Connect with us

Nekategorizirano

HAAG – RAZBIJAČ MITOVA

Objavljeno

-


Teško je reći tko prednjači u stvaranju mitova, Srbi ili Hrvati, ali gotovo jednostoljetno dijeljenje zajedničke sudbine podjednako zbunjuje objektivne antropologe, etnologe i povjesničare. Ispravnije je vjerovati kako su Srbi, kao brojniji narod, u težnji za dominacijom, koristili mitologiju za podređivanje drugih, sve do kraja prošlog stoljeća kada prerasta u mitomaniju i postaje uvod u neviđeno krvoproliće. Danas je to retromanija, bolesna opsjednutost prošlošću, koja uvijek rezultira nesrećom, pa se ne treba čuditi činjenici da je kontroliraju treći, oni koji bi da svijet ide naprijed, koliko god bio nepravedan, da artikuliraju ponašanje malih da bi oni mogli biti veliki. Te relacije najbolje je opisao Zbigniew Brzezinski, američki geostrateg čiji su „pogledi“ bitno ugrađeni u događanja na Balkanu. Uostalom, bio je opsjednut „Globalnim Balkanom kao zonom moguće fatalne nestabilnosti koju treba preduhitriti do kraja XX. stoljeća“, a novonastale zemlje je predvidio kao dominije zapadnih hegemona.
No, koliko će koja zemlja biti velika ili mala, u globalnim, geostrateškim relacijama, nisu presudni svjetski centri moći, ili njena površina i brojnost življa, već narod i vodstvo svake zemlje. Napose novostvorene, s otvorenim mogućnostima izbora mjesta u takvom svijetu. Za sve što se gradi i neprekidno dograđuje presudni su kvalitetni temelji, napose za stvaranje i razvoj novih zemalja, ali Hrvatska svoje gradi na mitovima i polako, ali sigurno, preuzima primat u mitomaniji regije, Europe i šire. Baš onoliko koliko zaostaje u gospodarskom razvoju. Mitovi ponekad posjeduju logičnost i sustavnost, ali su uvijek besmisleni. Danas, u drugom desetljeću XXI. stoljeća – potpuno. Takve temelje, stvorene od mitova, upravo je potkopao Haag i to nikome mislećem ne bi trebalo biti iznenađenje. Odakle onda toliki izlivi nacionalne patetike? ZNA SE, uzrokovana je nacionalnim mitovima – jedno i drugo su( međusobno uvjetovani), krajnji dosezi gospodara beznađa, koji vlastitu agoniju upravo pretvara u agoniju cijelog naroda.
Temelji od laži, obmana, pljački, prijevara i izdaja, paleži i ubojstava, postali su čvrsti, uzvišeni, junački, najbolji i najpošteniji, zaliveni mitovima privremeno su poslužili svojim graditeljima, ali za stvarne i velebne gradnje za vlastitu upotrebu. Sve što je učinjeno junački i pošteno utopilo se, izmješalo i danas je nemoguće razlučiti tko je zakinut za poštenje, tko za privilegije, a tko ciljano stvara nered radi jeftinih političkih bodova. Sami počeci rata obilježeni su eliminacijom (nerijetko likvidacijom) onih koji su se imali izgleda uzdići, oni sretniji su nestali u zaboravu, a masa bezopasnih je konstantno marginalizirana – proporcionalno ratnom doprinosu. To je konstanta, bez obzira na promjene vlada, kao da uvujek ista ruka stvara preduvjete za dugotrajnu bijedu, siromaštvo i neslogu. Koja to zemlja za pet godina postojanja stvori i ozakoni toliko nesreće koliko u slijedećih deset ne može ispraviti, tek da bi postigla minimum za ulazak među normalne. Ali, ta politika još uživa podršku, u pravilu onih koje je najviše zakinula i to ozbiljno zbunjuje rijetke objektivne promatrače. Teško se oteti dojmu da smo novovjeki Odabrani narod, koji prije pročišćenja mora dosegnuti samo dno. Dno je tu i svi preduvjeti za prijeko potrebnu katarzu. Samo, hoće li se ostvariti po poznatim pravilima, ili će, kao i sve drugo, poći ukrivo.
Je li trebalo čekati da nevini ljudi iskupljuju grijehe struktura daleko od onoga što su stvarali u najboljoj namjeri i na najbolji način pa da se kao osvijestimo. Licemjerni smo ne manje od njihovih sudaca koji im, za razliku od nas ništa ne duguju osim visokih plaća i interesa svojih gospodara. Međutim, pravi problem leži u činjenici da iza haaškog Tribunala stoji gotovo 200 zemalja svijeta, sve članice UN, one iste svjetske organizacije koja je od početka rata imala poseban odnos prema RH, a da to nikada nije poslužilo za prilagodbu zemlje svijetu.
Krajem XX. stoljeća stvarala se nova europska država na čijem čelu su bili ljudi čiju su politiku kontrolirali njihovi bližnji. Tuđmana sin, a Šuška supruga, kao najviši kontrolori njihova rada, dugo neviđeno u civiliziranom svijetu. Među braniteljima sila bjelosvjetskih probisvjeta, oslobođenih zatvorenika iz zemlje i svijeta i deseci paraslužbi i paravojski s nejasnim zadaćama, podređenih tek pojedincima iz vrha vlasti. Policija, naročito vojna, opterećena desecima psihopata, a sigurnosne službe satavljene od neukih i podložnih ucjenama da se lakše kontroliraju. Nikome nije bilo čudno što su dugogodišnji borci za samostalnu državu iz ilegale u zemlji i inozemstvu, odustajali od aktivnog sudjelovanja ili su se vraćali u inozemstvo duboko razočarani(ako su preživjeli prve pokušaje). Stvarni junaci su postali ratni profiteri, koji vrijeđaju i gaze pošten svijet. Zemlja smo u kojoj Željko Kerum ima privatni grad i javno moralizira – brani generale i više nego itko pokazuje tko smo.
Da li se mogla izbjeći nesreća na oslobođenom području nakon Oluje? Možda jeste da vojnu policiju nije vodio puk. Budimir, priučeni kuhar iz Njemačke, ekstremni nacionalist, nikad kriv za događanja u Lori i Kulinama, službu sigurnosti sat. Generalić, odličan tehničar , ali nesposoban kontrolirati površinu veću od običnog stana. Političku djelatnost sprovodio je puk. Zelić, prepotentni orijaš kojemu je komunikacija s ljudima uvreda. To su likovi koji su trebali odraditi posao, a očito nisu i nema ih među odgovornima. Zadarski pripadnici SIS-a, doduše prisutni na terenu, ali zauzeti lovom na telad i umjetnine. Neki su u borbi s teladima ranjeni i danas su ugledni branitelji-invalidi sa svim pravima koja iz toga proizlaze. Nisu viđeni jedino časnici Turković i Grancarić, jer su obojica alergični na rat. Prvi načelnik zadarskog SIS-a i salonski pomoćnik za sigurnost Gotovini, drugi zapovjednik zadarske vojne policije. Oni su vršili prihvat zarobljenika i usput stjecali zavidno materijalno bogatstvo, kojemu su podredili nacionalno. Postavljanje zadranima poznatog Tome Didulice, za načelnika SIS-a, koji je trebao istražiti nemile događaje, priča je za sebe.
Možda najbolju sliku stanja u zemlji ipak odaje ponovna pojava Ante Đapića, koji se ne libi prozvati sve razine vlasti i utjecajne pojedince, doduše one koji su na odlasku i ne vidi politički interes. U zemlji u kojoj je on politički faktor, a ne na primjer Dobroslav Paraga, svjetski priznati borac za pravdu i samostalnost Hrvatske, ili Ante Paradžik, koji je misteriozno poginuo usred rata, usred Zagreba, šanse u bolje sutra dugo neće biti. Okrenemo li se u pravcu drugih političkih snaga, pretendenata na vlast, dobit ćemo istu sliku. Onda se pitamo zašto nas ne voli Europa, pa i svijet, zašto nam sude kako sude. Haag ne sudi kriminalnoj taktici ili strategiji, na koju utječu vojnici, već kriminalnoj politici, a ona jest kriva.
Mitovi? No pasaran.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. grozni-zd

    17. travnja 2011. at 21:04

    Odlicno ste poslozili mozaik s time sto se preskocili zamjenike zapovjednika koji su najgrlatiji u obrani generala a stošta imaju na dusi…da su casnici istupili bi i rekli krivi smo i ispricali se generalima i time im smanjili kaznu i uzeli svoj dio kazne, kriza…
    Hrabar tekst s analizom jucer, danas sutra…mogli bi nam podariti jos jedan tekst o Vukovaru, casti i postenju…

    No votes yet.
    Please wait...
  2. gošća

    18. travnja 2011. at 10:32

    Ma ti si potpuni idiot.
    Gdje si ti bio tih ratnih godina kad si tako “informiran”???

    No votes yet.
    Please wait...
  3. grozni-zd

    18. travnja 2011. at 23:16

    Prošlo je par dana, ali ovo je najbolji tekst !
    Istina ce doci prije ili kasnije na svjetlo dana ! Vojnicki jedino cu se ukopati Rosi, Filipovicu, Krsticevicu po raspolozenju ali Norcu sigurno hocu jer je cas nik i uzeo odgovornost !!! A ostali, ne pitam za cast i cijenu !!!

    No votes yet.
    Please wait...
  4. rođo

    19. travnja 2011. at 0:06

    Jean, a odakle tebi one puste umjetnine u kući ? Poklonio ti Didulica, zar ne ?

    No votes yet.
    Please wait...

Ostavite komentar

Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

Zdravlje se gradi na vrijeme – besplatan edukativni seminar na Višnjiku

Objavljeno

-

By

Zdravlje se ne rješava tek kada nastane problem, već se gradi ranije kroz znanje, svakodnevne navike i odgovorno ponašanje prema vlastitom tijelu i umu. Upravo s tom idejom Prime Time Fitness Zadar i Zadarsko ludilo organiziraju besplatan edukativni seminar namijenjen građanima Zadra, Zadarske županije i svim zainteresiranima koji žele aktivno brinuti o svom zdravlju.

Seminar je osmišljen za širu javnost i obrađuje niz aktualnih tema vezanih uz prevenciju bolesti, prehranu, tjelesnu aktivnost i mentalno zdravlje. Posebna pažnja posvećena je djeci i mladima, kao i roditeljima te stručnjacima koji s djecom rade svakodnevno, uključujući učitelje, profesore, trenere i psihologe. Cilj događaja je podići svijest o važnosti pravovremene brige o zdravlju, potaknuti prevenciju bolesti te pomoći sudionicima da bolje razumiju ulogu prehrane, kretanja i psihološke ravnoteže u kvaliteti života. Sudionici će dobiti konkretne i primjenjive smjernice koje mogu odmah koristiti u svakodnevici.

U sklopu programa predavanje će održati Nita Šarić, magistrica nutricionizma i certificirana savjetnica za intuitivno hranjenje, koja će govoriti o tome kako se brinuti o sebi kroz prehranu. Poseban naglasak stavit će na temelje pravilne prehrane, dugoročno očuvanje zdravlja putem prehrambenih navika te na najčešće pogreške koje ljudi rade u svakodnevnoj prehrani.

Tereza Tičić, doktorica medicine i specijalistica pedijatrije, govorit će o najčešćim zdravstvenim problemima dječje dobi. Kroz svoje izlaganje objasnit će koje su najčešće dijagnoze kod djece, kako se roditelji trebaju ponašati u određenim situacijama, kada su ograničenja potrebna te koje su ključne smjernice za zdrav rast i razvoj djeteta.

Predavanje o najčešćim uzrocima smrti i načinima njihove prevencije održat će Ante Tolić, doktor medicine i specijalist neurologije. Fokus će biti na ranim faktorima rizika, važnosti zdravih životnih navika te na konkretnim koracima koje svatko može poduzeti već danas kako bi osigurao zdraviju budućnost.

Dr. sc. Marina Vidaković, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru, govorit će o odnosu sporta, emocija i djeteta te o ulozi roditeljske podrške. Kroz predavanje će se osvrnuti na utjecaj sporta na mentalno zdravlje djece, na stres, pritisak, umor i emocije s kojima se djeca susreću te na važnost toga da roditelji budu podrška, a ne izvor dodatnog pritiska.

Seminar će se održati u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 16:00 sati, u Press centru Sportskog centra Višnjik u Zadru. Ulaz na događaj je besplatan i otvoren za sve građane, roditelje, djecu i mlade, kao i za učitelje, trenere, stručnjake i sve koji žele proširiti svoje znanje i napraviti korak prema zdravijem načinu života.

Pozivamo sve zainteresirane da dođu, poslušaju, nauče i stečeno znanje primijene u svakodnevnom životu.

Nastavi čitati

Nekategorizirano

PODRŽITE ADVENT U ZADRU! / Počeo je izbor za najljepši Advent

Objavljeno

-

By

Krenuo je 5. izbor za Najljepši advent kojega i ove godine portal gradonačelnik.hr provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta

Za titulu najljepšeg ove se godine natječu čak 64 Adventa – 46 gradova i 18 općina među kojima i Zadar.

Najveća novost ovogodišnjeg izbora je što će se samo glasovanje odvijati na platformama za glasovanje – za advente u gradovima na stranici gradonačelnik.hr, a za advente u općinama na stranici načelnik.hr. Glasati se može za po jedan advent u kategoriji gradova i jedan u kategoriji općina.

Kao i prošle godine, pobjednici se biraju u šest kategorija – u velikim, srednjim i malim gradovima i općinama te najljepši i najbolji gradski i općinski advent po izboru žirija.

I ove godine svi adventi predstavljeni su i na FB-u – na stranici gradonačelnik.hr redoslijedom kako su pristizale prijave.

Ove godine u izboru je rekordan broj velikih gradova (gradovi s preko 35 tisuća stanovnika) – njih čak 13! 


Glasovanje traje od 23.12. od 9:00 sati do 29.12. u 12:00 sati.

Link za glasovanje je OVDJE.

Nastavi čitati

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

-

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu