Connect with us

Svijet

Medicinske sestre objašnjavaju zašto se ne žele cijepiti

Objavljeno

-

foto: Pixabay

Nepovjerenje među građanima preme cijepljenju je nemalo. No zašto se u Hrvatskoj ne želi cijepiti gotovo polovina pomoćnog medicinskog kadra u javnom zdravstvu.

“Neki se mogu čuditi što se ne želim cijepiti, a medicinska sam sestra, pa bih valjda trebala lakše prihvatiti takvu potrebu. Ali možda se ne želim cijepiti baš zato što sam sestra. Možda bolje od drugih razumijem neke detalje o cjepivu”, rekla je Ivana za Deutsche Welle, medicinska sestra koja radi u jednoj zagrebačkoj bolnici. Ukupno je već preko 20 godina u toj struci. Ne želi da joj otkrijemo prezime i naziv bolnice, jer se pribojava mogućnosti osvete sistema nad antivakserima.

„Ja pritom uopće nisam antivakserica, bez obzira na to što će me netko svrstati među takve. Samo se ne želim izlagati ovakvom eksperimentalnom cjepivu. Nuspojave su, prema mojim saznanjima, česte, nerijetko ekstremno teške, a nisu još sve ni poznate. Ta i kad se testira neki novi lijek, plaća se onima na kojima se testira. Osim toga, moram podizati dvoje djece, i ne mogu si priuštiti teže nuspojave koje znaju potrajati danima“, iznosi svoje tvrdnje medicinska sestra ne otkrivajući pritom na čemu temelji svoje tvrdokorne stavove.

Diskutabilna mRNA cjepiva

Razgovaramo s Ivanom kako bismo saznali otkud i zašto otpor cijepljenju među medicinskim sestrama i tehničarima u Hrvatskoj. Polovinom ovog mjeseca objavljeno je da količina takvih doseže 43 posto, dok su liječnice i liječnici gotovo dvostruko skloniji cjepivima. Ima li onda napetosti među tim dvjema skupinama? Ivana kaže da nema, da se o tome i ne govori mnogo, te da se nada da napetosti neće ni biti.

Ivana kaže kako smatra da niti jedno mRNA cjepivo nije prošlo pretklinička istraživanja, čime su ona onda, uvjerena je, automatski diskutabilna, a mehanizam njihova djelovanja jojizgleda zastrašujuće.

“Ostala cjepiva, za razne druge bolesti, svakako prihvaćam, provjerena su i pouzdana. Zato naglašavam da nisam antivakserica, i jako mi smeta kad me svrstavaju među takve, ravnozemljaše i slične. Ali ja svejedno namjeravam čekati na pravo cjepivo, a dotad se paziti zaraze na druge načine“, ispričala nam je ova sestra.

Učenje u hodu

Ni druga naša sugovornica ne želi da ju se naziva antivaksericom. Ime joj je Maja, a ni ona nije željela da joj objavimo prezime i naziv bolnice, mada smo do njezina telefonskog broja došli preko nadređenog joj liječničkog osoblja. Na odjelu se znaju suprotstavljeni stavovi, ali to nije dovelo do komunikacijskog sloma između tamo zaposlenih. Posrijedi je pritom jedna javna zdravstvena ustanova u Rijeci.

„To ne znači da se na nas koji smo protivni neće u budućnosti vršiti znatno veći pritisak, primjerice od strane države. Osupnuta sam već i sadašnjom kampanjom, javnim prozivanjem i ocrnjivanjem. A sumnjičava sam prema cjepivima jer znam da su dobila dozvole samo zato što je zaraza natjerala svijet da požuri postupak”, riječi su medicinske sestre Maje. Dodaje da se i dalje ne zna puno toga o bolesti ni o cjepivima, da se uči se u hodu i još je puno nejasnoća. I ona svoje stavove iznosi bez da je jednu od tih tvrdnji potkrijepila nekim dokazom.

„Sad se još ne zna dovoljno ni o sojevima“, dodala je ona, „pa bih radije čekala dok ne bude pouzdano. U međuvremenu se držim pojačane brige o maskama, osnovne higijene i sličnog. Mi sestre smo u središtu zbivanja, stalno s pacijentima, pa valjda nešto i znamo. Lako uočavamo razne kontradikcije u vezi s koronavirusom i cjepivima. A i razne nesistematičnosti.“

Nejednak tretman izoliranih

Maja naime zamjera vlastima očite nedosljednosti koje svako malo izazivaju rasprave u javnom prostoru, ali i dodatni otpor spram cijepljenja. Smatra da je zbog toga mnogima nanesena nepravda: „Nejednak tretman je veliki problem. Živim u gradiću pored Rijeke i, dok sam bila u izolaciji, ophodnja je svaki dan tražila da im se pokazujem na balkonu. Ljudima u Rijeci nije bilo tako. I onda se čude što im ljudi ne vjeruju. Da ne pričam o interesima u pozadini, o tome da je farmacija jedan od najvećih biznisa.“

Ova riječka medicinska sestra ističe da pritom ne nagovara druge da se ne cijepe, nego je i vlastitoj djeci ostavila odluku o tome u potpunosti na osobni izbor.

No gdje se onda nalazi objektivna istina, ili objektivna što je najviše moguće, i zašto nije više afirmirana? Za odgovor smo zamolili Dagmar Radin, profesoricu te istraživačicu javnih zdravstvenih politika na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Bez prostora za spekulacije

„Ovisi s kojeg gledišta započnemo. Generalno, ako su nam ciljevi održiv i funkcionalan zdravstveni sustav, treba nam i procijepljeno osoblje“, rekla je Radin za DW, dodajući da to znači – cijepljenje onim najboljim što se ima u datom trenu. „No ako relativiziramo znanost i sve što znamo o virusu Covid-19“, nastavila je, „doći ćemo do toga da je upitno baš sve.”

„Ipak, neke temelje moramo imati. Istina je da se žurilo s cjepivima, jer drugog izbora faktično nije bilo, ali treba reći i da je današnja tehnologija daleko naprednija od one koja je stvorila druga cjepiva kojima se cijepimo desetljećima. Na koncu, od medicinskih sestara bih očekivala viši stupanj povjerenja u znanost“, naglasila je Radin.

Pojasnila je zatim da medicina nije sasvim egzaktna znanost, jer se ishodi ne mogu predvidjeti sa 100-postotnom sigurnošću. No to još ni u ludilu ne znači da ostavlja prostor za nekakve spekulacije: „Zato mislim da je neprihvatljivo, s pozicija javnih zdravstvenih politika, da neki zdravstveni djelatnici postupaju u suprotnosti s općom sigurnošću, a možemo je nazvati i nacionalnom.“

Vlasti kompromitiraju epidemiologiju

„Ako hoćete i filozofski, vaša individualna sloboda može ići do točke gdje ne ugrožava zajednicu. Pogotovo ako kao sestra radite s npr. onkološkim pacijentima koji ne mogu primiti cjepivo. Zato bih se zalagala za obavezu cijepljenja među zdravstvenim i još nekim radnicima, a drugo je pitanje koliko je to politički provedivo“, zaključila je Dagmar Radin.

Ta politologinja naposljetku vezuje mogućnost političke izvedbe s propustima vlasti i komunikacijama u prakticiranju javnih politika. Ne samo u Hrvatskoj, vlasti uvelike kompromitiraju epidemiološke mjere koje najčešće bez rezerve zagovaraju.

Zato je naša sugovornica sa zagrebačkog FPZ-a istaknula da smo svjedoci velikih problema koje generiraju političari, ali da to nipošto ne smije u nečijim očima izobličiti znanstvene činjenice i sliku javnozdravstvenih prioriteta.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

EU donosi nova pravila: Hrana koju kupujemo od 2030. više neće izgledati isto

Objavljeno

-

By

Borba protiv 190 kilograma ambalaže koju svaki građanin EU proizvede godišnje je teška i mukotrpna. Novi propis kojeg je prihvatio EP nešto mijenja, ali ne rješava sve probleme.

Želja Europskog parlamenta jest da te planine smeća kojeg stvaraju Europljani, u Njemačkoj je to čak 225 kilograma godišnje, smanji barem za 15 posto do godine 2040., piše Deutsche Welle.

Najprije su se okomili na sitnice u gastronomiji, ali i te sitnice se nakupe na više tona godišnje: zapravo besmisleno mini-pakiranje šećera, začina, ali i kečapa ili maslaca koje dobivamo u hotelima od 2030. više neće biti dopušteno ako nisu samo od čistog papira. Takvo pakiranje jest možda higijenski, ali ne samo da radi otpad, nego se i razbacuje hrana: mnogima je na primjer jedna pakirana kockica maslaca premalo, dvije previše i ostatak završi u smeću.

I u trgovinama više neće biti dozvoljeno pakiranje u plastiku voća i povrća sa sadržajem koji je manji od 1,5 kilogram. Tu su i tanke najlonske vrećice u koje se stavlja odabrana roba u trgovini, baš kao i folija kojom se omata prtljaga prije puta avionom treba postati prošlost.

Postoje iznimke

Načelno, EP želi korištenje samo obnovljive ambalaže, a eurozastupnica Delara Burkhard (SPD) je uvjerena kako će „novi europski propisi o smanjenju količine ambalaža dovesti da kanta kućnog smeća neće tako brzo biti puna“. No u ovoj teškoj borbi protiv smeća to isto tako znači da kante za mješani otpad možda neće, ali će onda biti pune kante gdje se odvaja otpad za recikliranje.

A tu je i problem čak i u slučaju neosporno ekološki prihvatljivih načina pakiranja: u Francuskoj su se digli na noge proizvođači sireva jer se ne radi samo o tradiciji, nego su uvjereni da će na primjer sir brie pravu svježinu zadržati jedino zamotan u papir – i u kutijici od drvenog furnira. Tako su ipak i u ovaj europski propis došle iznimke: drvo i vosak su izuzeti.

Još je veća neizvjesnost kod odluke Europskog parlamenta u svim članicama uvesti sustav kaucije na plastične boce. To je stara boljka u mnogim državama, jer makar potrošač plaća pristojbu za jednokratnu bocu, upravo zastrašujuća količina više nikad ne biva reciklirana, a pristojba ispada tek „kazna“ za kupljen napitak. Hoće li ikad funkcionirati sustav gdje će se za bocu kupljenu u Portugalu kaucija moći naplatiti u Rumunjskoj ili Estoniji – ostaje za vidjeti.

Kraj “vječitim kemikalijama”?

Ono što je svakako pohvalno jest odluka da se konačno reguliraju takozvane PFAS supstance, per i polifluorirani akrilni spojevi. Dugačko ime, ali maltene čarobni sastojak u tisućama varijanata ne samo prehrambene, nego i tekstilne i mnogih drugih industrija.

On čini vašu vjetrovku otpornu na kišu, stolnjak neosjetljiv na prljavštinu, vrećicu prženih krumpirića sposobnom zaustaviti mast. Nalazi se u šamponima, lakovima za nokte, kremi za brijanje, ruževima za usne, čak i „ekološke“ slamke za piće od papira ili bambusa se prepariraju PFAS-om da bi bile vodootporne.

Što je najgore, tu obitelj spojeva zovu „vječite kemikalije“ jer se izuzetno teško razgrađuju u prirodi. A isto tako je poznato kako neki od tih sastojaka imaju strukturu veoma sličnu ljudskim hormonima – i neosporno utječu na naše zdravlje: samo u Europi se 2019. procjenjuje kako je liječenje tih poremećaja koštalo najmanje šezdesetak milijardi eura.

U svakom slučaju, ovim propisom se ograničava upotreba tih spojeva: “Nove granične vrijednosti za štetne PFAS sastojke u ambalažama za hranu povećavaju i zdravstvenu zaštitu građana“, uvjerena je Burkhardt. Utoliko su svi ovi propisi „ne samo dobra vijest za okoliš, nego i za potrošače u Uniji.“

 
Nastavi čitati

Svijet

Lažna vijest preplavila BiH: Proširio se poziv muškarcima da uzmu oružje za obranu domovine

Objavljeno

-

By

Portal Raskrinkavanje.ba objavio je više informacija o lažnoj vijesti koja se proširila u susjednoj BiH.

Institucije, mediji i korisnici/e društvenih mreža reagirali su na falsficirani dokument o zatvaranju granica i pozivu muškarcima da preuzmu oružje “za obranu domovine”. Ipak, širenje ovog falsifikata, čija jedina svrha je izazivanje straha, nije lako zaustaviti.

Na društvenim mrežama je 25.4.2024. godine počeo kružiti navodni dokument u kojem piše da će “zbog nemira” granice biti zatvorene i pozivaju se muškarci od 16. do 63. godine da preuzmu oružja za “obranu domovine”. Na slici dokumenta su vidljivi memorandum Parlamenta Federacije BiH i potpisi Predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića i predsjednika stranke Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića, piše Raskrinkavanje.ba.

Slika ovog “poziva na oružje” dijelila se na FacebookuInstagramu i TikToku od ranih jutarnjih sati 25. travnja. Trenutno nije moguće utvrditi tko je njen kreator ili izvor, a na Facebooku je objavljivana uz tvrdnje da se dijelila i putem privatnih kanala na Viberu.

Izazivanje straha

“Dokument” je očiti falsifikat – napisan je nečitko i prepun je pravopisnih, gramatičkih i činjeničnih grešaka, u mjeri u kojoj je razumno zaključiti da se ne radi o službenom dokumentu neke institucije. Osim toga, na njemu je memorandum entitetskog parlamenta, ali su ga “potpisali” Fahrudin Radončić, koji trenutno ne obnaša javnu funkciju, i Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH.

Sličnog dokumenta nema na web stranici Predsjedništva BiH, kao ni na web stranici Parlamenta FBiH.

O falsifikatu je pisalo i nekoliko domaćih medija, a na njega upozoravaju i mnogi korisnici/e društvenih mreža. Za portal Klix govorio je šef kabineta Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića Alija Kožljak, potvrdivši da je riječ o lažiranom dokumentu.

On naglašava da se radi o neistini, dezinformaciji i lažnom pamfletu i da Predsjedavajući Predsjedništva Denis Bećirović ozbiljno radi s domaćim i međunarodnim akterima da se poštuje Daytonski sporazum, da svi u skladu s mandatom osiguraju da mir, stabilnost i sigurnost ne budu ugroženi.

“Pozivam medije i građane da ne nasjedaju na ovakve pamflete, a sigurnosne i policijske organizacije će sigurno obaviti svoj dio posla i pronaći one koji uznemiravaju nedužne građane”, poručio je Kožljak.

Kako je objavio portal Avaz, Fahrudin Radončić je demantirao da je potpisao ovakav dokument, naglasio da je riječ o falsifikatu i pozvao nadležne institucije da otkriju ko su njegovi autori/ce.

Unatoč demantijima i upozorenjima medija i drugih korisnika/ca, slika se i dalje dijeli na društvenim mrežama. Budući da nije moguće utvrditi tko je prvi objavio falsificirani dokument i “poziv na oružje” kao autentičan, sliku na kojoj se vidi Raskrinkavanje.ba kao prenošenje lažnih vijesti.

 
Nastavi čitati

Svijet

Djevojka (19) iz Ukrajine pokušala prodati sina, za njega tražila 23.500 eura

Objavljeno

-

By

Iz Ukrajine stiže nevjerojatna priča: 19-godišnja majka pokušala je prodati dvogodišnjeg sina, a za njega je tražila oko 23.500 eura.

U ukrajinskom gradu Dnjepru 19-godišnjakinja je pokušala prodati vlastitog sina, navode ukrajinski mediji prenoseći policijska priopćenja.

Majka je ponudila dijete poznaniku i dogovorila susret. Muškarca je policija privela u utorak kada je nosio novac na dogovoreno mjesto.

Majka je navodno rekla da se na tako ekstreman čin odlučila jer ne želi brinuti o sinu.

Dijete je preuzela policija i predala ga nadležnim tijelima. Majka mu je optužena za trgovinu ljudima.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu