Misu Večere Gospodnje na spomen ustanovljenja svete euharistije i svećeništva na Veliki četvrtak, 14. travnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je  zadarski nadbiskup Želimir Puljić. 

„Sveta liturgija Trodnevlja bogata je riječima i gestama. Parafrazirao bih riječi koje je zapisao evanđelist Ivan, a pripisao Isusu da ih kaže nama, pa bih sebe i vas zapitao: Razumijemo li ovo? Razumiješ li, brate i sestro, veličinu i svetost dana svetoga Trodnevlja? Razumijemo li što to Isus želi od nas? Razumijemo li milost odabranja da možemo sudjelovati u toj svetoj liturgiji i biti nazočni kod Isusove večere“ potaknuo je mons. Puljić, istaknuvši da se čin kojega je Isus učinio na Posljednjoj večeri ne tiče samo našeg razuma.

„Ovdje se traži malo više, osjećaj za svetost, za svetinju. Traži se osjećaj koji se ne može dokučiti samo riječima i umom, nego mora se i srce upotrijebiti. Moraš stati i diviti se otajstvu, kako bi razumio. Hvala ti, Bože, što si ostao među nama, neshvatljiv, ali dohvatljiv. Hvala ti što osjećamo da nismo sami kad si ti s nama. Osobito ti hvala što si nam dao mogućnost da sudjelujemo u tom otajstvu kojega ne shvaćamo, „ali po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu““ rekao je nadbiskup Puljić.

Osjećaj za svetost „ne možemo razvijati na ulici, u trgovini, u prostorima gdje je buka. Potrebno je naći se u nekom prostoru, mogu to biti obitelj, neko društvo, ali koje nas sili da malo više razmišljamo, dublje, da osjećamo blizinu Božju. Euharistija nas povezuje s Kristom, ona je nepresušni izvor našeg vjerničkog života, svećeništva i obiteljskog života“ rekao je mons. Puljić, preporučivši u molitve i zadarskog nadbiskupa koadjutora Milana Zgrablića koji će uskoro biti pomazan u zadarskoj prvostolnici i „poslan izvršiti zadatke koje Crkva od njega očekuje“.

Nadbiskup Puljić potaknuo je da „zaufanije i žarče molimo neka u Zadarskoj nadbiskupiji uvijek bude dovoljan broj svećenika koji će dijeliti svete tajne, slaviti euharistiju i upućivati ljude na put spasenja. Ove godine imamo, hvala Bogu, tri kandidata za svećeničko ređenje, ali dolaze godine kad nećemo imati nikoga. Ne smijemo ostati hladni. Moramo upirati svoje molitve prema nebu i činiti sve da Crkva ne ostane bez svećenika. Kako je tužno čitati, slušati ili doživjeti pojedine zemlje koje muku muče s nedostatkom svećenika. Njemačka, Francuska i druge zemlje gdje je manjak zvanja. A to je prijeka potreba da Crkva raste. Crkva ne može bez svećenika, kao što svećenici ne mogu bez euharistije“ poručio je mons. Puljić.

Istaknuvši da povijest spasenja u euharistiji nalazi svoj vrhunac i smisao, nadbiskup je rekao kako slavljem euharistije ispovijedamo vjeru u Kristovu trajnu i stvarnu nazočnost među nama. „Crkva je to stoljećima vjerovala, ispovijedala, čuvala i branila euharistiju. Jer Crkva slavi euharistiju i od euharistije živi. Stoga je upravo na Posljednjoj večeri Isus po euharistiji odlučio ostati s nama i među nama: ‘Ovo činite meni na spomen’“ rekao je mons. Puljić.

„Svaki put kad slavimo misu, mi to obnavljamo, po odredbi Isusovoj. Svjesni da nismo dostojni, ali znamo da bez euharistije ne možemo. Isus koji je prošao zemljom čineći dobro, tu je, među nama. I nastavlja živjeti među nama. I spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, pomoći nam, ojačati nas, blagosloviti, posvetiti, utješiti: ‘Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim. Ostanite u mojoj ljubavi’. Kako prekrasne navještene riječi Ivana, koji je ušao u to otajstvo. Kaže, Bogu se jako sviđa biti među nama. Jer zna da ga trebamo. Onda nas moli, ‘Ostanite u meni’“ rekao je zadarski nadbiskup.

Od svetoga i svečanog trenutka kad je Isus na Posljednjoj večeri rekao da uzmemo i jedemo i pijemo njegovo tijelo i krv Novoga saveza, „obnavlja se Isusova muka svaki put na nekrvan način kada slavimo misu. Teče u nama novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Od toga Crkva živi. Isus, zaklano janje, leži na oltaru, ali uvijek živo janje Božje koje oduzima grijehe svijeta“ rekao je mons. Puljić.       

Na Veliki četvrtak kada je Isus slavio s apostolima svoju posljednju pashalnu večeru, „rekao je nešto što je, vjerujem i apostole u srce dirnulo: „Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama, prije smrti. Jer, kažem vam: neću je više blagovati dok se ona ne završi u Kraljevstvu Božjem“.

Euharistija i svećenički red ustanovljeni su te svete večeri, stoga su sudbinski povezani. Zato se kaže da je svećeničko zvanje euharistijsko. Svećenik se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i ljude. Ivan je to osobito naglasio kad je tumačio obred pranja nogu. Svećeništvo je sveta služba“ rekao je propovjednik, istaknuvši da se po euharistiji događa čudesna preobrazba čovjeka, povijesti  i svemira.

„To je božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore a vidljiva je u znakovima i obredima mise koja krijepi svećenike i vjernike. Dok spominjemo Isusovu Posljednju večeru, zahvalimo Bogu za dar euharistije i za dar svetoga svećeničkog reda. Zahvaljujemo što nam je Isus pod znakovima kruha i vina ostavio samoga sebe“ potaknuo je nadbiskup.

„Neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti, u trenutku odlučnog prijelaza iz ropstva i smrti u slobodu i život, Isus nam ostavlja simbole vjernosti i ljubavi. Svakog dana od toga nezaboravnoga četvrtka uvečer, okuplja se zajednica Božjeg naroda prisustvovati i slaviti jedinstvenu gozbu ljubavi i bratskog zajedništva, gozbu lomljenja kruha i zahvaljivanja. Taj spomen čin je najdraža i najdragocjenija uspomena koja najavljuje novo vrijeme, novo nebo i novu zemlju koji započeše u činu sebedarja na Veliki četvrtak, za vrijeme upravo te nezaboravne večere Gospodnje. To slavimo, s radošću spominjemo i kličemo Velika nam djela učini Svesilni“ poručio je nadbiskup Puljić.   

Nakon mise, nadbiskup je prenio Sveto Otajstvo u ‘Božji grob’. Puk je ostao u molitvi i klanjanju, a pridružio im se i mons. Puljić. Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo. Žana Morovića predvodio je pjevanje Gospinog plača. 

Ines Grbić