Connect with us

Svijet

Putinov medij objavio plan za Ukrajinu: Uništenje, komadanje, masovne egzekucije…

Objavljeno

-

“Još u travnju prošle godine pisali smo o neizbježnosti denacifikacije Ukrajine. Nacistička, banderovska Ukrajina (Stepan Bandera bio je vođa anarhonacionalističkog pokreta u Ukrajini polovicom 20. stoljeća, op.p.), neprijatelj Rusije i oruđe Zapada za uništenje Rusije, nama ne treba. Danas je pitanje denacifikacije prešlo u praktičnu sferu”, piše Timofej Sergejcev za rusku državnu agenciju RIA Novosti i zapravo iznosi Putinov plan za Ukrajinu u slučaju ruske ratne pobjede – uništenje ili barem komadanje ukrajinske države i ukidanje ukrajinske nacije uz masovne progone i egzekucije.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

Denacifikacija je nužna kada je značajan dio ljudi, najvjerojatnije većina, podložen i uvučen u nacistički režim, odnosno kada teza “ljudi su dobri, vlast je loša” ne funkcionira. Prepoznavanje te činjenice temelj je politike denacifikacije i svih njezinih mjera, a sama činjenica je njezin predmet.

Ukrajina je upravo u takvoj situaciji. Činjenica da je ukrajinski glasač glasao za “Porošenkov mir” i “Zelenskijev mir” ne bi smjela zavaravati – Ukrajinci su bili prilično zadovoljni time da je najkraći put do mira vodio kroz blitzkrieg, što su posljednja dva ukrajinska predsjednika transparentno nagovijestila kada su bila izabrana.

Upravo je ova metoda “umirenja” unutarnjih antifašista – totalnim terorom – korištena u Odesi, Harkivu, Dnjepropetrovsku, Mariupolju i drugim ruskim gradovima. A prosječnom Ukrajincu s ulice to je sasvim odgovaralo. Denacifikacija je skup mjera u odnosu na nacificiranu masu stanovništva, koja tehnički ne može biti podvrgnuta izravnom kažnjavanju kao ratni zločinci.

“Naciste treba maksimalno uništiti”

Naciste koji su se naoružali treba maksimalno uništiti na bojnom polju. Ne bi smjelo biti značajnih razlika između Oružanih snaga Ukrajine i tzv. nacionalnih bojni, kao ni teritorijalne obrane koja je spojila ove dvije vrste vojnih formacija. Svi su podjednako uključeni u ekstremnu okrutnost prema civilnom stanovništvu, podjednako su krivi za genocid nad ruskim narodom, podjednako ne poštuju zakone i običaje ratovanja.

Ratne zločince i aktivne naciste treba primjereno i eksponencijalno kažnjavati. Mora se provesti totalna lustracija. Sve organizacije koje su se vezale za praksu nacizma treba likvidirati i zabraniti. No, osim državnog vodstva, kriv je i značajan dio narodne mase, koji su pasivni nacisti, sudionici nacizma. Podržavali su i povlađivali nacističkoj vlasti. Pravedno kažnjavanje ovog dijela stanovništva moguće je provesti kao neizbježne teškoće pravednog rata protiv nacističkog sustava, vođenog što opreznije i razboritije u odnosu na civile.

Dodatna denacifikacija te mase stanovništva sastoji se u preodgoju, što se postiže ideološkom represijom (suzbijanjem) nacističkih stavova i strogom cenzurom, ne samo u političkoj sferi nego i nužno u sferi kulture i obrazovanja. Kulturom i obrazovanjem pripremala se i provodila duboka masovna nacifikacija stanovništva, osigurana obećanjem dividende kroz pobjedu nacističkog režima nad Rusijom, nacističkom propagandom, unutarnjim nasiljem i terorom, kao i osmogodišnjim ratom s narodom Donbasa koji se pobunio protiv ukrajinskog nacizma.

Denacifikacija

Denacifikaciju može provesti samo pobjednik, što podrazumijeva (1) njegovu apsolutnu kontrolu nad procesom denacifikacije i (2) moć da osigura takvu kontrolu. U tom pogledu, denacificirana zemlja ne može biti suverena. Država koja denacificira – Rusija – ne može poći od liberalnog pristupa u pogledu denacifikacije. Denacifikatorsku ideologiju krivac ne može osporiti.

Rusko priznanje potrebe denacifikacije Ukrajine znači priznanje nemogućnosti krimskog scenarija za Ukrajinu u cjelini. Međutim, taj je scenarij bio nemoguć 2014. i u pobunjenom Donbasu. Samo osam godina otpora nacističkom nasilju i teroru dovelo je do unutarnje kohezije i svjesnog nedvosmislenog masovnog odbijanja da se održi bilo kakvo jedinstvo i povezanost s Ukrajinom, koja je sebe definirala kao nacističko društvo.

Uvjeti denacifikacije nikako ne mogu biti kraći od jedne generacije, koja se u uvjetima denacifikacije mora roditi, odrasti i sazreti. Nacifikacija Ukrajine nastavila se kroz više od 30 godina, počevši barem od događanja 1989. godine, kada je ukrajinski nacionalizam dobio legalne i legitimne oblike političkog izražavanja i predvodio pokret za “nezavisnost” i prema nacizmu.

Posebnost suvremene nacificirane Ukrajine je u amorfnosti i ambivalentnosti, koje dopuštaju da se nacizam preruši u želju za “nezavisnošću” i “europskim” (zapadnim, proameričkim) putem “razvoja” (a u stvarnosti – u degradaciju) te u tvrdnju da u Ukrajini “nema nacizma, nego samo privatnih ekscesa”. Uostalom, nema glavne nacističke stranke, nema Führera, nema punopravnih rasnih zakona (samo njihova skraćena verzija u obliku represije protiv ruskog jezika). Kao rezultat toga, nema opozicije i otpora režimu.

“Kolektivni Zapad je dizajner, izvor i pokrovitelj ukrajinskog nacizma”

Međutim, sve navedeno ne čini ukrajinski nacizam “blagom verzijom” njemačkog nacizma iz prve polovice 20. stoljeća. Naprotiv, budući da je ukrajinski nacizam oslobođen takvih “žanrovskih” (u suštini političke tehnologije) okvira i ograničenja, on se slobodno razvija kao temeljna osnova svakog nacizma – kao europski, te u svom najrazvijenijem obliku, američki rasizam.
Dakle, denacifikacija se ne može provesti kompromisno, na temelju formule poput “NATO – ne, EU – da”.

Kolektivni Zapad je dizajner, izvor i pokrovitelj ukrajinskog nacizma, dok su zapadni banderovci i njihovo “povijesno pamćenje” samo jedno od oruđa za nacifikaciju Ukrajine. Ukronacizam ne nosi manju, nego veću prijetnju svijetu i Rusiji od njemačkog nacizma hitlerovske verzije.

Naziv “Ukrajina” očito se ne može zadržati kao naziv bilo kojeg potpuno denacificiranog državnog entiteta na teritoriju oslobođenom od nacističkog režima. Novostvorene narodne republike na prostoru slobodnom od nacizma trebale bi izrasti iz prakse gospodarskog samoupravljanja i socijalne sigurnosti, obnove i modernizacije sustava za potporu životu stanovništva.

Zapravo, njihove političke težnje ne mogu biti neutralne. Iskupljenje krivnje pred Rusijom zato što je se tretiralo kao neprijatelja, može se ostvariti samo oslanjanjem na Rusiju u procesima obnove, preporoda i razvoja. Za ova područja ne bi smjeli biti dopušteni nikakvi “Marshallovi planovi”. Ne može biti “neutralnosti” u ideološkom i praktičnom smislu, kompatibilne s denacifikacijom. Kadrovi i organizacije koje su instrument denacifikacije u novodenacificiranim republikama ne mogu se ne oslanjati na izravnu vojnu i organizacijsku potporu Rusije.

Deukrajinizacija

Denacifikacija će neminovno biti i deukrajinizacija – odbacivanje velike i umjetne inflacije etničke komponente samoidentifikacije stanovništva teritorija povijesne Malorusije i Novorusije, koju su započele sovjetske vlasti. Kao instrument komunističke velesile, umjetni etnocentrizam nakon njezina pada nije ostao bez pokrovitelja. U tom službenom svojstvu prešao je pod vlast druge supersile (moći koja stoji iznad država) – Zapada. Treba ga vratiti u njegove prirodne granice i oduzeti mu političku funkcionalnost.

Za razliku od, primjerice, Gruzije i baltičkih zemalja, Ukrajina je, kao što je povijest pokazala, nemoguća kao nacionalna država, a pokušaji njezine “izgradnje” prirodno vode u nacizam. Ukrajinizam je umjetna antiruska konstrukcija koja nema svoj civilizacijski sadržaj, podređeni element tuđina i tuđinske civilizacije. Debanderizacija sama po sebi neće biti dovoljna za denacizaciju – banderovski element je samo paravan, krinka za europski projekt nacističke Ukrajine, stoga je uz denacifikaciju Ukrajine neizbježna i njezina deeuropeizacija.

“Banderovska vrhuška mora biti eliminirana”

Banderovska vrhuška mora biti eliminirana, njezin je preodgoj nemoguć. Društvena “močvara”, koja je ovu vrhušku aktivno i pasivno podupirala djelovanjem i nedjelovanjem, mora preživjeti ratne nedaće i prihvatiti ovo iskustvo kao povijesnu pouku i iskupljenje za svoju krivnju. Oni koji nisu podržavali nacistički režim, patili zbog njega i rata koji je režim pokrenuo u Donbasu, moraju biti konsolidirani i organizirani, moraju postati stup nove vlasti, njezina vertikala i horizontala.

Povijesno iskustvo pokazuje da tragedije i drame rata koriste narodima koji su bili zaneseni ulogom neprijatelja Rusije. Denacifikacija kao cilj specijalne vojne operacije u okviru same ove operacije podrazumijeva se kao vojna pobjeda nad kijevskim režimom, oslobađanje teritorija od naoružanih pristaša nacista, eliminacija neumoljivih nacista, hvatanje ratnih zločinaca te stvaranje sustavnih uvjeta za naknadnu denacifikaciju u mirnodopskim uvjetima.

Potonje bi, pak, trebalo započeti s organizacijom tijela lokalne samouprave, policije i obrane, očišćenih od nacističkih elemenata.

Na njihovoj osnovi pokrenut će se procesi osnivanja nove republičke državnosti, integrirajući ovu državnost u blisku suradnju s ruskim odjelom za denacifikaciju Ukrajine (novostvorenim ili pretvorenim, recimo, iz Rossotrudničestva (ruske državne agencije za inozemnu pomoć i kulturalnu suradnju, op.p.)), uz usvajanje republičkog regulatornog okvira (zakona) o denacizaciji pod ruskom kontrolom, definiranje granica i okvira za izravnu primjenu ruskog zakona i ruske jurisdikcije na oslobođenom teritoriju u području denacifikacije, stvaranje suda za zločine protiv čovječnosti u bivšoj Ukrajini. U tom smislu, Rusija bi trebala djelovati kao čuvar Nürnberškog procesa.

“Tamo će ići mrzitelji Rusije”

Sve navedeno znači da je za postizanje ciljeva denacifikacije neophodna podrška stanovništva, njegov prelazak na stranu Rusije nakon oslobođenja od terora, nasilja i ideološkog pritiska kijevskog režima, nakon izlaska iz informacijske izolacije. Naravno, trebat će neko vrijeme da se ljudi oporave od šoka neprijateljstava, da se uvjere u dugoročne namjere Rusije i da “neće biti napušteni”.

Nemoguće je unaprijed predvidjeti na kojim će područjima masa stanovništva činiti kritično potrebnu većinu. “Katolička provincija” (Zapadna Ukrajina sa svojih pet regija) vjerojatno neće postati dio proruskih teritorija. Linija razdvajanja će se, međutim, pronaći empirijski. Ostat će neprijateljski nastrojena prema Rusiji, ali prisilno neutralna i demilitarizirana Ukrajina s formalno zabranjenim nacizmom. Tamo će ići mrzitelji Rusije.

Jamstvo očuvanja ove preostale Ukrajine kao neutralne države trebala bi biti prijetnja trenutačnog nastavka vojne operacije u slučaju nepoštivanja navedenih zahtjeva. Možda će to zahtijevati stalnu rusku vojnu prisutnost na njezinom teritoriju. Od crte razdvajanja do ruske granice nalazit će se teritorij potencijalne integracije u rusku civilizaciju, koja je po svojoj unutarnjoj prirodi antifašistička.

Što nakon kraja rata?

Operacija denacifikacije Ukrajine, koja je započela vojnom fazom, slijedit će istu logiku i u miru. U svakoj fazi bit će potrebno postići nepovratne promjene. U ovom slučaju, nužni početni koraci denacifikacije mogu se definirati na sljedeći način:

– likvidacija oružanih nacističkih formacija (što znači bilo koje oružane formacije Ukrajine, uključujući Oružane snage Ukrajine), kao i vojne, informacijske i obrazovne infrastrukture koje osiguravaju njihovo djelovanje;

– formiranje tijela narodne samouprave i policije oslobođenih područja, štiteći stanovništvo od terora podzemnih nacističkih skupina;

– instalacija ruskog informacijskog prostora;

– povlačenje obrazovnog materijala i zabrana obrazovnih programa na svim razinama koji sadrže nacističke ideološke smjernice;

– masovne istražne radnje za utvrđivanje osobne odgovornosti za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, širenje nacističke ideologije i potporu nacističkom režimu;

– lustracija, objavljivanje imena sudionika nacističkog režima, uključivanje u prisilni rad radi obnove uništene infrastrukture kao kaznu za nacističke aktivnosti (iz reda onih koji neće biti osuđeni na smrtnu kaznu ili zatvor);

– usvajanje na lokalnoj razini, pod nadzorom Rusije, primarnih normativnih akata denacifikacije “odozgo”, zabrana svih vrsta i oblika oživljavanja nacističke ideologije;

– uspostavljanje spomen-obilježja i spomenika žrtvama ukrajinskog nacizma, ovjekovječujući uspomenu na heroje borbe protiv njega;

– uključivanje kompleksa antifašističkih i denacifikacijskih normi u ustave novih narodnih republika;

– stvaranje stalnih denacifikacijskih tijela na period od 25 godina.

“Ovo je čisto ruski posao”

Rusija neće imati saveznika u denacifikaciji Ukrajine, budući da je ovo čisto ruski posao, te zato što će biti iskorijenjena ne samo banderovska verzija nacističke Ukrajine, već prije svega zapadni totalitarizam, nametnuti programi civilizacijske degradacije i dezintegracije, mehanizmi podjarmljivanja supersili Zapada i Sjedinjenih Američkih Država.

Da bi se plan denacifikacije Ukrajine proveo u praksi, sama Rusija će se morati konačno rastati od proeuropskih i prozapadnih iluzija, nametnuti se kao posljednja instanca zaštite i očuvanja tih vrijednosti povijesne Europe (Starog Svijeta) koje to zaslužuju i koje je Zapad u konačnici napustio, izgubivši borbu za sebe. Ta se borba nastavila kroz cijelo 20. stoljeće i iskazala se u svjetskom ratu i ruskoj revoluciji.

Rusija je učinila sve da spasi Zapad u 20. stoljeću. Provela je glavni zapadni projekt, alternativu kapitalizmu, koji je pobijedio nacionalne države – socijalistički, crveni projekt. Slomila je njemački nacizam, monstruozni proizvod krize zapadne civilizacije. Posljednji čin ruskog altruizma bila je ispružena ruka prijateljstva Rusije, zbog čega je Rusija 90-ih godina primila monstruozan udarac.

“Rusija će ići svojim putem, ne brinući se za sudbinu Zapada”

Sve što je Rusija učinila za Zapad, učinila je o svom trošku, podnoseći najveće žrtve. Zapad je u konačnici odbacio sve te žrtve, obezvrijedio doprinos Rusije rješavanju zapadne krize i odlučio se osvetiti Rusiji za pomoć koju je nesebično pružila. Nadalje, Rusija će ići svojim putem, ne brinući se za sudbinu Zapada, oslanjajući se na još jedan dio svog nasljeđa – vodstvo u globalnom procesu dekolonizacije.

U sklopu tog procesa, Rusija ima veliki potencijal za partnerstvo i savezništvo sa zemljama koje je Zapad stoljećima tlačio i koje se neće ponovno navući na njen jaram. Bez ruske žrtve i borbe ove zemlje ne bi bile oslobođene. Denacifikacija Ukrajine ujedno je i njezina dekolonizacija, što će stanovništvo Ukrajine morati razumjeti kada se počne oslobađati opijenosti, iskušenja i ovisnosti o takozvanom europskom izboru.

 
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. Zvonko

    4. travnja 2022. at 22:08

    SLAVA UKRAJINI!

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Svijet

Čelnik WHO-a: “Kraj pandemije se nazire, ali nije tako blizu”

Objavljeno

-

By

Glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) rekao je u četvrtak da se kraj pandemije covida-19 svakako nazire, ali da nije tako blizu, ublaživši tako izjavu koju je dao prošlog tjedna.

“Dvije i pol godine smo proveli u dugom i mračnom tunelu i upravo počinjemo nazirati svjetlo na kraju tog tunela”, rekao je glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus na tiskovnoj konferenciji u New Yorku, gdje sudjeluje na sjednici UN-ove Opće skupštine.

“No još smo daleko od kraja i u tunelu je još mrak i brojne su zapreke o koje bismo se mogli spotaknuti ne budemo li oprezni”, dodao je.

Tedrosova izjava odudara od izjave američkog predsjednika Joea Bidena koji je u razgovoru objavljenom u nedjelju rekao da je pandemija u Sjedinjenim Državama “gotova”.

No i Tedros je prošlog tjedna bio optimističniji.

U četvrtak je pokušao pojasniti: “Na tiskovnim konferencijama u zadnja dva tjedna rekao sam da pandemija nije gotova, ali da joj se nazire kraj i “jedno i drugo je istina”.

“Moći vidjeti kraj ne znači da smo na kraju puta”, rekao je.

Odgovarajući na pitanje o izjavi američkog predsjednika, Maria Van Kerkhove, stručna voditeljica odjela za upravljanje epidemijom covida-19 u WHO-u, istaknula je da organizacija želi “svladati krizu posvuda”, priznajući da se epidemiološka situacija može razlikovati u pojedinim zemljama.

Tedros je podsjetio da tjedni broj prijavljenih smrti u svijetu i dalje pada i sada je tek 10 posto od najvećeg broja umrlih u siječnju 2021. Uz to, u većini zemalja epidemiološke mjere su ukinute i dvije trećine svjetskog stanovništva su cijepljene, među kojima tri četvrtine zdravstvenog osoblja i starijih.

“No 10.000 umrlih na tjedan je 10.000 previše”, rekao je.

“Moramo se nadati da možemo – i hoćemo – stići do kraja tunela i ostaviti pandemiju iza sebe. No još nismo u tome uspjeli”, rekao je.

Statistički podatci objavljeni na mrežnoj stranici WHO-a pokazuju da je pandemija covida-19 pokosila više od 6,5 milijuna ljudi u svijetu.

 
Nastavi čitati

Svijet

Ne baš dobra vijest iz H&M-a

Objavljeno

-

By

Švedski lanac trgovina odjećom H&M preliminarno je izvijestio o skromnom rastu prihoda u trećem fiskalnom tromjesečju budući da visoki računi za energiju i hranu tjeraju kupce da stegnu remen.

U tromjesečnom razdoblju do kraja kolovoza neto prihod H&M-a porasla je za tri posto, na 57,5 milijardi kruna (5,38 milijardi eura).

U lokalnim valutama prihod je pao za četiri posto.

„Treće tromjesečje počelo je slabo, kao i drugim kompanijama u sektoru na mnogim glavnim tržištima skupine”, objavio je u četvrtak H&M, čije je poslovanje većinom orijentirano na Europu.

“Prodaja se postupno poboljšavala tijekom tromjesečja, s boljim početkom prodaje jesenske kolekcije nego prošle godine.”

H&M-ovi rezultati znatno su lošiji od onih konkurenta i tržišnog lidera Inditexa, vlasnika Zare, čiji je prihod u tromjesečnom razdoblju zaključno sa srpnjem porastao 11 posto, kada se isključe promjene valutnih tečajeva, ali je tempo rasta nakon toga usporio na 11 posto.

Švedska kompanija objavit će cjelovito izvješće o poslovnim rezultatima u trećem fiskalnom tromjesečju krajem mjeseca.

 
Nastavi čitati

Svijet

Širi se nova podvarijanta covida. Evo što dosad znamo…

Objavljeno

-

By

BA.4.6, podvarijanta omikron varijante covida, već neko vrijeme se ubrzano širi SAD-om, a sada je potvrđena i u Ujedinjenom Kraljevstvu.

U posljednjim informacijama o covid varijantama, britanska Agencija za sigurnost zdravlja (UKHSA) navodi da je u tjednu 14. kolovoza podvarijanta BA.4.6 činila 3.3 posto svih pozitivnih testova u Velikoj Britaniji. Do danas se ona proširila na čak 9 posto sekvenciranih uzoraka, piše ScienceAlert.

Također, podaci američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) pokazuju da ova podvarijanta sada čini preko 9 posto svih nedavnih slučajeva koronavirusa u SAD-u. Varijanta je također identificirana u nekoliko drugih zemalja diljem svijeta.

Što znamo o BA.4.6. i bismo li trebali biti zabrinuti?

BA4.6 je „potomak“ varijante BA.4 omikrona. Varijanta BA.4 je prvi put detektirana u siječnju ove godine u Južnoafričkoj republici, odakle se proširila po svijetu skupa s BA.5 varijantom.

Nije potpuno jasno kako se podvarijanta BA.4.6 pojavila, ali moguće je da se radi o takozvanoj rekombinantnoj varijanti. Rekombinacija se dogodi kada dvije različite varijante SARS-CoV-2 virusa zaraze istovremeno zaraze jednu osobu.

I dok je BA.4.6 slična varijanti BA.4 na mnogo načina, ona ipak nosi mutaciju na šiljastom proteinu na površini virusa, koja mu omogućava da uđe u ljudske stanice.

Ta mutacija, R346T, viđena je u nekim drugim varijantama i povezuje se s izbjegavanjem imunološkog odgovora, što znači da je virusima s tom mutacijom lakše izbjeći antitijela stvorena cijepljenjem ili ranijom zarazom.

Težina, zaraznost i izbjegavanje imunološkog odgovora

Srećom, zaraze omikron varijantama općenito rezultiraju manje ozbiljnom bolešću. Omikron varijanta manje je smrtna u odnosu na ranije varijante koronavirusa. Možemo očekivati da će isto vrijediti i za BA.4.6. Zasad nema izvješća da bi ova varijanta izazivala ozbiljne simptome.

Ipak, jednako tako znamo da su podvarijante omikrona zaraznije od ranijih. BA.4.6, čini se, još je uspješnija u izbjegavanju imunološkog sustava od BA.5, trenutno dominantne varijante. Iako su ove informacije temeljene na studijama koje tek trebaju proći stručne recenzije, ostali podaci potvrđuju tu teoriju.

Prema informacijama UKHSA, rane procjene daju naslutiti da se BA.4.6 širi brže u ranoj fazi zaraze u odnosu na BA.5 varijantu.

Ta brzina je ipak uvjerljivo manja od one koju BA.5 varijanta ima u odnosu na BA.2 varijantu.

Sveučilište u Oxfordu navodi da oni koji su primili tri doze originalnog Pfizerovog cjepiva stvaraju manje antitijela kao odgovor na BA.4.6 varijantu u odnosu na BA.4 ili BA.5, što je zabrinjavajuće jer daje naslutiti da bi cjepiva protiv Covida mogla biti manje efikasna u borbi protiv BA.4.6.

Sposobnost ove podvarijante da izbjegne imunološki odgovor mogla bi se ipak nešto umanjiti novim bivalentnim booster cjepivima koja napadaju konkretno omikron podvarijante, uz originalnu verziju SARS-Cov-2 virusa. S vremenom će to postati jasnije.

Istovremeno, jedna studija koja čeka na stručnu recenziju pokazala je da BA.4.6 izbjegava zaštitu dobivenu Evusheldom, terapijom antitijelima stvorenom da zaštiti one koji su imunokompromitirani i ne reagiraju dobro na cjepiva.

Cijepljenje je ključno

Pojava BA.4.6 podvarijante, kao i drugih podvarijanti koronavirusa, zabrinjavajuća je. Ona pokazuje da je virus još uvijek definitivno prisutan u populaciji, kao i da mutira kako bi pronašao nove načine izbjegavanja našeg imunološkog odgovora stvorenog cijepljenjem i ranijom zarazom.

Znamo da oni koji su već preboljeli covid, mogu ponovno biti zaraženi. To je pogotovo istina kad govorimo o zarazi omikronom. U nekim slučajevima, naknadne zaraze mogu biti mnogo ozbiljnije od one prve.

Ipak, cijepljenje nudi vrlo dobru zaštitu od razvoja ozbiljne bolesti i još uvijek je cjepivo najbolje oružje koje imamo protiv koronavirusa. Dobra vijest je da su nedavno odobrena nova bivalentna cjepiva. Stvaranje polivalentnih cjepiva protiv koronavirusa moglo bi nuditi još dugotrajniju zaštitu.

Nedavna studija na miševima pokazala je da polivalentna cjepiva, dana kroz nos, stvaraju snažan imunološki odgovor na originalnu verziju virusa, kao i na dvije zabrinjavajuće podvarijante.

Važno je pomno promatrati nove podvarijante kao što je BA.4.6 jer bi one mogle dovesti do novog vala pandemije covida. Važno je ostati oprezan i slijediti sve mjere za zaštitu javnog zdravlja da bi se tako spriječilo širenje ovog još uvijek vrlo zaraznog virusa.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu