Ovaj je tekst posvećen jednom, naizgled jednostavnom, a zapravo iznimno zahtjevnom pitanju: Koja je moja idealna težina?

Nekada je odgovor bio prilično jednostavan. Dovoljno je bilo pogledati tablicu indeksa tjelesne mase (BMI) i pronaći broj koji vas smješta u “zeleno polje”, odnosno u raspon 18,5–24,9 (25,0–29,9 značilo je “prekomjernu težinu”, a 30,0 i više “pretilost”). BMI je sedamdesetih godina uveo istraživač prehrane Ancel Keys, a formula je jednostavna: težina u kilogramima podijeljena s visinom na kvadrat u metrima.

Iako grub pokazatelj, BMI se brzo udomaćio jer je mogao predvidjeti važne zdravstvene ishode, poput rizika od kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti. Zbog toga su ga usvojile vodeće zdravstvene institucije poput američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Međutim, BMI je postao krut standard u institucijama poput američke vojske, toliko da bi, primjerice, Arnold Schwarzenegger bio proglašen “pretilim”. Osiguravajuća društva koristila su ga kao crno-bijeli kriterij za postavljanje dijagnoza i odobravanje liječenja. Tek nakon desetljeća kritika i pritiska Američkog liječničkog udruženja započelo je ozbiljno preispitivanje tog pristupa.

Ipak, rušenje mita o BMI-ju donijelo je i cijenu: ispostavilo se da ne postoji jednostavna zamjena kojom bi se precizno odredila idealna težina svake pojedine osobe. To znači da je umjesto jedne praktične, ali manjkave formule, potrebno osmisliti složeniji pristup koji obuhvaća i medicinske i psihološke čimbenike.

Čimbenici u “formuli” za idealnu težinu

Sastav tijela. Najpouzdaniji medicinski alat za procjenu idealne težine nije vaga, nego analiza tjelesnog sastava (npr. DEXA skener). Ona pokazuje odnos mišićnog i masnog tkiva te količinu visceralne masti, koja je posebno važna za zdravlje. Preporučeni postotak tjelesne masti u prosjeku iznosi 14–24% za muškarce i 21–31% za žene. Kada se tome dodaju laboratorijski nalazi (inzulin, jetreni i bubrežni enzimi, glukoza, kolesterol, trigliceridi), dobiva se čvrsta medicinska osnova za određivanje idealne težine.

Izgled i osjećaj. Nijedan medicinski test ne može odgovoriti na pitanje kako se osjećate u svom tijelu i koliko vam ono omogućuje živjeti život kakav želite. Ako ste na “idealnoj” težini, a ipak ste umorni, nezadovoljni ili vas boli, onda to nije prava mjera za vas.

Metaboličko zdravlje. Laboratorijski nalazi pružaju jedinstven uvid u to je li vaša trenutačna težina metabolički zdrava ili nezdrava. To je podatak koji se ne može dobiti iz bilo kojeg drugog izvora.

Slika o tijelu. Idealna težina treba biti ona pri kojoj se osjećate dobro u vlastitom tijelu, s samopouzdanjem i ponosom.

Indeks tjelesne mase. Iako je manjkav, BMI nije za bacanje. U kombinaciji s ostalim čimbenicima i dalje može poslužiti kao okvirni pokazatelj raspona u kojem bi se vaša idealna težina mogla kretati.

Održivost. Težina neće biti idealna ako je ne možete dugoročno održavati. Idealna brojka ona je koja vas nadahnjuje ne samo da je postignete, nego i da je zadržite tijekom cijelog života.

Počnite od raspona, pa sužavajte. Na početku puta prema zdravijoj težini nemoguće je znati točnu idealnu brojku. Zato je bolje odrediti raspon koji uzima u obzir medicinske i psihološke čimbenike, a zatim ga postupno precizirati dok ne dođete do užeg opsega ili jednog ciljanog broja.

Budite spremni na prilagodbe. Zdravo mršavljenje nije kviz u kojem jednom date odgovor i čekate ishod. Cilj se može mijenjati, ovisno o nalazima, tome kako izgledate, kako se osjećate i kako funkcionirate u svakodnevici, ali i o vanjskim okolnostima i životnom stilu, piše Psychology Today.