Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista poziva članove i građane na obilježavanje 78. obljetnice oslobođenja fašističkog logora Molat, kojom prilikom se priključuju Udruzi logoraša iz Dalmacije u talijanskim fašističkim koncentracijskim logorima.

“Molimo sve članove i građane da dođu u Gradsku luku 20 minuta ranije radi nabave karata ispred KATAMARANA SILBA. Katamaran polazi u 14:05 sati. Poželjno bi bilo da se odazovu oni koji su cijepljeni, obavezna je maska. Sve informacije možete dobiti na telefonu 098806496 ili
0917665856″, stoji u pozivu.

Program donosimo u nastavku:

Ujedno, Zajednica udruga ovom je prilikom uputila i priopćenje za javnost. U nastavku ga u cijelosti prenosimo:

“Propuštene su mnoge prigode da se na niz mogućih načina oda pijetet stradalima, a posljednja je bila prigoda za 23. kolovoza na Dan sjećanja za stradale u svim režimima, kada su predstavnici Vlade hodočastili samo na vrlo upečatljivo izabranim mjestima zločina koji su počinjeni od strane komunističkog režima.

Zaboravili su na zločine fašističkih okupatora i njihovih pomagača diljem Dalmacije.

Ovih dana navršava se 78 godina od kapitulacije fašističke Italije u Drugom svjetskom ratu, što je lijepa prigoda podsjetiti na to razdoblje, iako i u kratkim crtama.

Vremešnijim Zadranima dobro su poznate činjenice vezane uz ovaj događaj, kao i za strahote koje je Zadar, s ostalim dijelovima Hrvatske, proživljavao pod talijanskom fašističkom okupacijom. No, zbog namjernog i činjeničnog izostavljanja ovog događaja iz današnjih povijesnih udžbenika, čime se mlađim generacijama oduzima pravo istinske spoznaje o ne tako davnoj prošlosti, osjećamo potrebu i dužnost kratko se osvrnuti na to vrijeme.

Dakle, toga kasnog ljeta 1943. godine Zadar je plovio u počecima trećeg desetljeća svoje kalvarije stenjući pod željeznom i mučnom čizmom fašističke Italije. Bilo je to vrijeme u kojem se fašizam predstavio u svoj svojoj punini straha, ludila i terora. Zadar i njegovo uže područje sustavno je pljačkano, uništavano, rušeno, a stanovništvo terorizirano uz zabranu materinjeg jezika i pisma. Uže područje Grada od svojeg prirodnog zaleđa odvojeno je i ograđeno betonskim utvrdama koje su i danas ponegdje vidljive.

Na Europskim ratištima, u drugoj polovini te godine, savezničke snage su pokazivale svoju moć i odlučnost da zauvijek zaustave taj najsuroviji pokret ljudske civilizacije. Zaredali su se porazi
talijanske okupacijske vojske na frontovima u Africi i Europi, čime je Mussolinijeva fašistička diktatura u Italiji doživljavala sve više kritika. U proljeće su saveznici bombardirali Rim, a 10. srpnja su se iskrcali na Siciliji. Benito Mussolini – Duce gubi potporu Kralja Viktora Emanuela, naroda i ministara u svojoj vladi. Pritisnut tim činjenicama Mussolini 23. srpnja saziva najviše tijelo svoje fašističke vlasti – Veliki savjet fašizma, koje donosi Zapovijed o predaji efektivnog zapovijedanja svim vojnim formacijama Kralju Italije. Kralj je nakon burnih događanja, koja su nakon toga slijedila, dao uhititi Mussolinija, kojeg su talijanski partizani kasnije pogubili.

Kapitulacija Italije dogodila se 3. rujna, 1943. godine potpisom Primirja sa saveznicima u mjestu Cassibile na Siciliji, a službena objava kapitulacije zbila se 8. rujna, 1943. godine. Dan kasnije, 9. rujna saveznici započinju masovno iskrcavanje kod Taranta i Salerna u Južnoj Italiji, što se smatra danom potpunog kraha talijanskog fašističkog režima, odnosno praktična kapitulacija.

Bila je to jedna od najradosniji vijesti koja se širila svijetom, a poseban odjek imala je u Hrvatskoj. U Istri odmah počinje masovni narodni ustanak, a 13. rujna donose se poznate Pazinske odluke kojima se traži sjedinjenje svih ranije otuđenih dijelova s Hrvatskom. To je jedan od najznačajnijih datuma vezanih za Zadar i njegovu slobodu, jer su se stvorili preduvjeti za prestanak odredbi sramnog Rapalskog ugovora iz 1920. godine.

Kapitulacijom Italije stekli su se uvjeti za oslobađanje fašističkog logora na Molatu, koji je osnovan 30. lipnja, 1942. godine. Talijani su se na Molat, u uvalu Jazi, iskrcali 11. travnja, 1942. godine, te odmah uspostavili talijansku školu i otok preimenovali u Melada.

Zločini koji su se događali na tom stravičnom mjestu stradanja Hrvata nadmašivali su mnoga u povijesti poznatija stratišta u Hrvatskoj i Europi. U montiranim barakama i u nečovječnim
uvjetima znalo je biti i do tri tisuće ljudi, iako je logor bio predviđen za znatno manji broj nesretnika. Djeca, žene i starci koji su dovođeni u logor iz Šibenika, Zlarina, Tisna, Malog i Velog Iža, Dugog otoka i ostalih Zadarskih otoka , uključivo i mještane Molata kojih je u logoru bilo pedesetak, premlaćivani su i izgladnjivani, a mogućnost za bijeg bile su minimalne. Za cijelo vrijeme postojanja logora to je uspjelo samo jednoj manjoj grupi.

Zbog terora u logoru su u prvih osam mjeseci umrle 422 osobe, a tri puta tjedno dolazio je brod iz Zadra koji je vozio žrtve na strijeljanje.

Logor je bio ograđen bodljikavom žicom s dvanaest drvenih baraka kapaciteta 1.200 ljudi. Po do sada poznatim podacima kroz molatski logor je prošlo od 10 do 20 tisuća ljudi. Tijekom postojanja u logoru je umrlo 700, a strijeljano preko 300 ljudi. Nisu li ove brojke dovoljne za vapaj prema Vladi RH da ovo stratište otrgne od zaborava. Kapitulacijom Italije 8. rujna, 1943. godine talijanski vojnici napustili su logor i preko Lošinja se vratili u Italiju.

Na žalost, za zločine na Molatu nije nitko odgovarao, a što je još žalosnije Hrvatska vlast ovom jedinstvenom mjestu stradanja ne poklanja odgovarajuću pažnju. Propuštene su mnoge prigode da se na niz mogućih načina oda pijetet stradalima, a posljednja je bila prigoda za 23. kolovoza na Dan sjećanja za stradale u svim režimima, kada su predstavnici Vlade hodočastili samo na vrlo upečatljivo izabranim mjestima zločina koji su počinjeni od strane komunističkog režima. Logor Molat i njegove žrtve trebale su biti civilizacijski iskorak za dužno sjećanje ove i svih drugih vlada RH kako bi se moglo kazati da su sve žrtve uistinu jednake i da sve zaslužuju našu pažnju i zahvalnost. Sad je to samo privid.

Godišnjica kapitulacije Italije lijepa je prigoda da se još jednom podsjetimo na sve strahote fašizma u kojem su počinjena najveća zvjerstva do sada poznata civilizaciji. Mnoga su, na žalost, počinjena na području Hrvatske, na području našega Zadra. Stoga je potrebno o tim strahotama mlađim generacijama prenositi istinu s porukom da činimo sve kako se to mračno razdoblje povijesti nikada ne bi ponovilo.

Mi, zadarski antifašisti koristimo i ovu prigodu pozvati sve aktere na Hrvatskoj i svjetskoj političkoj pozornici, da svu moć s kojom raspolažu usmjere u civilizirani razvoj međuljudskih odnosa. Da među narodima šire ljubav, toleranciju, jednakost, pravdu i mir. Mi želimo samo dostojanstven život u demokraciji i slobodi.

Tražimo li previše?”