivno hitno pitanje za čovječanstvo. Svi znamo rješenja, ali ona, naravno, zahtijevaju globalnu i zajedničku viziju.“

U Sredozemlju identificirano oko 1000 invazivnih vrsta

Azzuro navodi da je u Sredozemnom moru identificirano oko 1000 invazivnih vrsta, od kojih se njih 800 već čvrsto udomaćilo. Promjene su, kaže, dramatične. Plitki dijelovi istočnog Sredozemlja izgubili su 93 posto populacije mekušaca.

Uz obalu Jadrana, gdje su nekad bile brojne dagnje, gotovo sve su nestale zbog visokih temperatura mora koje su u pojedinim razdobljima prelazile 30 Celzijevih stupnjeva.

Od Venecije na sjeveru do Barija na jugu, „pomor je bio ogroman“, rekao je Azzuro.

„Ako ne pronađemo populacije koje mogu preživjeti u tim različitim klimatskim uvjetima, budućnost dagnji nije sretna budućnost, barem ne u Jadranskom moru“, dodao je.

Azzuro je rekao da su njegov institut i partneri prije nekoliko godina pokrenuli kampanju „Čuvajte se te četiri“ kako bi upozorili na opasnosti koje invazivne vrste predstavljaju za ljudsko zdravlje.

Primjerice, napuhača je otrovna i može biti smrtonosna ako je ljudi pojedu. Otrovne bodlje ribe lava mogu izazvati ozbiljne ozljede kod osoba koje ih dotaknu.

Stručnjaci traže načine za ublažavanje posljedica

Stručnjaci upozoravaju da se širenje invazivnih vrsta više ne može u potpunosti zaustaviti, ali razmatraju načine kako bi se obalne zajednice mogle prilagoditi.

Jedna od mogućnosti je komercijalizacija jestivih invazivnih vrsta. Druga je plaćanje ribarima da love nejestive vrste poput napuhače kako bi ih se potom uništilo spaljivanjem.

Neke vrste, poput ribe lava, imaju „jasne ekonomske koristi jer se prodaju po vrlo visokim cijenama, posebno u nekim zemljama“, rekao je Azzuro.

Ipak, ribari nisu iskoristili potencijal invazivne tamne zečarke, čija se populacija znatno povećala u talijanskim vodama.

Papik smatra da je, iako je „prekasno“ za zaustavljanje širenja invazivnih vrsta u Sredozemlju, moguće poduzeti konkretne mjere za smanjenje njihova utjecaja.

Prvi korak je spriječiti daljnje širenje provedbom međunarodnog sporazuma koji obvezuje države da obrađuju balastne vode brodova koji mogu prenositi takve vrste.

„To je nešto što je tehnički izvedivo i što može smanjiti broj … novih stranih vrsta za 95 do 99 posto“, rekao je.

Druga mogućnost je premazivanje brodskih trupova posebnom bojom koja bi spriječila neželjene organizme da se pričvrste za njih.

Papik je dodao i da se mijenjaju ribarstvene politike kako bi se domaćim vrstama omogućilo da ponovno povećaju brojnost, primjerice uzgojem mekušaca koji su otporniji na invazivnu plavu rakovicu.

„U godinama koje dolaze izazov će biti obnoviti okoliš i pronaći nove načine za njegovu obnovu“, rekao je Papik.