Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitz (79) rekao je da bi Hrvatska trebala pričekati s uvođenjem eura jer bi šteta mogla biti veća od prednosti zbog šokova koji se događaju u svijetu, a različito utječu na zemlje.

“To je otvoreno pitanje”, rekao je Stiglitz hrvatskim novinarima u Bruxellesu, gdje sudjeluje na 8. Kohezijskom forumu.

“Iz ekonomskog kuta gledanja, potencijalni benefiti (uvođenja eura) mnogo su ograničeniji od potencijalnih troškova. Postoje argumenti zašto bi trebalo pričekati s ulaskom u eurozonu. No o tim stvarima odlučuje politika”, izjavio je.

Hrvatska iduće godine ulazi u eurozonu

Hrvatski premijer Andrej Plenković, ministar financija Zdravko Marić i guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić žele što prije uvesti Hrvatsku u područje zajedničke valute eura.

“U konačnoj smo fazi da Hrvatska pristupi eurozoni. Hrvatska će biti spremna za uvođenje eura 1. siječnja iduće godine (2023.)”, izjavio je Plenković u srijedu u Madridu nakon sastanka sa španjolskim premijerom Pedrom Sánchezom.

Euro je valuta u 19 od 27 država EU, a neke, poput Švedske, godinama je odbijaju uvesti, smatrajući da je nacionalna valuta neophodna za upravljanje ekonomskom politikom.

Nobelovac od ranije dosta kritizira euro

Stiglitz u svojoj knjizi Euro kritizira tu zajedničku valutu i način na koji je ona uvedena.

Taj bivši glavni ekonomist Svjetske banke rekao je u kolovozu 2020. godine kako Hrvatska “apsolutno ne bi trebala uvesti euro”.

“Euro oduzima dva važna instrumenta neophodna u prilagođavanju gospodarstva na šokove. Oduzima (zemlji) mogućnost promjene tečaja te joj oduzima monetarnu politiku, a time i mogućnost mijenjanja kamatnih stopa”, rekao je tada.

U međuvremenu je malo ublažio stajalište. 

“Postoje neke prednosti, stvari su bolje nego što su bile prije nekoliko godina jer je više fleksibilnosti”, rekao je u petak, misleći na 750 milijardi eura koje su zemlje članice prikupile izdavanjem euroobveznica i koje mogu iskoristiti za oporavak svojih gospodarstava.

“U planu nisu ni mjere štednje, što je povijesna promjena u odnosu kako eurozona funkcionira”, rekao je Stiglitz.

“Još uvijek je puno problema”

“No još uvijek je puno problema. Kao što sam naveo u svojoj knjizi, potrebno je imati bankovnu uniju sa zajedničkim osiguranjem depozita. Potrebno je i više fleksibilnosti u Paktu o rastu i stabilnosti. O tim promjenama se raspravlja, ali jako sporo”, dodao je.

Stiglitz godinama govori kako iste krize različito utječu na pojedine zemlje i da zato monetarna politika koja odgovara zemljama poput Njemačke ili Nizozemske ne odgovara nužno i onima poput Hrvatske ili Španjolske.

“Šokovi u svijetu, poput ovoga s pandemijom, utječu različito na pojedine na zemlje. Stoga ulazak u jedinstveno valutno područje, koje nije potpuno institucionalizirano, izaziva sumnju da će koristi biti veće od troškova (štete) kada zemlja postane članica (tog zajedničkog valutnog područja)”, izjavio je Stiglitz.

Nobelovu nagradu dobio 2001.

Dobitnik Nobelove nagrade iz 2001. godine je napomenuo kako ulazak u eurozonu “oduzima zemlji fleksibilnost” koju ima dok upravlja vlastitom monetarnom politikom.

“Kada su zemlje u očajnoj gospodarskoj situaciji, a imaju jedinstvenu kamatnu stopu, one ostaju bez fleksibilnosti (kojom bi potaknule rast svojih gospodarstava). To zato uvijek izaziva zabrinutost oko uvođenja zajedničke valute”, rekao je.

Stiglitz, profesor na Sveučilištu Columbia u New Yorku, 2015. je tijekom posjete splitskom sveučilištu kritizirao HNB. Ustvrdio je da je HNB fokusiran na održavanje niske inflacije, čime zanemaruje zapošljavanje i rast, te se negativno izrazio o kreditima u švicarskim francima i stranoj valuti koji su se nudili hrvatskim građanima.

Hrvatska i Bugarska su u srpnju 2020. godine ušle u europski tečajni mehanizam (ERM II), koji neki nazivaju “čekaonicom za euro”, što je ključan korak u procesu uvođenja eura. Središnji paritet hrvatske kune utvrđen je na 7.53 kune za jedan euro.

Članica EU koja želi uvesti euro mora najmanje dvije godine provesti u mehanizmu ERM II prije nego što uvede zajedničku europsku valutu, što znači da Hrvatska može računati na ulazak u eurozonu najranije u siječnju 2023. godine.

Prije toga treba zadovoljiti kriterije nominalne konvergencije, to jest “mastriške kriterije”, koji se odnose se na stabilnost tečaja, stabilnost cijena, stabilnost kamatnih stopa, uz dva važna indikatora koja se tiču javnih financija – deficit proračuna i javni dug.