Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

ZADARSKI ANTIFAŠISTI UOČI OBLJETNICE OSLOBOĐENJA FAŠISTIČKOG LOGORA MOLAT “U prvih osam mjeseci u logoru su umrle 422 osobe, a triput tjedno dolazio je brod iz Zadra koji je vozio žrtve na strijeljanje”

Objavljeno

-

Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista poziva članove i građane na obilježavanje 78. obljetnice oslobođenja fašističkog logora Molat, kojom prilikom se priključuju Udruzi logoraša iz Dalmacije u talijanskim fašističkim koncentracijskim logorima.

“Molimo sve članove i građane da dođu u Gradsku luku 20 minuta ranije radi nabave karata ispred KATAMARANA SILBA. Katamaran polazi u 14:05 sati. Poželjno bi bilo da se odazovu oni koji su cijepljeni, obavezna je maska. Sve informacije možete dobiti na telefonu 098806496 ili
0917665856″, stoji u pozivu.

Program donosimo u nastavku:

Ujedno, Zajednica udruga ovom je prilikom uputila i priopćenje za javnost. U nastavku ga u cijelosti prenosimo:

“Propuštene su mnoge prigode da se na niz mogućih načina oda pijetet stradalima, a posljednja je bila prigoda za 23. kolovoza na Dan sjećanja za stradale u svim režimima, kada su predstavnici Vlade hodočastili samo na vrlo upečatljivo izabranim mjestima zločina koji su počinjeni od strane komunističkog režima.

Zaboravili su na zločine fašističkih okupatora i njihovih pomagača diljem Dalmacije.

Ovih dana navršava se 78 godina od kapitulacije fašističke Italije u Drugom svjetskom ratu, što je lijepa prigoda podsjetiti na to razdoblje, iako i u kratkim crtama.

Vremešnijim Zadranima dobro su poznate činjenice vezane uz ovaj događaj, kao i za strahote koje je Zadar, s ostalim dijelovima Hrvatske, proživljavao pod talijanskom fašističkom okupacijom. No, zbog namjernog i činjeničnog izostavljanja ovog događaja iz današnjih povijesnih udžbenika, čime se mlađim generacijama oduzima pravo istinske spoznaje o ne tako davnoj prošlosti, osjećamo potrebu i dužnost kratko se osvrnuti na to vrijeme.

Dakle, toga kasnog ljeta 1943. godine Zadar je plovio u počecima trećeg desetljeća svoje kalvarije stenjući pod željeznom i mučnom čizmom fašističke Italije. Bilo je to vrijeme u kojem se fašizam predstavio u svoj svojoj punini straha, ludila i terora. Zadar i njegovo uže područje sustavno je pljačkano, uništavano, rušeno, a stanovništvo terorizirano uz zabranu materinjeg jezika i pisma. Uže područje Grada od svojeg prirodnog zaleđa odvojeno je i ograđeno betonskim utvrdama koje su i danas ponegdje vidljive.

Na Europskim ratištima, u drugoj polovini te godine, savezničke snage su pokazivale svoju moć i odlučnost da zauvijek zaustave taj najsuroviji pokret ljudske civilizacije. Zaredali su se porazi
talijanske okupacijske vojske na frontovima u Africi i Europi, čime je Mussolinijeva fašistička diktatura u Italiji doživljavala sve više kritika. U proljeće su saveznici bombardirali Rim, a 10. srpnja su se iskrcali na Siciliji. Benito Mussolini – Duce gubi potporu Kralja Viktora Emanuela, naroda i ministara u svojoj vladi. Pritisnut tim činjenicama Mussolini 23. srpnja saziva najviše tijelo svoje fašističke vlasti – Veliki savjet fašizma, koje donosi Zapovijed o predaji efektivnog zapovijedanja svim vojnim formacijama Kralju Italije. Kralj je nakon burnih događanja, koja su nakon toga slijedila, dao uhititi Mussolinija, kojeg su talijanski partizani kasnije pogubili.

Kapitulacija Italije dogodila se 3. rujna, 1943. godine potpisom Primirja sa saveznicima u mjestu Cassibile na Siciliji, a službena objava kapitulacije zbila se 8. rujna, 1943. godine. Dan kasnije, 9. rujna saveznici započinju masovno iskrcavanje kod Taranta i Salerna u Južnoj Italiji, što se smatra danom potpunog kraha talijanskog fašističkog režima, odnosno praktična kapitulacija.

Bila je to jedna od najradosniji vijesti koja se širila svijetom, a poseban odjek imala je u Hrvatskoj. U Istri odmah počinje masovni narodni ustanak, a 13. rujna donose se poznate Pazinske odluke kojima se traži sjedinjenje svih ranije otuđenih dijelova s Hrvatskom. To je jedan od najznačajnijih datuma vezanih za Zadar i njegovu slobodu, jer su se stvorili preduvjeti za prestanak odredbi sramnog Rapalskog ugovora iz 1920. godine.

Kapitulacijom Italije stekli su se uvjeti za oslobađanje fašističkog logora na Molatu, koji je osnovan 30. lipnja, 1942. godine. Talijani su se na Molat, u uvalu Jazi, iskrcali 11. travnja, 1942. godine, te odmah uspostavili talijansku školu i otok preimenovali u Melada.

Zločini koji su se događali na tom stravičnom mjestu stradanja Hrvata nadmašivali su mnoga u povijesti poznatija stratišta u Hrvatskoj i Europi. U montiranim barakama i u nečovječnim
uvjetima znalo je biti i do tri tisuće ljudi, iako je logor bio predviđen za znatno manji broj nesretnika. Djeca, žene i starci koji su dovođeni u logor iz Šibenika, Zlarina, Tisna, Malog i Velog Iža, Dugog otoka i ostalih Zadarskih otoka , uključivo i mještane Molata kojih je u logoru bilo pedesetak, premlaćivani su i izgladnjivani, a mogućnost za bijeg bile su minimalne. Za cijelo vrijeme postojanja logora to je uspjelo samo jednoj manjoj grupi.

Zbog terora u logoru su u prvih osam mjeseci umrle 422 osobe, a tri puta tjedno dolazio je brod iz Zadra koji je vozio žrtve na strijeljanje.

Logor je bio ograđen bodljikavom žicom s dvanaest drvenih baraka kapaciteta 1.200 ljudi. Po do sada poznatim podacima kroz molatski logor je prošlo od 10 do 20 tisuća ljudi. Tijekom postojanja u logoru je umrlo 700, a strijeljano preko 300 ljudi. Nisu li ove brojke dovoljne za vapaj prema Vladi RH da ovo stratište otrgne od zaborava. Kapitulacijom Italije 8. rujna, 1943. godine talijanski vojnici napustili su logor i preko Lošinja se vratili u Italiju.

Na žalost, za zločine na Molatu nije nitko odgovarao, a što je još žalosnije Hrvatska vlast ovom jedinstvenom mjestu stradanja ne poklanja odgovarajuću pažnju. Propuštene su mnoge prigode da se na niz mogućih načina oda pijetet stradalima, a posljednja je bila prigoda za 23. kolovoza na Dan sjećanja za stradale u svim režimima, kada su predstavnici Vlade hodočastili samo na vrlo upečatljivo izabranim mjestima zločina koji su počinjeni od strane komunističkog režima. Logor Molat i njegove žrtve trebale su biti civilizacijski iskorak za dužno sjećanje ove i svih drugih vlada RH kako bi se moglo kazati da su sve žrtve uistinu jednake i da sve zaslužuju našu pažnju i zahvalnost. Sad je to samo privid.

Godišnjica kapitulacije Italije lijepa je prigoda da se još jednom podsjetimo na sve strahote fašizma u kojem su počinjena najveća zvjerstva do sada poznata civilizaciji. Mnoga su, na žalost, počinjena na području Hrvatske, na području našega Zadra. Stoga je potrebno o tim strahotama mlađim generacijama prenositi istinu s porukom da činimo sve kako se to mračno razdoblje povijesti nikada ne bi ponovilo.

Mi, zadarski antifašisti koristimo i ovu prigodu pozvati sve aktere na Hrvatskoj i svjetskoj političkoj pozornici, da svu moć s kojom raspolažu usmjere u civilizirani razvoj međuljudskih odnosa. Da među narodima šire ljubav, toleranciju, jednakost, pravdu i mir. Mi želimo samo dostojanstven život u demokraciji i slobodi.

Tražimo li previše?”

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

ZADAR / ŽUPANIJA

JAVNI POZIV Turistička zajednica grada Zadra dijeli potpore za turističke manifestacije u 2022. Evo detalja…

Objavljeno

-

By

Temeljem odluke s 13. sjednice Turističkog vijeća Turističke zajednice grada Zadra, TZG Zadra raspisuje Javni poziv za dodjelu potpora za turističke manifestacije u 2022. godini na području grada Zadra.

Manifestacije se prijavljuju isključivo na propisanom obrascu.

Detaljne upute zajedno s obrascem za prijavu nalaze se na internetskim stranicama Turističke zajednice grada Zadra: www.potpore.zadar.travel

Prijave se podnose online u elektronskom obliku te, radi dodatne dokumentacije, i u tiskanom obliku poštom ili osobno zaključno s danom 4. veljače 2022. godine na adresu: Turistička zajednica grada Zadra, Jurja Barakovića 5, 23 000 Zadar; s naznakom: „Javni poziv za dodjelu potpora za turističke manifestacije u 2022. godini”.

Za sve dodatne informacije molimo kontaktirajte ured Turističke zajednice grada Zadra isključivo putem e-mail adrese: info@zadar.travel

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) DUVANJSKI BISKUP PALIĆ NA SVETKOVINI SV. STOŠIJE U ZADRU “Od 2019. do 2020. godine, u prosjeku je svakog dana zbog vjere ubijeno 13 kršćana. To su Stošije današnjice!”

Objavljeno

-

By

Svečano koncelebrirano večernje slavlje na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, u katedrali sv. Stošije u Zadru u subotu 15. siječnja predvodio je mostarsko – duvanjski biskup Petar Palić.

Koncelebrirali su domaćin, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko – makarski nadbiskup Marin Barišić, riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić i gospićko – senjski biskup Zdenko Križić. 

Zadarska katedrala više od 1200 godina čuva relikvije mučenice Anastazije/Stošije čiji zagovor molimo za našu domovinu i sve njene stanovnike, za hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH, rekao je biskup Palić, potaknuvši na molitvu za mir i blagostanje u cijelom svijetu.

Kada slavimo svete, pa i one koji su živjeli u davnoj prošlosti, oni itekako imaju što reći i nama danas i tiču se našeg života, istaknuo je mons. Palić, upozorivši kako proslava svetih nije „tek daleki spomen kao prigoda da se okupimo zajedno i da obnavljamo svoje običaje, da se sjećamo prošlosti pomalo tugujući i tješeći se, tražeći povezanost s imenima kršćana koji su ipak predaleko da bismo sebe vidjeli u njima“.

„Slaveći sv. Stošiju slavimo kršćansku mučenicu, a život mučenika uvijek nas dodiruje i potiče na obnavljanje vjernosti. Mučenici ostaju izazovni jer su bili spremni dragovoljno dati ono najvrjednije, navješćujući istinu da ima nešto dragocjenije od zemaljskog života. Život je neispunjen ako nije izmjeren Bogom, ako na njemu nije vidljiv potpis Stvoritelja i križ Isusa Krista. Sv. Stošija je živjela u vrijeme kad su progoni protiv kršćana bili svakodnevnica. Protiv svoje volje bila je udana za poganina, a brinula je za progonjene kršćane“ rekao je biskup Palić, podsjetivši da je sv. Stošija slijedila Krševana kada je bio zarobljen u Akvileji. Stošija je uhićena i odvedena u Sirmijum, današnju Srijemsku Mitrovicu. Mučena je, vezana na olupini broda i ostavljena da pluta na rijeci Savi. Kako olupina nije potonula, spaljena je na lomači.  

„Povijesna je činjenica da je sv. Stošija dala život za vjeru u vrijeme cara Dioklecijana. Organizacija koja brine za progonjene kršćane u svijetu Open doors redovito objavljuje godišnje izvješće o zemljama u kojima kršćani doživljavaju najjači intenzitet progona ili diskriminacije zbog svoje vjere. Prema tom izvješću, više od 340 milijuna Kristovih sljedbenika doživjelo je visoku stopu progonstva i diskriminacije. To znači da se jedan od osam kršćana susreo s nekom vrstom progona. S progonom raste i broj ubijenih kršćana zbog njihove vjere“ rekao je biskup Palić, istaknuvši da je prema prošlogodišnjem izvješću Open doorsa, od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020. u svijetu zbog vjere ubijen 4 761 kršćanin. „To znači da je u prosjeku 13 Kristovih vjernika za njega dalo život svakoga dana u tom razdoblju. To su Stošije današnjice, koji svakog dana prolijevaju svoju krv koja postaje sjeme novih kršćana“ istaknuo je mons. Palić.      

Spomenuvši i rezultate zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, biskup je rekao kako je činjenica da nas je manje i da smo sve stariji. „To nas ne bi smjelo ostaviti ravnodušnima. Je li i kod nas vjernika zavladao umor i okorjelost srca, jesmo li prestali biti osjetljivi za vrednote za koje naša braća i sestre negdje i danas umiru“ upitao je propovjednik.

Potaknuo je da u nama odjeknu i da nas pozovu na ispit savjesti riječi pape Franje koje je Papa izrekao u jednoj homiliji u kapeli sv. Marte. „Velika snaga Crkve danas su male progonjene Crkve. Danas ima više mučenika nego u prvim stoljećima, a mediji o tome šute. Mučenici nose Crkvu, podupiru je. Mnogi kršćani na svijetu danas su blaženi jer su progonjeni, mučeni, zatvoreni. Mnogi su u zatočeništvu, samo zbog toga jer nose križić oko vrata i ispovijedaju Isusa Krista. To je slava Crkve i naša potpora, ali i naše poniženje – mi koji sve imamo, kojima je lako, a tužimo se kad nam nešto nedostaje. Mislimo na svoju braću i sestre koji danas, u puno većem broju nego u prvim stoljećima, podnose mučeništvo“ podsjetio je biskup Palić na poticaj pape Franje.

Navještena Božja riječ na Stošijinu svetkovinu otkriva značenje mučeništva i putokaz za život. „Sirah zahvaljuje i slavi Boga jer je u svim trenucima svoga života osjećao Božju milost i njegovu blizinu. Iako se na prvi pogled čini da nam je u patnjama Bog daleko, vjernik i taj trenutak patnje promatra kao mogućnost iznova otkriti Božju brigu za sebe i svoj život.

Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima svoje riječi upućuje kršćanima u nevolji i bijedi. Poniženi, pretučeni, ubijeni. Rani kršćani prepisivali su i čitali te riječi apostola Pavla uvijek iznova jer su im davale snagu. U tim riječima pokušali su otkriti ono što se skriva ispod vidljive površine života. I u takvim trenucima utješno odzvanja, Ako je Bog za nas, tko će protiv nas“, rekao je biskup Palić, ohrabrivši:„Iako riječi različitih nevolja i opasnosti čitamo s upitnicima, znamo i vjerujemo da će se u Kraljevstvu Božjem ti upitnici pretvoriti u uskličnike. Zato kršćani i u progonstvima svijetom hodaju uzdignute glave, ne zbog svoje snage, nego zbog onoga koji nas uzljubi, po kome objeđujemo, Isusu Kristu“.          

„U Evanđelju Isus govori o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo plod. Čudesna je snaga zrna. Iz jednog pšeničnog zrna u četvrtoj generaciji može nastati milijun zrna. Preduvjet za donošenje ploda je da se to jedno zrno pšenice ne čuva, nego da ga se položi u zemlju. Tu započinje proces umiranja na kraju kojega dolazi do višestrukog razmnožavanja, odnosno ploda“ rekao je mons. Palić, naglasivši da „slikom pšeničnog zrna Isus govori o sebi kao o zrnu pšenice koje je bačeno u zemlju i koje će uroditi plodom. A mi smo plodovi. Nije to jednostavno pobjeda do slave, nego put ide kroz njegovu smrt do života, kroz njegovu patnju do proslave. Upravo se princip pšeničnog zrna provlači kroz čitavu povijest spasenja i povijest Crkve, od Pavlovih, preko Stošijinih sve do naših dana i ovih 340 milijuna progonjenih kršćana“ poručio je mostarsko – duvanjski biskup.

„Isus koji je za nas žrtvovao svoj život na križu, želi učiniti sve nas sijačima sjemena Riječi Evanđelja kako bismo mu svojim životom mogli donijeti puno ploda. Jesam li i ja spreman za to? Jesam li spreman odustati od vršenja vlastitih želja i prohtjeva i dopustiti Bogu da se on posluži sa mnom u širenju svoga Kraljevstva? Jesam li spreman umrijeti sebi da bih donio plodove spasenja? Za tu milost molimo u euharistiji u kojoj prinosimo kruh načinjen od mnogo zrnja koji će snagom Božjeg duha postati živi Krist među nama“ potaknuo je biskup Palić.

U pozdravnom govoru na početku mise, nadbiskup Puljić istaknuo je da je baš uz svetkovinu sv. Stošije povezan datum međunarodnog priznanja Hrvatske te je potaknuo na zahvalnost Bogu za taj povijesni događaj u stvaranju naše državotvornosti.  

Na kraju mise, katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić predmolio je molitvu za domovinu i mudrost ljudi koji njome upravljaju

Na početku mise, biskupi su se u pratnji svećenika koncelebranata pomolili pred moćima sv. Stošije koje se nalaze u mramornom sarkofagu kojeg je u 9. st. dao izraditi zadarski biskup Donat, koji je tada i dobio Stošijine moći na dar od bizantskog cara Nicefora za posredovanje mira između Istoka i Zapada. Sv. Stošija u svom životu povezala je božićno i uskrsno otajstvo. Ubijena je na Božić 304. g., a njeno ime grčkog podrijetla, Anastazija, znači Uskrsnica.

Budući da je položila život za Krista na Božić, godinama je u čast mučenički posvjedočene vjernosti sv. Stošije, čije se ime kao osobite Božje izabranice navodi u molitvi Prvog Rimskog kanona, Papa slavio drugu božićnu misu u crkvi sv. Anastazije u Rimu, odakle je sv. Stošija i rodom.

Ines Grbić    

Foto: I. Grbić
 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

POPIS STANOVNIŠTVA Hrvatska ima 209.000 zdravstvenih osiguranika više nego stanovnika, ali Biograd, Poličnik, Sukošan, Pakoštane i Galovac imaju više stanovnika no 2011.!

Objavljeno

-

By

Iako prema novom popisu stanovništva sve županije uključujući i Grad Zagreb imaju manje stanovnika nego prije 10 godina, Hrvatska i dalje ima 209 tisuća zdravstvenih osiguranika više nego stanovnika te više birača nego punoljetnih građana, piše u nedjelju Večernji list.

Naime, prema prvim rezultatima popisa stanovništva, Hrvatska ima najviše 3,888.529 stanovnika, dok je na dan 3. siječnja imala čak 4,097.903 zdravstvenih osiguranika. Također, nakon popisa trebat će “očistiti” i registar birača, u kojem su 3,690.623 punoljetna građanina, što je nemoguće s obzirom na postojeći broj stanovnika, jer je mladih prema procjeni Državnog zavoda za statistiku 2020. bilo više od 700 tisuća.

Postoji i dugogodišnji problem s postojanjem fiktivnih zdravstvenih osiguranika na koje su demografi već prije upozoravali govoreći da je najvjerojatnije riječ o hrvatskim državljanima, Srbima koji su napustili Hrvatsku, Hrvatima iz BiH, zatim hrvatskim građanima koji su se iselili, a nisu se odjavili te o strancima koji na obali imaju nekretnine. Nitko ne može precizno procijeniti koliko tih zdravstvenih osiguranika koji nisu stanovnici Hrvatske koristi “besplatno” zdravstvo, a koliko je među njima iseljenih i samo formalno prijavljenih na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. No taj bi se problem sada trebao riješiti, osobito nakon uvođenja registra stanovništva, koji ima većina članica EU, i preporuka EU je da ga članice izrade do kraja ove godine.

Iako prvi rezultati popisa stanovništva nisu ostavili razloga za optimizam, ipak valja istaknuti da pored jedinog županijskog središta Čakovca još uvijek ima manjih gradova, ali i velikih i manjih općina koje su povećale broj stanovnika u proteklom desetljeću. To su, među ostalim, Solin, Sveta Nedelja, Dugo Selo, grad Krk i Biograd na Moru.

Od općinama koje su povećale broj stanovnika, to su prije svega velike općine Viškovo kod Rijeke, zatim Podstrana kod Splita te općine na jugu Dalmacije Župa Dubrovačka i Konavle.

Kad je riječ o općinama koje imaju manje od 5000 stanovnika, u plusu su u odnosu na 2011. i općine na zadarskom području Poličnik, Sukošan, Pakoštane, Galovac te općine u blizini Splita – Dugopolje, Bol na otoku Braču, zatim Omišalj i Malinska – Dubašnica na Krku, Bilice u blizini Šibenika, Tar – Vabriga u Istarskoj županiji te Orehovica u Međimurskoj županiji.

Za pozitivan primjer treba svakako istaknuti Vis, najudaljeniji otok od kopna, koji je u proteklom desetljeću izgubio samo sedam stanovnika, zahvaljujući ustrajnoj i sveobuhvatnoj demografskoj politici. I udaljena općina Baška na otoku Krku, koja provodi demografsku politiku, izgubila je samo jednog stanovnika, piše novinarka Večernjeg lista Dijana Jurasić.

 
Nastavi čitati
Oglasi

U trendu