Connect with us

Svijet

Putinov medij objavio plan za Ukrajinu: Uništenje, komadanje, masovne egzekucije…

Objavljeno

-

“Još u travnju prošle godine pisali smo o neizbježnosti denacifikacije Ukrajine. Nacistička, banderovska Ukrajina (Stepan Bandera bio je vođa anarhonacionalističkog pokreta u Ukrajini polovicom 20. stoljeća, op.p.), neprijatelj Rusije i oruđe Zapada za uništenje Rusije, nama ne treba. Danas je pitanje denacifikacije prešlo u praktičnu sferu”, piše Timofej Sergejcev za rusku državnu agenciju RIA Novosti i zapravo iznosi Putinov plan za Ukrajinu u slučaju ruske ratne pobjede – uništenje ili barem komadanje ukrajinske države i ukidanje ukrajinske nacije uz masovne progone i egzekucije.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

Denacifikacija je nužna kada je značajan dio ljudi, najvjerojatnije većina, podložen i uvučen u nacistički režim, odnosno kada teza “ljudi su dobri, vlast je loša” ne funkcionira. Prepoznavanje te činjenice temelj je politike denacifikacije i svih njezinih mjera, a sama činjenica je njezin predmet.

Ukrajina je upravo u takvoj situaciji. Činjenica da je ukrajinski glasač glasao za “Porošenkov mir” i “Zelenskijev mir” ne bi smjela zavaravati – Ukrajinci su bili prilično zadovoljni time da je najkraći put do mira vodio kroz blitzkrieg, što su posljednja dva ukrajinska predsjednika transparentno nagovijestila kada su bila izabrana.

Upravo je ova metoda “umirenja” unutarnjih antifašista – totalnim terorom – korištena u Odesi, Harkivu, Dnjepropetrovsku, Mariupolju i drugim ruskim gradovima. A prosječnom Ukrajincu s ulice to je sasvim odgovaralo. Denacifikacija je skup mjera u odnosu na nacificiranu masu stanovništva, koja tehnički ne može biti podvrgnuta izravnom kažnjavanju kao ratni zločinci.

“Naciste treba maksimalno uništiti”

Naciste koji su se naoružali treba maksimalno uništiti na bojnom polju. Ne bi smjelo biti značajnih razlika između Oružanih snaga Ukrajine i tzv. nacionalnih bojni, kao ni teritorijalne obrane koja je spojila ove dvije vrste vojnih formacija. Svi su podjednako uključeni u ekstremnu okrutnost prema civilnom stanovništvu, podjednako su krivi za genocid nad ruskim narodom, podjednako ne poštuju zakone i običaje ratovanja.

Ratne zločince i aktivne naciste treba primjereno i eksponencijalno kažnjavati. Mora se provesti totalna lustracija. Sve organizacije koje su se vezale za praksu nacizma treba likvidirati i zabraniti. No, osim državnog vodstva, kriv je i značajan dio narodne mase, koji su pasivni nacisti, sudionici nacizma. Podržavali su i povlađivali nacističkoj vlasti. Pravedno kažnjavanje ovog dijela stanovništva moguće je provesti kao neizbježne teškoće pravednog rata protiv nacističkog sustava, vođenog što opreznije i razboritije u odnosu na civile.

Dodatna denacifikacija te mase stanovništva sastoji se u preodgoju, što se postiže ideološkom represijom (suzbijanjem) nacističkih stavova i strogom cenzurom, ne samo u političkoj sferi nego i nužno u sferi kulture i obrazovanja. Kulturom i obrazovanjem pripremala se i provodila duboka masovna nacifikacija stanovništva, osigurana obećanjem dividende kroz pobjedu nacističkog režima nad Rusijom, nacističkom propagandom, unutarnjim nasiljem i terorom, kao i osmogodišnjim ratom s narodom Donbasa koji se pobunio protiv ukrajinskog nacizma.

Denacifikacija

Denacifikaciju može provesti samo pobjednik, što podrazumijeva (1) njegovu apsolutnu kontrolu nad procesom denacifikacije i (2) moć da osigura takvu kontrolu. U tom pogledu, denacificirana zemlja ne može biti suverena. Država koja denacificira – Rusija – ne može poći od liberalnog pristupa u pogledu denacifikacije. Denacifikatorsku ideologiju krivac ne može osporiti.

Rusko priznanje potrebe denacifikacije Ukrajine znači priznanje nemogućnosti krimskog scenarija za Ukrajinu u cjelini. Međutim, taj je scenarij bio nemoguć 2014. i u pobunjenom Donbasu. Samo osam godina otpora nacističkom nasilju i teroru dovelo je do unutarnje kohezije i svjesnog nedvosmislenog masovnog odbijanja da se održi bilo kakvo jedinstvo i povezanost s Ukrajinom, koja je sebe definirala kao nacističko društvo.

Uvjeti denacifikacije nikako ne mogu biti kraći od jedne generacije, koja se u uvjetima denacifikacije mora roditi, odrasti i sazreti. Nacifikacija Ukrajine nastavila se kroz više od 30 godina, počevši barem od događanja 1989. godine, kada je ukrajinski nacionalizam dobio legalne i legitimne oblike političkog izražavanja i predvodio pokret za “nezavisnost” i prema nacizmu.

Posebnost suvremene nacificirane Ukrajine je u amorfnosti i ambivalentnosti, koje dopuštaju da se nacizam preruši u želju za “nezavisnošću” i “europskim” (zapadnim, proameričkim) putem “razvoja” (a u stvarnosti – u degradaciju) te u tvrdnju da u Ukrajini “nema nacizma, nego samo privatnih ekscesa”. Uostalom, nema glavne nacističke stranke, nema Führera, nema punopravnih rasnih zakona (samo njihova skraćena verzija u obliku represije protiv ruskog jezika). Kao rezultat toga, nema opozicije i otpora režimu.

“Kolektivni Zapad je dizajner, izvor i pokrovitelj ukrajinskog nacizma”

Međutim, sve navedeno ne čini ukrajinski nacizam “blagom verzijom” njemačkog nacizma iz prve polovice 20. stoljeća. Naprotiv, budući da je ukrajinski nacizam oslobođen takvih “žanrovskih” (u suštini političke tehnologije) okvira i ograničenja, on se slobodno razvija kao temeljna osnova svakog nacizma – kao europski, te u svom najrazvijenijem obliku, američki rasizam.
Dakle, denacifikacija se ne može provesti kompromisno, na temelju formule poput “NATO – ne, EU – da”.

Kolektivni Zapad je dizajner, izvor i pokrovitelj ukrajinskog nacizma, dok su zapadni banderovci i njihovo “povijesno pamćenje” samo jedno od oruđa za nacifikaciju Ukrajine. Ukronacizam ne nosi manju, nego veću prijetnju svijetu i Rusiji od njemačkog nacizma hitlerovske verzije.

Naziv “Ukrajina” očito se ne može zadržati kao naziv bilo kojeg potpuno denacificiranog državnog entiteta na teritoriju oslobođenom od nacističkog režima. Novostvorene narodne republike na prostoru slobodnom od nacizma trebale bi izrasti iz prakse gospodarskog samoupravljanja i socijalne sigurnosti, obnove i modernizacije sustava za potporu životu stanovništva.

Zapravo, njihove političke težnje ne mogu biti neutralne. Iskupljenje krivnje pred Rusijom zato što je se tretiralo kao neprijatelja, može se ostvariti samo oslanjanjem na Rusiju u procesima obnove, preporoda i razvoja. Za ova područja ne bi smjeli biti dopušteni nikakvi “Marshallovi planovi”. Ne može biti “neutralnosti” u ideološkom i praktičnom smislu, kompatibilne s denacifikacijom. Kadrovi i organizacije koje su instrument denacifikacije u novodenacificiranim republikama ne mogu se ne oslanjati na izravnu vojnu i organizacijsku potporu Rusije.

Deukrajinizacija

Denacifikacija će neminovno biti i deukrajinizacija – odbacivanje velike i umjetne inflacije etničke komponente samoidentifikacije stanovništva teritorija povijesne Malorusije i Novorusije, koju su započele sovjetske vlasti. Kao instrument komunističke velesile, umjetni etnocentrizam nakon njezina pada nije ostao bez pokrovitelja. U tom službenom svojstvu prešao je pod vlast druge supersile (moći koja stoji iznad država) – Zapada. Treba ga vratiti u njegove prirodne granice i oduzeti mu političku funkcionalnost.

Za razliku od, primjerice, Gruzije i baltičkih zemalja, Ukrajina je, kao što je povijest pokazala, nemoguća kao nacionalna država, a pokušaji njezine “izgradnje” prirodno vode u nacizam. Ukrajinizam je umjetna antiruska konstrukcija koja nema svoj civilizacijski sadržaj, podređeni element tuđina i tuđinske civilizacije. Debanderizacija sama po sebi neće biti dovoljna za denacizaciju – banderovski element je samo paravan, krinka za europski projekt nacističke Ukrajine, stoga je uz denacifikaciju Ukrajine neizbježna i njezina deeuropeizacija.

“Banderovska vrhuška mora biti eliminirana”

Banderovska vrhuška mora biti eliminirana, njezin je preodgoj nemoguć. Društvena “močvara”, koja je ovu vrhušku aktivno i pasivno podupirala djelovanjem i nedjelovanjem, mora preživjeti ratne nedaće i prihvatiti ovo iskustvo kao povijesnu pouku i iskupljenje za svoju krivnju. Oni koji nisu podržavali nacistički režim, patili zbog njega i rata koji je režim pokrenuo u Donbasu, moraju biti konsolidirani i organizirani, moraju postati stup nove vlasti, njezina vertikala i horizontala.

Povijesno iskustvo pokazuje da tragedije i drame rata koriste narodima koji su bili zaneseni ulogom neprijatelja Rusije. Denacifikacija kao cilj specijalne vojne operacije u okviru same ove operacije podrazumijeva se kao vojna pobjeda nad kijevskim režimom, oslobađanje teritorija od naoružanih pristaša nacista, eliminacija neumoljivih nacista, hvatanje ratnih zločinaca te stvaranje sustavnih uvjeta za naknadnu denacifikaciju u mirnodopskim uvjetima.

Potonje bi, pak, trebalo započeti s organizacijom tijela lokalne samouprave, policije i obrane, očišćenih od nacističkih elemenata.

Na njihovoj osnovi pokrenut će se procesi osnivanja nove republičke državnosti, integrirajući ovu državnost u blisku suradnju s ruskim odjelom za denacifikaciju Ukrajine (novostvorenim ili pretvorenim, recimo, iz Rossotrudničestva (ruske državne agencije za inozemnu pomoć i kulturalnu suradnju, op.p.)), uz usvajanje republičkog regulatornog okvira (zakona) o denacizaciji pod ruskom kontrolom, definiranje granica i okvira za izravnu primjenu ruskog zakona i ruske jurisdikcije na oslobođenom teritoriju u području denacifikacije, stvaranje suda za zločine protiv čovječnosti u bivšoj Ukrajini. U tom smislu, Rusija bi trebala djelovati kao čuvar Nürnberškog procesa.

“Tamo će ići mrzitelji Rusije”

Sve navedeno znači da je za postizanje ciljeva denacifikacije neophodna podrška stanovništva, njegov prelazak na stranu Rusije nakon oslobođenja od terora, nasilja i ideološkog pritiska kijevskog režima, nakon izlaska iz informacijske izolacije. Naravno, trebat će neko vrijeme da se ljudi oporave od šoka neprijateljstava, da se uvjere u dugoročne namjere Rusije i da “neće biti napušteni”.

Nemoguće je unaprijed predvidjeti na kojim će područjima masa stanovništva činiti kritično potrebnu većinu. “Katolička provincija” (Zapadna Ukrajina sa svojih pet regija) vjerojatno neće postati dio proruskih teritorija. Linija razdvajanja će se, međutim, pronaći empirijski. Ostat će neprijateljski nastrojena prema Rusiji, ali prisilno neutralna i demilitarizirana Ukrajina s formalno zabranjenim nacizmom. Tamo će ići mrzitelji Rusije.

Jamstvo očuvanja ove preostale Ukrajine kao neutralne države trebala bi biti prijetnja trenutačnog nastavka vojne operacije u slučaju nepoštivanja navedenih zahtjeva. Možda će to zahtijevati stalnu rusku vojnu prisutnost na njezinom teritoriju. Od crte razdvajanja do ruske granice nalazit će se teritorij potencijalne integracije u rusku civilizaciju, koja je po svojoj unutarnjoj prirodi antifašistička.

Što nakon kraja rata?

Operacija denacifikacije Ukrajine, koja je započela vojnom fazom, slijedit će istu logiku i u miru. U svakoj fazi bit će potrebno postići nepovratne promjene. U ovom slučaju, nužni početni koraci denacifikacije mogu se definirati na sljedeći način:

– likvidacija oružanih nacističkih formacija (što znači bilo koje oružane formacije Ukrajine, uključujući Oružane snage Ukrajine), kao i vojne, informacijske i obrazovne infrastrukture koje osiguravaju njihovo djelovanje;

– formiranje tijela narodne samouprave i policije oslobođenih područja, štiteći stanovništvo od terora podzemnih nacističkih skupina;

– instalacija ruskog informacijskog prostora;

– povlačenje obrazovnog materijala i zabrana obrazovnih programa na svim razinama koji sadrže nacističke ideološke smjernice;

– masovne istražne radnje za utvrđivanje osobne odgovornosti za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, širenje nacističke ideologije i potporu nacističkom režimu;

– lustracija, objavljivanje imena sudionika nacističkog režima, uključivanje u prisilni rad radi obnove uništene infrastrukture kao kaznu za nacističke aktivnosti (iz reda onih koji neće biti osuđeni na smrtnu kaznu ili zatvor);

– usvajanje na lokalnoj razini, pod nadzorom Rusije, primarnih normativnih akata denacifikacije “odozgo”, zabrana svih vrsta i oblika oživljavanja nacističke ideologije;

– uspostavljanje spomen-obilježja i spomenika žrtvama ukrajinskog nacizma, ovjekovječujući uspomenu na heroje borbe protiv njega;

– uključivanje kompleksa antifašističkih i denacifikacijskih normi u ustave novih narodnih republika;

– stvaranje stalnih denacifikacijskih tijela na period od 25 godina.

“Ovo je čisto ruski posao”

Rusija neće imati saveznika u denacifikaciji Ukrajine, budući da je ovo čisto ruski posao, te zato što će biti iskorijenjena ne samo banderovska verzija nacističke Ukrajine, već prije svega zapadni totalitarizam, nametnuti programi civilizacijske degradacije i dezintegracije, mehanizmi podjarmljivanja supersili Zapada i Sjedinjenih Američkih Država.

Da bi se plan denacifikacije Ukrajine proveo u praksi, sama Rusija će se morati konačno rastati od proeuropskih i prozapadnih iluzija, nametnuti se kao posljednja instanca zaštite i očuvanja tih vrijednosti povijesne Europe (Starog Svijeta) koje to zaslužuju i koje je Zapad u konačnici napustio, izgubivši borbu za sebe. Ta se borba nastavila kroz cijelo 20. stoljeće i iskazala se u svjetskom ratu i ruskoj revoluciji.

Rusija je učinila sve da spasi Zapad u 20. stoljeću. Provela je glavni zapadni projekt, alternativu kapitalizmu, koji je pobijedio nacionalne države – socijalistički, crveni projekt. Slomila je njemački nacizam, monstruozni proizvod krize zapadne civilizacije. Posljednji čin ruskog altruizma bila je ispružena ruka prijateljstva Rusije, zbog čega je Rusija 90-ih godina primila monstruozan udarac.

“Rusija će ići svojim putem, ne brinući se za sudbinu Zapada”

Sve što je Rusija učinila za Zapad, učinila je o svom trošku, podnoseći najveće žrtve. Zapad je u konačnici odbacio sve te žrtve, obezvrijedio doprinos Rusije rješavanju zapadne krize i odlučio se osvetiti Rusiji za pomoć koju je nesebično pružila. Nadalje, Rusija će ići svojim putem, ne brinući se za sudbinu Zapada, oslanjajući se na još jedan dio svog nasljeđa – vodstvo u globalnom procesu dekolonizacije.

U sklopu tog procesa, Rusija ima veliki potencijal za partnerstvo i savezništvo sa zemljama koje je Zapad stoljećima tlačio i koje se neće ponovno navući na njen jaram. Bez ruske žrtve i borbe ove zemlje ne bi bile oslobođene. Denacifikacija Ukrajine ujedno je i njezina dekolonizacija, što će stanovništvo Ukrajine morati razumjeti kada se počne oslobađati opijenosti, iskušenja i ovisnosti o takozvanom europskom izboru.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. Zvonko

    4. travnja 2022. at 22:08

    SLAVA UKRAJINI!

    No votes yet.
    Please wait...

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

PADAJU REKORDI / Tri razloga zbog kojih je Europa pod udarom još jednog brutalnog toplinskog vala

Objavljeno

-

By

Zapadna Europa ovog je tjedna pod udarom još jednog brutalnog toplinskog vala, svojevrsnog upozorenja na ono što globalno zatopljenje donosi kontinentu – i to u trenutku kada klimatske promjene sve više padaju na listi političkih prioriteta.

Meteorolozi upozoravaju da će temperature idućih dana rušiti lipanjske rekorde u više zemalja. Francuska se priprema za temperature do 43 Celzijeva stupnja, Španjolska bi mogla dosegnuti i 45 stupnjeva, dok bi dijelovi Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i Italije mogli bilježiti temperature do 40 stupnjeva – i to još prije vrhunca ljeta.

U Belgiji, gdje bi temperatura mogla dosegnuti 37 stupnjeva, glavni prognostičar nacionalne meteorološke službe izjavio je da bi ovo mogao biti „najtopliji tjedan ikad zabilježen“ u toj zemlji.

Noći će također biti iznimno tople, pa se u mnogim dijelovima zapadne Europe krajem tjedna temperature neće spuštati ispod 25 stupnjeva. Izostanak osvježenja dodatno povećava tzv. toplinski stres – nakupljanje topline u tijelu – što može dovesti do bolesti pa čak i smrti, osobito među ranjivim skupinama poput starijih osoba. U posljednje četiri godine u Europskoj uniji oko 200.000 ljudi umrlo je zbog posljedica vrućine, piše Politico.

Za Europljane koji se pitaju koga okriviti za nesnosne temperature u domovima i na radnim mjestima, evo tri glavna razloga.

1. Fosilna goriva

Da, toplinski valovi dio su ljeta na sjevernoj hemisferi otkad postoji čovječanstvo. No globalna temperatura porasla je za oko 1,4 stupnja otkako ljudi spaljuju fosilna goriva za pogon tvornica, automobila i zgrada, pri čemu se u atmosferu ispuštaju staklenički plinovi koji zagrijavaju planet.

Time je podignuta osnovna razina ljetnih temperatura. Znanstvenici se slažu da je svaki današnji toplinski val topliji i vjerojatniji upravo zbog klimatskih promjena.

Klimatske promjene možda nisu uzrokovale tzv. toplinsku kupolu – vremenski obrazac koji zadržava vrući zrak nad nekim područjem kroz dulje razdoblje – koja se ovog tjedna nadvila nad zapadnom Europom, kaže Mireia Ginesta, istraživačica na Sveučilištu Oxford specijalizirana za analizu šteta uzrokovanih klimatskim promjenama.

„Ali one povećavaju pozadinsku temperaturu u kojoj vremenski sustavi djeluju“, istaknula je. „U hladnijoj klimi ovaj bi toplinski val bio manje intenzivan.“

Europa je ujedno kontinent koji se najbrže zagrijava na svijetu zbog kombinacije čimbenika, uključujući blizinu Arktika i promjene u regionalnim vremenskim obrascima.

A sa svakim dodatnim djelićem stupnja globalnog zatopljenja situacija će biti gora. Znanstvenici upozoravaju da bi, ako globalno zatopljenje dosegne oko 3 stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje, broj smrti povezanih s vrućinom u Europi mogao biti dvostruko ili trostruko veći nego u scenariju zagrijavanja od 1,5 stupnjeva.

2. Loša infrastruktura

Vanjske temperature samo su dio problema. Europljani oko 90 posto vremena provode u zatvorenim prostorima – u domovima, trgovinama, vlakovima, školama i na radnim mjestima.

U velikom dijelu Europe, osobito na sjeveru, zgrade su projektirane da zadržavaju toplinu, a ne da je odbijaju. Mnoge nove kuće i danas se grade kako bi izdržale zimske hladnoće, a ne sve toplija ljeta. Prema procjenama britanskog Odbora za klimatske promjene, čak 92 posto domova u Ujedinjenom Kraljevstvu moglo bi imati problem pregrijavanja do 2050. godine.

Iako sve više europskih kućanstava ugrađuje klimatizacijske uređaje, oni su i dalje rijetkost. Samo oko petine kućanstava na kontinentu ima klima-uređaj. A i kada ga imaju, mnogi ga ne mogu priuštiti koristiti. Više od trećine Europljana kaže da si ne može priuštiti dovoljno rashladiti svoj dom, a među onima koji teško spajaju kraj s krajem taj udio raste na dvije trećine.

Mnogi uredi, škole, vlakovi i sustavi javnog prijevoza također nemaju dovoljno klimatizacije. U Francuskoj su vrućina i nedostatak rashladnih sustava ovog tjedna doveli do zatvaranja više od 800 škola.

U Belgiji čak petina vlakova nema klimatizaciju, zbog čega je nacionalni željeznički prijevoznik morao otkazati dio linija u vrijeme najvećih gužvi.

Iako su neke lokalne vlasti počele otvarati rashladne centre tijekom toplinskih valova, gdje građani mogu boraviti u klimatiziranim prostorima, takvi su programi još uvijek rijetki i uglavnom dostupni samo tijekom dana, a ne tijekom sparnih noći.

3. Političari imaju druge prioritete

Vlade mogu poduzeti niz mjera kako bi smanjile emisije stakleničkih plinova i zaštitile građane, infrastrukturu i gospodarstvo od ekstremnih vremenskih pojava. No kako Europa iz godine u godinu trpi sve jače vrućine, klimatske promjene sve više gube mjesto među političkim prioritetima.

Iako Europska unija ima jedan od najambicioznijih planova za smanjenje emisija u svijetu, posljednjih godina veći naglasak stavlja na industrijski oporavak te ublažava klimatske politike koje se smatraju preprekom gospodarskom rastu. Emisije u EU-u prošle su godine čak blago porasle, što upućuje na stagnaciju u smanjenju onečišćenja.

U Ujedinjenom Kraljevstvu raspao se nekadašnji politički konsenzus oko borbe protiv klimatskih promjena, iako je laburistička vlada dosad odolijevala pritiscima za povećanje eksploatacije nafte i plina u Sjevernom moru. Hoće li se taj stav zadržati nakon odlaska premijera Keira Starmera, još nije jasno.

I u EU-u i u Ujedinjenom Kraljevstvu planovi za prilagodbu neizbježnim posljedicama klimatskih promjena, poput toplinskih valova, znatno zaostaju za planovima smanjenja emisija.

Europska agencija za okoliš upozorava da države članice ne štite dovoljno svoje građane od ekstremnih temperatura te procjenjuje da će rizik od toplinskog stresa za opću populaciju biti „kritičan“ tijekom ovog desetljeća, a od sredine stoljeća i „katastrofalan“.

Britanski Odbor za klimatske promjene također je ocijenio napore zemlje nedostatnima, a think tank Green Alliance upozorio je da Britanci „plaćaju cijenu“ zbog neuspjeha vlade da prilagodi zemlju sve toplijim ljetima.

„Djeca se trenutačno muče završiti ispite u pregrijanim učionicama, a stariji ljudi podnose opasno visoke temperature u domovima i ustanovama za skrb bez odgovarajućeg olakšanja“, rekla je Friederike Otto, profesorica klimatskih znanosti na Imperial Collegeu u Londonu.

„Ova vrućina nije samo neugodnost, već sve veća prijetnja javnom zdravlju“, dodala je. „Svaki toplinski val ugrožava živote i krajnje je vrijeme da ga počnemo tretirati s ozbiljnošću koju zahtijeva.“

Nastavi čitati

Svijet

Opasna bakterija širi se europskim plažama: Može izazvati teške infekcije i sepsu

Objavljeno

-

By

Milijuni ljudi hrle prema moru, no bakterija Vibrio, poznata kao „bakterija koja jede meso”, potaknuta klimatskim promjenama, već je zatvorila plaže u Španjolskoj i izazvala zabrinutost diljem Mediterana.

Među turistima i kupačima vlada zabrinutost zbog širenja bakterija u moru, koje su već dovele do zatvaranja nekoliko plaža u Španjolskoj. Posljednjih godina na različitim dijelovima europske obale zabilježene su epizode onečišćenja i zdravstvena upozorenja koja su rezultirala ograničenjem pristupa moru, u kontekstu sve viših temperatura vode i rastućeg turističkog pritiska.

“Mediteran nam pokazuje kako izgleda topliji svijet”, rekao je za Euronews Hatim Aznague, analitičar za projekte, klimatsku akciju i energetsku otpornost pri Uniji za Mediteran, piše Euronews.

Prijetnja “bakterije koja jede meso”

Posebnu zabrinutost izaziva bakterija Vibrio, u javnosti poznata kao „bakterija koja jede meso”. Riječ je o mikroorganizmu koji se prenosi vodom i prirodno nastanjuje morska i bočata područja, osobito ondje gdje se rijeke ulijevaju u more. Prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA), „Vibrio je vodena bakterija koja se može pronaći u morskim plodovima”, a pojedini sojevi mogu uzrokovati bolesti u rasponu od gastroenteritisa do teških pa čak i smrtonosnih infekcija. Među najznačajnijim vrstama u Europi su Vibrio vulnificusVibrio parahaemolyticus i određene varijante Vibrio cholerae.

EFSA upozorava da se infekcije mogu prenijeti konzumacijom sirovih morskih plodova ili kontaktom otvorenih rana s morskom vodom. Organizacija Gavi pojašnjava da je „Vibrio blizak srodnik bakterije koja uzrokuje koleru, iako te dvije vrste izazivaju vrlo različite bolesti”.

U težim slučajevima infekcija može dovesti do nekrotizirajućeg fasciitisa, stanja u kojem se tkivo oko rane vrlo brzo razgrađuje. Bakterija može ući i u krvotok te izazvati sepsu, a u nekim slučajevima pacijentima je potrebna amputacija zahvaćenog uda.

Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) također je upozorio na „povećani rizik od infekcija bakterijom Vibrio tijekom ljetne sezone”, osobito za vrijeme toplinskih valova, te u plitkim obalnim vodama. Rizik nije samo zdravstveni nego i ekološki: ove bakterije uspijevaju u okolišu u kojem je narušena prirodna ravnoteža morskog ekosustava.

Mediteran kao „predokus” klimatskih promjena

Ovaj je fenomen posebno vidljiv u Sredozemnom moru, koje znanstvenici smatraju jednim od područja najizloženijih globalnom zatopljenju. Aznague upozorava da se ne radi o izoliranom nego o strukturnom problemu.

“Važno je naglasiti da Mediteran nije žrtva klimatskih promjena, nego njihov predokus. To je jedno od mora koja se najbrže zagrijavaju na planetu.”

Analitičar ističe da rast temperatura mora, u kombinaciji s onečišćenjem i smanjenom salinitetom u obalnim područjima, stvara idealne uvjete za širenje patogena.

“Toplija voda, osobito ondje gdje je manje slana, na riječnim ušćima i u lagunama koje su s njima povezane, pogoduje razvoju patogenih bakterija.”

Nedavna izvješća EFSA-e upozoravaju da se „očekuje porast prisutnosti bakterija Vibrio u morskim plodovima diljem svijeta i Europe zbog klimatskih promjena”, posebno u vodama niske slanosti i estuarijima. Mediteran, pod snažnim turističkim pritiskom i ubrzanim zagrijavanjem, tako postaje jedno od ključnih područja ove biološke transformacije.

Ekonomski udar koji izravno pogađa turizam

Osim zdravstvenog rizika, širenje bakterije Vibrio ima i izravne gospodarske posljedice. Aznague to sažima vrlo jasno:

“Na našim obalama obala nije dio gospodarstva – ona jest gospodarstvo.”

Zatvaranje plaža ili izdavanje zdravstvenih upozorenja usred turističke sezone izravno pogađa jedan od najvažnijih gospodarskih pokretača Europe – turizam vezan uz plaže i more.

Mediteran je najposjećenija turistička regija na svijetu, što dodatno povećava posljedice svakog privremenog zatvaranja. Hoteli, restorani i lokalna gospodarstva izravno ovise o stabilnosti obalnog područja, koje je sada ugroženo sve učestalijim biološkim pojavama.

Prema EFSA-i, rast temperatura i ekstremni vremenski događaji povećavaju broj područja izloženih riziku, dok antimikrobna otpornost otkrivena kod nekih sojeva predstavlja dodatni razlog za zabrinutost u području javnog zdravstva.

Rizik sadašnjosti, a ne budućnosti

Za Uniju za Mediteran problem više ne pripada klimatskoj budućnosti, nego sadašnjosti. Ovo more djeluje kao globalni termometar koji pokazuje što bi se tijekom nadolazećih desetljeća moglo dogoditi i u drugim regijama svijeta.

Rješenje, smatra Aznague, leži u jačoj suradnji i koordiniranom djelovanju.

“Nije prihvatljivo praviti ustupke kada je riječ o našem zdravlju ili klimi.”

U tom kontekstu bakterija Vibrio nije samo rastuća zdravstvena prijetnja, nego i pokazatelj morskog ekosustava koji prolazi kroz dramatičnu transformaciju.

Kako zaključuje Aznague:

“Bakterije nisu priča – one su glasnici. Prava priča je more koje je zbog topline i onečišćenja izgubilo svoju ravnotežu.”

Nastavi čitati

Svijet

OPASNI TOPLINSKI VAL / Crveni alarm diljem Europe: Zatvaraju se škole, otkazuju vlakovi, zabranjuje konzumacija alkohola…

Objavljeno

-

By

Europa se suočava s drugim toplinskim valom u samo mjesec dana.

Očekuje se da će temperature u dijelovima Španjolske doseći i 45 °C, gdje je u nedjelju započeo prvi službeni toplinski val 2026. godine, uz crvena i narančasta meteorološka upozorenja diljem zemlje.

Više od polovice Francuske također je pod crvenim upozorenjem zbog drugog ekstremnog toplinskog vala ove godine, a tijekom vikenda već su zabilježeni smrtni slučajevi povezani s vrućinom.

Ujedinjeno Kraljevstvo također je pod upozorenjem zbog vrlo visokih temperatura, pri čemu se na jugu zemlje očekuje i do 38 °C. Među ostalim državama pogođenima ekstremnim vrućinama su Njemačka, Italija, Portugal i Švicarska.

„Klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem stvorile su uvjete za ovaj događaj, dodatno zagrijavajući atmosferu i čineći ekstremne temperature znatno intenzivnijima nego što bi bile u prošlosti“, rekao je Akshay Deoras, viši istraživač Nacionalnog centra za atmosferske znanosti Sveučilišta Reading u Ujedinjenom Kraljevstvu, za AFP, prenosi Euronews.

Više od 62.000 ljudi umrlo je od posljedica vrućina diljem Europe tijekom 2024. godine – najtoplije godine otkad postoje mjerenja na kontinentu. Stručnjaci upozoravaju da će taj broj rasti kako temperature budu nastavile rasti.

Najveći rizik prijeti starijim osobama, maloj djeci i ljudima s postojećim zdravstvenim problemima, kao i stotinama tisuća sezonskih radnika na otvorenom, među kojima su većinom migranti.

Francuska zatvara škole

U Francuskoj su vlasti u ponedjeljak zatvorile 845 škola, dok će još 1.800 škola ranije pustiti učenike kući, prenosi AFP.

To dolazi samo tjedan dana nakon što je francuski ministar obrazovanja Édouard Geffray predložio pomicanje termina ispita kako se ne bi održavali tijekom najtoplijeg dijela dana, s obzirom na sve ranije i intenzivnije toplinske valove.

Regionalne vlasti u Île-de-Franceu od tada su osigurale milijun eura pomoći za 500 ispitnih centara kako bi nabavili opremu za rashlađivanje, poput ventilatora i sustava za raspršivanje vode.

Iako u Ujedinjenom Kraljevstvu još nisu najavljena masovna zatvaranja škola, neke su škole ublažile pravila o školskim uniformama radi veće udobnosti učenika, a provode se procjene rizika kako bi se zaštitili učenici i nastavnici.

Britanski Odbor za klimatske promjene (CCC) nedavno je pozvao na ugradnju klimatizacijskih sustava u sve škole tijekom sljedećih 25 godina jer se očekuje pogoršanje toplinskih valova. Iako klimatizacija može spašavati živote tijekom ekstremnih vrućina, istodobno pridonosi problemu emisijama CO₂ i rashladnih plinova.

Otkazani vlakovi u Francuskoj i Belgiji

Putnici u Parizu i Belgiji suočavaju se s reduciranim željezničkim prometom početkom tjedna kako bi se smanjio rizik od kvarova koji bi mogli blokirati pruge.

Među opasnostima za željezničku infrastrukturu pri visokim temperaturama su deformacije tračnica, požari uz nasipe i spuštanje električnih vodova.

U regiji Île-de-France, gdje je u ponedjeljak otkazan svaki deseti vlak radi zaštite pregrijane željezničke infrastrukture, predsjednica regije Valérie Pécresse preporučila je građanima da izbjegavaju nepotrebna putovanja i rade od kuće, prenosi AFP.

Neki željeznički operateri u Ujedinjenom Kraljevstvu također su prilagodili vozni red, pa se tijekom najtoplijeg dijela dana očekuje manji broj vlakova i nešto dulje trajanje putovanja. Razlog je što ekstremna vrućina može uzrokovati širenje i savijanje tračnica, zbog čega vlakovi moraju voziti sporije radi sigurnosti.

Upozorenja za kupače i zabrane alkohola

Francuski godišnji festival ulične glazbe Fête de la Musique održan je tijekom vikenda unatoč vrućini, no vlada je zabranila konzumaciju alkohola na javnim mjestima u područjima pod crvenim upozorenjem kako bi se smanjio rizik od dehidracije. Neki događaji su otkazani ili premješteni u zatvorene prostore.

U Parizu su se posjetitelji rashlađivali u kanalu Saint-Martin, otvorenom za kupače od 17. lipnja. Ipak, vlasti upozoravaju na oprez pri kupanju u rijekama i jezerima nakon što su Francuska i Njemačka tijekom vikenda zabilježile porast broja utapanja.

Kupačima se preporučuje kupanje isključivo na nadziranim lokacijama, izbjegavanje skokova u prirodne rijeke s jakim strujama te postupni ulazak u vodu kako bi se tijelo prilagodilo temperaturnoj razlici i izbjegao šok od hladne vode.

Požari prisiljavaju ljude na evakuaciju

Intenzivne vrućine također povećavaju rizik od šumskih požara i suše u pogođenim zemljama, osobito zato što je tlo ostalo isušeno nakon toplinskog vala u svibnju. Zbog toga se površina tla brže zagrijava nego inače, a velika količina osušene vegetacije predstavlja idealno gorivo za požare.

U Francuskoj se prijetnja već ostvaruje. Požar u departmanu Cher, koji je od nedjelje pod crvenim upozorenjem zbog vrućine, zahvatio je 25 hektara usjeva i prisilio oko 50 ljudi na evakuaciju, prenosi AFP.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu