U Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru, u okviru Dana kroatistike 2026., predstavljena su izdanja profesora s Odjela za kroatistiku prof. dr. sc. Mirande Levanat-Peričić, doc. dr. sc. Tina Lemca i doc. dr. sc. Denisa Vekića.
Moderatorica doc. dr. sc. Ivana Petešić Šušak istaknula je kako se radi o izdanjima različite tematike, koja zajedno čine jedan luk koji povezuje interese djelatnika na ovom odjelu.
„Avatari posthumanizma: povijest književne i kritičke imaginacije neljudskog, poslijeljudskog i nadljudskog” autorice Mirande Levanat-Peričić razlaže termin posthumanizma od njegove pojave do kasnijih interpretacija, često pogrešnih jer ga se brka s drugim, sličnim terminima.

Hiperbola se u bitnom temelju na rastućoj osjećajnosti i subjektivnosti, a definicije od Aristotela do danas dovode je u kontekst pretjerivanja i preuveličavanja. To otvara brojna pitanja o tome što se konkretno preuveličava, kakav je emocionalni učinak na čitatelja ili sugovornika itd. U drugom dijelu knjige pokušao sam ju obraditi na primjeru lirike ekspresionizma, a posebno je u tom kontekstu bilo podatno pjesništvo Antuna Branka Šimića. S obzirom da je uz Sveučilište u Zadru sunakladnik Akademska knjiga iz Novog Sada, knjiga je imala zapaženu recepciju i na širem području regije, rekao je Lemac.
Dani kroatistike ove su godine donijeli program bogat predavanjima, predstavljanjima knjiga i aktivnostima profesora i studenata kroatistike na Sveučilištu u Zadru. Posljednji događaj održat će se u utorak 28. travnja u zgradi SEP s početkom u 12 sati, kada će biti predstavljen projekt „Žene i žensko u srednjovjekovnom i ranonovovjekovnom glagoljaštvu”.

Vrlo je važno bilo razgraničiti pojmove posthumanizam, transhumanizam i antihumanizam. Često čujemo napade na posthumanizam koji se odnose na transhumanizam, pokret koji se razvija u STEM području i polazi od pretpostavke da se ljudska vrsta može dalje nastaviti razvijati uz pomoć tehnologije te se veže uz eugeniku. Svi humanizmi imaju nešto zajedničko, a to je pokušaj odgovora na pitanje tko treba biti gospodar, tko je čovjek koji je u središtu svemira. Od početaka naše civilizacije to je bijeli muškarac, Europljanin, što isključuje druge i drugačije, a posthumanizam pokušava ispraviti tu nepravdu, istaknula je Levanat-Peričić.
Denis Vekić predstavio je „Hrvatske usmene priče iz doline Neretve”, monografiju koja obrađuje priče koje je autor prikupio na spomenutom prostoru od 2007. do 2013. godine, ali i priče koje su od 1956. do 1964. godine prikupili članovi tadašnjeg Instituta za narodnu umjetnost. Kroz pedesetak primjera Vekić donosi opise poetičkih obilježja usmenih proznih vrsta te analizira odnose i kategorije koje se javljaju u usmenim pričama.

Simbol na naslovnici u obliku križa sa zvijezdama, koji je prenesen s jednog stećka, povezuje katoličku tradiciju i pučku praksu koje se kroz integraciju različitih ideja i vrijednosti reflektiraju u usmenoj književnosti. Najzanimljiviji dio pisanja knjige je bio susret s kazivačima, ljudima koji u sebi nose cijelu arhivu usmene književnosti. Bilo je i onih koji su s prijezirom gledali na usmenu književnost, jer je po njima samo kazivanje priča o vješticama, demonima i drugim bićima iz mitskog svijeta moglo baciti prokletstvo i na kazivača i na slušatelja. To pokazuje da kazivači duboko vjeruju u ono što iskazuju, rekao je Vekić.
Knjiga „Poetska hiperbola” Tina Lemca prva u domaćoj literaturi sustavno obrađuje ovu stilsku figuru, koja je uz metaforu i poredbu možda i najvažnija u poetskom stvaralaštvu. U zgusnutom tekstu Lemac je predstavio literaturu o hiperboli, modele poetske hiperbole, hiperbolu kao poetičku, žanrovsku i autopoetičku kategoriju.