To što ne tražite zakopano blago ne znači da na njega nećete naići. Najbolji primjer za to dolazi iz 2025. godine, kada je muškarac, kopajući rupu za bazen u dvorištu svoje kuće nedaleko od Lyona u Francuskoj, otkrio pravo bogatstvo. Pronašao je pet zlatnih poluga i mnoštvo zlatnika, sve pažljivo zapakirano u plastične vrećice.

Nakon što je pronašao zlato na imanju koje je posjedovao tek oko godinu dana, muškarac, koji je želio ostati anoniman, predao je nalaz lokalnim vlastima u mjestu Neuville-sur-Saône.

One su potom obavijestile Regionalnu upravu za kulturna pitanja, čiji je zadatak bio utvrditi ima li otkriveno blago arheološku vrijednost. Da je procijenjeno kako ima, država bi mogla preuzeti vlasništvo nad nalazom, piše nova.rs.

Međutim, ako se utvrdi da blago nema arheološki značaj, pravo na njega pripada osobi koja ga je pronašla. Francuski građanski zakonik, koji datira još iz 19. stoljeća, definira blago kao „svaku skrivenu ili zakopanu stvar za koju nitko ne može dokazati vlasništvo i koja je pronađena sasvim slučajno“.

Ako se takvo otkriće dogodi na vlastitom imanju, pronađeno blago pripada pronalazaču.

Budući da su sve zlatne poluge imale ugravirane jedinstvene identifikacijske brojeve, istražitelji su ih brzo uspjeli povezati s rafinerijom u okolici Lyona, gdje su proizvedene prije otprilike 15 do 20 godina.

Policija je također utvrdila da zlato nije ukradeno niti povezano s bilo kakvim nezakonitim aktivnostima.

Upravo zbog relativno „mladog“ podrijetla zlata i uredne dokumentacije muškarac koji je planirao izgraditi bazen dobio je pravo zadržati pronađeno blago. Prema pisanju francuskog lista Le Progrès, njegova se vrijednost procjenjuje na oko 800.000 eura.

I dalje ostaje misterij zašto su zlatne poluge i novčići bili zakopani u dvorištu.

Prethodni vlasnik kuće preminuo je prije nego što je blago otkriveno, a zasad nema informacija koje bi objasnile zašto je zlato uopće bilo skriveno.

Ljubitelje domaće urbane glazbe očekuje još jedna velika glazbena večer u Kukljici. U srijedu, 12. kolovoza 2026. godine, na Trgu u Kukljici održat će se koncert popularnog hrvatskog izvođača Grše, s početkom u 22:00 sata.

Grše, jedan od najistaknutijih predstavnika novije generacije hrvatske hip-hop i trap scene, svojim je energičnim nastupima i brojnim hitovima osvojio publiku diljem Hrvatske i regije. Njegov koncert u Kukljici bit će prilika za sve posjetitelje da uživo uživaju u njegovom prepoznatljivom glazbenom izričaju i dobroj atmosferi na jednom od najljepših otočnih trgova.

Glazbeni program započinje već ranije. Od 19:00 sati posjetitelji će moći obići sajam otočnih proizvoda, gdje će svoje proizvode i stvaralaštvo predstaviti lokalni proizvođači i izlagači.

Nakon koncerta, zabava se nastavlja uz after party s DJ-em MM, koji će dodatno zagrijati atmosferu i osigurati nastavak večeri uz glazbu i ples.

Kukljica tako i ove godine nastavlja svojim stanovnicima i gostima pružati bogat ljetni program, spajajući glazbu, zabavu, lokalne proizvode i autentičan otočni ugođaj.

COVID-19 može uzrokovati oštećenja mozga koja su vidljiva na snimkama i godinama nakon infekcije kod osoba s neurološkim simptomima dugog covida. Novo kanadsko istraživanje dokazuje da osobe koje su nakon zaraze razvile dugotrajnu apatiju i depresiju imaju oko 18 posto manje dopaminskih živčanih završetaka u mozgu od zdravih pojedinaca, piše Science Alert. Dugi covid, poznat i kao post-COVID sindrom, odnosi se na dugotrajne simptome koji se nastavljaju ili se pojavljuju nakon preboljenja COVID-a.

Gubitak u dopaminskom sustavu

Dopamin je neurotransmiter ključan za kontrolu pokreta i motivacije. Gubitak živčanih završetaka koji ga prenose utječe na kognitivne funkcije i može pridonijeti razvoju neurodegenerativnih bolesti.

U studiji objavljenoj u časopisu eBioMedicine, znanstveni tim analizirao je snimke mozga dobivene pozitronskom emisijskom tomografijom (PET) kod 24 odrasle osobe s dugim covidom i 24 zdrave osobe slične dobi. Mjerili su gubitak dopaminskih živčanih završetaka u strijatumu, regiji u središtu mozga koja upravlja pokretima i motivacijom.

Sudionicima su ubrizgali radiomarker koji se veže na protein VMAT2, poznat i kao vezikularni transporter monoamina 2. Taj protein izlučuju dopaminski živci, a VMAT2 je poznati biomarker koji se koristi u dijagnostici neurodegenerativnih stanja poput Parkinsonove bolesti.

Oštećenja vidljiva na snimkama

PET snimke pokazale su da je gubitak dopaminskih završetaka u ventralnom strijatumu povezan s manjom motivacijom. U dorzalnom strijatumu, gubitak u dijelu zvanom putamen povezan je sa sporijim kretanjem i duljim vremenom potrebnim za obavljanje zadataka. Gubitak u kaudatusu, odnosno repatoj jezgri, povezan je s padom pamćenja i poteškoćama u pronalaženju riječi.

Oštećenja su bila prisutna kod osoba koje s dugim covidom žive preko 4 i pol godine. Iako je broj pacijenata u studiji malen, nalaz je značajan jer su promjene jasno vidljive na snimkama mozga. “Ono što se ne vidi često se smatra neizvjesnim”, napisali su u komentaru studije stručnjak za nuklearnu medicinu Eric Guedja i neuroznanstvenica Danielle Beckman.

“Liu i suradnici predstavili su PET studiju koja klinički nejasan neuropsihijatrijski fenotip dugog covida pretvara u mjerljiv dopaminergički signal.”

Osobe s dugim covidom imale su niže razine markera koji se veže na dopaminske završetke nego zdrave osobe. Zanimljivo je da su i zdravi ljudi koji su preboljeli covid imali manje dopaminskih završetaka od onih koji nikada nisu bili zaraženi.

Mogućnosti liječenja i dijagnostike

Marker oštećenja živaca korišten u studiji mogao bi se primijeniti za dijagnosticiranje dugog covida, izjavio je za ScienceAlert Jeffrey Meyer, neurokemičar sa Sveučilišta u Torontu. “Neki pacijenti s dugim covidom mogli bi reagirati na tretmane koji ili povećavaju gustoću dopaminskih završetaka ili poboljšavaju otpuštanje dopamina iz onih preostalih”, rekao je Meyer.

U predstojećem kliničkom ispitivanju, Meyer i njegov tim testirat će lijek koji utječe na dopamin kako bi provjerili pomaže li kod simptoma dugog covida. Taj rad je patentirala bolnica u kojoj se provodi istraživanje, Centar za ovisnost i mentalno zdravlje, a Meyer je naveden kao izumitelj patenta.

Širi kontekst dugog covida

Postoji hitna potreba za provjerenim tretmanima i testovima za dugi covid koji se temelje na dokazima, jer oni trenutno ne postoje. Bolest se uglavnom liječi ublažavanjem simptoma ili metodom pokušaja i pogrešaka s postojećim lijekovima.

Mnogi pacijenti ostaju bez liječenja jer nemaju pristup specijalističkoj skrbi ili im se nude neučinkovite, a ponekad i štetne opcije, poput terapije postupnim vježbanjem.

Nije poznato koliko točno ljudi razvije dugi covid nakon akutne infekcije. Procjene se razlikuju i kreću se između dva i deset posto zaražene populacije. Smatra se da najmanje 65 milijuna ljudi diljem svijeta ima dugi covid, uključujući 10 do 20 posto djece koja su preboljela virus.

Riječ je o iscrpljujućoj bolesti koja zahvaća više organskih sustava i povezana je s više od 200 simptoma. Među njima su umor, problemi s pamćenjem, poremećaji spavanja, otežana koncentracija, vrtoglavica, glavobolje, tjeskoba i gastrointestinalni problemi.

Često dovodi do stanja koja mogu biti i doživotna, poput disautonomije, kardiovaskularnih bolesti, mijalgičkog encefalomijelitisa ili sindroma kroničnog umora (ME/CFS), sindroma posturalne ortostatske tahikardije (POTS) i dijabetesa.

“Moramo pronaći biološke promjene kod dugog covida koje uvjerljivo objašnjavaju simptome. Zatim trebamo razviti tretmane usmjerene na te promjene kod pacijenata koji imaju takve simptome”, zaključio je Meyer.