Connect with us

Hrvatska

Neke kovanice kuna i lipa mogle bi biti vrlo vrijedne, numizmatičar otkriva koje

Objavljeno

-

Prve kovanice kuna puštene su u optjecaj 1994., s time da su na sebi imale godinu izdanja 1993., a zadnje nose 2022. godinu, posljednju prije uvođenja eura. Na kovanicama kuna i lipa nalazi se godina izdanja prikazana na naličju, ispod glavnog motiva. Kovanice od pet lipa do pet kuna izdavane su i puštane u optjecaj svake godine, a u izdavanju kovanica od jedne i dvije lipe postoje određeni prekidi. One određenih godina nisu puštane u optjecaj, nego su samo izrađivane za potrebe setova (kompleta) i to u vrlo malim količinama.

U određenim godinama izdavane su i prigodne kovanice od jedne lipe do pet kuna posvećene raznim događajima i obljetnicama. Kovanice od 25 kuna prvi put pojavile su se 1997. i od onda do danas izdavane su s prekidima. Nekih godina su izdavane, a nekih ne.

Tako velik broj kovanica čini kune i lipe pogodnima za skupljanje i zanimljivima za kolekcionare. Kako bi se kompletirala takva zbirka, potrebno je skupiti sve kovanice kuna i lipa, i to sva izdana godišta, piše tportal.

Najvažniji čimbenik prilikom određivanja vrijednosti starog novca njegova je rijetkost. Stoga je važno znati količine kovanica kuna i lipa puštenih u optjecaj u pojedinim godinama. U pravilu se kovanice puštaju u optjecaj svake godine, ali količine se razlikuju od godine do godine. Rijetka godišta uvijek su zanimljiva za kolekcionare jer im obično nedostaju u zbirkama. Od rjeđih godišta neka se pronalaze lakše, a neka dosta teško.

“Kad govorimo o kovanicama kuna i lipa, općenito se može reći da su neparne godine češće od parnih. Kovanice s latinskim natpisima otkovane su uglavnom u manjim količinama od onih s hrvatskim natpisima. Tako da kolekcionari uvijek spremaju ove kovanice s latinskim natpisima jer ih je uglavnom manje od onih s hrvatskim natpisima. To se može uzeti kao neko opće pravilo, međutim svaki apoen kuna i lipa ima neke svoje specifičnosti”, naglašava Zlatko Viščević, glavni urednik portala numizmatika.net.

Kovanice od jedne lipe

Najmanje kovanica od jedne lipe otkovano je 2021., samo 6000 primjeraka. Kovanice s godinama 2011. i 2013. nisu ni puštene u optjecaj, nego su izdane samo u setovima, odnosno kompletima. Tako da ih je nemoguće pronaći u optjecaju.

Iako su kovanice od jedne lipe slabo ili nikako zastupljene, još uvijek ih je moguće nekako pronaći. Posebno trebate obratiti pažnju na kovanice iz 2019. i 2021. One s godinom 2019., iako službeno otkovane u količini od 15 milijuna primjeraka, puštene su u optjecaj u vrlo maloj količini, tako da ih je vrlo teško pronaći.

Ako ih pronađete, svakako ih spremite. Onih s godinom 2021. otkovano je samo 6000, što je izrazito mala količina. Tako da se ove kovanice mogu smatrati rijetkima kada ih usporedimo s ostalim optjecajnim kovanicama kuna i lipa.

Kovanice od dvije lipe

I kovanice od dvije lipe slabo su zastupljene u optjecaju. Od onih s hrvatskim natpisom iz neparnih godina najmanje ih je izdano 2021., svega 4000 primjeraka. Kovanice s godinama 2011. i 2013. nisu ni puštane u optjecaj, nego su izdane samo u setovima.

Kao i kod kovanica od jedne lipe, treba obratiti pažnju na godišta 2019. i 2021. Kovanice od dvije lipe s godinom 2019., iako službeno otkovane u količini od 13 milijuna primjeraka, puštene su u optjecaj u vrlo maloj količini, tako da ih je teško pronaći.

Kovanice od dvije lipe s latinskim natpisom (parne godine) nešto su rjeđe od onih s neparnim godinama. U većini slučajeva izdane su u emisijama od dva milijuna primjeraka godišnje. No 2010., 2012., 2014., 2016. i 2018. nisu ni puštane u optjecaj, već postoje samo u kompletima. Od ovih kovanica svakako treba izdvojiti dvije godine koje se teže nalaze, a to su 1996. i 2000.

Kovanice od dvije lipe imaju i prigodno izdanje – Olimpijske igre u Atlanti. Ono je otkovano u milijun primjeraka, ali se nešto teže nalazi. Tako da je dobro spremiti ovu kovanicu ako je pronađete, piše tportal.

Kovanice od pet lipa

Kovanice od pet lipa nešto su bolje zastupljene u odnosu na dva manja apoena. Uglavnom, ove kovanice nije teško pronaći, tako da kolekcionari vrlo brzo popune svoje zbirke godinama koje im nedostaju. Međutim kod kovanica od pet lipa uvijek je problem kvaliteta, tj. očuvanost. Presvučene su naime mesingom i kao takve vrlo brzo i ružno oksidiraju, tako da ih je malo teže pronaći savršeno očuvane, osobito starija godišta.

Nešto teže nalaze se godišta 1994., 1996, 2004. i 2022., a osobito ih je teško naći u savršenom stanju.

Kovanice od pet lipa imaju i prigodno izdanje za Olimpijske igre u Atlanti. Ono je otkovano u 900.000 primjeraka i teže se nalazi. Ukoliko pronađete takav primjerak, spremite ga, osobito ako je dobro očuvan.

Kovanice od 10 lipa

Kovanica od 10 lipa s hrvatskim natpisom (neparne godine) ima jako puno u optjecaju. Lako se pronalaze, samo je problem pronaći starija godišta dobre kvalitete. Teško je pronaći godinu 2019. jer je mali broj njih pušten u optjecaj.

Kovanice od 10 lipa s latinskim natpisima (parne godine) nešto su rjeđe. Od ovih kovanica treba izdvojiti godine koje se teže nalaze, a to su: 1994., 1996. i 1998.

Kovanice od 10 lipa imaju i prigodno izdanje – Ujedinjene narode. Ono je otkovano u 900.000 primjeraka i teže se nalazi. Ukoliko pronađete takav primjerak, spremite ga, osobito ako je dobro očuvan.

Kovanice od 20 lipa

Kovanice od 20 lipa česte su u optjecaju i ima ih puno, osobito onih s hrvatskim natpisima i neparnom godinom. Stoga se lako pronalaze, a zbog svoje legure uglavnom su dobro očuvane.

Kod ovih kovanica treba izdvojiti godine koje se teže nalaze, a to su 2002. i 2016. Postoji mogućnost da su u optjecaj puštene manje količine od službenih brojki.

Za kovanice od 20 lipa postoji i prigodno izdanje – FAO. Ono je otkovano u milijun primjeraka. U odnosu na duga prigodna izdanja, ova kovanica se češće nalazi.

Kovanice od 50 lipa

Kovanice od 50 lipa s hrvatskim natpisima i neparnim godinama uglavnom su dobro zastupljene, no godišta 1997., 1999. i 2021. malo se teže pronalaze pa ih je dobro sačuvati.

Od kovanica od 50 lipa s latinskim natpisima (parne godine) treba izdvojiti godinu 1994. jer se teže pronalazi. Kod ovih kovanica iz 1994. dio njih dolazi sa zakrenutim naličjem u odnosu na lice, pa je dobro obratiti pažnju i na to.

Postoji i prigodno izdanje povodom Europskog nogometnog prvenstva. Ono je otkovano u 900.000 primjeraka i nešto se lakše pronalazi u odnosu na druga prigodna izdanja.

Kovanice od jedne kune

Kovanice od jedne kune prisutne su u optjecaju u velikom broju. Osobito one s hrvatskim natpisima i neparnim godinama. Česta godišta se lako pronalaze, a legura je takva da se relativno brzo istroši, tako da je teško pronaći starija godišta u savršenom stanju. Godište 2003. teže se pronalazi, a 2021. je nešto lakše pronaći.

Od kovanica od jedne kune s latinskim natpisima teže se pronalaze one iz 2000. i 2002. Postoje četiri prigodna izdanja ovih kovanica (Olimpijske igre u Atlanti, peta obljetnica kune, 10. obljetnica kune, 20. obljetnica kune), a česta su i lako se nalaze.

Kovanice od dvije kune

Kovanice od dvije kune dobro su zastupljene, a najteže je naći starija godišta u savršenom stanju. Godište 1997. se teže pronalazi, a tu je i 2021., za koje se čini da je teško doći do njega. Od kovanica s parnim godinama teže se pronalaze one iz 2002.

Postoji jedno prigodno izdanje – FAO. Bez obzira na malu emisiju, ova kovanica se češće pronalazi ako je usporedimo s ostalim prigodnim izdanjima drugih apoena. Malo je teže naći savršeno očuvane primjerke.

Kovanice od pet kuna

Kovanice od pet kuna relativno su dobro zastupljene, osobito one s hrvatskim natpisima i neparnim godinama. Općenito teže je naći starija godišta u savršenom stanju, a posebno obratite pažnju na 1997. Manjak je i kovanica iz 2021. pa ako ih imate, svakako ih sačuvajte.

Od kovanica s latinskim natpisima (parne godine) najteže je pronaći one iz 2006. godine. Postoji prigodno izdanje ovih kovanica posvećeno Senjskom glagoljskom misalu. Ono je otkovano u milijun primjeraka i relativno se lako pronalazi, a malo je teže pronaći savršeno očuvane primjerke.

Kovanice od 25 kuna

Kovanice od 25 kuna, iako dobro zamišljene, nisu baš zaživjele u optjecaju. Međutim oduševile su kolekcionare i numizmatičare te ih rado skupljaju.

Ove kovanice su uglavnom razgrabili kolekcionari, tako da je numizmatičko tržište dobro opskrbljeno njima. Malo teže je pronaći izdanja iz 2010. i 2017., ali u principu ih ima u stalnoj ponudi po nešto većim cijenama od uobičajenih.

Jedina kovanica od 25 kuna koja otežava kompletiranje kolekcije je ona iz 2022. s Pelješkim mostom, za kojom postoji velika potražnja i izvan numizmatičkih krugova.

Kako vrijeme prolazi, vrijednost raste

Budući da su kune i lipe još uvijek dostupne, ova rjeđa godišta nisu nešto naročito skupa. Međutim to je sadašnje stanje stvari. Kad prođe nekoliko godina od uvođenja eura, situacija će izgledati daleko drukčije.

“U numizmatici je često prisutan psihološki moment: Kad nečeg ima – nitko neće, kad nema – svi hoće. Tako će biti i u ovom slučaju. Pravi interes kolekcionara za kunama i lipama nastat će tek nakon što već nekoliko godina budemo koristili euro i kad kod ljudi proradi nostalgija ‘za dobrim starim’ kunama i lipama”, ističe Viščević.

 
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. Plenki & Pupi

    5. siječnja 2023. at 14:56

    Žaliti će mo mi za našim kunama.

    Pri dva dana prodavačica mi je trebala vratiti kusur dvije kune.
    Dobio sam punu šaku Plenkovićevih brabonjaka.

     

Ostavite komentar

Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Sezona je bonusa: Evo tko ima pravo na njih i što donosi 13. plaća

Objavljeno

-

By

Vlada je početkom godine podigla maksimalne iznose određenog broja neoporezivih isplata, čime je poslodavcima otvorila dodatni prostor za nagrađivanje zaposlenika u ovoj godini. Između ostaloga, povećani su neoporezivi iznosi božićnice, naknade za godišnji odmor, naknade za troškove prehrane i dnevnica za službena putovanja.

Kada je riječ o neoporezivim isplatama radnicima koje se temelje na uspjehu poslovanja, poslodavcima je na raspolaganju mogućnost isplate nagrade za radne rezultate.

Riječ je o tzv. bonusima te se mogu isplaćivati kao dodatak na mjesečnu plaću i/ili jednom godišnje za postignute individualne rezultate. Bonusom se smatraju naknade koje se isplaćuju kao nagrada za dobro obavljen posao koji je rezultirao ostvarenim primitkom iznad plaće za redovit rad prema ugovoru o radu.

Treba naglasiti da Zakon o radu ne propisuje pravo na isplatu nagrade za radne rezultate. Poslodavci isplaćuju bonuse na temelju kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i drugih internih akata, kojima su određeni kriteriji za isplatu, piše tportal.

Fond nagrada ovisi o poslovnim rezultatima tvrtke, a način raspodjele ovisi o utvrđenim kriterijima. Neki poslodavci isplaćuju bonuse samo dijelu radnika koji su postigli najbolji učinak, a kod nekih se nagrađuju svi radnici u okviru određenog raspona nagrada.

Nagrada za radne rezultate

Posebna kategorija su menadžerski bonusi te su regulirani menadžerskim ugovorima. Kod menadžera se najčešće radi o isplatama godišnjih nagrada po shemama poticaja ili pravu korištenja opcijske kupnje dionica. Kod viših upravljačkih razina bonusi čine 30 do 60 posto godišnje fiksne plaće.

Isplate bonusa smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada koji nije plaća za određeni mjesec, već godišnja isplata koja nije pokrivena radnim satima. Ovakav oblik nagrađivanja do određenog iznosa je neoporeziv. U sklopu poreznih izmjena od početka ove godine povećan je maksimalan neoporezivi iznos nagrade za radne rezultate s 995,43 na 1120 eura.

Puni neoporezivi iznos nije uvjetovan ugovorenim fondom radnog vremena te se može u jednakom iznosu isplatiti radnicima zaposlenima s punim i onima s nepunim radnim vremenom.

Ako se neoporeziva nagrada isplaćivala tijekom godine, u praksi često kao dodatak uz redovnu mjesečnu plaću, za godišnji bonus moguće je neoporezivo isplatiti samo iznos do ukupno 1120 eura.

No ako se nagrada za radne rezultate isplaćuje u svoti koja prelazi 1120 eura, poslodavac je u tom slučaju dužan na isplaćene svote obračunati i platiti sva propisana javna davanja iz plaće i na plaću.

13. plaća

Treba naglasiti da za korištenje neoporezivog primitka nije bitno razdoblje u kojemu je radnik ostvario radni rezultat zbog kojega ga poslodavac nagrađuje. To znači da se za isplatu u 2024. godini primjenjuju porezna pravila za tu godinu, neovisno o tome kad je obavljen rad i ostvaren radni rezultat na koji se odnosi primitak.
Iako je Vlada podigla neoporezivi godišnji iznos bonusa, poslodavci se zalažu za dodatni iskorak. Sve češće se govori o 13. plaći kao posebnoj nagradi svim zaposlenima i mogućnosti da ona bude neoporeziva.

Udruga poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske i Hrvatska udruga za turizam nedavno su objavili rezultate istraživanja koji su pokazali da je čak 99 posto poslodavaca u turizmu spremno isplatiti 13. plaću pod uvjetom da ona bude neoporeziva.

“To je na neki način poticaj dodatnom zapošljavanju i stimulacija radnicima da ostanu raditi u sektoru. Ova mjera ne bi ništa dodatno koštala državu, a bila bi značajna stimulacija za zapošljavanje i ostanak u Hrvatskoj”, naglasio je Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvati među prvima u svijetu dobili digitalnu putovnicu: Poznato kako će funkcionirati

Objavljeno

-

By

AKD

Brži i jednostavniji prelazak granice, mogućnost najave dolaska na odredište i maksimalna sigurnost i pouzdanost samo su neke od prednosti korištenja digitalne putne vjerodajnice (eng. Digital Travel Credential – DTC), projekta čiju izradu, korištenje i pohranu trenutačno testiraju Hrvatska i Finska.

Krajnji cilj pilot projekta jest olakšavanje putovanja i unapređenje sigurnosti putnika putem najnovijih tehnoloških rješenja, a uz finsko-hrvatsko projektno partnerstvo provodi se još jedan međunarodni pilot projekt između Nizozemske i Kanade.

Među prvima u svijetu

S hrvatske strane pilot provodi AKD, koji je uspostavio sustav za izradu i korištenje DTC-a, i Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), koje je u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb Franjo Tuđman uspostavilo sustav i instaliralo potrebnu opremu za provođenje DTC kontrole, a za odlazne letove prema i dolazne letove iz zemalja van Šengenskog područja (trećih zemalja).

Hrvatski građani su tako među prvima u svijetu mogli testirati digitalnu putnu vjerodajnicu, razvijenu na temelju specifikacije Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO). S obzirom na to da se temelji na ‘hibridnom’ konceptu koji kombinira putnu vjerodajnicu u digitalnom obliku, kao i fizičku komponentu koja je s njom povezana, digitalna putovnica jamči najvišu razinu sigurnosti.

AKD

Što se može s digitalnom putovnicom?

DTC je digitalna verzija fizičke putovnice na pametnom telefonu koja omogućava građanima unaprijed najaviti svoj dolazak na određenu destinaciju i time značajno smanjuje vrijeme čekanja na graničnim kontrolama i omogućava brži i jednostavniji prelazak granice.

MUP i AKD pozivaju građane da skinu mobilnu aplikaciju Certilia, preuzmu svoj mobilni identitet, valjanu putovnicu ili eOI dodaju u hrvatski wallet te postanu dionici ovog zanimljivog projekta. Trebaju li pomoć – imaju je u svim većim policijskim upravama. Do 15. ožujka 2024. u Certilia mobilni wallet je dodano više od 14.000 putnih dokumenata, a testeri i sudionici su iz Certilije hrvatskoj graničnoj kontroli poslali preko 600 najava putovanja u treće zemlje.

Podsjetimo, AKD i MUP u provedbi projekta DTC sudjeluju s partnerima Finskom graničnom stražom, Finnairom, Finskom imigracijskom službom, Finskom policijom i Finnaviom. Projekt je vrijedan 2,3 milijuna eura, a financira ga Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove Europske komisije.

Ukupni budžet za provedbu DTC pilot projekta u Hrvatskoj iznosi 1,1 milijuna eura od čega je 95 posto (1,04 milijuna eura) financirano sredstvima EU, a ostatak vlastitim sredstvima. Ovaj pilot projekt je tako još jedan u nizu uspješnih hrvatskih rješenja u području jedinstvenog digitalnog tržišta, internetske sigurnosti, digitalne znanosti i inovacija, te globalnog interoperabilnog rješenja putnih isprava temeljenog na ICAO standardima.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

ISTRAŽIVANJE: Polaganje vozačkog ispita u Hrvatskoj je najteže na svijetu, ali i najskuplje

Objavljeno

-

By

foto: Pixabay

Polaganje vozačkog ispita često je vrlo stresan proces, no gledajući globalno, za neke je on teži nego za druge.

Drugim riječima, u nekim dijelovima svijeta ti su testovi nešto lakši, a to u kombinaciji s financijskim troškovima testova može olakšati vozačima u određenim zemljama dobivanje dozvole.

Ali gdje je na svijetu najlakše naučiti voziti? Promatrajući troškove ispita, kao i njihovu težinu i dob u kojoj smijete voziti, stranica Zutobi je napravila rang-listu zemalja u svijetu u kojima je najlakše, ali najteže naučiti voziti, kao i koji su troškovi za dobivanje vozačke dozvole.

Zemlje u kojima je najlakše položiti vozači ispit

1. Meksiko

Sjesti za volan u Meksiku nevjerojatno je jednostavno iz više razloga. Prvo, u velikom dijelu zemlje zakonski ne morate polagati praktični ispit da biste dobili dozvolu, samo teoretski ispit. Štoviše, prije 2018. testa uopće nije bilo.

Drugi razlog je taj što legalno možete voziti s 15 godina u Meksiku, što je najmlađa dob od većine zemalja koje vam ne dopuštaju da vozite prije 18.

2. Katar

Najmlađa dob u kojoj možete legalno voziti u Kataru je zapanjujuće niska, sa samo četrnaest godina, što je gotovo pola desetljeća manje od svjetskog prosjeka. Povrh toga, cijena vozačkog ispita u Kataru iznosi 30 funti (35 eura), što je manje od polovice globalnog prosjeka od 75 funti (88 eura).

Cestovni ispit u Kataru uključuje i teorijski i praktični dio.

3. Latvija 

Latvija je europska zemlja u kojoj je najlakše naučiti voziti, a treća je zemlja u svijetu po kojoj je najlakše sjesti za volan. Test u Latviji košta samo 26 funti (30 eura), što je jeftinije od Meksika i Katara, ali njihova minimalna dob za vožnju je starija od 16 godina.

4. Sjedinjene Američke Države

Baš kao u Latviji, dob od koje možete voziti u SAD-u je 16 godina (iako nekolicina država ima malo drugačije zakone), a kao i u svih pet najlakših zemalja za polaganje vozačkog ispita, nisu potrebni sati nastave prije izlaska na ispit.

Cijena testa u SAD-u nešto je niža od svjetskog prosjeka i iznosi 116 dolara (97 eura).

5. Kanada

Treća sjevernoamerička nacija u prvih pet najlakših za dobivanje vozačke dozvole na globalnoj razini je Kanada. Ukupna ocjena Kanade od 6,93 samo je 0,02 iza SAD-a zbog neznatno više cijene testa koji je skuplji za 14 funti (16 eura).

Zutobi

Zemlje u kojima je najteže položiti vozački ispit

1. Hrvatska

Naša je zemlja prema ovome istraživanju završila na neslavnom prvom mjestu zemalja u kojoj je najteže položiti vozački ispit. Kao razlog navode skupe i stroge uvjete koji zahtijevaju veliku količinu učenja i praćenja da bi se položili.

Također navode da prosječan broj sati potreban za dobivanje vozačke dozvole iznosi 85 sati, a zakonska je obveza imati te sate prije nego uopće možete pristupiti ispitu.

Ipak, moramo napomenuti kako je minimalan broj sati koje kandidati moraju proći za B kategoriju u hrvatskim autoškolama iznosi 65, što se odnosi na 30 sati teorije i 35 sati vožnje. Za svaki pad ispita potrebno je dodatno odvoziti još minimalno 3 sata, što brojku od 85 sati čini jako nategnutom.

Hrvati također moraju predočiti više liječničkih uvjerenja i potrošiti oko 930 funti (1085 eura) da polože sve ispite i dobiju dozvolu.

2. Brazil

Prije nego što možete polagati cestovni ispit u Brazilu, zakonski ste obavezni sudjelovati u 60 sati nastave, 45 teoretskih i 15 praktičnih sati na cesti. Brazilski zakoni također nalažu da kandidati moraju proći prekomjerne liječničke preglede, poput psihološkog testa prije nego što im se dopusti vožnja.

Ukupni trošak svih ovih testova u prosjeku iznosi oko 213 funti (248 eura), a svi ti čimbenici u kombinaciji čine Brazil drugom zemljom u kojoj je najteže postati vozač.

3. Mađarska

Mađarska je treća zemlja gdje je najteže sjesti za volan. Mađari koji žele položiti ispit moraju proći očni i liječnički pregled, a zatim pohađati nastavu od najmanje 58 sati prije nego što mogu pristupiti testu.

S vedrije strane, oni mogu dobiti dozvolu godinu dana ranije od većine zemalja, a troškovi su relativno niski.

4. Bahrein

Bahrein je četvrta najteža zemlja za vožnju. Budući vozači moraju položiti medicinski, teorijski i na kraju praktični ispit. Povrh toga, moraju imati 18 godina da počnu voziti, a ispit stoji 361 funtu (420 eura).

5. Crna Gora 

Na visokom petom mjestu našla se i susjedna Crna Gora koja ima deveti najskuplji vozački ispit sa 239 funti (278 eura), a povrh toga zahtijevaju liječnički i oftalmološki pregled prije testiranja. Tek tada 18-godišnji budući vozači mogu pristupiti teoretskom radu i praktičnom vozačkom ispitu.

Zutobi

Zemlje u kojima je najjeftinije položiti vozački ispit

Mlađi ljudi u društvu uglavnom su oni s najnižim prihodima i najmanjom ušteđevinom, pa je stoga trošak polaganja vozačkog ispita veliki faktor u tome koliko je lako doći do vozačke dozvole.

1. Pakistan

Pakistanski vozački ispit je nevjerojatno jeftin, zapravo, cijena je manja od 200 PKR (1,20 eura). Osim što su cjenovno pristupačni, testovi su navodno nevjerojatno laki i stoga zemlja ima visoku stopu prolaznosti.

2. Indija

S druge strane granice, u Indiji, polaganje vozačkog ispita gotovo je jednako jeftino kao kod susjeda. Također, kao i u Pakistanu, test je nevjerojatno jednostavan s visokom stopom prolaznosti.

3. Vijetnam

Još jedna azijska nacija završava tri najjeftinije zemlje za polaganje vozačkog ispita, budući da u Vijetnamu košta samo 2 funte (2,30 eura). Vijetnamski test se sastoji od 450 pitanja u teorijskom dijelu, a zatim kratkog praktičnog testa.

Zemlje u kojima je najskuplje položiti vozački ispit

1. Hrvatska

Hrvatska je zauzela i prvo mjesto kada je u pitanju cijena vozačkih ispita. Hrvati moraju u prosjeku platiti 824 funte (960 eura) više od većine zemalja.

2. Malezija

Malezijski vozački ispit je vrlo temeljit i stoga vrlo skup, zahtijeva od kandidata da polože teorijske i praktične ispite. Povrh toga, Malezijci moraju provesti 33 sata na nastavi.

Iako je ukupna cijena od 505 funti (588 eura) 400 funti (466 eura) niža od Hrvatske, još uvijek je dovoljno skupa da ih svrstamo na drugo mjesto.

3. Andora

Sićušna pirinejska kneževina Andora treća je najskuplja država u kojoj se može polagati vozački ispit, s ukupnom cijenom od nešto više od 400 funti (466 eura). Budući da je Andora tako mala, svi se testovi odvijaju jedan dan u tjednu u istom ispitnom centru.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu