Copernicus služba za klimatske promjene danas objavljuje svoje godišnje Europsko izvješće o stanju klime, u kojem se ispituje klimatska varijabilnost 2021. u Europi i globalno. Izvješće također pruža dugoročni kontekst i trendove u ključnim pokazateljima klimatskih promjena.

Copernicus služba za klimatske promjene (C3S), koju provodi Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze u ime Europske komisije, danas objavljuje svoje Europsko izvješće o stanju klime 2021. (ESOTC 2021.). Izrađuje se svakog proljeća, a 2022. obilježava 5. izdanje izvješća, koje se objavljuje na Dan planete Zemlje. Detaljno izvješće pruža ključne pokazatelje, uvide i sveobuhvatnu analizu klimatskih uvjeta 2021. s naglaskom na Europu i Arktik.

Globalna perspektiva za 2021. uključuje povećanje površinskih temperatura zraka i morske površine, porast razine mora i gubitak mase glečera, dok je Europa doživjela godinu ekstrema uključujući toplinske valove, rekordne temperature morske površine, požare, poplave i neuobičajeno male brzine vjetra u nekim regijama.

Globalno, posljednjih 7 godina najtoplije zabilježene

Izvješće potvrđuje da je na globalnoj razini posljednjih sedam godina bilo najtoplijih zabilježenih, s 2021. među hladnijima, a da je prosječna globalna temperatura morske površine (SST) za 2021. bila 6. ili 7. najtoplija od 1850. Međutim, postoji jasno povećanje na globalnoj razini i na kopnu i na moru u usporedbi s predindustrijskim razinama, s globalnim površinskim temperaturama zraka koje su porasle između 1,1 i 1,2°C.

Uvjeti La Niñe na početku i na kraju godine značili su da su temperature morske površine 2021. globalno bile hladnije nego posljednjih godina, što je također utjecalo na površinske temperature zraka iznad kopna i oceana. Globalna razina mora nastavila je rasti tijekom 2021.; ukupno povećanje od 1993. je oko 9 cm. Najnoviji konsolidirani podaci, do kraja 2020., pokazuju da su ledene ploče Grenlanda i Antarktika nastavile gubiti masu.

Europa je imala godinu kontrasta

Dok su godišnje temperature zraka na površini u 2021. bile samo oko 0,2°C iznad prosjeka 1991.-2020. i izvan 10 najtoplijih zabilježenih godina, godišnje temperature morske površine u dijelovima Baltika i Mediterana bile su najviše od barem 1993.

Europsko proljeće bilo je hladnije od prosjeka, s ranim početkom proljeća u nekim dijelovima Europe praćenim kasnim mrazom koji je utjecao na poljoprivredu. Nasuprot tome, ljeto je donijelo rekordne temperature, teške i dugotrajne toplinske valove, te iznimne poplave. U lipnju i srpnju temperature morske površine su također bile neobično tople, a dijelovi Baltika i do 5°C topliji od prosjeka.

Godišnje brzine vjetra u dijelovima zapadne i srednje Europe bile su među najmanjima od barem 1979. – Podaci ponovne analize pomažu u procjeni potencijalnog utjecaja malih brzina vjetra na proizvodnju obnovljive energije.

Brzine vjetra manje od prosječne u dijelovima zapadne i srednje Europe dovele su do smanjenja procijenjenog potencijala za proizvodnju energije vjetra. Zemlje s najviše ispodprosječnih brzina vjetra uključuju Irsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Češku, Dansku i Njemačku, neka su područja imala najmanje ili druge najmanje godišnje brzine vjetra od barem 1979. Nasuprot tome, dijelovi jugoistočne Europe imali su mnogo veće godišnje brzine vjetra od prosječnih.

Ljeto visokog toplinskog stresa i razornih divljih požara

Sredozemnu regiju zahvatilo je ljeto ekstrema uključujući intenzivne toplinske valove, sušu, rekordne temperature, ekstremni toplinski stres i divlje požare.

Tijekom ljetnog toplinskog vala oboreni su mnogi temperaturni rekordi, uključujući privremeni nacionalni rekord Španjolske od 47,0°C i privremeni europski rekord od 48,8°C u Italiji. U dijelovima Italije, Grčke i Turske toplinski val trajao je dva do tri tjedna.

Osim toga, široko rasprostranjeni sušni uvjeti pogodovali su brojnim, razornim divljim požarima, osobito u Italiji, Grčkoj i Turskoj. Ukupna opožarena površina tijekom srpnja i kolovoza na području Mediterana premašila je 800.000 ha.

Poplave u zapadnoj Europi

Žestoke poplave u srpnju izazvale su razaranja u dijelovima Europe, uključujući Belgiju, Njemačku i neke okolne zemlje.

Sporo kretajući sustav niskog tlaka putovao je Europom, crpeći vlažan zrak iz neobično toplog Baltičkog mora. Dana 14. srpnja 2021. zabilježene su rekordne količine oborina u pogođenom području, a rezultirajući riječni protok u dijelovima sliva Meuse i Rajne također je procijenjen kao najveći zabilježeni od 1991. Zasićena tla prije događaja, uz rekordne količine oborina doprinose ekstremnoj prirodi događaja.

Arktik

Četvrta najveća količina emisija ugljika iz divljih požara od 2003., uglavnom iz istočnog Sibira, iako znatno ispod rekordnih razina zabilježenih 2020.

U usporedbi s 2020., arktičke temperature bile su manje ekstremne, a veliki dijelovi Sibira su bili hladniji od prosjeka, posebno u ranom dijelu godine. Intenzivni divlji požari u subarktičkom Sibiru doveli su do širenja dima po arktičkoj regiji. Prosjek arktičkog morskog leda ostao je ispod prosjeka tijekom cijele godine. Tijekom ljeta i jeseni morski je led ostao ispod prosjeka, ali znatno iznad rekordno niskih vrijednosti zabilježenih prethodnih godina.

Koncentracije stakleničkih plinova nastavljaju rasti

U 2021. globalne koncentracije ugljičnog dioksida (CO2) i metana (CH4) nastavile su rasti. Posebno je veliki porast koncentracije metana u atmosferi. Procjene iz satelitskih podataka pokazuju da su se koncentracije CO2 povećale za oko 2,3 ppm i CH4 za oko 16,5 ppb.

Nalazi iz 2021. naglašavaju dugoročne promjene unatoč kratkoročnoj varijabilnosti – Dugoročna perspektiva pokazuje da su globalne i europske temperature značajno porasle od predindustrijskog doba.

Dugoročni trendovi

Europsko izvješće o stanju klime 2021. ističe dugoročne trendove u ključnim klimatskim pokazateljima.

Neki pokazatelji pokazuju malu varijabilnost iz godine u godinu i stoga će većina godina pokazati jasan nastavak trenda, iako s različitim veličinama iz godine u godinu. U posljednjoj godini s dostupnim podacima, koncentracije stakleničkih plinova i razina mora nastavili su rasti, dok su ledenjaci nastavili gubiti masu, kao i ledeni pokrivači Grenlanda i Antarktika, iako nižom stopom od ostalih posljednjih godina, izgubivši 397 ± 12 i 93 ± 157 Gigatona leda.

Ostali pokazatelji, kao što su temperatura i morski led, pokazuju veću varijabilnost iz godine u godinu ili čak dekadsku varijabilnost, koja se naslanja na ove dugoročne trendove. Iako se 2021. nije rangirala kao rekordno topla godina ni za Europu ni za Zemlju, europski se kontinent zagrijao za oko 2°C od predindustrijskog doba, a Zemlja između 1,1 i 1,2°C. Temperature morske površine pokazuju jasan dugoročni porast i globalno je 2021. bila 6. ili 7. najtoplija od barem 1850. Opseg arktičkog morskog leda 2021. bio je 12. najniži na svom godišnjem minimumu u rujnu.

“To je bila godina ekstrema”

Carlo Buontempo, Direktor Copernicus službe za klimatske promjene (C3S), komentira:

“2021. je bila godina ekstrema uključujući najtoplije ljeto u Europi, vrućine na Mediteranu, poplave i nestašice vjetra u zapadnoj Europi, što pokazuje da razumijevanje vremenskih i klimatskih ekstrema postaje sve relevantnije za ključne društvene sektore. Točne klimatske informacije važnije su nego ikad prije kako bi nam pomogle u donošenju informiranih odluka.”

Mauro Facchini, Voditelj promatranja Zemlje u Glavnoj upravi za obrambenu industriju i svemir, Europska komisija, komentira:

„EU-ova Copernicus služba za klimatske promjene dala nam je ključne klimatske uvide za Europu i svijet. Takvi sveobuhvatni, besplatni klimatski podaci ključni su za postizanje europskih klimatskih ambicija za Green Deal i Net Zero. Znanstveni stručnjaci poput IPCC-a upozorili su da nam ponestaje vremena da ograničimo globalno zatopljenje na 1,5°C. Ovo izvješće naglašava hitnu potrebu da se djeluje jer se ekstremni događaji povezani s klimom već događaju u Europi.“

Europsko izvješće o stanju klime 2021. sastavio je C3S iz niza izvora podataka od satelita do in-situ, uz doprinose međunarodnih stručnjaka za klimatske znanosti koji uključuju partnere Copernicus i nacionalna meteorološka tijela.

Freja Vamborg, viša znanstvenica u Copernicus službi za klimatske promjene i vodeća autorica izvješća, komentira:

„Sada u svom 5. izdanju, izvješće ističe kako se podaci koje prikupljamo i obrađujemo u C3S-u mogu pretvoriti u vrlo točne i jasne informacije za donositi kolektivne i pojedinačne odluke. Sastavljanje izvješća rezultat je ogromne suradnje svih Copernicus službi, naših partnera i brojnih stručnjaka za klimu i vremenske prilike diljem međunarodne zajednice, uključujući nacionalne meteorološke i hidrološke službe, sveučilišta, istraživačke institucije i privatne subjekte.”