Nikola Munjes iznio je obranu pred sucem Radmanom na Županijskom sudu u Zadru. Naime, optužnica ga tereti da je 22. rujna 1991. kao pripadnik milicije SAO Krajine počinio ratni zločin potiv civilnog stanovništva u Perušiću kod Benkovca.  Nikola Munjes (43)  je 1995. godine u odsutnosti osuđen na devet godina zatvora.
– Vi niste osuđivani, osuđeni ste u odsutnosti a to je kao da niste, rekao je sudac Nikoli Munjesu odmah na početku rasprve.
Nikola Munjes je u svojoj obrani odmah naglasio da je lošega zdravlja i to još od ekstradicijskog pritvora u Podgorici, premda nalazi krvi nisu ništa loše utvrdili, ali bez obzira na loše zdravstveno stanje potrudit će se da izdrži sve.
– Nemam veze s tim djelom za koje me terete, niti sam počinio to djelo. Te osobe ne poznajem, niti imam razloga za iživljavanje. Terete me za djelo koje nisam počinio, iznio je svoju obranu Nikola Munjes.
– Nedaleko od Perušića je selo Buković i tamo ima osoba slična meni po konstituciji i po boji kose, mojih godina. Gospodin Ante je to prešutio. Ne znam zašto su svjedoci mene spominjali, očito zato što sam sličan osobi iz Bukovića. Mene nitko u benkovačkom kraju nije zvao “Žuti”, svi su me zunali po nadimku “Rade”, a ta osoba slična meni iz Bukovića, ne znam mu ime, Rajić ili Rukić, ne optužujem ga, i on je bio u miliciji, rekao je Munjes.
Optuženi je rekao da nema nikakvih razloga da bilo što na štetu napravi osobama hrvatske nacionalnosti jer da mu je rođena sestra udana za Hrvata i živi u Biogradu, te da ima tetu u Vrani. Za vrijeme rata Munjes je bio pripadnik milicije SAO Krajine u Benkovcu. U miliciju je ušao jer su mu mještani govorili da mora negdje biti, premda nije sulužio vojsku JNA, biko je sin jedinac u majke a oca nije imao pa se izvukao iz te obveze. Te 1991. godine imao je 23 godine i kao pripadnik milicije nije sudjelovao ni u kakvim borbenim akcijama. U to vrijeme milicajci su se mijenjali ali se sjeća komandira odjeljenja Gojka Rnjaka, Jovana Savića, Saše ili Siniše Matić, Zorana Dobrića i Velimira Pupovca koji  su bili u Munjesovom odjeljenju milicije. Tada se radilo 24 sata a 48 sati je bilo slobodno.
– Išao sam na sahranu Veliboru Cupaću. O njegovoj smrti saznao sam iz priča. Cupać je poginuo dok je bio u redovnoj kontroli, stariji muškarac bacio je bombu na njega. To nisam vjerovao sve dok nisam vidio osmrtnicu 20. rujna 1991.  Pošto sam radio petak na subotu, smjena mi je završila u 7 sati ujutro, smjena je bila od 7 do 7. Kad mi je završila smjena ostao sam u stacionaru da bi se dogovorili s komandirom Gojkom Rnjakom kako ćemo na sahranu. Velibor Cupać bio je milicajac pa je bio red da netko iz milicije dade počast, a ja sam bio i njegov komšija. U Korlat smo došli sati i po vremena prije početka sahrane, sahrana je počela u 16 sati 21. rujna 1991. Moj zadatak na sahrani je bio da nosim “krst”. Na sahrani sam bio u uniformi jer je pokojni Velibor Cupać bio pripadnik milicije. Poslije sahrane sam bio u šoku. U Korlatu sam ostao 4 do 5 sati, nakon toga sam otišao u centar Korlata jer sam htio naći nekoga da me prebaci do Benkovca. U subotu naveče bio sam u Benkovcu između 21 i 23 sata a u nedjelju 22. rujna 1991. spavao sam malo duže u stacionaru milicije. Te nedjelje nigdje se iz Benkovca nisam micao. U Perušiću nikad nisam bio, iznio je Nikola Munjes.
U to vrijeme, početkom rata počela su odvajanja između Hrvata i Srba. Hrvati su išli na Hrvatsku stranu a i sami Srbi su se morali odlučiti za stranu. Munjes je rekao da tada nije osjećao teror od stane JNA ili milicije SAO Krajine ili durgih paravojnih formacija, ali da je morao odabrati stranu. Na to mu je predsjednik vijeća prigovorio da je kontradiktoran samome sebi, jer da je bio bez nelagode i terora, a opet, bio je pod prisilom pa je išao u miliciju. Na to je optuženik odgovorio da nije razumio pitanje. Nakon akcije Oluja Nikola Munjes je skupa s majkom, sestrom i zetom napustio SAO Krajinu. Tada su koridorojm prema Srbiji najprije otišli vojska i milicija, dok su civili odlazili zadnji, a među njima i Munjes jer je bio na bolovanju. Na granici Srbije razdvojili su ih. Arkanovi tigrovi su odvodili muške osobe u Erdut gdje je optuženi bio mobiliziran 3 mjeseca. Nakon toga je otišao u Srbiju u Borču kod prijatelja, a pošto mu klima nije odgovarala otišao je u Bar u Crnu Goru. U Repubiliku Hrvatsku nije se vračao jer je iz novina saznao da ga Republika Hrvatska traži radi zločina koji nije počinio.
Optuženiku se produljio pritvor daljna 2 mjeseca, a glavna rasprava se odgađa i zakazana je za 3. veljače 2011. s početkom u 9.30.