Zadarski SDP godinama je bez konkurencije čuvao prvo mjesto na ljestvici neutemeljenog optimizma praksom da pred svake izbore – za MO, lokalne, opće… – slave pobjedu od koje na kraju ne bude ništa.

Konačno su zbačeni sa trona ujedinjenog kraljevstva Fanzatmagorije. Prvo mjesto, nakon 30 godina, danas odlazi svima koji su se nadali, strahovali, vjerovali i(li) krivo predviđali da će se na lokalnim izborima 2025. u Zadru konačno dogoditi pravo, veliko i točnosamznao! iznenađenje u vidu ozbiljnog, velikog i pravog kandidata s istom takvom listom koji će pomesti konkurenciju ili makar obnoviti interes javnosti za sferu politike.

Knjiga se, međutim, svela na jedno slovo. Š.

Kandidat koji je prvi isplivao i u čiju se prepoznatljivost najduže najviše sumnjalo pokazalo se da će (morati) ponijeti svibanjske izbore u Zadru. Pričamo o Šimi Erliću, dakako.

Ako izuzmemo revolucionarnu, kopernikansku odluku vijeća mudraca zadarskog SDP-a da se ove godine izbjegne prigodna prodaja Slavonke za Zadranku (Sabina Glasovac, naravno), te da za kandidatkinju za zamjenicu gradonačelnika istaknu mladu i perspektivnu članicu Irenu Dragić… sve je drugo za baciti u vodu.

Prilika za odmjeravanje taština, kakva su izbori, postala je u nas platforma za jad.

Na mjesto za koje je desetljećima vladala najveća gužva, danas neće ni najočajniji.

Zdravlje (lokalne) političke scene danas najbolje oslikava činjenica da na nju neće nitko sem onih što moraju. Izuzev Ante (koga?) Ćurkovića. On se jedini gurao. I ugurao. Za njim će i cijela lista HDZ-a. Ova za grad Zadar.

I u županiji vrlo slično, s tom razlikom što je tamo težina raspoređena ipak na dvije zdravije kralježnice – Josipa Bilavera i Robertina Dujele. I biračko tijelo je jednostavnije, a konkurencija praktički nepostojeća.

Koliko nikoga ne zanima ponijeti vlast u Zadru solidno oslikava i podatak da je aktualna oporba kao najjačeg kandidata iznjedrila tek nesuđenog čitača brojila za Elektru Zadar okrunjenog kantom izmeta, Daniela Radetu, pa toliko i o idejama i o ambicijama.

Ni sezonski wannabe političari nisu pokazali veći nivo kreativnosti. Ili su krenuli pa zapeli, poput Mladena Ninčevića, koji koliko je poznato ne može garantirati čak ni za šaku ljudi koji bi sačinili njegovu listu za Gradsko vijeće.

Sve u svemu, loše. I sve u svemu, jedini kojemu nije lako narednih dana je Šime Erlić. Taman što je utabao zagrebačke ceste, mora nazad u garažu. Uz to što biračima ima jasnije predstaviti sebe samoga, valja mu vući za sobom i reklamu za Ćurkovića koji je uspio preživjeti više mandata u Gradu Zadru, a da za njega nitko nikad ne sazna.

Zato sada sanja velike snove. I to smo mnogo puta vidjeli. Što su mogućnosti skromnije, ambicije su veće. 

Radeta je obrijao ćelavu glavu, Žuvela prošetao špicom među klijenticama, Ninčević obavio par razgovora sam sa sobom, a na Šimi je da zaista dobije izbore.

O Mati Lukiću nećemo niti trošiti riječi. Za sada.