Geofizičar Hrvoje Tkalčić, znanstvenik s Australskog nacionalnog sveučilišta, objasnio je na Facebooku kako čitati komplicirane, šarene “interferograme” koje znanstvenici sastavljaju na temelju satelitskih mjerenja, sve kako bi predočili koliko je neki potres deformirao tlo tamo gdje je udario.

Ovdje je bila riječ o području Petrinje, Gline i okolice i o interferogramu dr. Marina Govorcina, geodeta kojega je Tkalčić usput jako nahvalio zbog njegovih dosadašnjih radova.

“Nije mi cilj komentirati valjanost pojedinačnih rezultata nego jednostavno pomoći u interpretaciji slika koje su se pojavile u medijima. Također, nije mi cilj komentirati je li pomak na kraju bio 10, 20 ili 30 cm; ovo su ionako preliminarni rezultati i daljnja analiza podataka će pokazati s većom preciznošću o kojim pomacima se radilo”, krajnje je korektan bio Tkalčić, da bi objašnjavati krenuo nakon podužeg uvoda.

Počeo je od konstatacije da sateliti danas, jednako kao avioni nekoć, promjene Zemljine površine ovakve vrste mjere odašiljanjem elektrovalova prema površini, koji se od nje potom odbijaju i vraćaju nazad.

Svaki signal pritom prijeđe određeni put. Tkalčić je objasnio da ako se bila riječ o odašiljaču s visine npr. 72 metra i ako je valna duljina tog elektromagnetskog signala kojim taj neki recimo avion bombardira Zemlju, npr. 12 centimetara, to znači da je udaljenost između odašiljača i signala zapravo 600 valnih duljina. Kako signal ide iz odašiljača prema površini Zemlje, pa se potom vraća, signal zapravo prelazi tu udaljenost jednom u jednom smjeru, drugi put nazad, odnosno ukupno 1200 valnih duljina.

To je tek uvod, objašnjava Tkalčić, ali na jednom mjestu u objavi ističe i: “Bez panike.”

Sad se stiže na pravu stvar. Ako se točka od odašiljača odmakla recimo 4 centimetra između dva mjerenja, to bi značilo 8 centimetara duži prijeđeni put elektromatnetskog signala pri drugom mjerenju, odnosno, drugi put bi signal proputovao tamo i nazad udaljenost, ne više od 1200 valnih duljina, nego sada od 1200 i 2/3 valnih duljina.

Odmatanje zamotanog interferograma zbog sudbine Petrinje

Na taj način avion bi izmjerio da se točka na tlu spustila zbog primjerice djelovanja potresa, za 4 centimetara. Cijela ova priča je, međutim, neophodna zato što ovdje nije riječ o snimanju jedne točke, nego o satelitskom snimanju najgušće moguće signalima istočkanog ogromnog područja poput otprilike sada potresom stradale površine od više od 1000 četvornih kilometara.

To onda treba moći i prikazati. Znanstvenici su se zato prisjetili da sve te odnose od, kako je naveo u primjeru, dvije trećine valne duljine ili u nekim drugim slučajevima od jedne četvrtine valne duljine, jedne sedmine i sve tako redom, prikažu na karti potresom pogođenog područja kao šare s bojama iz našeg vidljivog spektra, pri čemu svaka boja odgovara određenom dijelu (npr. 2/3) valne duljine vidljivog spektra.

Pa kad se na nekom mjestu na karti dovrši prikaz određenog valnog pomaka za jedan cijeli, slijedi sljedeći niz. U konačnici, kompjutoru je na ovakav način vjerojatno puno lakše sve to zbrojiti, analizirati i složiti u iscrpan prikaz deformacija u, primjerice, centimetrima.

Onakav šareni interferogram Tkalčić je objasnio da se naziva “zamotani interferogram”. Onakav, u kojem je nakon obrade i pretvaranja broja i dijelova valnih duljina za koje je satelit izmjerio da su se točke na tlu pomakle u potresu, naziva se “odmotanim interferogramom”.

Riječ je naprosto o dovršenoj karti područja s deformacijama tla nakon npr. potresa, koje su na karti označene isto onako kako se na zemljopisnim kartama označavaju izohipse i izobate planina odnosno oceanskih dubina.

Takva jedna karta je i ona dr. Mladena Vihera s Hrvatskog vojnog učilišta, koja je ilustrirala, na temelju mjerenja satelita Sentinel-1, da je Petrinja u potresu 29.12.2020. propala za 12 i više centimetara, a da se područje s druge strane rasjeda podiglo za sedam i više centimetara.

Tkalčić sada koristi “zamotani interferogram” Marina Govorcina:

“Dobiven je podacima satelita Sentinel-1 koji se nalazi u orbiti iznad Zemlje na oko 693 km i koji odašilje elektromagnetske valove valne duljine 5.6 cm. On je preletio nešto zapadnije od Petrinje. Iz mog prijašnjeg opisa, sada znamo da je njegova efektivna valna duljina 5.6/2=2.8 cm, i zato je pomak izražen na skali od 0 do 2.8 cm.”

Sve što preostaje za iščitati tu kartu, pojasnio je, jest iščitati koliko puta se ponavljaju uzorci punog spektra boja:

“Kada bismo prebrojali kolobare na zapadnoj i istočnoj strani Pokupskog rasjeda (koji je označen crvenom bojom), bilo bi ih oko 10 na zapadnoj i 7 na istočnoj strani. Množenjem broja valnih ciklusa s 2.8 cm, dobije se procjena ukupnog pomaka 28 cm prema satelitu na zapadnoj i odmaka od oko 20 cm na istočnoj strani rasjeda. Treba još imati na umu da se te vrijednosti naknadno trebaju pretvoriti u horizontalnu i vertikalnu komponentu gibanja. Kada se to napravi, može se izračunati koliko se točno pomaklo zapadno odnosno istočno krilo ovoga rasjeda.”

Već i 4 cm pomaka po visini ekvivalent je umjerenog do jačeg potresa

Zbog položaja boja, Tkalčić konstatira ono što se odmah naslućivalo, da je u potresu došlo do pomicanja tla tako da se istočna ili gornja strana rasjeda pomaknula prema jugoistoku u odnosu na zapadnu stranu rasjeda.

“Osim toga, došlo je i do spuštanja istočnog i podizanja zapadnog krila”, naveo je.

Rekao je, dalje, da se prema svemu sudeći, može računati na pucanje rasjeda sve do površine. To isto konstatirao je tumačenjem drugog seta interferograma Sotiris Valkaniotis, međunarodni stručnjak za tektoniku i paleoseizmologiju kojega je jučer prenio N1 info.

“Tu treba pripaziti kod interpretacije, jer internetom kolaju razne fotografije i nije sve što se vidi rasjedna linija, nego na nekim mjestima dolazi do odrona tla i drugih pojava uslijed potresa”, objasnio je Tkalčić da pukotina u tlu ne znači odmah rasjed.

“Iz interferograma se može vidjeti da na mjestu gdje očekujemo da se rasjedna linija manifestirala, na površini ne postoji dobra korelacija, ne vide se jasno kolobari, pa se ne može odmah reći koliko je ta linija duga dok se to ne potvrdi direktnim opažanjem na terenu. Mogla bi biti oko 15, a možda i oko 25 km duga”, dodao je Tkalčić, što se značajno poklapa s procjenom Valkaniotisa da se u tom potresu rasjed raspukao u duljini od između 15 i 20 kilometara.

Zanimljivo je iz Tkalčićeve objave primijetiti još nešto, bez obzira što očito iskreno ističe na nekoliko mjesta da ne želi biti pretenciozan u svojoj javnoj objavi, posebno ne dok su svi rezultati još preliminarni.

A to je da, osim što konstatira da je, sudeći po interferogramu na koji se referira, došlo podizanja za čak 28 centimetara s jedne strane rasjeda prema satelitu i za 20 centimetara s druge, on podsjeća i na to da pomicanje tla već i samo od 4 centimetra po visini bilo “ekvivalent posljedice (deformacija tla uslijed) umjerenog do jačeg potresa”.