Hrvatski sabor je sa 77 glasa za, 12 protiv i 24 suzdržana donio Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama na temelju kojeg bi zaposlenici s najnižim plaćama u idućoj godini mogli dobiti osjetno povećanje, a prve plaće po novom zakonu trebale bi biti one za ožujak. Cilj tog zakona je standardizirati plaće u javnom sektoru na održiv način za gotovo 240 tisuća zaposlenih čija se plaća osigurava u državnom proračunu. Vlada uređenje plaća u državnoj i javnoj službi ističe kao najveći reformski pothvat u javnoj upravi u posljednjih 30 godina.

Najniži koeficijent, s 0.631 porast će na 1.06, čime bi namještenici četvrte vrste, najslabije plaćeni, trebali dobiti osjetno veće plaće. Taj zakon zamjenjuje više od 300 propisa kojima je uređeno pravo na plaću te mijenja sadašnji sustav s 2500 kategorija radnih mjesta i više od 560 dodataka.

Njime se uvodi jedinstvena platna lista sa 16 platnih razreda i s rasponom koeficijenata od 1 do 8, s time da se najniži koeficijenti povećavaju za gotovo 60 posto. Novina je i uvođenje dodatka na plaću za učinkovitost rada koji će moći iznositi i do 30 posto, a bit će moguće i ostvarivanje godišnjeg bonusa za one s najboljim rezultatima.

Ocjenjivanje službenika

Kod ocjenjivanja službenika, najviše pet posto ukupnog broja zaposlenih službenika i namještenika moći će tijekom jedne kalendarske godine dobiti ocjenu “izvrstan”, a “naročito uspješan” najviše 15 posto. Ocjenjivanje će obavljati rukovodeći kadar.

Na zakon prihvaćeni su amandmani HDZ-a koji se odnose na zadržavanje dodataka na plaću službenicima i namještenicima osnovnih škola koji sudjeluju u eksperimentalnom programu te na uređenje dodataka pravosudnim policajcima zbog rada u posebnim uvjetima.

Izglasan je i Zakon o državnim službenicima koji donosi jedinstvena pravila za prijam u državnu službu, napredovanje u službi, ocjenjivanje, odgovornost za povrede službene dužnosti, stručno osposobljavanje i drugo.

Centraliziranim sustavom zapošljavanja, koji je u fazi provedbe, zapošljavanje će se provoditi centralizirano, putem online testiranja, čime će se osigurati objektivnost i transparentnost postupka izbora kandidata, ubrzati postupak izbora kandidata i doprinijeti zapošljavanju kandidata s potrebnim kompetencijama, tvrde iz vlade.

Zakon, uz ostalo, propisuje da se državnog službenika može bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada koje može biti udaljeno do 50 kilometara od mjesta stanovanja.

Broj stanovnika godinama pada, broj ljudi zaposlenih u javnom sektoru i državnim firmama godinama raste

Iako je Hrvatska izgubila 396.360 stanovnika od 2011., a više od pola milijuna od 2001., broj zaposlenih u javnom sektoru oštro je narastao. Zaposlenika u javnom sektoru je sve više i na državnoj i na lokalnoj odnosno regionalnoj razini.

Prema zadnjim raspoloživim podacima, iz 2019., u 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave bilo je zaposleno 19.047 službenika i namještenika, odnosno 2409 zaposlenih u županijama, 10.777 u gradovima i 5861 u općinama.

U proteklih 20 godina u općinama se broj zaposlenih povećao više od dva i pol puta, u županijama je udvostručen broj zaposlenih, dok se u gradovima broj zaposlenih povećao za oko 50 posto.

Isti trend vrijedi i za državni javni sektor, u koji osim zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi spadaju ministarstva, agencije, policija i pravosuđe.

Prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, u javnom sektoru je krajem 2020. radilo 237.990 ljudi. Ali bizarna stvar je da nitko nije zaista siguran u to koliko točno ljudi u Hrvatskoj radi u javnom sektoru. Osim informacija Ministarstva pravosuđa i uprave, koje ne obuhvaćaju državne kompanije poput HAC-a i Hrvatskih željeznica, postoje podaci prema kojima se broj zaposlenih penje do 350.000.

Hrvatski javni sektor godinama je meta kritika javnosti. No nikad dosad se nije poradilo na tome da se uvede nekakav sustav kojim bi se nagradilo dobre djelatnike dok bi se loše, za koje nitko ne skriva da postoje u značajnom broju, kaznilo. Tako se stvorio dojam o javnom sektoru kao leglu uhljeba, što je samo dijelom točno.

No nikad ni vlast ni sindikati nisu iskazali nikakav interes da se tim problemom pozabave, nego sve povišice koje se daju iz godine u godinu dobivaju svi, bez obzira kako i koliko rade. To javni sektor i dalje čini sporim, tromim, skupim i masivnim, građani su nezadovoljni uslugom koju iz godine u godinu skupo plaćaju, a nepravedno je prema dobrim i vrijednim radnicima iz javnog sektora.