U dvorani Općine Sali u Salima, u ponedjeljak 19. rujna održano je predstavljanje knjige o Petru Loriniju (1850. – 1921.), vrhunskom učitelju i utemeljitelju suvremenoga hrvatskog morskog ribarstva. Na predstavljanje su se odazvali brojni Saljani, što jasno svjedoči o tome koliki je trag među njima ostavio njihov slavni sumještanin.

Knjigu o Petru Loriniju objavilo je Sveučilište u Zadru. Urednik knjige je Josip Faričić, a autori pojedinih poglavlja su Ante Bralić, Ante Gverić, Dijana Vican, Lav Bavčević, Bosiljka Mustać, Gvido Piasevoli, Vladimir Skračić, Nikola Vuletić, Hrvoje Bazina i Josip Faričić. Knjigu su recenzirali Alen Soldo i Ivan Župan, a grafički ju je pripremila Ines Bralić iz tvrtke Grafikart.

Program predstavljanja moderirao je Ante Mihić, voditelj Hrvatske knjižnice i čitaonice u Salima. Na početku su nastupili Saljski korišti (članovi župnoga crkvenog zbora), a zatim je prikazan 11-minutni dokumentarni film koji su priredile učenice Osnovne škole Petar Lorini u Salima Enola Petešić, Dita Maria Gašpar, Hana Milić, Tea Raljević, Marijela Orlić, Zara Pašeta, Ivona Petešić Frka i Mareta Novosel, pod vodstvom nastavnice hrvatskog jezika Ane Krvaca te uz pomoć vjeroučiteljice Paole Skroče i knjižničarke Antonije Goja.

O knjizi su govorili Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru i jedna od autorica knjige, Ivan Župan, jedan od dvojice recenzenata knjige te urednik i jedan od autora knjige Josip Faričić.

Profesorica Vican istakla je Lorinijeve zasluge na polju odgoja i obrazovanja:

– Svoj tekst o Loriniju napisala sam na temelju sadržajne analize arhivske dokumentacije i njegovih radova koje je napisao tijekom formalne učiteljske službe u Salima na Dugom otoku. Kroz interpretaciju Lorinijevih govora, savjetodavnih tekstova i predavanja namijenjenih učiteljima i žiteljima, razvidno je koliko je kao učitelj bio suvremenik u području odgoja i obrazovanja u drugoj polovici 19. stoljeća, te koje misli vrijede i danas, rekla je Vican.

Okupljenima je prenijela osnovne pedagoške misli Petra Lorinija:

– One su strukturno podijeljene u tri cjeline: reformiranje odgoja i škole sa znanstvenom utemeljenošću, povezivanje obitelji i škole za dobrobit djeteta kroz stalni stručni razvoj učitelja te prosvjećivanje svih žitelja u životnoj zajednici, s ciljem društvenog i gospodarskog razvoja i napretka životne zajednice.

Posebno je istaknula spremnost Petra Lorinija da i tada uglavnom nepismenom puku prenese mnoga znanja o domovini i svijetu, ne samo ona iz područja ribarstva, već i politike, poljoprivrede, medicine i dr. Posebno je navela i sljedeće:

– Nesretni i bespomoćni ljudi nisu ostajali ravnodušni na Lorinijeve riječi. Čak i kad je kritizirao, radio je to snagom argumenata, svakodnevnom dosljednošću i vjerodostojnošću, svojim najjačim odlikama osobnosti, kojima je budio pozornost i motivaciju sumještana te ustrajno gradio odnos povjerenja. Znao je primijeniti mjeru za sadržaj i način kako preusmjeriti njihovu pozornost ukazujući im na njihove probleme. Bio je čovjek koji nije samo realizirao odgojno-obrazovnu djelatnost, nego je stvarao znanje. U pisanju i predavanju koristio se govornim jezikom kako bi približio znanstvene istine učiteljima i probudio njihovu svijest o potrebi mijenjanja njihovih pristupa učiteljskoj djelatnosti, te prenašanja tih znanja i umijeća svakom učeniku. Svoje pedagoške pouke prilagođavao je u obrazovne sadržaje, pomno ih strukturirajući za različitu populaciju. S odlučnošću za najhumanije odgojne ciljeve nije imao dvojbi, jer je svoj profesionalizam hranio znanstvenim spoznajama. Jednako se ponašao i prema prijateljima, službenicima i funkcionerima višim od sebe, te političkim autoritetima.

Zaključila je riječima kako je Lorinijevo djelo i danas aktualno te da je riječ o vizionaru koji nam je poslao mnoge pouke, posebno one o potrebi skrbi o općem dobru.

Recenzent Ivan Župan dao je osvrt na značenje knjige o Petru Loriniju.

– Lorinijevo djelovanje koje seže u prijelaz iz 19. u 20. stoljeće, a tiče se ponajviše tematike morskog ribarstva, do sada su proučavali uglavnom povjesničari i uži krug zaljubljenika u povijest ribarstva. Čitanjem ovog rukopisa možemo zaključiti kako upornim i marljivim radom te entuzijazmom jedan čovjek, bez značajnije podrške sustava, može činiti razliku. Petar Lorini, kako autori iznose u ovoj knjizi, bio je upravo takav – stručnjak s vizijom i ogromnom željom za radom, čiji napori nisu bili uzaludni jer svoju primjenu koja je opisana u nizu njegovih djela, nalaze i dan danas.

Župan je pohvalio sve autore knjige jer su omogućili da se dobije izravan uvid u poštovanje koje taj pionir morskog ribarstva dobiva i danas među ribarstvenim stručnjacima, a poglavito među svojim sumještanima te stanovnicima susjednih otoka, koji su se kroz povijest često i sukobljavali zbog ostvarivanja prava prvenstva na ribolov:

– Ovaj rukopis ističe Petra Lorinija kao čovjeka koji spaja ljude, pružajući čitateljima dalekometnu viziju o budućnosti jednog od najvažnijih hrvatskih resursa – Jadranskog mora. Potonje je od posebne važnosti jer smo od ulaska Hrvatske u Europsku uniju postali dio zajedničke ribarstvene politike, koja ostavlja malo prostora za izražavanje specifičnosti ekologije hrvatskog dijela Jadrana pri upravljanju njegovim resursima. Uz dosad najsustavniji opis djelovanja Petra Lorinija, ovo djelo predstavlja korak dalje, budući da na jednom mjestu daje iscrpni prikaz bioloških, ekoloških, socijalnih, pedagoških, ekonomskih, etnoloških, etimoloških, povijesnih i mnogih drugih činjenica iz hrvatske maritimne baštine, ali u kontekstu trenutne situacije i s pogledom na budućnost.

Saljanima se obratio i urednik knjige Josip Faričić. Istaknuo je potrebu povezivanja akademske s lokalnom zajednicom, posebno u kontekstu permanentne skrbi o zaštiti dragocjenih jadranskih resursa. Uvodno je spomenuo i osobe koje su do sada istraživale Lorinijev život, posebno Saljane Josipa Basiolija, Ćirila Petešića, Šimu Grandova i Mauricija Frku Petešića. K tome, istaknuo je kako je ideju za organizaciju znanstvenog kolokvija o Petru Loriniju u prigodi obilježavanja 100. obljetnice njegove smrti 2021. dao gospodin Nenad Marčina, tadašnji predsjednik Društva prijatelja Dugog otoka i otoka Zverinca.

– Uronjen u višestoljetnu baštinu saljskih ribara, Lorini je svoj učiteljski poziv darovao domovini marljivim, sustavnim i inovativnim radom na polju obrazovanja i ustroja ribarskoga sustava na istočnoj obali Jadrana u političkim okvirima Austro-Ugarske Monarhije. Premda je njegov glas vikao u pustinji neznanja, nemara i bespoštednog „haranja“ prirodnih bogatstava prije više od 100 godina, njegova se jeka i danas čuje, podsjećajući nas na sve radosti i brige ribara, ali i dobrobiti i opasnosti koje su povezane uz korištenje prirodnog bogatstva Jadranskog mora. Stoga je potrebno i dalje, primjenjujući Lorinijev obrazac, poticati na umjereno i razborito vrednovanje mora te održivo i pametno upravljati ribolovnim naporom i drugim ribarskim aktivnostima kako bi osjetljivi jadranski ekosustav i dalje činio jedan od najvrjednijih elemenata prirodne osnove hrvatskoga prostora, istaknuo je Faričić, dodajući:

– Prije nego li za hrvatski dio Jadranskog mora, koje volimo nazivati našim morem, referirajući se na sintagmu korištenu u jednoj ispravi hrvatskoga srednjovjekovnog vladara Petra Krešimira IV., konkretnije i sustavnije iskorake učine mjerodavne vlasti, zadnji je trenutak da i svi sudionici u ribarstvu nešto učine. To znači da i dalje treba raditi na mjerama zaštite i posebice u provedbi učinkovitoga nadzora te pravednom sankcioniranju prekršitelja. Imajući na umu sve probleme, potrebno je da svi koji na bilo koji način sudjeluju u ribolovu, marikulturi i drugim oblicima ribarstva poštuju norme, da brinu o obalnom i morskom okolišu te da vode računa o tome da morski resursi nisu neiscrpni te da postoji opasnost da će budući naraštaji mnoge riblje vrste i druge morske organizme poznavati samo iz literature. U protivnom, svojim grijesima i propustima naš će naraštaj posve zakazati. Našim potomcima, pravim vlasnicima mora koje mi sada koristimo, uništit ćemo ono što nismo sami stvorili već smo naslijedili od prirode i naših predaka, rekao je Faričić, zaključujući izlaganje riječima: „Budimo dostojni Lorinijevi baštinici!“