U kojem trenutku borbe za ženska prava smo skupile na sebe toliko tereta i obaveza?

Ozbiljno Vas pitam, tko je zeznuo? Dobile smo odgovorene i zahtjevne poslove, obitelj, djecu, kuhanje, ribanje i organiziranje svih životnih aktivnosti cijele uže i šire obitelji.

Još uvijek živimo u društvu u kojem je normalno da žena kada dođe s posla nastavlja robiju. Svakodnevno. Zauvijek. S jednog posla na drugi. Kako veselo, kako ludo i nezaboravno.

Često nakon dolaska s posla poželim se lansirati na Maras jer ne mogu shvatiti da je moj suprug ima zamračenje vida pred širokim spektrom nerada. Uhvatim se često da prvi put stanem u ponoć sa svim svojim obavezama. Od jutra do sutra doslovno!

I sad bi u tom kaosu trebala imati vremena za hobije, sport, privatni život? Kako molim vas? Ilegalne supstance? Nešto? Dobar psihijatar? Kontakt?

U tranziciji ženskih prava i borba još uvijek kao da smo ostali daleko u prošlosti.

Moja baba je rodila u polju, donijela doma dijete, naramak drva, skuhala večeru i zakrpala čarape. To je u to doba kažu svjedoci (očito muškarci) bilo „normalno“. Nije normalno da žena u 9 mjesecu tegli drva, da si vadi posteljicu između grana hrasta i da je nitko nije pregledao, dapače još je za nagradu dobila je smjer kojim treba ići, samo ravno prema kuhinji pripraviti večeru. Pa kakav živi horor. HOROR. Rodiš i to je tvoj usputni posao, nešto kao hobi. To je prirodno govorili su predci u ne tako dalekoj prošlosti, koji očito nisu poznavali pojam babinja, šest tjedana odmora nakon poroda jer šest tjedana žena krvari.

Trudovi prema medicinskoj definiciji kreću i po par dana prije proda. Što znači da je očito svaka sretnica koja je otišla u drva i rodila u šumi, odlazila na taj križni put u trudovima. Ma ona se nije usudila reći da je nešto boli, trpjela je oduvijek i zauvijek!!Gdje je bio njezin muž dok je ona skupljala drva? Nije shvatio da je trudna i da bi bio red da je se oslobodi teškog fizičkog rada? Barem tih zadnjih 100 metara do poroda. Priznajte koliko ste tih priča čuli da su žene u prošlosti rađale u polju, kod ovaca, u šumi? WTF!

Ma da je predkameno doba nema opravdanja.

Ne kažem da je trudnoća bolest, ali se ne zove drugo stanje tek tako. Ježim se tih priča. Razmišljam koliko smo danas daleko od tog poroda u šumi? Rađamo Bogu hvala u bolnicama, ali teglimo puno toga svakodnevno. Ne doslovno drva, ali nam je teret iz dana u dan sve teži. Imam osjećaj da je ta prošlost naših baka još uvijek živa, da živimo u društvu gdje su žene koje su podijelile kućne obaveze s muškarcem slabe, lude, dominante jer ne stižu obaviti sve što bi trebale. Jadne s njim nešto ne valja, priča se u devetom krugu pakla patnica koje time moraju dati na važnost svojim diskus hernijama, koje su kraljice svih svjetova jer je njima ispod časti da pomisle reći svom suprugu da nešto napravi. ONE SU SVE! Mrš.

Dobile smo karijere, poslove i teće! Eto to je nama naša borba dala! Sve nam se lijepo upakiralo kao nešto što moramo moći nositi bez pogovora, jer ako se kreneš buniti, napravit ćeš veliki šok svima jer su žene u tvojoj obitelji od davnina sve odrađivale!

I on treba hranu, čistu odjeću i uredan životan prostor. Ne moj misliti da si slaba ako odgojiš sina da skupi nered za sobom i pomogne svojoj ženi u kućanskim poslovima, dapače mislim da ćeš napraviti najveći evolucijski pomak u povijesti čovječanstava.

Moje babe su rađale dok su biološki mogle tako ja u prvom krugu obitelji imam 100 rođaka. I to je bilo normalno kažu svjedoci, svake godine po jedno dok ne bude muško! Zamislite hormonalne promjene koje su te žene prolazile, realno bile su trudne pola života, a ostatak su provele u brizi oko djece. Nisu one bile lišene postporođajnih depresija samo su ih odradile u tišini svoje kuhinje.

Danas gledam svoju kćer i slušam njezinog oca koji je neki dan izjavio (kad sam potegla razgovor o tome da i on slobodno može oprati wc) „ali to je ženski posao, što želiš da još i to radim? Želiš mi ubiti i ovo malo muškosti???!!

Opustite se, nisam ga kastrirala, opere NAM suđe i složi robu dok ja radim ili brinem od zajedničkom djetetu.

Kako i u kojem trenutku su njegovi moždani valovi zaključili da je to ubijanje muškosti????U trenutku kad je to izjavio imala sam poriv vrištati, ali sam skulirano odgovorila „po čemu zaključuješ da je udisanje Domestosa samo moj posao?“.

Moj posao je i čišćenje, kuhanje, pranje svega ostalog??? Jednako radimo i jednako smo odsutni iz kuće, ali čišćenje wc-a je kaže mudrac ženski posao. Kakav zaključak kralju kraljeva!! Razmišljala sam da ostavim namjerno sve i da ne čistim naredno vrijeme wc, ali znam da ne bih ništa dobila, osim odvratnog nereda. Osjetila sam nemoć, kako da me netko tjera po to drveće u šumu, a ja nemam izlaz nego moram krenuti.

Nakon intenzivne rasprave i vrištanja zaključio je u pomirbenom tonu da je to uz to što je to tipičan ženski posao radim i bolje od njega. Bljuc, bljuc.

Za vrijeme studija sam živjela u studentskom domu i svakih par mjeseci smo imali sanitarne kontrole prostora. Kunem vam se postoje muškarci čije su sobe i wc toliko čisti da sam osjetila toliki sram i nelagodu šokirana spoznajom da takvi muškarci očito postoje, jer sam je odrasla u plemenskoj kulturi gdje otac nakon ručka odlazi u horizontalu na kauč i gdje ga se slučajno ne smije smetat jer odmara nakon posla.

S puno čuđenja sam ih pitala koga su platili da im to počisti, a oni su pukli od smijeha jer je njima to ponašanje sasvim normalno. Kažu da su ih matere tako odgojile da za sobom moraju znati počistiti. Matere na vama je posao, vidite! I mora da je sociološki gledano to radi činjenice da su kontinentalci odgojeni u zadružnoj kulturi gdje nije sramota da otac pomaže oko domaćinstva. Nas su ubili kroz povijest vrsni ratnici, lovci i borci jer su time zaštitili da su oni jači spol kojem je ispod časti održavati kućanstvo.

Znam trebat će nam vremena i nije nam lako tek tako napraviti preokret u njihovim glavama, povijesnim nepravdama, ali možda postoji tračak nade!

Ostao mi je jedan dobar savjet u glavi prijateljice koje je rekla recept s kojim je uspjela sebe osloboditi pranja wc-a. Jupi hura!

Ona ima jednostavnu formulu kaže suprugu „ ti operi SAMO wc, ja ću sve ostalo ljubavi života moga“.

Probajte nemamo što izgubiti.

Ugodan ostatak vikenda uz hastag #domestozasve!