Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

Zadarski vjernici na Nadbiskupijskom hodočašću u Istru, Padovu i Trsat. Ovo su dojmovi…

Objavljeno

-

Nadbiskupijsko hodočašće vjernika Zadarske nadbiskupije koje je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić završeno je u subotu, 14. listopada koncelebriranim misnim slavljem u svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci.

Hodočašće je počelo u četvrtak, 12. listopada, pohodom rodnoj župi bl. Miroslava Bulešića u Svetvinčentu gdje se nalazi i njegov grob. Nakon Svetvinčenta, hodočasnici su pohodili Eufrazijevu baziliku u Poreču, značajnu jer je to jedina bazilika u svijetu gdje je izvorno sačuvan originalni arhitektonski kompleks iz 6. st. koji pokazuje kako su se obavljali sakramenti kršćanske inicijacije u vrijeme prvih kršćana. U Eufrazijevoj bazilici katehezu o kršćanskoj inicijaciji održao je mons. Zgrablić, a hodočasnike je tu pozdravio porečki i pulski biskup Ivan Štironja.

U petak, 13. listopada, hodočasnici su pohodili Padovu, baziliku sv. Ante Padovanskog gdje je bilo misno slavlje, a potom svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Misna slavlja svakog dana predvodio je nadbiskup Zgrablić. U Svetvinčentu je propovijedao župnik vlč. Darko Zgrablić, u bazilici sv. Ante je propovijedao don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, a na Trsatu fra Krunoslav Kocijan, trsatski čuvar svetišta.

Hodočašće je okupilo 500 hodočasnika iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije, među kojima su bili i Hrvati koji žive u dijaspori, a nakon ljeta još borave u rodnom kraju. Veliko zanimanje vjernika za sudjelovanje u hodočašću bilo je dvostruko veće od tog broja i prijave sudionika bile su zaključene još u srpnju. Brojnije sudjelovanje nije se moglo ostvariti zbog organizacijsko tehničkih razloga, u nedostatku raspoloživosti dodatnog broja autobusa i smještaja za još veći broj ljudi, unatoč početku rane organizacije hodočašća.

Na kraju mise na Trsatu, završnu riječ hodočasnicima uputio je don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. „Svaka hvala najprije pripada Stvoritelju i Otkupitelju, našem Gospodinu Isusu Kristu koji nas je i okupio. Pohodili smo svetišta, družili smo se sa svetima i Blaženom Djevicom Marijom. Dijelili smo radost molitve i duhovitosti. Zahvaljivali smo, razmatrali, pjevali u svetištima i na mjestima gdje smo bili, u autobusu, hotelu.

Zbog pravednosti i potrebe zahvalnosti, treba zahvaliti i ljudima koji su organizirali hodočašće. Na prvom mjestu, tu je idejni začetnik, pokretač i organizator godišnjeg Nadbiskupijskog hodočašća, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Početkom travnja 2023., nadbiskup je pred nas svećenike iznio ideju da bismo, osim župnih i dekanatskih hodočašća, i na nadbiskupijskoj razini mogli imati takav tip hodočašća svake godine. Zadužio je svećenike da pozovu vjernike i ideja se počela ostvarivati. Molim oca nadbiskupa da ovakvu ideju njeguje i dalje, da bude prisutna, a sigurno ćete i vi vjernici pozitivnim odgovorima i pozitivnim dojmovima utjecati na tu njegovu odluku, da na godišnjoj razini imamo zajedničko Nadbiskupijsko hodočašće“ rekao je vikar Sorić u obraćanju hodočasnicima na završnom susretu na Trsatu.

Istaknuvši kako je očigledno ideja mons. Zgrablića srdačno dočekana i lijepo zaživjela, „nadbiskup je ostvario još nešto u danima hodočašćenja, a tiče se njegove osobnosti“, naglasio je vikar Sorić.

„Nadbiskup je htio biti s nama hodočasnik. Htio je biti s nama putnik. Odgodio je sve obaveze i rekao da želi ove dane biti jedan od nas, prvi među jednakima. To ste mogli osjetiti i kad je čekao s nama u redu za hranu, bio je među nama za stolom u restoranu, kad je bio s vama u autobusu, hotelu. Hvala nadbiskupu što je bio hodočasnik zajedno s nama.

Učinio je još nešto ove dane. U duhu ispravne sinodalnosti, nadbiskup je htio slušati. Želio je slušati svećenike i vjernike laike. Htio je slušati druge, govor vjernika laika i propovijedi svećenika u misama. I zato mu od srca hvala“ rekao je don Ante.

Vikar Sorić zahvalio je i župnicima koji su potaknuli vjernike na hodočašće i  svećenicima, voditeljima autobusa. Na hodočašću su bili svećenici: Tomislav Dubinko, Tomislav Končurat, Ante Delić, Ivan Ćurić, Mladen Kačan, Jerko Vuleta, Mario Mršić, Luka Šustić, Tomislav Planinić i Mario Karadakić, vicekancelar Zadarske nadbiskupije koji je uredio hodočasnički priručnik kojeg je dobio svaki hodočasnik. U organizaciji hodočašća sudjelovao je i don Marin Batur, kancelar Zadarske nadbiskupije.

„Hvala vama, dragi vjernici. Bez vas, ovo bi bilo besmisleno. Bez vas, svakodnevni pastoral ne bi imao smisla. Osim nebeskih darova koje primamo na hodočašću, zbog vaše radosti i vašeg zadovoljstva, organizacije ovakvih događaja imaju smisla i veliki su poticaj nama svećenicima. Tamo gdje svećenik doživi da mu ljudi dolaze na molitvu i dolaze slaviti sakramente, svećenik dobije puno veću volju i poticaj za rad. Hvala što ste nam bili poticaj“ poručio je vikar Sorić hodočasnicima.

Dojmovi hodočasnika

Mira Šimunić iz župe sv. Roka u Bibinjama hodočastila je sa suprugom Rokom i kćeri. „Lijep mi je doživljaj kad ostavim doma sve brige i probleme i dođem na hodočašće, kad doživim cijeli taj skup, pa čovjek vidi da još postoje ljudi koji vjeruju u Boga, koji dolaze u crkvu, koji Boga stavljaju ispred svega. Imam poseban odnos sa sv. Antom, uvijek ga molim za neku nakanu, a posebno mi je drago što mi kćer ima sina Antu. On je dijete s posebnim potrebama pa mislimo na njega. Sve molitve sam usmjerila na obitelj, ali posebno sam molila za unuka Antu. Svakako preporučam ljudima da se pridruže ovakvom hodočašću. Jedva sam čekala kad ćemo krenuti. Najbolje je zatvoriti posao koji osoba ima, da može ići na hodočašće. Ja sam zatvorila moje apartmane, rekla sam ‘Neću raditi’, samo da bih mogla ići na hodočašće. Idemo planirano, zatvorili smo rezervacije i apartmane na vrijeme. Imamo puno razloga za doći, moliti. Kad god sam Boga molila za nešto, on bi uslišao“ rekla je Mira Šimunić. Iz Bibinja je i Jela Gulan koja ništa nije doživjela stresnim, istaknuvši: „Izlaganje nadbiskupa u Eufrazijevoj bazilici u Poreču bila bih još dugo slušala, ono je bilo prekrasno“.

„Kateheza nadbiskupa Zgrablića u Eufrazijevoj bazilici bila je stvarno vrlo zanimljiva, temeljita, duboka, zaista prekrasna. Puno toga smo saznali i vidjeli kako su živjeli prvi kršćani. Osjećam se odlično. Uvijek je lijepo otići na hodočašće, uživam u druženjima. Volim to ozračje i okruženje na hodočašću. Sv. Leopold mi je poseban, tamo mi je smirujuće i djeluje na mene, osjećam se jako ugodno tamo. I u Zadru volim otići u crkvu Gospe od Zdravlja gdje je sv. Leopold djelovao. Izvrsno je da smo se okupili ovako zajedno, kao Nadbiskupija. To druženje u zajedništvu mi je osobito. Vidim puno svojih ljudi, baš je zadovoljstvo i nadam se uskoro novom hodočašću“ rekla je Irena Masnov iz zadarske župe Presvetog Srca Isusova.

Jasna Viduka iz župe sv. Martina u Pridrazi je rekla: „Dobila sam veliku milost, bila je potreba. Namijenjena je mojoj unučici Margareti koja je umrla prije nepune tri godine, imala je 12 godina. Sve je njoj posvećeno. Nahranila sam se duhovno, dobila sam snagu. Pomiješali su se osjećaji radosti, tuge i svega, ali opet sam sretna i napunila mi se duša, to mi je najvažnije.

Imam i unuka, brat od moje preminule unučice ima Down sindrom, ali nema veze. Nama to ništa ne smeta. On je Božje dijete, Božji dar, a smrt unučice je velika tuga. Svjesni smo mi da je ona kod Boga, da je ona u Božjim rukama, da ćemo se mi naći, ali bol je velika. Moja kćer je zatvoreni tip osobe, bol je velika. Suzdržava se radi drugo dvoje djece. Ima najstariju kćer koja studira, mora za njih živjeti. Kad sam bila u Lurdu, onda je sve bilo posvećeno unuku s Down sindromom. Unučica nije bila rođena. Moja kćer se odlučila na trudnoću i nakon poroda sina s Down sindromom. Znala je za to tijekom trudnoće, ali je rekla: ‘Mama, ja ću roditi. To je moje dijete, nema šanse da nešto učinim, pobacim, Bože sačuvaj’. Sv. Ante je moj veliki svetac. Sv. Ante mi je poseban jer je on baš za djecu, zato sam vezana za njega. Puno mi znači da smo kao zajednica Nadbiskupije na hodočašću. Dok mogu hodati, ići ću na hodočašće“.

Ljubica Maruna iz zadarske župe sv. Josipa je rekla: „Imala sam bolest u obitelji, brat mi je umro od raka prije par godina i osjetila sam potrebu ići. Evo, sva sam se naježila. Hvala Bogu, imam četvero djece. Kad sam došla u Padovu, u baziliku sv. Ante, kao da me nešto podiglo. Sva sam se naježila, podigla sam i sklopila ruke, i osjetila sam olakšanje. Sva bol, sva težina koja je bila prije, to je nestalo, kao da je izašlo iz mene. Ovo mi je prvo veliko hodočašće, dosad sam bila na manjima, predivno je. Voljela bih da se ovo češće organizira, da bude i više dana, može i negdje dalje. Želja mi je pohoditi Svetu Zemlju, Lurd. Poručujem ljudima da se odazovu. Nije bitan novac, nego zajedništvo, da smo skupa, da se dragom Bogu klanjamo i zahvaljujemo“.

Anita Rukavina iz Povljane prvi put je bila na nekom hodočašću uopće. „Jako mi je drago što sam došla, počašćena sam. Potaknuli su me ići problemi u obitelji, najviše sam došla radi toga. Sve mi je izvrsno, svaka postaja mi je bila predivna. Došla sam moliti za obitelj, prijatelje. Još sam bila u autobusu s nadbiskupom, baš mi je srce ispunjeno. Mislila sam kad je nadbiskup s nama u autobusu da će nam biti malo ‘ukočenije’, da ćemo morati biti suzdržaniji, ali stvarno me iznenadio svojom pristupačnošću, smislom za humor, kako nam je prilazio, častio nas je slasticama. Stvarno mi je drago da je bio s nama cijelo vrijeme u autobusu. Baš sam se iznenadila kako je jednostavan“ rekla je Rukavina.

Mirjana Kulaš iz župe sv. Ivana Krstitelja, Kosa u Biogradu n/m je rekla: „S obzirom na svakodnevicu, pritiske medija sa svih strana s ružnim i neprimjerenim događanjima i sve što se događa u svijetu, mislim da je svakome potrebna doza hodočašćenja, obraćenja i vjere. Išla sam s posebnom molitvenom nakanom sv. Anti, zatim mom zaštitniku, bl. Miroslavu Bulešiću na čijoj sam beatifikaciji bila prije deset godina. Sliku bl. Miroslava Bulešića imam u maskici od mog mobitela tako da je uvijek sa mnom i čuva me. Hodočašće je ispunilo i više od mojih očekivanja, blagoslov je za moju obitelj, župu i cijelu Zadarsku nadbiskupiju. Mislim da bi bilo dobro nastaviti održavati godišnja hodočašća Nadbiskupije“.

Bračni par koji živi u Kanadi, a zadnjih pet mjeseci je u Bibinjama, prije povrataka u Kanadu htjeli su ići na hodočašće. „Nikad nisam bila u Padovi, a uvijek se molim sv. Anti. Osobito sam željela pomoliti se i u svetištu Gospe Trsatske. Bilo nam je prekrasno i sve je predivno. Puno hvala organizatorima, nadbiskupu Zgrabliću“ rekla je Gordana Karaban.

Ivo Lisica iz Bibinja je rekao: „Želio sam ići na hodočašće da se malo regeneriram, da obnovim svoju vjeru, jer hodočašća su uvijek takva. Tu bude puno dobrih ljudi. Vidjeli smo duhovne i povijesne vrijednosti naše Crkve, šteta je to ne doživjeti. Nosimo predivna iskustva i to će nam ostati cijeli život u sjećanju“.

Anđelka Marić iz zadarske župe sv. Ante na Smiljevcu hodočastila je u zahvalnosti Božjoj milosti za snagu koju joj Bog daje. „Išla sam bila na Nadbiskupijska hodočašća s nadbiskupom Ivanom Prenđom u Lurd i na beatifikaciju Ivana Pavla II. u Rim. To mi je veliko nadahnuće. Ja sam udovica, već 20 godina bez supruga. Hodočašće me ispuni, ovo mi daje snagu i blagoslov je meni i mojoj djeci. Kad sam imala 15 godina, sanjala sam da je sv. Ante došao u moju sobu. Kad sam ga u snu htjela dotaknuti rukom, onda sam se probudila. Pa mi je osobito drago što smo pohodili baziliku sv. Ante“ rekla je Marić.

Benito Matešić iz župe Gospe od Ružarija u Diklu živi u Americi, a pola godine boravi u rodnom Diklu. „Bog me privukao na ovo hodočašće. Bog u koga vjerujem svake sekunde života. Sačuvao me od pogibije kad je bio pogođen Svjetski trgovački centar u New Yorku. Gradio sam te nebodere od 1968. godine. Iz te zgrade izašao sam 15 minuta prije nego su tornjevi bili srušeni. Išao sam na hodočašće u zahvalnosti Bogu za život. Cijeloga života mu zahvaljujem. Sada sam napunio baterije za povratak u Ameriku, supruzi i djeci“ rekao je Matešić.

Rozarija Župić iz samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima zahvaljuje Bogu da se sjedinila cijela zajednica Zadarske nadbiskupije, „kao što trebamo svi biti jedno. To se posebno doživi na hodočašću. I da se ljudi obraćaju“. Eni Perović iz Zadra je rekla: „Zadnji dan sam ‘upala’ na ovo hodočašće i ovo mi je stvarno dar. Ovo je dar! Hvala s. Rozariji koja me zvala, rekla je da ima slobodno mjesto. A imam majku koja me treba, ne može sama. Morala sam se organizirati. Moja kćer je rekla: ‘Mama, idi, mi ćemo spavati kod bake, nema problema, ne brini, idi’. I evo me. Sv. Leopold Bogdan Mandić mi je uvijek u srcu. Bila sam puno puta u Padovi, ‘u mom bivšem životu’, kad nisam živjela s Bogom, a nikad nisam bila u bazilici sv. Ante Padovanskog. Sad sam prvi put bila u bazilici sv. Ante Padovanskog.

Hodočašće sam doživjela kao veliki dar za cijelu našu Zadarsku nadbiskupiju i nešto što će nas još više sjediniti, sve zajednice, molitvene grupe. Na hodočašću sam vidjela ljude stvarno iz cijele Nadbiskupije, iz Zadra i okolice. Svi smo bili kao jedno, kao da se poznajemo oduvijek. Mislim da će ovo biti početak lijepe tradicije godišnjeg nadbiskupijskog hodočašćenja, kako je rekao i generalni vikar don Ante Sorić. I da će nas biti sve više“, rekla je Perović.

Mnogima je to hodočašće bila prilika za pobliže upoznati nadbiskupa Zgrablića kao pastira u osobnim susretima i razgovorima, otkad je preuzeo službu zadarskog nadbiskupa. Marta Pavlović iz zadarske župe Rođenje sv. Ivana Krstitelja je rekla: „Nosim prekrasne dojmove, meni je toliko drago da je nadbiskup Zgrablić to pokrenuo. On će sad to vjerojatno organizirati i drugih godina, barem dok je on zadarski nadbiskup, a nadam se da će to biti još dugo, dugo. To bi bilo jako lijepo. Osobito me dirnulo kako je nadbiskup boravio među nama ljudima, bio nam je blizu. On je tako prekrasan čovjek u susretima s nama da sam se ja jednostavno začudila da je on toliko i tako među nama. Sestra i ja smo ga srele i odmah je počeo s nama razgovarati. Nadbiskup je mene saslušao i isti tren mi je poklonio pažnju, da sam ostala zatečena.

Ja sam puno poznavala nadbiskupa Prenđu jer sam bila angažirana oko Kursilja. Nadbiskup Prenđa je isto bio predivan, isto je sa svima nama volio pričati, dolazio je u pastoralne pohode. I sad me nadbiskup Zgrablić točno podsjetio na nadbiskupa Prenđu. Evo, vjerujte mi. Vidite da mi dođe rasplakati se. Kad sam ga vidjela onako mladog čovjeka, tako predivan je bio i naš nadbiskup Prenđa. Sjećam se kako bi nadbiskup Prenđa uvijek popričao s jednim starijim čovjekom koji je uvijek bio na jednom trgu ispred doma gdje smo pohodili stare. On je bio pravoslavac, nadbiskupu Prenđi, naravno, to ništa nije smetalo. On je uvijek s njim popričao, ohrabrio ga, uvijek bi mu dao novca. Tako da je meni mons. Prenđa stvarno u duši, a sad vidim da je i nadbiskup Zgrablić takav.

Muž mi je umro prije godinu i pol, a sestra me potaknula da idem. Rekla sam da ne mogu ići zbog neke bolesti, ali nagovorila me. I sad sam sva sretna i zahvalna sestri da sam ipak išla. Imam tri unuke i preporučit ću im da i one idu sljedeći put. Dok god budem mogla hodati, ići ću na hodočašća. Preporučam svim ljudima da sudjeluju u tom divnom zajedništvu molitve i zahvaljivanja našem dragom Bogu za tolike milosti koje nam daruje“ rekla je Marta Pavlović.

Ines Grbić

 

ZADAR / ŽUPANIJA

SVEUČILIŠTE / “Srijedom u sridu” 15. svibnja izv. prof. dr. sc. Antonija Mlikota

Objavljeno

-

By

Sveučilište u Zadru poziva na novo predstavljanje znanstvenika „Srijedom u sridu“ 15. svibnja u 18 sati u novom Studentskom domu, Put Stanova 1 a. 

U srijedu, 15. svibnja predstavljaju izv. prof. dr. sc. Antoniju Mlikotu s Odjela za povijest umjetnosti, povjesničarku umjetnosti, dobitnicu državne nagrade za znanost, autoricu knjige o obnovi Zadra.

Svake treće srijede u mjesecu u 45 minuta upoznajte znanstvenike i karijere i priče koje inspiriraju. 

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

SVEUČILIŠTE / Tema ovogodišnjih Dana geografije “Svijet na stolu” 

Objavljeno

-

By

Od 15. 5. do 18. 5. održavaju se Dani geografije koje ove godine suorganiziraju udruga studenata geografije EGEA, Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru i Hrvatsko gegorafsko društvo – Zadar. Evo najave:

“Pozivamo vas da podržite Dane geografije i sudjelujete u aktivnostima koje smo pripremili. Tema ovogodišnjih Dana je Svijet na stolu pa ćemo u prigodnim predavanjima čuti više o prehrani u različitim geografskim područjima i vremenskim uvjetima, o kukcima u ljudskoj prehrani i o arhitekturi pčelinjeg svijeta. U suradnji s Hotelijesko-turističkom i ugostiteljskom školom organiziramo malu radionicu mediteranske kuhinje za studente i učenike, a prvi dan završit će se geokvizom.

Po prvi puta u sklopu Dana geografije održat će se i sportski izazov u kojem će sudjelovati studenti protiv profesora. Dane geografije zatvorit ćemo stručnim terenom u PP Telašćica. O mjestu i vremenu održavanja Dana geografije više možete doznati na plakatu.”

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA S BELAFUŽE / Susret starijih, bolesnih i njihovih obitelji: “Vrijedi li više komad zemlje ili otac i majka?”

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Susret osoba starije životne dobi, bolesnih i njihovih obitelji održan je u subotu, 11. svibnja u župi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru. Misno slavlje u crkvi Gospe Maslinske predvodio je don Šime Perić. Suslavili su don Valter Kotlar, don Marko Dokoza i don Zvonimir Mikulić.

Don Šime je podsjetio na Božju riječ: „Sine, ne zapusti oca svoga u njegovoj starosti i nemoći, kad mu klone razum i padnu snage. Ne budi bezdušan prema njemu ti koji si pun snage i života, podrži svoga oca. Ljubav prema ocu i majci čini da ti se opraštaju mnogi grijesi“. Božja zapovijed „Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti bude dobro na zemlji“ je dar Božji da se po tim riječima može ostvarivati i naš životni put, rekao je don Šime.

Podsjetivši da se život nekad odvijao zajedničkim življenjem tri generacije u jednoj kući: djed i baka, otac i majka, djeca, odnosno unuci, Perić je rekao da se to danas teško može ostvarivati, pogotovo u gradskim sredinama gdje ljudi žive u stanu, skučenijem prostoru; na selu je to bilo moguće, prirodno, drugačije. „Djed i baka su čuvali unuke, otac i majka su radili, brinuli za materijalnu egzistenciju. Djed i baka su se i pomlađivali s unucima, a unuci su primali odgoj od djeda i bake te su mnogi od njih primili i vjerski život“, rekao je don Šime, istaknuvši kako neki Židovi kažu da je najveći neuspjeh kad roditelj svom djetetu ne prenese vjeru. Vjera je najveći dar koji smo primili.

Premda je drugačije kad starija osoba živi u svojoj obitelji, don Šime je zahvalio Bogu i za postojanje domova, mogućnost da u njima mogu biti smješteni i njegovani stari, bolesni i nemoćni. „Dužnost djece je da dolaze i posjećuju svoje roditelje, bake i djedove u domu, da se ne osjete napušteni, otpisani. Današnja civilizacija ne prihvaća stare i bolesne jer ih smatra teretom, da čine poteškoće. Neki promiču i eutanaziju, da se život u bolesti i nemoći završi što prije. Društvo koje se smatra da je napredovalo u demokraciji, u tom slučaju pokazuje neljudskost, nehumanost i to najviše prema nemoćnima, djeci i starima“, upozorio je don Šime.

„Lijepo je biti mlad i pun snage, ali dođu godine kad čovjek više ne može  ostvarivati što je mogao u mladosti i treba prihvaćati svoju situaciju, život i stvarnost. Imajmo zahvalnost, poštovanje i brigu za one koji su nam u životu dali puno toga. Stari i nemoćni imaju životno iskustvo koje se ne može dobiti iz knjiga i iz drugih stvarnosti, nego kroz vlastito iskustvo. To je veliko bogatstvo koje oni mogu pružiti i dati“, naglasio je don Šime.

Upozorio je da su se mnogi udaljili od Crkve i primanja sakramenata. Javljaju se zloba, zavist, parničenja zbog materijalnih dobara. „Najgore je kad se to događa u obitelji, kad djeca zbog neke materijalne koristi ne žele razgovarati s roditeljima, ne posjećuju ih. Događa se čak da neki ne dođu ni na sprovod ocu i majci. Kad u srcu nema Isusovog duha, događa se loše. Je li više vrijedi komad zemlje i neka prostorija, nego što su ti otac i majka?“, upozorio je don Šime, rekavši i da roditelji trebaju biti uviđavni prema djeci koju ponekad ograničavaju u njihovoj slobodi i kreativnosti. Trebaju podržati da se život mladih odvija po Božjem planu.

Istaknuvši važnost rađanja života, Perić je rekao da je puno puta na krštenjima  čuo od djeda i bake: „Da smo barem rodili još jedno dijete“. „Mnogi roditelji nisu bili otvoreni za život, kasnije vide praznu kuću. Nažalost, previše je praznih prostora, zatvorenih kuća, jer nema života, a život daje život“, rekao je don Šime.

Potaknuo je da se baš u starijoj dobi kad osoba ima više vremena, ide svaki dan na misu slušati Božju riječ, primiti Pričest, dobiti snagu duha, pa će se i u bolesti i nemoći čovjek moći drugačije nositi s tim. Onome tko prima Isusa to se odražava i na vani, na zdravlje, rekao je don Šime. Istaknuo je milost primanja sakramenta bolesničkog pomazanja i potaknuo da se zove svećenika da ga primi osoba pred operaciju ili u drugoj situaciji. „Moli se za zdravlje iznutra i vani i za vršenje dužnosti. Čitajte Božju riječ. Božje riječi su duh i život. Molite krunicu. Gospa povezuje nebo i zemlju, obitelji, ako je moguće s djecom barem deseticu krunice. Neka Gospa bude nazočna u obitelji. Neka nas prati zagovor sv. Leopolda Mandića u svim potrebama starih, bolesnih i nemoćnih koji žive u obitelji, domu ili su sami“, poručio je don Šime, poželjevši da taj susret bude izraz blizine i ljubavi Crkve za sve njih.

Susret je organiziralo Povjerenstvo za bolnički pastoral i osobe starije životne dobi Zadarske nadbiskupije. Don Valter Kotlar, povjerenik toga Povjerenstva, zahvalio je za život svakoga od sudionika i don Šimi za sudjelovanje. Činjenica da je don Šime 17 puta primio bolesničko pomazanje kazuje da mu je zdravlje bilo narušavano, ali i da se uvijek iznova dizao „milošću sakramenata, snagom volje i predanja svojoj službi i svom pozivu“, rekao je don Valter, zahvalivši don Šimi što služi vjernicima i Nadbiskupiji i u svojoj starijoj životnoj dobi.

Susret je održan prigodno uz blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića. Kotlar je istaknuo da je sv. Leopold na osobit način povezan sa svima koji su u patnji i boli, povezan je i sa Zadrom gdje je služio u crkvi Gospe od Zdravlja; ljudi su povezani s njim u molitvama i utječu se njegovom zagovoru. Nakon mise vjernici su počastili relikviju sv. Leopolda Mandića. Priređen je i agape uz druženje za sudionike susreta.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu