Tijekom jedne od najstarijih makedonskih manifestacija Štipsko kulturno ljeto 2022., u izdanju Univerzitetske biblioteke „Goce Delčev“ Štip, tiskana je u dvojezičnom izdanju, na makedonskom i hrvatskom jeziku, zbirka pjesama „Don Quijote na Petoj aveniji“ Tomislava Marijana Bilosnića.

Urednik i prevoditelj na makedonski jezik poznati je makedonski pjesnik i kulturni djelatnik Kiril Panajotov, dok se za izdavača potpisuje Todor Židrov. Grafička obrada je Anje Minove, a naslovnica kolaž samog autora Tomislava Marijana Bilosnića.

Zbirka istoga sadržaja prošle je godine tiskana u Rumunjskoj, a sadrži izbor pjesama iz Bilosnićevih zbirki ranijeg razdoblja, kao što su zbirke „Pred zavjesama“, „I društvo koje ostaje“, „Približavanje ptica“ i „Znaci za uzbunu“. Isto izdanje najavljuje se i u Tirani, u Albaniji, na albanskom i engleskom jeziku. Pjesničke zbirke Pred zavjesama, I društvo koje ostaje, Znaci za uzbunu, pripadaju autorovoj underground, odnosno beatničkoj poetici.

„Don Quijote na Petoj aveniji“ već je naišao na izuzetnu svjetsku književnu recepciju, pa su o njoj do sad pisali David Cortes Cabán (Portoriko), John Tischer (Meksiko), Michael White (SAD), Neil Leadbeater (Engleska) i Noélle Arnoult (Francuska).

Dakle, već u zbirci Pred zavjesama prepoznata je urbana (bez)osjećajnost, pjesme su natopljene ironizirajućim stavovima i kritikom suvremene civilizacije, lirski inventar pretvorio se u popis svakodnevnih sitnica moderne kulture druge polovice 20. stoljeća.

Sadržajno i ritmički u njima prepoznajemo ritmove i rocka i bluesa. Riječ je dakle o poetici snažna i eksplozivna izraza, vitmanovskom stihu sklonom uglazbljivanju, neoromantičnoj čežnji za izgubljenom ljepotom. Ona je doista hrvatsko utjelovljenje američkog beat garda, iskonskoga bunta protiv malograđanštine i potrošenih građanskih vrijednosti.

Pjesnička zbirka I društvo koje ostaje promišljenija je i sustavnija od prethodnih zbirki istog poetološkog izraza, dok je u njoj ironija dostigla zadani cilj. Cijela je zbirka protkana i osjećajnošću autoironije kao i ironiziranja pjesništva i pjesničkoga teksta. Poeziju pjesnik metaforično izjednačuje s TV-ekranom kao i cjelinom pop-kulture s kraja 20. stoljeća. Pjesnička knjiga Znaci za uzbunu, također, pripada Bilosnićevoj beatničkoj fazi stvaralaštva. Srodnost s američkom beatničarskom poezijom ali i samu pjesničku zrelost autora apostrofirala je i kritika (Cvitan, Mandić). S obzirom da je izdana u vrijeme Domovinskoga rata i u vrijeme opsade Zadra, ona je opremljena kao ratna zbirka. Ironija je ovdje zamijenjena bolnim cinizmom nad besmislom ljudskog života, života koji u ratu ali i u svim kriznim, rubnim društvenim trenucima gubi svaki smisao i vrijednost. Bilosnić se više ne ruga, on sada cinično registrira stvarnost otvarajući rane civilizacije koja je svoj pad ostvarila gluhoćom nad ratnim zbivanjima u Hrvatskoj. U ovoj je knjizi Bilosnićev jezik otvoren, stih snažan, ritam u potpunosti doveden do pucanja u svom naboju.