Jučer su trojica umirovljenika iz mjesta Zapuntela na otoku Molatu u mreže ulovili kitopsinu dugu deset metara. Sličan slučaj dogodio se u istom ovom akvatoriju prije trideset godina.  Janko Kačanić (65) iz mjesta Brgulje na otoku Molatu ulovio je 1981. godine kitopsinu veliku 5,50 metara i tešku 550 kilograma. Iako je prošlo točno trideset godina šjor Janko tada tridesetijednogodišnjak se i danas sjeća trenutka kada je ugledao morsku neman.
– Kada sam ga vukao do porta kisik mu je prolazio kroz škrge i riba je oživjela. To je onda bila prava borba za izvući ga vani. Onda je on počeo vući mene, a ne ja njega. Jedva sam ga uz pomoć još jednog čovjeka izvukao na kraj, priča nam šjor Janko Kačanić koji u Brguljama ima poznati restoran Janko.
– Takve ribe, čitao sam u kuharici, jedu Nijemci dimljene i sušene. Puno teretnih brodova prolazi ovim krajem, pa oni dođu u naše more prateći njih. Tu nađu odgovarajuću hranu, ali je ovo malo more za njih, ispričao nam je šjor Janko.
Često pojavljivanje ovih velikih morskih nemani u zadarskom akvatoriju komentirao je za ZNET Portal i Lav Bavčević, poznati zadarski biolog  koji kaže kako je kitopsina  vrlo rijetka vrsta za ova područja.

– Pjegava je i ima tupu glavu, lako ju je prepoznati. Recimo psina golema je viđena prije nekoliko godina u Kalima. Ona je već vrsta koja se dosada i lovila i mnogo više sliči na goleme pse od kitopsine ali obe vrste su bezopasne. I jedna i druga filtriraju more i hrane se planktonima tako da mogu sa sigurnošću reći da pojavljivanje takvih vrsta nema veze sa pomorskim prometom. Šteta je što je ova kitopsina ulovljena kod Molata vraćena u more ako je već uginula, bilo bi bolje da ju se prepariralo da se znanstveno utvrdi što joj je, možda je bila bolesna, tko zna, ističe biolog Bavčević ističući kako misli da se neće narednih godina pojavljivati više psina.
– Čak bih rekao da ih je prije bilo i više, jer je riječka luka više radila nego sada, a i više otpada i hrane se bacalo u more, danas je to ipak rigoroznije. Prije bih rekao da će globalno zatopljenje utjecati na pomicanje pomorskih vrsta jer promet neće baš nešto znatno porasti, kaže Bavčević prisjećajući se jednog slučaja pojavljivanja kita kraj Paga.
– Prije nešto više od deset godina je u Paškom kanalu viđen kit perajar (lat. Balaenoptera physalus) koji je najsličniji plavom kitu i može narasti i do 20 metara. Za takvu vrstu je recimo poznato da živi u Mediteranu. Kao i već spomenute psine, hrani se sitnom ribom koja pliva u jatima i planktonima. To je posljednji put da je takva vrsta viđena u Jadranu ali ni tada kad je snimljena u Paškom kanalu se nije dugo zadržala, zaključio je poznati biolog.

O kitopsini
Kitopsina je vrsta koja pripada morskim psima, ali je od svih svojih srodnika najbezazlenija. Obrisi peraja su joj tipični za srodnike a narastu i do 20 metara. Zoolozi tvrde ta je ta vrsta nastala prije 400 milijuna godina te da se nije mijenjala zadnjih 64 milijuna. Hrane se sitnim ribama, račićima i planktonima. Budući da nemaju mjehur, moraju se stalno kretati da ne bi potonuli. Ne plutaju brže od metra u sekundi. To čine poluotvorenih ralja, koje znaju biti široke do metar i pol, te stalno cijede morsku vodu ostavljajući u utrobi sve što je hranjivo.  Ipak, o kitopsinama se zna malo. Gdje se udvaraju, kako se razmnožavaju, jesu li osamljenici ili su društveni.