Connect with us

Nekategorizirano

Hajduk živi vječno!

Objavljeno

15 godina prije

-


“Zbog njega mi glava već odavno sida. I pape i dida bili su Torcida!”
I to je stvarno tako. Oba moja dida i moj ćaća, cila obitelj otkad pamtim sebe, druka za bile. Imao sam pet nejakih godina kada su me učlanili u Hajduka. Danas su mi trideset i dvije, a ljubav prema splitskom klubu trideset i dva puta je jača. Uvijek sam se pitao kako nekome tko to ne razumije objasniti tu ljubav koja u sebi sadržava neke sasvim druge dimenzije od onih inače poznatih i objašnjivih ljubavi. Kako objasniti sebe, kada prije utakmice od prstiju na nogama pa sve prema gore počnu tijelom strišati neki čudni žmarci, zanos, ponos što sam to što jesam. Ali to se objasniti ne može. To treba doživjeti. I tko samo jednom osjeti Poljud u punoj snazi, taj ostaje zauvijek zarobljen nekim tajnim vezama sa bilom bojom i hajdučkim srcem.
Nikada neću zaboraviti onaj 27. studeni 2003. kada je Hajduk na Poljudu u 2. kolu kupa UEFA dočekao talijansku Romu. U glavi mi je bila samo jedna jedina misao, Bože da mi je doživjeti Hajdukovo vodstvo, samo to. Ne tražim baš previše. Četrdeset tisuća ljudi stiskalo se u Poljudskom grotlu, stadion je podrhtavao cijelo vrijeme. A onda je došla ta 33. minuta utakmice. Petar Krpan probio je po lijevom boku, uvalivši igraču Rome, Zebini lagani “vlakić” turivši mu loptu kroz noge. Ušao je u šesnaesterac, pogledao i dodao. Ta je lopta, tada mi se učinilo do noge Nina Bule putovala cijelu jednu vječnost. Ali kada je konačno sjela na Bulinu nogu završila je u Rominoj mreži. Hajduk vodi 1:0! Ljudi moji, je li to moguće, odzvanjao mi je u glavi glas legendarnog Mladena Delića dok sam plačući baš ko malo dijete skakao od veselja. Doživio sam i to. Kako je kasnije završila ta utakmica vjerojatno znate, ali radi tog detalja, radi te 33. minute i one erupcije poljudskog vulkana koja je potom uslijedila vrijedile su sve one godine prije. Taj trenutak nikada u životu ne bih mijenjao za ništa na svijetu. I danas kada pogledam u svojoj obilnoj arhivi kartu s te utakmice pri pomisli na taj trenutak, kada ljubiš i grliš prvoga do sebe a nikada ga u životu nisi vidio i vjerojatno nikada više nećeš, je neprocjenjiv. I onda shvatiš da se takvo nešto ne može kupiti novcem.
Kao bršljan kada se ovije oko zida, tako se Hajduka provlačio kroz moj život. Kada god bih pogledao iza sebe on je bio tu. Ona nit koju su moji povukli davne 1984. kada su moje ime napisali u bijelu knjižicu sa Hajdukovim grbom samo je debljala i rasla, vezujući me neraskidivim sponama sa mojim najdražim klubom. A bilo je, kako to inače u nogometu biva, jer je nogomet takva igra, a Hajduk takav klub, i sretnih i tužnih dana. Suza radosnica i tolike tuge da bi cijeli jedan Poljud mogao njome ispuniti.
A onda je došao Niko Kranjčar. Zakleti dinamovac preko noći se uselio u hajdučka srca. Bio je poseban. Imao je nešto što do tada moram priznati nisam vidio ni osjetio. Imao je purgerski ponos. Obično igrač kada dođe u novi klub, u novu sredinu, još pogotovo ako je to iz tabora najljućeg suparnika, odmah se uvlači izjavama kako od malih nogu navija baš za taj klub u koji je došao. Međutim, Niko Kranjčar sa posebnim je sjajem u očima govorio da je on dinamovac, dijete čijim venama teče plava krv. Ali to ga nije spriječilo da donese Hajduku još jedan u nizu naslova prvaka i postane ljubimac svakog hajdukovog navijača zbog svoje nogometne umjetnosti. Kada je morao otići iz Hajduka u izjavi koju je dao za televiziju, Niko Kranjčar je govoreći kako nikada neće zaboraviti vrijeme provedeno u Splitu i ljubav koju je osjetio, zajecao. Bilo je stvarno pregršt velikih trenutaka u mom druženju sa splitskim bilima. Bilo je osjećaja kada sam mislio da je cijeli svijet tek ona Nike-ova lopta koju svojim nogama prema protivničkom šesnaestercu vješto gura Ibro. Senijad Ibričić, najfriškija ikona Hajduka ili kako su mu neki tepali ” hajdukov Baka 21. stoljeća”, vratio je bijeloj desetki staru ovjenčanu slavu i plemenitost kakvu je imala kada su je na leđima nosili strašni Jurica Jerković ili Aljoša Asanović. Ibro je mogao sve. A u simbiozi sa navijačima bio je nepobjediv. Naravno, najsvježija mi je uspomena protiv Uniree. Poljud rasprodan, tražila se karta više. Utakmica je počela sa najvišim očekivanjima koja su samo na trenutak splasnula u 34. minuti kada je Unirea povela. Opet ista priča, bilo je prvo što su svi pomislili. A onda je iz daljine, prvo tiše pa sve jače i jače počeo dopirati glas prepunog stadiona: Ibro poludi! Ibro poludi. I naravno, Senijad Ibričić je poludio i pet minuta nakon Unireina vodstva izjednačio rezultat. U medicinski sasvim neobjašnjivom deliriju potrčao je prema sjevernoj tribini dižući obje ruke u zrak, u znak pobjede i zajedništva. Bila je to njegova večer. Igrala se 66. minuta utakmice kada je Ibro, trideset metara od protivničkog gola uzeo loptu, prošao kostelićanskim slalomom kroz nekolicinu rumunjskih igrača i doveo se u, činilo se svima osim njemu, nemoguću situaciju za postizanje gola, ali kako Ibri ništa nije bilo nemoguće, lopta se čudnim efejom odbila od suprotne vratnice i ušla u gol. Sekunda muka, a onda u se bilijardama decibela zatresao Split. Iz svakog grla na prepunom stadionu koji je te večeri podsjećao na šipak, iz petnih žila i staro i mlado izvikivali su ime svoga junaka. “Ibro, Ibro! Osmijehom od uha do uha, što mu je bio zaštitnički znak Ibro je od protivničkog gola do sjeverne tribine rukama podignutim u znak doveo do eksplozije onu svoju simbiozu koju je imao sa navijačima. Znalo se tu večer, sa tako raspoloženim Ibrom Unireja je mogla, što se i dogodilo, samo izgubiti utakmicu. Biti dio svega toga bila je povlastica i ponos, barem sam tako ja osjećao nakon što sam s mojim prijateljima iz Torcide Knap nakon utakmice, grlo ispucalo od vikanja i urlanja liječio hladnim Heinekenom.
Danas, moj klub slavi svoj stoti rođendan. Sto godina ponosa i slave. Kako sam na početku kazao, i pape i dida bili su Torcida. Baš zato oko moga vrata visi lančić sa Hajdukovim grbom sprijeda i posvetom straga. A u posveti piše: “Marku od tate”! Eto, hajdučka je to krv. A jabuka ne pada daleko od stabla ako je stablo hajdukovo. Dopuštam sebi da na kraju svom stogodišnjaku Hajduku poželim još sto sretnih godina uz onaj poznati navijački poklik: Hajduk živi vječno !





 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

6 dana prije

-

8. prosinca 2025.

By

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

3 mjeseca prije

-

4. rujna 2025.

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

26. kolovoza 2025.

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati

U trendu