Connect with us

Hrvatska

Nagrađivani Hrvat s Einsteinovim IQ-om ne može postati asistent!

Objavljeno

-

Ivana Iveca, profesora matematike s diplomom Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu, naša je javnost posljednjih dana imala prilike upoznati kao jednog od 16 najinteligentnijih ljudi svijeta, nagrađivanog još u srednjoj školi, ali ne i kao znanstvenika koji ne može dobiti mjesto asistenta na fakultetuS IQ-om 169, tridesetšestogodišnji je matematičar nadmašio čak i Alberta Einsteina i Stephena Hawkinga čija se inteligencija procjenjuje na između 160 i 170. Već s četiri godine sam je naučio množiti, a na Matematičkoj olimpijadi u Hong Kongu 1994. godine osvojio je brončanu medalju. Njegov gimnazijski profesor matematike Ratko Višak smatra ga svojim najboljim učenikom u 20-godišnjoj karijeri. Diplomirao je 2001. s prosječnom ocjenom 4,24, a sve ispite za doktorsku disertaciju položio je s prosječnom ocjenom 4,67. Uskoro bi trebao doktorirati.

No čini se da na Ekonomskom fakultetu nisu impresionirani ni njegovim sposobnostima ni navedenim postignućima. Naime, prema izvještaju stručnog povjerenstva iz siječnja 2011, Ivec nije bio dovoljno dobar za suradničko mjesto asistenta na Katedri za matematiku Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Iako u izvještaju stoji da je bio jedan od kandidata ‘koji su se posebno izdvojili’, Ivec na natječaju nije dobio mjesto, uz obrazloženje kako povjerenstvo vjeruje da će dobiti priliku nastaviti stručno i znanstveno usavršavanje na Matematičkom odsjeku PMF–a. No u ovoj priči možda je još dubiozniji ishod natječaja za drugo mjesto asistenta, u polju ekonomije na istoj Katedri. Posao je dobila Margareta Gardijan za koju stoji da ‘ima objavljen jedan stručni rad: Internetski alati za vrednovanje i trgovanje opcijama i njihova usporedba s akademskim modelima (RIF 3/2010, 108-117)’. Međutim, u izvješću se prešućuje da je rad napisan u koautorstvu.

Kritičari akademske prakse u Hrvatskoj mogli bi doći u napast da ovakvu odluku objasne činjenicom da je jedan od tri koautora Gardijan bio prof. dr. Boško Šego, treći član stručnog povjerenstva (pogledajte link). Također je zanimljivo da se navedeni rad vodi pod tri projekta, a jedan od njih je ‘Modeli i metode operacijskih istraživanja u ekonomici i poslovnom odlučivanju’, prof. dr. Luke Neralića, drugog člana povjerenstva (pogledajte link). Drugim riječima, moglo bi se zaključiti da su članovi povjerenstva otprije poznavali odabranu kandidatkinju i postaviti pitanje je li to na neki način utjecalo na njihove odluke.

Ovdje treba napomenuti kako nema sumnje da su kandidati koji su primljeni – Margareta Gardijan i Vedran Kojić – imali sve potrebne kvalifikacije za otvorena mjesta. Ne treba osporavati ni kvalifikacije ni odabir povjerenstva, međutim, neizbježno se nameće pitanje zašto njegovi članovi nisu transparentno priznali da Gardijan nije autorica spomenutog rada, već tek jedna od troje suautora. Naime, poznato je da se zasluge za takve radove dijele među svim znanstvenicima koji su radili na njemu. Također se može postaviti pitanje koji je smisao obrazloženja povjerenstva prema kojem će i Ivec i Stjepanović dobiti priliku nastaviti stručno i znanstveno usavršavanje na PMF-u, odnosno Ekonomskom fakultetu kad je jasno da njegovi članovi niti mogu niti imaju pravo tako nešto obećavati.

Budući da posljednjih godina neke krugove naše akademske zajednice, među kojima i Ekonomski fakultet u Zagrebu, potresaju korupcijski skandali jesno je da je bolje biti preoprezan nego neoprezan. Netransparentan i neuobičajen način djelovanja uvijek neizbježno potiče poznate dvojbe – pobjeđuju li uvijek na našim natječajima uistinu oni najsposobniji i najuspješniji, a ako ne, tko to i u čijem interesu, umjesto da se grabi za njima, odlučuje da bi oni svoju sreću trebali tražiti negdje drugdje.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

OBJAVLJENA DUGOROČNA PROGNOZA: Pogledajte kakvo nam vrijeme sprema ožujak

Objavljeno

-

By

foto: Saša Čuka

Prema još preliminarnim analizama, koje trebaju provjeriti i potvrditi klimatolozi DHMZ-a, srednja mjesečna temperatura zraka ovogodišnje veljače diljem Hrvatske je rekordno visoka. A objavljeno je kakvo nas vrijeme očekuje u ožujku i možemo li ponovno očekivati visoke temperature.

Iznadprosječna toplina veljače te pozitivno odstupanje od prosječne temperature zraka u siječnju i pogotovo prosincu pridonijelo je i srednjoj sezonskoj temperaturi zraka visokoj kao rijetko kada, ponegdje i kao nikada do sada u znanoj povijesti službenih meteoroloških mjerenja, koja su u našim krajevima počela još sredinom 19. stoljeća. Odstupanja od prosjeka su većinom od 3 do 5 °C. Klimatolozi DHMZ-a uskoro će vrlo vjerojatno potvrditi kako je zima bila rekordno topla u, primjerice, Osijeku, Gospiću, Rijeci i Dubrovniku, te ponegdje druga najtoplija iza zime 2013./2024., primjerice na meteorološkoj postaji Split Marjan ili zime 2006./2007. u zagrebačkom Maksimiru, piše HRT.

Što nas čeka u ožujku?

Dugoročne prognoze za ožujak i dalje su postojane u postojanju prilično velike vjerojatnosti još jednog barem malo toplijeg mjeseca od prosječnog u sada već dugom nizu koji traje od lipnja 2023. godine, u dijelu Hrvatske čak i od svibnja. Naime, posljednji diljem Hrvatske barem malo hladniji mjesec od prosječnog bio je travanj prošle godine.

Naravno, ostvarenje te prognoze pozitivnog odstupanja srednje mjesečne temperature zraka ožujka ne znači izostanak povremenih hladnijih razdoblja. Uostalom, ožujak je poznat po promjenjivosti kao i po mrazevima, i to ne samo slabijima. I dok mnogi govore kako je to neprijeporno nakon ovako tople veljače i cijele zime, te kako “mora doći do znatnijeg zahladnjenja” koje bi barem malo “izjednačilo” ovu toplinu zimskih mjeseci – valja se prisjetiti, i zbog spoznaja posljedica pojave jačeg mraza, čak i snijega – nadati se, da će nam ovogodišnji ožujak biti poput onih koji su uslijedili nakon dosadašnjih jako toplih veljača. Primjerice, 2014. godine – unatoč veljači znatno toplijoj od prosjeka – i ožujak je bio takav, ponegdje čak i bez temperaturnih minusa ili uz samo “blage”.

Ukratko, “sigurne prognoze” ne postoje. Uostalom, tada se ne bi zvale prognoze, nego analize ili dijagnoze. Za prilagođavanje mogućim, ali ne i nužnim, prodorima hladnijeg zraka najbolje je pratiti prognoze 7 do 10 dana unaprijed, i to ne samo jednog izračuna jednog modela atmosfere, nego ansambl prognoze – skupa izračuna više različitih modela, na temelju kojih stručnjaci DHMZ-a svakodnevno pripremaju prognoze

Proljeće, ljeto

I ne samo za ožujak, nego i za cijelo proljeće i ljeto, u dugoročnim prognostičkim izračunima postoji umjerena do velika vjerojatnost – štoviše, većinom čak i veća od 80 % – da će srednja sezonska temperatura zraka biti barem malo veća od prosječne iz posljednjeg klimatološkog niza od 1991. do 2020. godine! Naravno, prognoze mjesečnih i sezonskih količina oborine su manje pouzdane. Ostvare li trenutačne, tijekom proljeća su još i moguće lokalno znatnije količine na mjesečnom nivou, ali u ljetnim mjesecima povećana je vjerojatnost za sušu, piše Zoran Vakula za HRT.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvatska proglašena najsigurnijom zemljom, sigurnosni stručnjak objašnjava: “To je u našem mentalitetu”

Objavljeno

-

By

Hrvatsku se već neko vrijeme svrstava vrlo visoko ili čak u sam vrh lista najsigurnijih zemalja svijeta. Jednu takvu listu nedavno je objavio Numbeo, mrežna baza podataka o troškovima i kvaliteti života na kojoj je Hrvatska proglašena najsigurnijom europskom zemljom za hodanje ulicama noću.

Hrvatska je na toj listi prva sa stopom sigurnosti 75,04. Druga je Slovenija (74.33), a na trećem je mjestu Island (71.75) koji najčešće drži prvo mjesto na raznim listama najsigurnijih zemalja. Ova lista na kojoj je Hrvatska najsigurnija europska zemlja za ulične noćne šetnje sastavljena je na temelju percepcija ljudi koji su upisivali svoje dojmove.

Taj kriterij možda je suviše subjektivan i manjkav, ali Hrvatska vrlo dobro kotira i na drugim listama najsigurnijih zemalja gdje se u obzir uzima više različitih mjerila.

Mirna zemlja za noćnu šetnju

Primjerice, u veljači 2019. godine na listi koju je sastavio ugledni američki poslovni mjesečnik Global Finance Hrvatska je bila na 22 mjestu. U obzir su bili uzeti čimbenici rata i mira, osobne sigurnosti te rizika od prirodnih katastrofa. U studenome 2021. tvrtke International SOS And Control Risk Hrvatsku je ocijenila kao zemlju niskog sigurnosnog rizika.

U siječnju prošle godine, već spomenuti Numbeo također je rangirao zemlje po stupnju sigurnosti, ali uzimajući u obzir stopu kriminaliteta. Katar je tada imao najnižu stopu i slovio za najsigurniju zemlju svijeta, a Hrvatska je bila svrstana među 15 najsigurnijih. Prošlog ljeta proglašeni smo i za najsigurniju zemlju za turistička solo putovanja. A u siječnju ove godine, Institut za ekonomiju i mir sa sjedištem u australskom Sydneyju u svom je izvješću kreiranom prema indeksu globalnog mira (GPI) Hrvatsku također svrstao na visoko 14. mjesto.

“Nema turizma tamo gdje nije sigurno”

Za Hrvatsku su ti dobri rejtinzi na listama sigurnih zemalja naročito važni zbog činjenice da smo turistička zemlja, smatra stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila.

“Sigurnost je jedna od ključnih stavki za razvoj turizma. Nema turizma tamo gdje se ljudi osjećaju nesigurnima, ma koliko imali vrhunsku uslugu, ambijent i okoliš. Nitko neće ići na odmor tamo gdje mora strepiti hoće li se nešto loše dogoditi njemu i njegovoj obitelji. S te strane, sigurnost je osnovni preduvjet za turizam“, kazao nam je Cvrtila.

Čak i činjenica da kroz Hrvatsku prolazi dosta ilegalnih migranata nema, po njegovom mišljenju, većih reperkusija po javnu sigurnost.

“To jest svojevrsna nesigurnost, ali kod nas nije bilo većih incidenata s ilegalnim migrantima. Razlog tomu je što se najveći broj njih i ne zadržava u Hrvatskoj i mi nismo zemlja primateljica. Da jesmo, vjerojatno bi imali sličnih problema – sigurnosnih, ekonomskih, socioloških i drugih kakve imaju zemlje u koje je stigao velik broj migranata. Tada nastaje problem s njihovim integriranjem i raste rizik nesigurnosti”, ističe Cvrtila.

Nije nam to iz bivše države, takav je mentalitet

Mnogi će u tumačenjima zašto je Hrvatska sigurna zemlja, posegnuti za tvrdnjom da je to recidiv iz Jugoslavije u kojoj se s mnogo samohvale govorilo da je “najsigurnija zemlja na svijetu” i da se nigdje nije moglo tako bezbrižno šetati noću.

“Ne mislim da je to nekakav ostatak prošlosti. Prije bih rekao da je stvar u našem mentalitetu, u tome da nismo nasilni. Ovdje se rijetko događaju nekakvi nasilni ispadi. Pogledajte samo nasilne prosvjede po Europi. Tamo spale pola grada jer im vlada želi produljiti radni vijek za dvije godine. Kod nas su ga produljili sedam godina, a da praktički nitko nije kročio na ulicu, kamoli radio nekakve nasilne prosvjede”, kaže Cvrtila.

K tomu, kaže, totalitarni i represivni sustavi poznati su po sigurnosti, a kao primjer navodi Sjevernu Koreju koja je, takoreći, zemlja bez kriminala.

“Sigurnost je najveća u takvim sustavima gdje je sve isprepleteno i premreženo sigurnosnim sustavom koji se ne bavi samo kriminalom, nego puno dublje zadire u prava i slobode građana. Mi, naravnom nismo takav sustav. Naš sustav javne sigurnosti prilično je liberalan”, dodaje.

Puno senzacionalizma u crnim kronikama

Često se slika o sigurnosti nekog grada ili zemlje stvara i prema količini vijesti u crnim kronikama koja ne mora uvijek biti u skladu sa stvarnom stopom kriminaliteta. Cvrtila ističe kako ima mnogo medijskog senzacionalizma prema kojemu netko može pomisliti da baš i nismo sigurna zemlja kako to govore svjetska istraživanja.

“Nekidan je u Zagrebu policija ganjala vozača u automobilu. Gledao sam prilog o tome na jednoj televiziji. Trajao je skoro 10 minuta, a nitko nije stradao, ništa nije spaljeno, ništa nije eksplodiralo… Atrakcija je bila što je deset policijskih vozila ganjalo taj jedan automobil, ali u sigurnosnom smislu nije se dogodilo ništa posebno”, kazao je Cvrtila.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Nova pravila za oduzimanje vozačke dozvole

Objavljeno

-

By

Oduzimanje vozačke dozvole u jednoj zemlji EU trebalo bi se primjenjivati ​​u cijeloj Europskoj uniji, zastupnici Europskog parlamenta složili su se oko toga.

Trenutačno pravilo glasi: u većini slučajeva zabrana vožnje vrijedi samo u zemlji u kojoj je počinjen prekršaj i nema nikakvih posljedica za vožnju u drugim zemljama EU – čak ni u onoj koja je izdala vozačku dozvolu.

Kako bi se osiguralo da se relevantna sankcija primjenjuje u svim državama EU-a, predložena nova pravila zahtijevat će da se ova odluka proslijedi državi Europske unije, koja je izdala vozačku dozvolu, objavio je parlament.

Na popis težih prometnih prekršaja, smatraju zastupnici, treba dodati i vožnju bez važeće vozačke dozvole. Time bi se taj prekršaj izjednačio s vožnjom u alkoholiziranom stanju ili izazivanjem prometne nesreće sa smrtnim ishodom, što bi rezultiralo i razmjenom informacija o oduzimanju vozačke dozvole,  izvijestio je Hrvatski autoklub.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu