Državni arhiv u Zadru u suradnji s Narodnim muzejom Zadar priređuje izložbu „Tristo godina Arbanasa na zadarskom području“ koja će se otvoriti u ponedjeljak, 4. svibnja 2026. godine u 19:00 sati u izložbenim dvoranama Kneževe palače u Zadru.

Arbanasi kod Zadra jedna su od najzanimljivijih etničkih i kulturnih skupina na hrvatskom prostoru. Njihova povijest, koja seže u 18. stoljeće, važan je dio lokalne i nacionalne baštine, a istraživanje njihove prošlosti u institucijama poput Državnog arhiva u Zadru ima iznimno značenje za razumijevanje identiteta, migracija i kulturnih procesa na istočnoj obali Jadrana.  Doseljavanje Arbanasa u okolicu Zadra tijekom 18. stoljeća važan je primjer planske kolonizacije u Dalmaciji pod vlašću Mletačke Republike. Ovaj proces bio je uvjetovan geopolitičkim okolnostima na granici s Osmanskim Carstvom, odnosno potrebama mletačke uprave za demografskom i gospodarskom obnovom vlastitog teritorija s jedne i nastojanjem za demografskim i gospodarskim slabljenjem osmanskog dijela pograničnog područja s druge strane.

Prvi veći val doseljavanja dogodio se 1726. godine, a nastavio se u nekoliko faza do 1733. godine. Doseljenici su stigli iz područja oko Skadra (Shkodër), Bara i okolnih sela. Njihovo naseljavanje nije bilo spontano, već je bilo planski organizirano, što je imalo dugoročne posljedice za razvoj zajednice.

Arbanasi su u početku imali poseban status unutar mletačkog sustava, a imali pravo birati poglavara ili kapetana iz svoje sredine, čiji odabir je ipak morao biti potvrđen od strane generalnog providura.  Nakon dolaska Arbanasi nisu mnogo promijenili svoj način života. Njihovo gospodarstvo počiva na tradicionalnoj mediteranskoj poljoprivredi. Glavne djelatnosti uključuju vinogradarstvo, maslinarstvo te uzgoj žitarica i povrća. Zemlja je bila osnovni resurs, a proizvodnja većinom usmjerena na vlastite potrebe, uz ograničenu tržišnu razmjenu u Zadru. Zanimljivo je i to što prije dolaska Arbanasa u okolici Zadra nije bilo kukuruznih polja. Arbanasi su prvi uveli uzgoj kukuruza, a velike površine u kršu pretvarali su u vinograde, oranice i maslinike.

Nakon pada Mletačke Republike 1797., područje Dalmacije dolazi pod vlast Habsburške Monarhije; u takvim okolnostima Arbanasi iz prigradskog naselja postupno ulaze u širi društveni i gospodarski sustav Monarhije, što dovodi do promjena u načinu života, zanimanjima i identitetu. Izvorno ruralno naselje Arbanasi tijekom 19. stoljeća prolazi proces urbanizacije: izgradnja trajnih kamenih kuća, formiranje organiziranih ulica i razvoj komunalne infrastrukture, a naselje se postupno fizički i funkcionalno povezuje s gradom Zadrom. Ideje hrvatskog narodnog preporoda među šire pučanstvo u Arbanasima prvi su počeli širiti arbanaški intelektualci, školovani uglavnom u Zmajevićevu sjemeništu i Učiteljskoj školi u Arbanasima.

Nakon Prvoga svjetskoga rata Zadar i neposredna okolica mirovnim ugovorom u Rapallu 1920. godine pripali su Kraljevini Italiji. Talijanska uprava nastojala je učvrstiti kontrolu nad teritorijem protjerivanjem hrvatskih intelektualaca, jačanjem talijanskog nacionalnog identiteta i administrativnom izolacijom Zadra od okolnog hrvatskog prostora. Hrvatski nastrojeni arbanaški svećenici i učitelji napustili su rodni kraj. S druge strane, talijanska uprava provodila je modernizacijske zahvate koji su obuhvaćali izgradnju cesta, škola, vrtića, melioracijske radove na dotad močvarnim površinama te poticanje razvoja lokalnog obrtništva. Ovi procesi rezultirali su postupnim ukidanjem fizičke i funkcionalne odvojenosti Arbanasa, čime je naselje sve više integrirano u urbanističku i gospodarsku strukturu Zadra.

Nakon Drugoga svjetskoga rata novi komunistički režim obrušio se na Arbanase kao na talijanske pristaše, nalijepivši im etiketu talijanskih fašista, te izvršio prave čistke u kojima je gotovo stotinu Arbanasa izgubilo život, od kojih većina u izvansudskim likvidacijama. Poratno vrijeme bilo je obilježeno asimilacijskim pritiscima, političkim progonima i represijama, pa mnogi Arbanasi napuštaju svoj rodni kraj i odlaze najprije u Italiju, zatim u SAD i Australiju.

Na prvim slobodnim izborima krajem prošlog stoljeća Arbanasi su stali uz hrvatsku nacionalnu opciju. Vrlo brzo to su svoje opredjeljenje morali braniti i oružjem. Bio je to prvi put u njihovoj povijesti od doseljenja da im se pružila prilika iskazati se u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu. Linije bojišnice nalazile su se već na prvim brdima iznad njihova mjesta te su se borbe odvijale na samom pragu njihovih kuća i obitelji. Odaziv na obranu bio je potpun. Arbanasi su sudjelovali u svim fazama rata. U prvim danima obrane Zadra mladići iz Arbanasa, rame uz rame s ostalim braniteljima grada, dali su nemjerljiv doprinos.

Danas su Arbanasi sastavni dio Zadra, ali njihova posebnost i dalje izaziva interes znanstvenika i šire javnosti. Njihova povijest je vrijedan primjer migracijskih kretanja, kulturne prilagodbe i očuvanja identiteta. Njihova zajednica pokazuje kako je moguće uskladiti tradiciju i integraciju u širi društveni kontekst.