Znanstvenici su otkrili novi način za predviđanje koji će karcinomi postati agresivni prije nego što se rašire – utirući put postupcima koji će zaustaviti napredovanje bolesti, prenosi njemačka novinska agencija dpa.

Nova studija, objavljena u časopisu Nature Communications, govori o tome kako neposredno okruženje pomaže stanicama raka da se probiju iz tumora i započnu svoj smrtonosni marš po tijelu.

Struktura zvana izvanstanični matriks (ECM) drži tumor ‘na okupu’, ponašajući se poput skele oko zgrade u izgradnji.

Sada su znanstvenici s Instituta za istraživanje raka u Londonu (ICR) i Instituta za rak Barts na Sveučilištu Queen Mary u Londonu otkrili kako stanice raka koriste raspored ove skele kao “kartu puta” da napuste tumor i počnu se širiti.

Otkrili su da ECM pokreće promjene unutar samih stanica raka – mijenja njihov oblik i pojačava njihovu sposobnost putovanja u različite dijelove tijela.

Ovo otkriće, koje je vrhunac gotovo desetljeća istraživanja započetog na King’s Collegeu u Londonu, znači da se agresivniji tumori, koji će se vjerojatno širiti, sada mogu lakše identificirati u ranijoj fazi.

Trenutačno se razvijaju lijekovi

Trenutačno se razvijaju lijekovi koji ciljaju na strukturu ECM-a, kao i na gene koji pokreću promjene oblika stanica.

Victoria Sanz Moreno, profesorica biologije stanica raka i metastaza na ICR-u, koja je vodila studiju, rekla je: “Naše istraživanje je otkrilo plan puta koji stanice raka slijede kako bi izašle iz tumora, omogućujući da izazovu sekundarni tumor negdje drugdje u tijelu.”

“Sada kada razumijemo ovu mapu puta, možemo ciljati na njegove različite aspekte, kako bismo zaustavili širenje agresivnih karcinoma. Vlakna u strukturi koja okružuje tumor su gušća i postavljena su poput staze koju stanice slijede”.

“Buduća istraživanja trebala bi istražiti načine ciljanja ove strukture, kako bi se spriječilo da stanice raka pobjegnu i slijede taj put. Mogli bismo također otkriti da ciljanje te guste strukture vlakana znači da drugi lijekovi mogu lakše doći do stanica raka, što bi moglo poboljšati učinkovitost liječenja.”

Dr. Oscar Maiques s Instituta za rak Barts rekao je: „Ova je studija kulminacija gotovo desetljeća istraživanja kako bi se razumjelo kako stanice raka stupaju u interakciju s okolinom, poznatom kao izvanstanični matriks. Važno je da vidimo da različite regije tumora sadrže različite informacije o budućem ponašanju tog raka. Kad kliničari vrše biopsiju tumora, naše istraživanje pokazuje da je ono što je izvan tumora jednako važno kao i ono u središtu – jer to sadrži ključne informacije o tome hoće li se rak vjerojatno širiti.”

Za potrebe studije, koju su financirali Cancer Research UK i Barts Charity, znanstvenici su promatrali tumorsko tkivo 99 pacijenata s melanomom, rakom kože, i rakom dojke.

Vidjeli su da je ECM različito ‘postavljen’ u tri različita područja tumora.

Na krajnjoj vanjskoj granici tumora, vlakna ECM-a bila su raspoređena u smjeru od tumora, osiguravajući “tragove” koje stanice raka mogu slijediti dok bježe.

Znanstvenici su također uočili razlike u tipu gena u stanicama ovisno o tome gdje su u tumoru.

Znanstvenici su otkrili da je veća prisutnost gena za enzime koji utječu na ECM, s pojačanom ekspresijom, povezana s kraćim vremenom preživljavanja kod istraživanim tumora.

Rekli su da ovo otvara nove puteve za liječenje raka prije nego što se proširi, poput lijekova koji ciljaju lizil oksidazu (LOX), koji su već u kliničkim ispitivanjima.