U Coober Pedyju stanovnici žive u prilagođenim starim rudnicima opala, održavajući stalnu temperaturu i prirodnu toplinsku ugodnost, a istovremeno prednjače u svjetskoj proizvodnji opala.

Smješten 846 kilometara sjeverno od Adelaidea, u južnoaustralskoj pustinji, nalazi se grad u kojem se život odvija pod zemljom. Na površini Coober Pedy izgleda poput postapokaliptičnog krajolika – crvena zemlja, prašina, pješčani brežuljci i gotovo bez prirodnog drveća. Ispod površine nalaze se kuće s tri spavaće sobe, kupaonicama, kuhinjama, dnevnim boravcima, internetom i tekućom vodom, uklesane u stijenu u kojoj je temperatura tijekom cijele godine između 22 i 24 °C.

Prema Encyclopaediji Britannici, časopisu Smithsonian i Wikipediji, grad se naziva „svjetskom prijestolnicom opala” jer čak 70 posto svih opala na svijetu dolazi upravo odande. Većina stanovnika doslovno živi u rupama uklesanima u brdima – ne zbog siromaštva, nego zato što stijena rješava problem koji klima-uređaji ne mogu: pustinjske temperature koje prelaze 50 °C u hladu.

Tinejdžer, opal i početak svega

Prvog veljače 1915. godine Willie Hutchison, četrnaestogodišnji dječak, pratio je oca i dvojicu partnera na neuspješnoj ekspediciji u potrazi za zlatom u australskoj unutrašnjosti. Dok su odrasli tražili vodu, Willie je pronašao komade opala koji su jednostavno ležali na površini tla. Naknadna istraživanja pokazala su da se ispod suhe zemlje kriju golema nalazišta dragog kamenja.

Vijest se brzo proširila. Rudari su počeli pristizati, među njima i mnogi vojnici koji su se vraćali iz Prvog svjetskog rata tražeći novu priliku. Naselje je službeno dobilo ime Coober Pedy 1920. godine. Naziv dolazi od aboridžinskog izraza kupa-piti, što znači „rupa bijelog čovjeka”. Domorodački narodi tog područja, koji ondje žive tisućama godina kao nomadski lovci-sakupljači, mjesto nazivaju Umoona – „dug život”.

Problem: 52 °C u hladu

Prvi rudari pokušavali su živjeti na površini i graditi obične kuće, kao u bilo kojem drugom gradu. No pustinja nije dopuštala takav način života. Ljeti temperature dosežu i 52 °C u hladu – kad hlada uopće ima, što je rijetkost u krajoliku bez drveća. Vlažnost zraka rijetko prelazi 20 posto, a noću se pustinja zimi naglo hladi. Takve temperaturne oscilacije čine život na površini izuzetno teškim.

Rješenje je proizašlo iz onoga što su rudari već najbolje znali – kopanja. Ako su cijele dane provodili u tunelima na ugodnoj temperaturi dok su tražili opal, zašto tamo ne bi i živjeli? Koristeći iste rudarske alate, počeli su kopati kuće u pješčenjačkim brežuljcima – takozvane „zemunice”, kako ih nazivaju lokalni stanovnici. Stijena prirodno održava temperaturu između 22 i 24 °C tijekom cijele godine, bez potrebe za grijanjem zimi ili klimatizacijom ljeti.

Kuća s tri spavaće sobe uklesana u stijenu

Iskopavanje podzemne kuće s tri spavaće sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom i kupaonicom stoji otprilike jednako kao gradnja klasične kuće na površini. Razlika je u tome što podzemni domovi gotovo ne trebaju klimatizaciju, što znači ogromnu uštedu energije u pustinji gdje je električna energija skupa, a infrastruktura ograničena.

Kuće imaju struju, tekuću vodu i internet. Nemaju prozore, ali stanovnici unutrašnjost opisuju kao prostranu i iznenađujuće ugodnu. Narančasti zidovi od pješčenjaka prostoru daju toplu atmosferu.

Neki stanovnici urezuju police izravno u stijenu. Jedan je mještanin čak izgradio podzemni bazen. Bar bivšeg lovca na krokodile poznatog kao „Krokodil Harry”, otvoren za javnost nakon njegove smrti 2006. godine, ima zidove prekrivene ekscentričnom umjetnošću i raznim neobičnim predmetima, uključujući lažnog krokodila i golemu skulpturu žene.

Crkve, knjižare i muzeji pod zemljom

Život pod zemljom u Coober Pedyju nije ograničen samo na stanovanje. Grad ima i crkve uklesane u stijenu. Srpska pravoslavna crkva, izgrađena 1990-ih, ima vitraje s pozadinskim osvjetljenjem i likove svetaca uklesane u zidove od pješčenjaka. Anglikanska katakombna crkva, ručno iskopana 1970-ih, jednostavnijeg je izgleda. Katolička crkva sv. Petra i Pavla, otvorena 1960-ih, oblikovana je u obliku križa.

Tu je i „Underground Books”, knjižara smještena u starom rudarskom oknu. Underground Art Gallery izlaže lokalnu aboridžinsku umjetnost, didžeridue i slike u tehnici točkastog slikanja.

Rudnik i muzej opala Umoona nekadašnji je rudnik pretvoren u muzej, gdje posjetitelji mogu prošetati originalnim tunelima i učiti o povijesti rudarstva. Hotel Desert Cave turistima nudi podzemne sobe – iskustvo koje je Smithsonian opisao kao „podzemni spokoj”.

Klimatski znanstvenici upozoravaju da bi se kasnije ove godine mogao razviti najjači El Niño dosad zabilježen, što bi moglo donijeti još više ekstremnih vremenskih pojava.

Sezonski klimatski modeli predviđaju razvoj obrasca El Niño koji bi mogao biti rekordno snažan i uzrokovati češće valove ekstremnog vremena.

“Mislim da ćemo svjedočiti vremenskim događajima kakve moderna povijest još nije zabilježila”, upozorio je Jeff Berardelli, glavni meteorolog i klimatski stručnjak televizije WFLA-TV iz Tampe na Floridi, prenosi Euronews.

Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), razvoj El Niña očekuje se od sredine ove godine, a utjecat će na globalne obrasce temperature i oborina. Iako modeli upućuju na mogućnost snažnog događaja, WMO upozorava da su proljetne prognoze često manje pouzdane.

Što je El Niño?

El Niño, što na španjolskom znači “dječak”, prirodni je ciklički fenomen zagrijavanja dijelova ekvatorijalnog Pacifika koji zatim mijenja vremenske obrasce diljem svijeta. Njegova suprotnost je La Niña, koju karakteriziraju hladnije oceanske vode od prosjeka.

Berardelli objašnjava da El Niño zapravo preraspodjeljuje toplinu na Zemlji. Trenutačno se podzemna toplina u Tihom oceanu kreće prema istoku i iz dubina izlazi na površinu, što predstavlja početnu fazu El Niña.

Globalno sezonsko klimatsko izvješće WMO-a pokazuje da temperature površine mora brzo rastu. Prema riječima Wilfrana Moufoume Okije, voditelja klimatskih prognoza u WMO-u, postoji velika sigurnost da će se El Niño razviti i dodatno ojačati u mjesecima koji slijede.

El Niño se obično pojavljuje svakih dvije do sedam godina i traje između devet i 12 mjeseci, navodi WMO.

Zašto su znanstvenici zabrinuti?

Klimatski znanstvenik Daniel Swain s Kalifornijskog instituta za vodne resurse smatra da modeli vjerojatno točno predviđaju razvoj situacije. Kaže da su količina i intenzitet toplih anomalija u podzemnim vodama Pacifika, odnosno pulseva neuobičajeno tople vode koji su ključni dio fizike El Niña, među najvećima zabilježenima u povijesti mjerenja.

Najsnažniji događaji često se nazivaju “super El Niño”, iako američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) službeno ne koristi taj izraz.

“Jedan od ključnih elemenata potreban da se takav scenarij razvije već je prisutan”, rekao je Swain prošlog tjedna. “Još uvijek ne znamo točno što će se dogoditi. Nije sigurno da će se razviti super El Niño, ali potencijal za nešto doista izvanredno postoji.”

Ako Pacifik oslobodi veliku količinu topline, to dodatno pojačava klimatski sustav i izaziva ozbiljne vremenske poremećaje, objašnjava Berardelli. Više topline znači snažnije toplinske valove i ozbiljnije suše u nekim područjima, ali i više vlage u atmosferi, što može dovesti do intenzivnijih poplava.

El Niño također slabi sezonu uragana na Atlantiku jer golema količina topline u Pacifiku potiskuje razvoj oluja u Atlantiku, dodaje Berardelli. Upozorava da će područja poput Kariba ovog ljeta biti izrazito suha i vjerojatno imati manje tropskih oluja.

Kakve bi mogle biti posljedice?

El Niño ima globalne posljedice. U Sjedinjenim Državama se ovog ljeta očekuju temperature više od prosjeka i izraženiji toplinski valovi. Iako je još prerano za precizne prognoze, Berardelli očekuje i češće svakodnevne oluje s grmljavinom na jugozapadu SAD-a.

Degradacija šuma Amazone, uzrokovana požarima, sječom i sušom, već pogađa oko 40 posto tog područja, a snažan El Niño mogao bi dodatno pogoršati stanje tijekom 2026. godine.

Swain upozorava da će višak topline koji El Niño donosi na površinu, u kombinaciji s globalnim zagrijavanjem uzrokovanim klimatskim promjenama, dovesti do rekordnih globalnih temperatura. Očekuje da će ove ili sljedeće godine, ili obje, biti zabilježene rekordno visoke temperature na svjetskoj razini.

“Svi pokazatelji trenutačno upućuju na to da će iduća godina biti vrlo burna iz perspektive globalne klime”, dodao je Swain.

Klimatski znanstvenik Michael Mann sa Sveučilišta Pennsylvania ističe da El Niño privremeno podiže globalne temperature tijekom godinu ili dvije, ali da se dugoročno radi o svojevrsnoj ravnoteži.

Nakon El Niña obično slijedi La Niña, koja potom privremeno snizuje globalne temperature. Ono što bi, prema Mannu, trebalo izazivati najveću zabrinutost jest dugoročni trend stalnog zagrijavanja planeta, koji će se nastaviti sve dok čovječanstvo bude sagorijevalo fosilna goriva.

Do 8. svibnja potvrđeno je šest slučajeva hantavirusa od osam sumnjivih slučajeva prijavljenih nakon izbijanja zaraze na kruzeru MV Hondius u Atlantskom oceanu, objavila je u petak Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

“Do 8. svibnja ukupno je prijavljeno osam slučajeva, uključujući tri smrtna slučaja (stopa smrtnosti od 38 posto). Šest slučajeva laboratorijski je potvrđeno kao infekcija hantavirusom, a svi su identificirani kao posljedica virusa Anda, za koji se zna da se prenosi između ljudi”, navodi se u priopćenju WHO-a. Dodaje se i da se druga dva slučaja smatraju „vjerojatnim“.

Do danas, napominje WHO, četiri pacijenta su trenutno hospitalizirana. Jedan je na intenzivnoj njezi u Johannesburgu u u Južnoafričkoj Republici , dva su u različitim bolnicama u Nizozemskoj i jedan u Zürichu u Švicarskoj.

WHO je pojasnio i da je osoba koja se liječi u bolnici u Düsseldorfu u Njemačkoj testirana negativno te se “stoga više ne smatra slučajem“.

Kruzer MV Hondius, koji je putovao iz Argentine za Zelenortske Otoke, u središtu je međunarodne pozornosti otkako je Svjetska zdravstvena organizacija objavila da su tri putnika umrla i da se sumnja da su bili zaraženi hantavirusom.