Nekategorizirano
Hajduk živi vječno!

“Zbog njega mi glava već odavno sida. I pape i dida bili su Torcida!”
I to je stvarno tako. Oba moja dida i moj ćaća, cila obitelj otkad pamtim sebe, druka za bile. Imao sam pet nejakih godina kada su me učlanili u Hajduka. Danas su mi trideset i dvije, a ljubav prema splitskom klubu trideset i dva puta je jača. Uvijek sam se pitao kako nekome tko to ne razumije objasniti tu ljubav koja u sebi sadržava neke sasvim druge dimenzije od onih inače poznatih i objašnjivih ljubavi. Kako objasniti sebe, kada prije utakmice od prstiju na nogama pa sve prema gore počnu tijelom strišati neki čudni žmarci, zanos, ponos što sam to što jesam. Ali to se objasniti ne može. To treba doživjeti. I tko samo jednom osjeti Poljud u punoj snazi, taj ostaje zauvijek zarobljen nekim tajnim vezama sa bilom bojom i hajdučkim srcem.
Nikada neću zaboraviti onaj 27. studeni 2003. kada je Hajduk na Poljudu u 2. kolu kupa UEFA dočekao talijansku Romu. U glavi mi je bila samo jedna jedina misao, Bože da mi je doživjeti Hajdukovo vodstvo, samo to. Ne tražim baš previše. Četrdeset tisuća ljudi stiskalo se u Poljudskom grotlu, stadion je podrhtavao cijelo vrijeme. A onda je došla ta 33. minuta utakmice. Petar Krpan probio je po lijevom boku, uvalivši igraču Rome, Zebini lagani “vlakić” turivši mu loptu kroz noge. Ušao je u šesnaesterac, pogledao i dodao. Ta je lopta, tada mi se učinilo do noge Nina Bule putovala cijelu jednu vječnost. Ali kada je konačno sjela na Bulinu nogu završila je u Rominoj mreži. Hajduk vodi 1:0! Ljudi moji, je li to moguće, odzvanjao mi je u glavi glas legendarnog Mladena Delića dok sam plačući baš ko malo dijete skakao od veselja. Doživio sam i to. Kako je kasnije završila ta utakmica vjerojatno znate, ali radi tog detalja, radi te 33. minute i one erupcije poljudskog vulkana koja je potom uslijedila vrijedile su sve one godine prije. Taj trenutak nikada u životu ne bih mijenjao za ništa na svijetu. I danas kada pogledam u svojoj obilnoj arhivi kartu s te utakmice pri pomisli na taj trenutak, kada ljubiš i grliš prvoga do sebe a nikada ga u životu nisi vidio i vjerojatno nikada više nećeš, je neprocjenjiv. I onda shvatiš da se takvo nešto ne može kupiti novcem.
Kao bršljan kada se ovije oko zida, tako se Hajduka provlačio kroz moj život. Kada god bih pogledao iza sebe on je bio tu. Ona nit koju su moji povukli davne 1984. kada su moje ime napisali u bijelu knjižicu sa Hajdukovim grbom samo je debljala i rasla, vezujući me neraskidivim sponama sa mojim najdražim klubom. A bilo je, kako to inače u nogometu biva, jer je nogomet takva igra, a Hajduk takav klub, i sretnih i tužnih dana. Suza radosnica i tolike tuge da bi cijeli jedan Poljud mogao njome ispuniti.
A onda je došao Niko Kranjčar. Zakleti dinamovac preko noći se uselio u hajdučka srca. Bio je poseban. Imao je nešto što do tada moram priznati nisam vidio ni osjetio. Imao je purgerski ponos. Obično igrač kada dođe u novi klub, u novu sredinu, još pogotovo ako je to iz tabora najljućeg suparnika, odmah se uvlači izjavama kako od malih nogu navija baš za taj klub u koji je došao. Međutim, Niko Kranjčar sa posebnim je sjajem u očima govorio da je on dinamovac, dijete čijim venama teče plava krv. Ali to ga nije spriječilo da donese Hajduku još jedan u nizu naslova prvaka i postane ljubimac svakog hajdukovog navijača zbog svoje nogometne umjetnosti. Kada je morao otići iz Hajduka u izjavi koju je dao za televiziju, Niko Kranjčar je govoreći kako nikada neće zaboraviti vrijeme provedeno u Splitu i ljubav koju je osjetio, zajecao. Bilo je stvarno pregršt velikih trenutaka u mom druženju sa splitskim bilima. Bilo je osjećaja kada sam mislio da je cijeli svijet tek ona Nike-ova lopta koju svojim nogama prema protivničkom šesnaestercu vješto gura Ibro. Senijad Ibričić, najfriškija ikona Hajduka ili kako su mu neki tepali ” hajdukov Baka 21. stoljeća”, vratio je bijeloj desetki staru ovjenčanu slavu i plemenitost kakvu je imala kada su je na leđima nosili strašni Jurica Jerković ili Aljoša Asanović. Ibro je mogao sve. A u simbiozi sa navijačima bio je nepobjediv. Naravno, najsvježija mi je uspomena protiv Uniree. Poljud rasprodan, tražila se karta više. Utakmica je počela sa najvišim očekivanjima koja su samo na trenutak splasnula u 34. minuti kada je Unirea povela. Opet ista priča, bilo je prvo što su svi pomislili. A onda je iz daljine, prvo tiše pa sve jače i jače počeo dopirati glas prepunog stadiona: Ibro poludi! Ibro poludi. I naravno, Senijad Ibričić je poludio i pet minuta nakon Unireina vodstva izjednačio rezultat. U medicinski sasvim neobjašnjivom deliriju potrčao je prema sjevernoj tribini dižući obje ruke u zrak, u znak pobjede i zajedništva. Bila je to njegova večer. Igrala se 66. minuta utakmice kada je Ibro, trideset metara od protivničkog gola uzeo loptu, prošao kostelićanskim slalomom kroz nekolicinu rumunjskih igrača i doveo se u, činilo se svima osim njemu, nemoguću situaciju za postizanje gola, ali kako Ibri ništa nije bilo nemoguće, lopta se čudnim efejom odbila od suprotne vratnice i ušla u gol. Sekunda muka, a onda u se bilijardama decibela zatresao Split. Iz svakog grla na prepunom stadionu koji je te večeri podsjećao na šipak, iz petnih žila i staro i mlado izvikivali su ime svoga junaka. “Ibro, Ibro! Osmijehom od uha do uha, što mu je bio zaštitnički znak Ibro je od protivničkog gola do sjeverne tribine rukama podignutim u znak doveo do eksplozije onu svoju simbiozu koju je imao sa navijačima. Znalo se tu večer, sa tako raspoloženim Ibrom Unireja je mogla, što se i dogodilo, samo izgubiti utakmicu. Biti dio svega toga bila je povlastica i ponos, barem sam tako ja osjećao nakon što sam s mojim prijateljima iz Torcide Knap nakon utakmice, grlo ispucalo od vikanja i urlanja liječio hladnim Heinekenom.
Danas, moj klub slavi svoj stoti rođendan. Sto godina ponosa i slave. Kako sam na početku kazao, i pape i dida bili su Torcida. Baš zato oko moga vrata visi lančić sa Hajdukovim grbom sprijeda i posvetom straga. A u posveti piše: “Marku od tate”! Eto, hajdučka je to krv. A jabuka ne pada daleko od stabla ako je stablo hajdukovo. Dopuštam sebi da na kraju svom stogodišnjaku Hajduku poželim još sto sretnih godina uz onaj poznati navijački poklik: Hajduk živi vječno !
Nekategorizirano
FOTOGALERIJA / Promovirano 55 sveučilišnih prvostupnika Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu
Na Sveučilištu u Zadru danas je svečano promovirano 55 sveučilišnih prvostupnika inženjera primijenjene ekologije u poljoprivredi i sveučilišnih prvostupnika podvodnih znanosti i tehnologija.
Pročelnik Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu izv. prof. dr. sc. Tomislav Šarić zahvalio je promoventima, njihovim roditeljima i prijateljima koji su im pružili podršku tijekom studiranja te izrazio uvjerenje kako su tijekom studiranja stekli mnoga znanja i vještine koje su ih dobro pripremile za daljnje obrazovanje i tržište rada.
– Vjerujem da s odmakom možete bolje promotriti uspjeh koji ste ostvarili. Također se možete sa smiješkom i sjetom prisjetiti svih neprospavanih noći, stresa prilikom čekanja na ispite, beskonačnih kava s kolegama, ali i olakšanja nakon položenih ispita. Također se možete nakon duže vremena sresti s kolegama, odnosno s prijateljima koje ste stekli tijekom studija. Iako prijateljstva sa studija obično traju cijeli život, ovo je možda posljednji put da je cijela ili velika većina vaše godine zajedno na jednom mjestu pa vas pozivam i da zbog toga cijenite ovaj trenutak. Studiranje na našem Odjelu je studiranje u jednoj velikoj obitelji u kojoj sve ne ide glatko, ali u kojoj brige jednih o drugima sigurno ne nedostaje. Vjerujem da smo zajedno stvorili mlade ljude s potrebnim znanjima koja ih čine spremnima za izazove u svijetu koji se brzo mijenja, rekao je pročelnik Šarić.
Promoventima se obratila i promotorica prof. dr. sc. Janja Filipi, koja ih je pozvala da očuvaju integritet ove plemenite struke te ostanu znatiželjni i hrabri.
– Proizvodnja hrane temelj je razvoja, stabilnosti i opstojnosti svake civilizacije. Poljoprivredna proizvodnja oslanja se na neprocjenjive kopnene resurse, tlo i slatku vodu, ali i na more. Upravo zato smo kroz naše studijske programe stavili snažan naglasak na održivost, očuvanje i racionalno korištenje tih resursa. Učili smo vas suvremenim tehnologijama, ali i onom najvažnijem: otvorenosti prema novim, inovativnim rješenjima. Vaše zanimanje obvezuje vas na odgovornost prema proizvodnji hrane i racionalnom korištenju resursa. Odgovornost prema proizvodnji hrane nije samo profesionalna obveza, to je duboko etička dužnost prema čovječanstvu. Svakom odlukom koju donesete u upravljanju resursima tla, vode i mora, vi izravno utječete na ekosustav. A svi smo mi dio istog ekosustava, poručila je promotorica.
Nakon što je izrečeno svečano obećanje da će promoventi sve svoje snage uložiti kako bi stečeno znanje i vještine i dalje produbljivali i razvijali te pridonosili napretku i boljem životu svoga naroda, u ime promoviranih na diplomama je zahvalio Toni Družijanić. Svečanost je glazbenim točkama uveličala klapa Feral.
Promovirani prvostupnici Primijenjene ekologije u poljoprivredi: Karlo Bačić, Mateja Bošnjak, Lucija Bronić, Marko Čirjak, Antea Deković, Toni Družijanić, Matea Gabrić, Lea Garac, Iva Klinac, Jelena Krmpotić, Ivo Kukin, Tomislav Kulaš, Pellegrin Kurtin, Leo Lakić Vujasin, Vjera Marasović, Nina Mrdalj, Barbara Predovan, Lucija Sipina, Matea Surić, Tea Šarić, Dominik Tolić, Rajka Vrban Lilion, Antonia Vukić.
Promovirani prvostupnici Podvodnih znanosti i tehnologija: Lucija Butić, Dominik Bužonja, Nela Cik, Petar Čurćija, Pave Dunatov, Filip Franović, Andrea Gojak, Petar Gospić, Marta Gracin, Klaudia Grubešić, Karlo Ivanov, Paula Jadrić, Marija Jurković, David Kasap, Enia Kirac, Krešimir Klarica, Monika Kuljanić, Ana Masar, Andrea Milanović, Dominik Miočić, Marijana Nikolić, Pablo Paić, Karla Pap, Filip Pupić-Bakrač, Luna Raffanelli, Stipe Slamić, Tea Stipetić Pećarina, Luka Tomljanović, Filip Vincek, Mia Višić, Helena Žigić.
magazin
Kako prepoznati imate li covid ili gripu
Liječnica opće prakse otkrila je jednostavan način provjere simptoma koji može pomoći u utvrđivanju bolujete li od covida ili gripe. Iako su neki znakovi slični, postoji ključna razlika koja može pomoći u razlikovanju ove dvije bolesti.
Tijekom zimskih mjeseci razlikovanje ovih bolesti može biti izazovno jer se mnogi simptomi preklapaju. Ipak, pravilno prepoznavanje bolesti važno je kako bi se osiguralo odgovarajuće liječenje, prenosi Express.
Dr. Rupa Parmar, liječnica opće prakse i medicinska direktorica u ustanovi Midland Health, navela je nekoliko načina koji mogu pomoći u razlikovanju. „Postoje neke ključne razlike između obične prehlade, Covida i gripe koje vam mogu pomoći da ih lakše razlikujete“, objasnila je.
„Ako i dalje niste sigurni, uvijek se obratite svom liječniku. Kada je riječ o zdravlju, bolje je biti oprezan nego riskirati.“
Brzina razvoja simptoma
Jedan od glavnih načina razlikovanja ovih bolesti jest brzina razvoja simptoma.
Prema riječima dr. Parmar, gripa se može pojaviti „iznenada“, dok se simptomi covida razvijaju postupnije. „Simptomi prehlade razvijaju se postupno, dok simptomi gripe nastupaju naglo, unutar nekoliko sati, a simptomi covida mogu započeti blago i postupno se pogoršavati.“
To potvrđuju i smjernice britanskog NHS-a, prema kojima simptomi gripe „nastupaju vrlo brzo“ i mogu uključivati „iznenadnu visoku temperaturu“.
Britanska Agencija za zdravstvenu sigurnost (UKHSA) također navodi: „Znakovi i simptomi gripe razvijaju se vrlo brzo, a izrazit umor čest je simptom.“
Otežano disanje
Još jedan simptom koji češće upućuje na covid nego na gripu jest otežano disanje.
„Otežano disanje rijetko se javlja kod prehlade i gripe, ali kod covida je češće jer virus zahvaća pluća i uzrokuje upalu“, pojasnila je.
I NHS navodi otežano disanje kao simptom karakterističan za covid, a ne za gripu ili prehladu. Ovaj simptom češće je povezan s bolestima poput covida ili respiratornog sincicijskog virusa (RSV).
Važno je, međutim, napomenuti da se kod osoba koje se ne oporave od gripe i čije se stanje pogorša također mogu javiti poteškoće s disanjem, primjerice ako razviju upalu pluća.
Dr. Parmar istaknula je i razlike u kašlju kod ovih bolesti. „Kašalj je čest kod sva tri virusa, ali postoje razlike.
Kod prehlade kašalj je obično blag, kod gripe je suh, a kod covida suh i uporan. Mnogi oboljeli od Covida kašlju dulje od sat vremena u kontinuitetu ili imaju tri ili više epizoda kašlja tijekom dana.“
Još jedan prepoznatljiv simptom je gubitak njuha ili okusa. „Gubitak okusa ili njuha simptom je koji je u određenoj mjeri specifičan za covid.
Ako primijetite promjenu u okusu ili potpuni gubitak okusa ili njuha, velika je vjerojatnost da je riječ o koronavirusu. Prepoznavanje virusa ovisi o kombinaciji simptoma i njihovoj jačini.
Blagi kašalj i grlobolja najčešće upućuju na prehladu, povišena temperatura i izražen umor sugeriraju gripu, dok gubitak njuha ili okusa te uporan kašalj upućuju na covid.“
Što učiniti ako se pojave simptomi covida?
Iako samoizolacija više nije obvezna, NHS preporučuje da osobe ostanu kod kuće i ograniče kontakte s drugima ako one ili njihova djeca imaju simptome i pritom:
- imaju povišenu temperaturu
- osjećaju se previše loše da bi išli na posao, u školu ili vrtić, odnosno obavljali uobičajene aktivnosti
Zdravstvene službe savjetuju: „Uobičajenim aktivnostima možete se vratiti kada se osjećate bolje i više nemate povišenu temperaturu.“
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeFOTOGALERIJA IZ MASLENICE / 3. Eko akcija čišćenja podmorja u čast Vinka Šimunića – Bubnja
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije(NE)RADNI DANI / Evo gdje danas u spizu…
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeFOTO / S. Katarina Teskera izabrana za novu opaticu benediktinskog Samostana sv. Marije u Zadru
-
Hrvatska3 dana prijePROGNOZA / Meteoalarm podignut na narančasti, stiže nevrijeme sa sjevera, evo gdje će najprije udariti





