Svijet
Koliko je realan smak svijeta u 2012.?

U godini koja je za nama nije nam nedostajalo apokaliptičnih predviđanja. Konzervativni kršćanski propovjednik Harold Camping najavljivao je sudnji dan čak dva puta, neki su ga očekivali u ožujku kada se Mjesec približio Zemlji najviše u posljednjih 18 godina, bilo je i onih koji su sumnjali da NASA skriva da će asteroid 2005 YU55 udariti u Zemlju, a u kinodvoranama smo se nagledali katastrofalnih valova, poplava, suša i sudara planeta.
Ne možemo reći da ćemo 2011. pamtiti kao godinu mira i prosperiteta. Europa je ušla u duboku krizu, mnoge zemlje svijeta, među kojima i Hrvatska, utonule su još dublje u recesiju, u nekim krajevima Afrike milijuni su gladovali, a ljudi, nezadovoljni korupcijom vladajućih struktura i neravnotežom u raspodjeli bogatstva s jedne strane te odgovornosti i rada s druge, pravdu su počeli tražiti na ulicama i trgovima gradova. Njihove frustracije nisu osjetili samo nedemokratski režimi arapskih zemalja. Transparenti i bubnjevi, ali i pendreci, suzavci i policijska vozila ponovno su postali dio urbane koreografije čak i u Europi i SAD-u. Ovaj puta ne zbog kitova, tuljana ili globalizacije, već za većinu još ozbiljnijeg straha od gubitka poslova i siromaštva. Činilo se da na ruku prorocima sudnjeg dana idu i neke prirodne katastrofe – prizori potresa, cunamija, havarija nuklearki i gradova pod vodom, koje smo viđali na televizorima i naslovnicama čak su pomalo nalikovali na one s velikih ekrana. No sve smo to preživjeli, a najcrnje prognoze nadaleko su nas zaobišle.
Je li 2012. ona ‘prava’?
Što možemo očekivati u 2012? Nažalost, bilo bi nerazumno nadati se da će nakon svih tih promašenih naviještanja u 2011. propovjednici sudnjeg dana konačno malo utihnuti. Naprotiv, upravo je 2012. njihova godina – u njoj su predvidjeli cijeli niz scenarija za dan D. To je godina u kojoj završava kalendar Maja, tajanstveni Nibiru ili planet X trebao bi udariti u Zemlju, pojačat će se aktivnosti Sunca, Zemlja će navodno prijeći galaktičku ravan, polovi se zamijeniti, a planeti se poravnati.
Budući da prema najavama ekonomista ionako nemamo previše razloga za neka velika pozitivna očekivanja od 2012. godine, znanstvenici su se potrudili otkloniti barem one besmislene strahove. Evo što stručnjaci kažu o najraširenijim apokaliptičkim mitovima i histerijama.
Kalendar Maja
Istina je da dugovječni kalendar, koji pokriva razdoblje od oko 5.125 godina, a počinje 3114. prije Krista, završava svoje brojanje 21. prosinca 2012. S tim danom završit će 13. bak’tun, posljednje razdoblje od oko 400 godina u majanskom kalendaru. No umjesto da se nastavi sljedećim bak’tunom, kalendar će se tada jednostavno resetirati i početi ispočetka, baš kao što se resetira brojčanik na starim automobilima.
Stručnjaci za arheologiju Maja, Stephen Houston sa Sveučilišta Brown i David Stuart s teksaškog sveučilišta u Austinu, ističu da je cijela histerija oko 2012. u biti krenula zato što su njih dvojica neke oštećene znakove nespretno protumačili kao naviještanje dolaska kraja jedne ere i silaska bogova na Zemlju, a sam drevni tekst pomalo senzacionalistički nazvali ‘Proročanstvo Tortuguera’. Navjestitelji apokalipse po ‘new age’ stranicama ovaj su propust dočekali s oduševljenjem. Histerija se proširila webom, a kasnija otkrića koja su pokazala da analizirani spomenik zapravo uopće nije proročanstvo nisu je puno ublažila.
Planet Nibiru
Prema jednoj od popularnih teorija u 2012. u Zemlju bi trebao udariti planet Nibiru, koji su navodno otkrili još drevni Sumerani.
Ova je kataklizma izvorno bila najavljena za 2003. godinu, no kada se ništa nije dogodilo, odgođena je za prosinac 2012. i povezana s pričom o majanskom kalendaru. NASA-ini stručnjaci ističu da je Nibiru, ili kako ga neki još zovu planet X, obična izmišljotina, odnosno kriva interpretacija astronomskih otkrića. Kada bi postojao, znanstvenici bi znali za njega i pratili njegovo kretanje već desetljećima, a sada bi se mogao vidjeti čak i golim okom.
Medijski napisi prema kojima je postojanje Nibirua 1983. potvrdio NASA-in infracrveni astronomski satelit (IRAS), samo su jedan od klasičnih primjera neozbiljnog novinarstva i njegova katastrofalnog utjecaja na mase. Naime, priče prema kojima je otkriveno misteriozno tijelo – veliki planet ili možda čak zvijezda (smeđi patuljak) te su godine preplavile naslovnice časopisa i elektroničke vijesti. Međutim, kasnija istraživanja iz 1985. i 1987. koja su pokazala da je zapravo riječ o udaljenim galaksijama i filamentima nisu dobila gotovo nikakvu pozornost. Slično je bilo i s navodnim NASA-inim otkrićem iz 1992. da neko daleko tijelo utječe na kretanje vanjskih planeta Sunčeva sustava. Prije svega originalan zapis o takvom otkriću uopće ne postoji, a jedino što se bilježi u tom vremenu je pronalazak prvog transneptunskog tijela koje je nazvano 1992 QB1 promjera oko 200 kilometara koje se kreće u tzv. Kuiperovom pojasu i uopće se ne približava Zemlji.
Poravnanje planeta i galaksije
Jedna od popularnih teorija je ona da će se 2012. dogoditi neko planetarno ili ‘galaktičko poravnanje’ u kojem će kombinacija gravitacije planeta i Sunca ili pak Sunca i crne rupe u središtu Mliječne staze izazvati razaranja na Zemlji. Astronomi tvrde da nikakvih većih poravnanja planeta neće biti u narednih nekoliko desetljeća te da Zemlja neće prijeći galaktičku ravan u 2012. godini – to se događa svakih 20-25 milijuna godina, dugotrajan je proces i nemoguće je uopće govoriti o nekom točnom datumu. No čak i kada bi se to sve dogodilo, gravitacijski učinak na Zemlju bio bi zanemariv. Naime, Zemlja i Sunce bez ikakvih se posljedica aproksimativno poravnavaju sa središtem Mliječne staze svakog prosinca. Slično je i s poravnanjima planeta – dva su se dogodila nedavno, jedno 2000., a drugo 2010. godine, oba bez posljedica. To nas ne bi trebalo čuditi. Jupiter je najveći planet u Sunčevu sustavu i veći je od svih ostalih zajedno. Kada se on nađe u opoziciji, na Zemlju djeluje gravitacija koja je manja od jedan posto Mjesečeve koja na našem planetu uglavnom uzrokuje samo plimu i oseku.
Promjena polova i smjera Zemljine rotacije
Prema jednoj od teorija 2012. bi se pod utjecajem Sunčevih aktivnosti mogli zamijeniti sjeverni i južni magnetski pol i obrnuti smjer rotacije Zemlje. Prije svega nemoguće je da se Zemlja iznenada počne okretati u suprotnom smjeru, a osobito na to nikakvog utjecaja ne bi mogla imati promjena magnetskih polova koju navode brojne apokaliptičarske web stanice. Magnetski polaritet uistinu se mijenja s vremenom i u prosjeku se polovi zamijene jednom u 400.000 godina. No to je spor proces koji traje oko 7.000 godina, a najvjerojatnije se neće dogoditi u narednih nekoliko tisućljeća. Osim toga njegov početak toliko je nepredvidljiv da se također ne može povezivati s nekim određenim datumom. Konačno, ne postoje znanstvene činjenica koje bi pokazale da zamjena polova ima ikakva utjecaja na život na Zemlji.
Svijet
Tajanstvena “hladna mrlja” zbunjivala je znanstvenike. Nova studija kaže da je to zloslutan znak
U sjevernom Atlantskom oceanu, južno od Grenlanda i Islanda, nalazi se veliko područje mora koje se ponaša suprotno od ostatka planeta. Dok se oceani zagrijavaju, taj se dio Atlantika hladi. Novo istraživanje tvrdi da je pronašlo odgovor na taj fenomen – i upozorava da bi on mogao biti znak približavanja jednoj od najopasnijih klimatskih prijelomnih točaka.
Područje poznato kao “hladna mrlja” ili “rupa zagrijavanja” od 1900. godine ohladilo se za gotovo jedan Celzijev stupanj.
Znanstvenici već dugo raspravljaju o uzroku te anomalije. Jedna mogućnost bila je da je posljedica gubitka topline s površine oceana zbog promjena u vjetrovima i oblacima. Druga je mogućnost da pokazuje slabljenje ključnog sustava oceanskih struja koji prenosi toplinu. Novo istraživanje zaključuje da je vjerojatniji drugi scenarij – slabljenje oceanske cirkulacije – što bi moglo imati ozbiljne posljedice za budućnost planeta, piše CNN.
Riječ je o Atlantskoj meridionalnoj cirkulaciji prevrtanja (AMOC), golemom sustavu oceanskih struja koji funkcionira poput svojevrsne pokretne trake. Ona prenosi toplu vodu iz tropskih područja prema sjevernoj hemisferi, gdje se voda hladi, tone u dubine oceana i vraća prema jugu.
Brojna istraživanja ukazuju na to da taj sustav slabi zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Otapanje ledenih površina povećava količinu slatke vode u oceanima, čime se narušava osjetljiva ravnoteža temperature i slanosti koja pokreće AMOC.
Neki znanstvenici upozoravaju da se AMOC približava kritičnoj točki nakon koje bi se njegov kolaps mogao nezaustavljivo pokrenuti, možda već tijekom ovog stoljeća.
Potpuni zastoj AMOC-a imao bi globalne posljedice: ubrzao bi rast razine mora na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, donio ekstremno hladne zime dijelovima Europe i poremetio monsunske obrasce u Africi, što bi moglo uzrokovati dugotrajne suše.
Hladna mrlja kao trag slabljenja oceanske cirkulacije
Znanstvenici su “hladnu mrlju” dugo smatrali mogućim znakom promjena u AMOC-u jer se upravo na tom području oslobađa velik dio topline koju ta oceanska struja prenosi.
Kako bi bolje razumjeli što se događa u tom dijelu Atlantika, istraživači su kombinirali stvarne podatke o temperaturi oceana prikupljene mjernim uređajima i satelitima s klimatskim modelima.
Otkrili su da se zahlađenje ne događa samo na površini mora, nego i duboko u oceanu – na mjestima gdje vremenski uvjeti poput vjetra i oblaka imaju mnogo slabiji utjecaj. Svi rezultati upućuju na ulogu AMOC-a, zaključili su istraživači.
“Promjena u prijenosu oceanske topline uzrok je hlađenja hladne mrlje”, rekao je Stefan Rahmstorf, jedan od autora studije i profesor fizike i oceanografije na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. Dodao je da postoje i drugi neovisni dokazi o slabljenju AMOC-a, a neka istraživanja sugeriraju da je taj sustav danas slabiji nego u bilo kojem trenutku tijekom posljednjih tisuću godina.
Znanstvenici upozoravaju na ograničenja istraživanja
René van Westen, istraživač mora i atmosfere sa Sveučilišta u Utrechtu, koji nije sudjelovao u istraživanju, istaknuo je da je prethodno bilo moguće objasniti nastanak hladne mrlje samo atmosferskim uvjetima.
Ipak, činjenica da je novo istraživanje pokazalo slične rezultate kroz različite skupove podataka “jača pouzdanost zaključaka”, rekao je.
David Thornalley, profesor znanosti o oceanima i klimi na University College Londonu, također smatra da istraživanje dodatno potvrđuje povezanost između hladne mrlje i slabljenja AMOC-a, ali upozorava da su dostupni podaci iz stvarnog svijeta ograničeni.
“Ti skupovi podataka najbolje se mogu promatrati kao dobre procjene, a ne kao savršeni prikaz stvarnosti”, rekao je. Za CNN je dodao da još postoje određene nepoznanice te da ovo istraživanje “vjerojatno neće biti posljednje” u toj raspravi.
S njim se složio i Jonathan Baker, vodeći klimatolog britanske meteorološke službe Met Office, koji smatra da studija donosi dodatne dokaze o ulozi AMOC-a u nastanku hladne mrlje, ali ne daje konačan odgovor na pitanje.
Svijet
Ovo su najskuplji gradovi za kupnju stana, u jednom gradu kvadrat 18.000 eura
Novo istraživanje pokazuje da Švicarska i Luksemburg dominiraju među najskupljim europskim tržištima nekretnina, a cijene stanova u Zürichu više su nego dvostruko veće nego u Parizu.
Najskuplja europska tržišta stanova koncentrirana su u iznenađujuće malom dijelu kontinenta.
Prema podacima portala Global Property Guide, čak četiri od pet najskupljih gradova za kupnju stambenih nekretnina nalaze se u Švicarskoj i Luksemburgu. Na vrhu ljestvice nalazi se Zürich, gdje prosječna cijena stana prelazi 18.000 eura po četvornom metru.
Euronews donosi pregled 10 najskupljih europskih gradova za kupnju stana.
10. Stockholm: prosječna cijena 8.380 €/m²
Glavni grad Švedske otvara top 10 ljestvicu i bilježi jedan od najsnažnijih oporavaka tržišta nekretnina u Europi.
Smješten na 14 otoka, na spoju jezera Mälaren i Baltičkog mora, Stockholm spaja visok životni standard s jednim od najograničenijih stambenih tržišta u Europi.
Prosječna cijena stana iznosi 8.380 eura po četvornom metru, što je rast od 7,2 posto u odnosu na prošlu godinu i 17 posto u posljednje dvije godine.
Za usporedbu, u Göteborgu prosječna cijena iznosi 4.428 eura po četvornom metru, a u Malmöu 3.369 eura.
9. Kopenhagen: prosječna cijena 8.405 €/m²
Danska prijestolnica, poznata po slikovitoj luci Nyhavn, biciklističkoj infrastrukturi i vrhunskoj gastronomskoj sceni, ujedno je i najbrže rastuće tržište među deset vodećih gradova.
Prosječna cijena stana iznosi 8.405 eura po četvornom metru, što je rast od 14,3 posto u godinu dana i čak 24 posto u dvije godine.
U Aarhusu, drugom najvećem danskom gradu, cijene su pale 16,7 posto i iznose 4.128 eura po četvornom metru, dok su u Odenseu i Aalborgu ispod 2.800 eura.
8. Oslo: prosječna cijena 9.332 €/m²
Norveška prijestolnica posljednjih godina bilježi snažan oporavak tržišta nekretnina.
Grad na čelu Oslofjorda spaja modernu nordijsku arhitekturu s jednim od najviših životnih standarda u Europi.
Prosječna cijena stana dosegnula je 9.332 eura po četvornom metru, što je 6,3 posto više nego lani i 14 posto više nego prije dvije godine.
7. Amsterdam: prosječna cijena 9.437 €/m²
Amsterdamska četvrt kanala iz 17. stoljeća postala je jedna od najskupljih stambenih lokacija u Europi.
Kronični nedostatak stanova, stroga urbanistička pravila i snažna međunarodna potražnja i dalje guraju cijene prema gore.
Prosječna cijena stana iznosi 9.437 eura po četvornom metru, uz godišnji rast od 13 posto.
6. Pariz: prosječna cijena 9.490 €/m²
Pariz ostaje jedno od najpoznatijih svjetskih tržišta nekretnina, ali za razliku od većine gradova na ovoj listi, cijene ondje padaju.
Prosječna cijena stana iznosi 9.490 eura po četvornom metru, što je pad od 0,3 posto u odnosu na prošlu godinu i 7,3 posto u odnosu na razdoblje prije dvije godine.
Unatoč tome, cijene su i dalje znatno više nego u ostatku Francuske. U Lyonu prosječna cijena iznosi 4.551 euro po četvornom metru, u Bordeauxu 4.443 eura, a u Nantesu 3.376 eura.
5. Bern: prosječna cijena 9.952 €/m²
Bern se smatra najdiskretnijim luksuznim tržištem nekretnina u Švicarskoj.
Glavni grad poznat po staroj gradskoj jezgri pod zaštitom UNESCO-a najjeftiniji je među četiri švicarska grada na ovoj listi, no cijene su i dalje blizu 10.000 eura po četvornom metru.
4. Luksemburg: prosječna cijena 10.941 €/m²
Luksemburg, najbogatija europska država prema BDP-u po stanovniku, dom je jednog od najskupljih tržišta nekretnina na kontinentu.
U glavnom gradu prosječna cijena stana iznosi 10.941 euro po četvornom metru.
Unatoč nedavnom padu cijena, Luksemburg ostaje jedan od rijetkih gradova u Europi gdje tipičan jednosoban stan lako može stajati više od milijun eura.

3. Luzern: prosječna cijena 12.066 €/m²
Luzern je možda najveće iznenađenje na listi.
Smješten na obali Luzernskog jezera, u podnožju Alpa, jedan je od najslikovitijih gradova Europe.
Iako je znatno manji od Züricha ili Ženeve, prosječna cijena stana doseže 12.066 eura po četvornom metru.
2. Ženeva: prosječna cijena 16.819 €/m²
Ženeva je među najskupljim gradovima zahvaljujući iznimno bogatom tržištu rada.
Grad je sjedište Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, Crvenog križa i brojnih privatnih banaka.
Prosječna cijena stana iznosi 16.819 eura po četvornom metru.
1. Zürich: prosječna cijena 18.229 €/m²
Zürich je i dalje najskuplji grad u Europi za kupnju stana.
Prosječna cijena doseže 18.229 eura po četvornom metru, što je više nego dvostruko od cijena u Parizu.
Dom najvećih švicarskih banaka, burze i brojnih financijskih institucija, Zürich spaja gospodarsku moć, političku stabilnost i kronični nedostatak stambenog prostora.
Rezultat je tržište nekretnina kakvo nema nijedan drugi europski grad. Zürich nije samo najskuplje tržište nekretnina u Europi 2026. godine – njegova prednost pred ostatkom kontinenta i dalje raste.
Svijet
ZBOGOM UMORU / Stižu novi sustavi za sigurnost na cestama, evo što će se sve pratiti
Na europske prometnice idućeg mjeseca stižu novi sigurnosni sustavi koji će pratiti ponašanje vozača i upozoravati na opasne situacije.
Najavljeno je uvođenje nekoliko sustava kojima je cilj povećati sigurnost u prometu. Vozači naprednu tehnologiju pozdravljaju, a struka ističe kako bi sustave trebalo zaključati, kako ih se ni u postavkama ne bi moglo isključiti.
Uvest će se signal za hitno kočenje. “Sustav će se aktivirati na način da će kočiona svjetla, štop svjetla početi treperiti u slučaju još većeg intenziteta i potrebe kritičnog vremena. Upalit će se svi pokazivači smjera kao znak upozorenja na opasnost što će dati vremena vozačima koji voze iza da mogu pravovremeno reagirati”, objasnio je za Dnevnik Nove TV Sinan Alispahić iz HAK-a.
Drugi sustav je kamera za praćenje lica vozača. Dekan Fakulteta prometnih znanosti Marko Šoštarić izjavio je da puno nesreća, posebno na autocestama, bude uzrokovano umorom vozača.
“Mi smo na fakultetu prije nekoliko godina radili na razvoju jednog takvog uređaja za rano otkrivanje umora vozača, tako da to svakako može biti pozitivan učinak na sigurnost cestovnog prometa”, istaknuo je.
Novi sustav koji bi na europskim prometnicama trebao smanjiti broj smrtno stradalih i do 30 posto pratit će same vozače unutar automobila, ukoliko uoči bilo kakvu distrakciju ako ste maknuli pogled s prometnice ili na svoj telefon, zvučno će vas upozoriti.
Alispahić je naglasio da će ti sustavi pridonijeti smanjenju broja poginulih, a lani je na prometnicama Europske unije poginulo čak 19.400 osoba.
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeFOTOGALERIJA IZ MASLENICE / 3. Eko akcija čišćenja podmorja u čast Vinka Šimunića – Bubnja
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prije(NE)RADNI DANI / Evo gdje danas u spizu…
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeFOTO / S. Katarina Teskera izabrana za novu opaticu benediktinskog Samostana sv. Marije u Zadru
-
Hrvatska3 dana prijePROGNOZA / Meteoalarm podignut na narančasti, stiže nevrijeme sa sjevera, evo gdje će najprije udariti





