Misa početka službe zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića slavljena je na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale u nedjelju, 15. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Večernje koncelebrirano slavlje koje je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić počelo je procesijom hrvatskih biskupa, svećenika i asistencije od sakristije zadarske prvostolnice i dolaskom u katedralu preko Trga Sv. Stošije.

Za vrijeme ulazne procesije zadarskom katedralom orio se puku omiljeni Himan sv. Stošije Popjevkom veselom, blagdan objavite, Stošiju blaženu, Zadrani častite!

Na početku mise, nadbiskup Zgrablić i koncelebranti otišli su u pokrajnju lađe katedrale pomoliti se pred moćima sv. Stošije koje se nalaze u mramornom sarkofagu kojega je u 9. st. dao izraditi zadarski biskup Donat koji je i donio Stošijine moći u Zadar 810. godine, dobivši ih na dar zbog posredovanja mira između Istoka i Zapada te se sv. Stošija / Anastazija jako časti i na Istoku. 

Uz brojne svećenike, koncelebrirali su apostolski nuncij u RH Giorgio Lingua, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić i još osmorica hrvatskih (nad)biskupa: Dražen Kutleša, predsjednik HBK, splitsko – makarski nadbiskup i apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, Mate Uzinić, riječki nadbiskup, Tomislav Rogić, šibenski biskup, Zdenko Križić, gospićko – senjski biskup, Roko Glasnović, dubrovački biskup, Ranko Vidović, hvarski biskup, Petar Palić, mostarsko – duvanjski biskup i Ante Ivas, umirovljeni šibenski biskup.

Nakon što je nadbiskup Zgrablić pokadio oltar i oltarni križ, ispred oltara u prezbiteriju katedrale zastali su i nekoliko trenutaka u molitvi su se zadržali nadbiskup Zgrablić u sredini, s njegove lijeve strane nuncij Lingua, a s desne strane umirovljeni nadbiskup Puljić.

Potom se nadbiskup Zgrablić u pratnji nuncija Lingue i mons. Puljića, s pastoralom u rukama, uputio prema kamenoj katedri zadarskih nadbiskupa koja datira iz 13. st., a nalazi se u središtu prezbiterija iza oltara. Ta je katedra izrađena od vrijedne vrste kamena koji se zove rapska breča.

Nadbiskup Zgrablić, 70. zadarski nadbiskup u kronotaksi zadarskih nadbiskupa i 114. pastir u 17 stoljeća Zadarske Crkve, popeo se trima stubama do te katedre i na nju je sjeo, držeći u ruci biskupski štap, znak biskupskog služenja u Crkvi.

U trenucima hoda prema katedri i za vrijeme dok je nekoliko trenutaka sjedio na katedri, Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem mo. Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića pjevao je „Idite i rod donosite i rod vaš da ostane“, u duhu gesla nadbiskupa Zgrablića ‘I rod donosite’, kojega je mo. Morović uglazbio i prvi put izveo na misi biskupskog ređenja mons. Zgrablića u zadarskoj prvostolnici.

Nadbiskup Zgrablić nosio je povijesnom datacijom najstariji i umjetničkom izradom najvrijedniji biskupski štap kojega posjeduje Zadarska nadbiskupija, a zadarski nadbiskup koristi ga u osobito svečanim prigodama – to je pozlaćeni pastoral iz 15. st. kojega je dao izraditi zadarski nadbiskup Maffeo Vallaresso, koji je bio zadarski nadbiskup od 1450. do 1496. godine.

Inače se taj pastoral čuva u riznici Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.

Činom sjedenja na katedru zadarskih nadbiskupa, na simboličan način označen je početak nove službe zadarskog nadbiskupa kojemu je povjereno učiteljstvo, posvećivanje i upravljanje.

Nakon toga nadbiskup Zgrablić nastavio je predvoditi misno slavlje.

Početak službe novog nadbiskupa na svetkovinu ranokršćanske mučenice sv. Stošije, u drevnoj zadarskoj katedrali povezala je znakovima liturgijske svečanosti i svojom arhitektonskom monumentalnošću kojoj je toplinu dala prisutnost svih staleža puka, prošlost i sadašnjost, pokazujući vitalnost Crkve koja ne počiva na ljudskom, nego na Božjem upravljanju. To je rekao i mons. Zgrablić u svom prvom razgovoru nakon objave iz Nuncijature 14. siječnja 2023.: „Crkva je ona u kojoj nije šef biskup. Nego onaj tko vodi Crkvu je Isus Krist. Duh Sveti vodi Crkvu“.

Povijesni kontinuitet i postojanost pastirskog upravljanja na simboličan način predstavljena je i u drevnom pastoralu nadbiskupa Vallaressa  (Venecija, 1415. – Zadar, 1496.) koji je bio član ugledne mletačke patricijske obitelji. Sredinom 1450. papa Nikola V. imenovao ga je zadarskim nadbiskupom.

Prema podacima Hrvatske enciklopedije, široke humanističke naobrazbe, poduzetni Vallaresso potaknuo je i financirao niz graditeljskih zahvata u Zadru, izradu novog pročelja crkve sv. Marije Velike, izgradnju novog katedralnog zvonika, ali i uređenje Nadbiskupskog doma, (nekad zvan Nadbiskupska palača) koja je predana u nasljeđe zadarskim nadbiskupima kao dom njihovog stanovanja sve do naših dana te je dom i nadbiskupa Zgrablića.

S prozora te zgrade pruža se pogled na antički Forum i Poljanu Sv. Ivana Pavla II., istočni dio Foruma koji se tako zove nakon što se taj Veliki Papa tu susreo sa zadarskim pukom za svog trećeg pohoda Hrvatskoj 2003. godine.

Svestranost angažiranog pastirskog djelovanja potvrđuje upravo nadbiskup Vallaresso koji je pokopan u zadarskoj katedrali. U Apostolskoj biblioteci u Vatikanu pohranjen je njegov rukopis Pisma i govori zadarskog nadbiskupa Maffea Vallaressa koji sadrži njegovu prepisku s Rimskom kurijom, mletačkim vlastima u Veneciji, dalmatinskim biskupima te hrvatskim banovima i velikašima, a važan je za razumijevanje političkih, društvenih, kulturnih i crkvenih prilika u Dalmaciji, Istri, Bosni i Albaniji u 15. stoljeću.

Biskupska služba predstavlja apostolsko nasljeđe koje seže sve do Krista, pa vrijedi istaknuti da je zadarska prvostolnica, izgrađena na temeljima ranokršćanske bazilike još u 4./5. st., prvotno bila posvećena upravo apostolskom prvaku sv. Petru, kojega je sâm Isus nazvao stijenom na kojoj će izgraditi svoju Crkvu i da je pakao neće nadvladati.

Na potrebu svijesti da Krist uvijek bude u središtu svakog događaja, pa i početka službe novog zadarskog nadbiskupa, u svojoj propovijedi potaknuo je i mons. Zgrablić.

„U svakoj euharistijskoj službi u središtu naših misli i pažnje jest Krist Gospodin koji dolazi među nas radi nas ljudi i radi našeg spasenja. Važno je da to bude tako i večeras. Krist nam i u ovom trenutku progovara svoju riječ. Krist nam na najbolji način predstavlja bît života i smrti sv. Stošije. On na sakramentalan način u euharistijskoj žrtvi umire za nas. On kao Uskrsli Gospodin ustaje na proslavljeni život i dijeli ga nama. Krist je istinsko „pšenično zrno“ koje, došavši na zemlju, umirući, donosi obilat rod“ istaknuo je mons. Zgrablić, citirajući Isusove riječi iz navještenog evanđelja: „Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umire, ostaje samo; ako li umre donosi obilat rod“ (IV 12 ,24).

„Krist gubi život na ovom svijetu da u nama poraste život vječni, život uskrsnuća. Krist ne daruje samog sebe kao nešto što je bilo u dalekoj prošlosti. U svakoj euharistiji ostvaruje se Kristov dar sebe nama. Zato „slaviti euharistiju“ znači za nas susresti Gospodina koji se odriče svoje božanske slave, koji se ponizuje do smrti na križu i na taj način daruje svakome od nas“ rekao je mons. Zgrablić.

Primajući Krista u euharistiji pozvani smo proživljavati otajstvo umiranja pšeničnog zrna. To je u potpunosti oživotvorila mučenica sv. Stošija.

„Samo onaj koji daruje život po uzoru Krista, taj ga dobiva, taj je slobodan. To je poruka Krista i svjedočanstvo sv. Stošije za nas. Nema euharistije bez žrtve. Nema života bez žrtve“ poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da u daru umiranja nismo sami. Euharistija je škola za otkriće istinske slobode duha. „Slobodu od našeg egoizma, od naše taštine, od naše oholosti i tako možemo iskusiti širinu ljepote našeg postojanja. Euharistija tako za nas postaje škola života u kojoj uvijek iznova učimo darivati svoj život da bismo mogli donositi rod života“ rekao je mons. Zgrablić, i u duhu poticaja po svom biskupskom geslu I rod donosite.

„U školi euharistije moramo naučiti kako ne posjedujemo život samo radi nas samih, nego kako bismo život dijelili s drugima, odrekli se svoje sebičnosti, kako naše „pšenično zrno“ ne bi ostalo samo“, potaknuo je mons. Zgrablić, istaknuvši da zrno koje ne pada u zemlju ne donosi rod.

„Iz umiranja sebi rađa se novi život. Bez umiranja sebi, poput pšeničnog zrna koje se čuva u posudi, ni ljudski život nema svoje prvotne svrhe. Život tada ostaje besplodan. Ostaje bez onoga što je njegova bît.

U školi euharistije učimo darivati sebe Gospodinu i biti na raspolaganju za ono za što nas On treba, pa i kada mi se druge stvari čine ljepšim i važnijim, nama ugodnijim. Darovati život, a ne uzimati život. Nije lako umirati sebi“ poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da su uzori u življenju logike pšeničnog zrna upravo mučenici kao svjetionici, prijatelji i pratitelji.

Nadbiskup je podsjetio i na žrtvu Zadarske Crkve iz 1940.-ih godina, „plodnih pšeničnih zrna iz kojih raste divan klas svjedočanstva bezuvjetne vjernosti svećeničkoj, redovničkoj i laičkoj službi, a nadasve ljubavi prema Bogu i čovjeku“. To su od strane partizana i komunista ubijeni svećenici Janez Kranjc, Eugen Šutrin, Srećko Lovretić, Ivan Manzoni, Ljubomir  Magaš, Ante Adžija, Ante Letinić, Mirko Didović, Ivan Tičić, s. Agneza Petroša i vjernik laik Ivo Mašina.

„Nisu to jedine žrtve mržnje prema Crkvi i svemu što je Božje iz tog vremenskog razdoblja. Dao Bog da iz ovih „pšeničnih samljevenih zrna“ Crkva pripremi kruh blaženstva i svetosti, kako bi njihov zagovor bio duhovna hrana mnogima“ poželio je mons. Zgrablić.

Rekavši da se prepoznaje u Isusovim riječima njegovim učenicima: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane…“ (Iv 15, 16), mons. Zgrablić je poručio: „Bogu zahvaljujem na velikom daru duhovnog poziva i milosti služenja u Crkvi već 36 godina. Još nisam uspio do kraja otkriti zašto je izabrao baš mene za ovaj put i poslanje, ali znam da me nikada nije napustio.

Znam da moje naravne snage i sposobnosti nisu dovoljne za ovu novu biskupsku službu. Pouzdajem se u Božju blizinu i pomoć, a sve vas molim za pomoć time da me uključite u svoje molitve.

I ovom prigodom zahvaljujem Papi Franji na povjerenju koje mi je iskazao poslavši me u dragu Zadarsku nadbiskupiju. Zahvaljujem dragoj subraći svećenicima, redovnicima i redovnicama zato što su se odazvali Božjem pozivu i tako duhovno obogatili i oplemenili ovu mjesnu Crkvu. Drago mi je što sam sve uspio upoznati i gotovo sve sresti u njihovim sredinama gdje žive i djeluju.

Hvala još jednom mojoj obitelji, nadbiskupu Draženu Kutleši, biskupu Ivanu Milovanu, svećenicima u Istri i tolikim dragim osobama rodne Biskupije Porečke i Pulske“ rekao je nadbiskup Zgrablić, zahvalivši i organizatorima toga misnog slavlja. Svoju biskupsku službu povjerio je Mariji, Kraljici Apostola, sv. Stošiji i drugim zadarskim zaštitnicima, bl. Miroslavu Bulešiću i svim ugodnicima Božjim.

Na početku mise, prigodno obraćanje nadbiskupima Zgrabliću i Puljiću uputio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, koje je prožeo glavnom porukom: zajedno raditi, moliti, planirati i nadati se.

Mons. Lenkić  zahvalio je nadbiskupu Puljiću na službi rekavši: „Poznavajući Vas, znamo da u svojim molitvama nećete zaboraviti svoj vjerni kler i cjelokupni narod Božji. Znamo da ćete posebno moliti na nakanu koju ste nam postavljali u zadatak za vrijeme svog mandata, a to su obitelji kao ‘temeljne stanice Crkve i društva’. Osim pastirskih i duhovnih poticaja u dragoj će nam uspomeni ostati Vaša fizička blizina na rivi našega Grada i Kalelargi gdje Vas još mnoge dane očekujemo susresti“.

Nadbiskupu Zgrabliću mons. Lenkić je rekao: „Crkva u Zadru prima Vas radosna i otvorena srca kao nasljednika apostola ove mjesne Crkve. Primamo Vas puni pouzdanja da će pod Vašim vodstvom naša biskupijska zajednica, utvrđena u vjeri i zalijevana žrtvom, znojem i krvlju tolikih svjedoka vjere, iz dana u dan sve više rasti u kršćanskom životu. Primamo Vas s punim poštovanjem jer od danas Vi u našoj Crkvi predstavljate samoga Krista – Pastira i Učitelja. Svjesni smo da Vas čeka teška i odgovorna dužnost. Ali isto tako, puni smo povjerenja u snagu klera kojemu stojite na čelu i vjeru našeg naroda. S Vama želimo zajedno raditi, moliti, planirati i nadati se“.

Na kraju mise, prigodnu riječ uputio je vlč. Darko Zgrablić, u ime obitelji Zgrablić, a ujedno je i svećenik Porečke i Pulske biskupije odakle mons. Zgrablić potječe i odakle je došao na službu nadbiskupa u Zadar.  

Prisjetivši se svojih sjemenišnih dana u Zadru kad je nadbiskup bio Marijan Oblak, vlč. Zgrablić je imenovao i njegove nasljednike, Ivana Prenđu i Želimira Puljića.

„Plašt s Ilije pada na Elizeja. I zadaća Elizeja je nastaviti Ilijine korake. Tako je i zadaća nadbiskupa Milana nastaviti korake. Svaki život nadbiskupa je korak svjetionika, lučonoše, nositelja vjere. U ime roda i obitelji Zgrablić, čestitam nadbiskupu Milanu, čestitam svima vama i stavljam ga u vaša srca, u vaše molitve.

Osim duboke ukorijenjenosti najvažnijih koraka Isusa Krista, važna je molitva, snaga molitve može toliko toga. Molite za svoga nadbiskupa, molite i za nas svećenike, za sve biskupe, redovnike, redovnice. Nadbiskup nosi Crkvu, ali Crkva nosi nadbiskupa.

Molite za njega, da bude dobar lučonoša za vrijeme koje Gospodin daje i daruje. A Vi, nadbiskupe Milane, budite dobar pastir ovom stadu i neka se do Istre čuje kako se nadbiskup Milan i Crkva zadarska vole“ poručio je vlč. Zgrablić.

Svijest o kontinuitetu Crkve u svom je govoru na kraju mise istaknuo i predsjednik HBK mons. Dražen Kutleša, koji je pozdravio novog zadarskog nadbiskupa u ime svih hrvatskih biskupa.

„U drevnoj katedrali sv. Stošije, na simboličan način predaje se poslanje prenošenja svjetla vjere nadbiskupu Milanu, da ga on, neoslabljena, i sam preda kada bude Božja volja narednoj generaciji nadbiskupa.

Crkva poznaje organski rast i razvoj bez naglih rezova i prekida te poput dobra domaćina iz svoje riznice iznosi staro i novo. Crkva nije s nama započela, niti će s nama završiti. Stoga moramo učiti i dati se poučiti“ poručio je mons. Kutleša, poželjevši da nadbiskup Zgrablić čuva duh zajedništva u Općoj i u mjesnoj Crkvi.

„Sada Vas očekuju svećenici, redovnici i redovnice, članovi različitih pokreta i sav narod Zadarske nadbiskupije, da po riječima svetog Augustina, zajedno s njima budete kršćanin, a za njih biskup.

U tom smislu, Drugi vatikanski sabor u Dekretu o pastoralnoj službi biskupa u Crkvi Christus Dominus poziva: „U obavljanju svoje službe oca i pastira, neka biskupi budu usred svojih vjernika kao oni koji poslužuju, dobri pastiri koji poznaju svoje ovce i koji njih poznaju. Pravi očevi koji prednjače duhom ljubavi i skrbi“.

Samo tako će naše i vaše djelo evangelizacije doprijeti do srca ljudi, do obitelji i drugih struktura u društvenom i kulturnom životu ove mjesne Crkve.

Dragi nadbiskupe Milane, želim Vama i Vašim suradnicima blagoslovljen rad za dobro duša, da poštujući i razlikujući redove, karizme i staleže, ne propustite konstruktivan dijalog sa svima, nadahnut isključivo željom za općim dobrom ove mjesne Crkve, osiguravajući da će se riječ Božja posvuda širiti i rasti“ poručio je predsjednik HBK Kutleša mons. Zgrabliću.

Na kraju mise zadarskom katedralom, predvođen Katedralnim zborom sv. Stošije, puk je gromko pjevao niz četiri božićne pjesme, kako se to tradicionalno pjeva na svetkovinu sv. Stošije u Zadru, jer s njenom svetkovinom u Zadarskoj nadbiskupiji završava božićno vrijeme.

To je osobitost Zadarske Crkve sačuvana kroz stoljeća, u poštovanju i čašćenju sv. Stošije koja je spaljena na lomači upravo na Božić, 304. godine u Srijemskoj Mitrovici za Dioklecijanovih progona, jer ni pred rimskim sudom nije zatajila da je kršćanka, da je pomagala utamničene kršćane i da je vjerna jedinom Otkupitelju i Spasitelju čovjeka – Isusu Kristu, koji nam svima uvijek treba biti u središtu života, kako je u propovijedi na početku svoje nove službe poručio i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Ines Grbić