Nekategorizirano
ČUDNI KRITERIJI ZADARSKE POLICIJE

Početkom svake godine Vlada RH i njeni kućni ljubimci poput policije, obasipaju nas silnim statističkim podacima koji nas uvjeravaju da živimo dobro, sigurno i da će nam biti još bolje. Uvjeravaju nas kako imamo primanja od 5.400 kuna, ma što i gdje radili, da smo među najsigurnijima u Europi, pa i u svijetu, šaljući, usputno, poruke o sumnjivom domoljublju svih eventualnih Nevjernih Toma.
Kako je statistika grana matematike, koja, između ostalog, “procjenjuje pouzdanost određenih hipoteza, često uz pomoć teorije vjerojatnosti“, skloni smo je zanemariti ili prepustiti „drugoj strani“, prvenstveno ekonomistima, koji nas, otkrivajući njene zamke, još više dovode do očaja. Otvaraju nam oči, ali ne i mogućnosti.
I dok trezveni ekonomisti kako tako (verbalno) pariraju Vladi, policijske statistike i izvješća ne podliježu analizama ili kritikama. Policija ne izlazi na izbore, začahurena je u svojoj nepogriješivosti, nikad kriva dok ne mora biti, a iskustva govore da ne valja inzistirati na njihovim greškama. Njihove vođe, poput svećenika, kada ne mogu sakriti greške, samo promjene mjesto djelovanja, a raja je raja – sklona zaboravu. Uostalom, svaki sljedeći problem vodi zaboravu prethodnog i po toj logici razmišljamo samo o posljednjem. To su očito shvatili na vrijeme.
Samo jedan segment njihova djelovanja, rječitije od bilo čega, govori u prilog navedenog. Božićni i novogodišnji blagdani su, u pravilu, vrijeme njihove posebne aktivnosti i to iz općepoznatog razloga: kada se ljudi posebno opuštaju – policija je posebno oprezna. No, da li je baš tako?
Postotak zadarskih policajaca koji su spojili Božićne i novogodišnje blagdane za odmor i opuštanje pobija teoriju o njihovu posebnom oprezu, a ponašanje i izvješća o stanju sigurnosti u to vrijeme govori nam da su, poput nas, išli na sreću – pa što bude. U zemlji sa 350.000 nezaposlenih, gdje je sigurnost ljudi vrlo ozbiljno narušena (u kojoj su oni pravi sretnici), to ne smije biti obrazac ponašanja.
Nije da nisu izvršili pripremu pučanstva kako će koristiti pirotehnička sredstva, objašnjavajući do detalja kako se koje sredstvo koristi, u koje vrijeme i tko na to ima pravo. Ta njihova aktivnost je evidentna, ali po svemu je podsjećala na marketinšku podršku uvoznika ili proizvođača tih sredstava. Bili su, jednostavno, AV naputak za korištenje, baš onako kako žele trgovci, ali ne i subjekat sigurnosti građana.
Pozorni konzument njihova angažmana oko upotrebe pirotehnike, mogao je shvatiti naputak za korištenje i prava koja daju korisnicima, no ni jednom nije čuo što s onima koji ne žele pirotehniku ni u kojem obliku. Da sam odgovorna osoba za red i mir PU zadarske, praveći plan djelovanja za blagdane, uzeo bih u obzir slijedeće elemente i utuvio ih u glavu operativi:
– Zadar je grad koji je donedavno mjesecima bio pod uzbunom zbog dugotrajnog granatiranja i u njemu žive ljudi osjetljivi na nekontrolirane eksplozije;
– u Zadru žive brojni žitelji s PTSP-om, osjetljivi na eksplozije, jer ih podsjećaju na rat. Većina ih je na tome osigurala visoke mirovine, a moguće je da netko, izazvan pucnjavom, aktivira svoje psihotraume i nekontrolirano djeluje;
– u tipičnom primorskom, gusto naseljenom gradu, postoji stotine beba, bolesnih, starih i nemoćnih, istraumatiziranih, ili, jednostavno normalnih ljudi koji žele mir, žele da govore, gledaju TV, iziđu na ulicu, ili, prema onome što im je policija dužna osigurati, osjećaju se sigurno;
– u gradu su domovi za stare, bolnice, hoteli i drugi sadržaji koji uživaju zakonsku zaštitu od buke;
– pirotehnika nema uporište u tradiciji slavljenja blagdana i valja osigurati mir i dostojanstvo u blagovanju;
– okvire dozvoljenog, narušit će zloupotreba, korištenje privrednog ili vojnog eksploziva, raznih vrsta vatrenog oružja i eksplozivnih naprava, koje bitno ugrožavaju sigurnost građana;
– moguće je da se iz raznih pobuda izvrše ranije (ne)planirana ubojstva i ranjavanja, što je, u konstelaciji „dozvoljenog“ nemoguće naknadno otkriti;
– djeca već godinama proizvode i koriste eksplozivne naprave uz pomoć solne kiseline i drugih opasnih tvari, koriste ih u i pred stambenim objektima bez ikakvih kriterija. Pune i proizvode eksplozivne naprave sukladno svojoj bujnoj mašti i iskustvu starijih;
– da bi korisnici pirotehnike ostvarili prava koja „imaju“, staviti van snage Zakon o buci, Zakon o javnom redu i miru i druge, koji ovi povrijeđuju;
– upozoriti, i strogo kontrolirati (zlo)upotrebu pirotehnike kada to ugrožava prava na mir drugih, jer pravo jednih ne smije ugrožavati prava drugih. Policija je prvenstveno sigurnosni, represivni aparat i nebi smjela podilaziti grupnim interesima i populizmu;
– nekontrolirana i prekomjerna pucnjava predstavlja i vrlo ozbiljan ekološki problem. Ptice, ribe i druge životinja doživljavaju neprolazne, po život opasne traume, plinovi koji se šire vrlo su opasni po zdravlje ljudi, naročito djece koja su im najizloženija. Solna kiselina i druga kemijska sredstva posebno.
Postoje još deseci elemenata koje policija mora, a nije uzela u obzir i po njima postupila. Ne znam da li je naslov u medijima poput „ni jedna opeklina na dječjim rukama“ izliv mašte policije ili medijskih urednika, svejedno, stvar je puke sreće za koju ne trebaju (pre)skupe sigurnosne snage poput njih. Za sreću postoje dvije narodne mudrosti koje kažu: „Sreća prati pametne“, ali i „Bog čuva pijane i …“. Ovaj put skloniji sam vjerovati u drugu.
Dakle, prema doprinosu policije sigurnosti građana tijekom blagdana, proizvođači, uvoznici, trgovci i korisnici pirotehnike, (eksploziva, bombi, vatrenog oružja) mogu biti zadovoljni. Ostali građani, koji su njihovu zaštitu s pravom očekivali, nisu je dobili. Zbog toga policija mora smanjiti izlive zadovoljstva i izvući pouku, jer želimo vjerovati da „sreća prati pametne“.
Od brojnih primjera koji potvrđuju svu (ne)moć policije, evo jednog vjerno prenesenog: Tri maloljetnika, sinovi policajaca, van svih proklamiranih normi ponašanja, maltretirali su okolne stanare, prolaznike i drugu djecu, koristeći se bocama solne kiseline u izazivanju eksplozija. Imali su oveću grupu vršnjaka pomagača susjeda ili iz drugih dijelova grada. Oni su bili opskrbljivači i garancija nedodirljivosti. Nisu uspjevale nikakve molbe za bar malo mira za bolesne, bebe, ili one koji bi eventualno otvorili prozor svog stana. Kome se nije sviđalo upućivali su ga na policiju i tvrdili da im je rečeno da taj dan mogu raditi što hoće i gdje hoće. Znali su čiji su, a i podatak da je upravo policajac, koji je svojedobno prijavljen policiji radi zloupotrebe pirotehnike, postao prvi čovjek za inkriminaciju istih djela i to bio do nedavno. Dakle, 12- godišnjaci su uvjereni kako od policije ne prijeti bilo kakva opasnost zbog zloupotrebe pirotehnike. Od izrade i korištenja opasnih, nedozvoljenih eksplozivnih naprava također. Mjesto radnje vidljivo svim njihovim roditeljima, od kojih su neki agresivno branili „igru“ svojih miljenika. Nebitno im je bilo što su doslovno raznijeli čelične kante za smeće i napravili cijeli niz vandalizama na javnoj površini. Upravo njihovi roditelji , policajci, gorljivo su tvrdili da djeca mogu raditi što hoće, bez obzira na prava drugih.
Možda je bolje da takvi roditelji i nisu bili u službi. Nadam se da su predodređeni za druge sigurnosne probleme, ali i bez toga slučaja nameće se pitanje zbog čega ti isti mali vandali dva mjeseca prije Božića teroriziraju građane zloupotrebljavajući pirotehniku. Građani se s pravom pitaju odakle im toliki novac za nabavu, gdje nabavljaju, ili možda dobivaju eksplozivna sredstva mnogo prije zakonskih termina. Oni isti građani, koji bi, da je sreće, trebali koristiti njihove roditelje za svoju zaštitu.
Ovaj put neću podsjećati na crkvu kojoj pirotehnika prepolovljuje posjećenost ponoćnim misama, brižne ekologe, ili branitelje, koji sanjaju eksplozije do prve isplate mirovine, iako plaćam jedne i druge i treće, ali policiju hoću jer sam uvjeren kako svojom predblagdanskom aktivnošću radi suprotno od očekivanog.
Na sociokulturi nekih svojih pripadnika, kojima je, zbog niza okolnosti, mnogo tolerirano, moraju poraditi. Novi načelnik bi to trebao moći, jer su neki njegovi prethodnici, vršeći istu dužnost, uspjeli završiti srednju i visoku školu.
Može li se zamisliti što bi bilo s građaninom koji bi sa svog balkona puštao klasičnu glazbu? S pojačalom i zvučnicima barem približno jakim koliko i prosječne eksplozije pirotehnike. Samo na jednom mjestu, u jednom danu i na svom balkonu. Dakle, puštao glazbu visoke umjetničke vrijednosti koju cijene i vole svi civilizirani ljudi, a nije zabilježeno da je ikome odsjekla prst ili izbila oko. Ja mogu i uvjeren sam da bi policija intervenirala brzo i efikasno. To tvrdim na temelju iskustva kao i to da su neke stvari definitivno poremećene.
Nekategorizirano
Zdravlje se gradi na vrijeme – besplatan edukativni seminar na Višnjiku
Zdravlje se ne rješava tek kada nastane problem, već se gradi ranije kroz znanje, svakodnevne navike i odgovorno ponašanje prema vlastitom tijelu i umu. Upravo s tom idejom Prime Time Fitness Zadar i Zadarsko ludilo organiziraju besplatan edukativni seminar namijenjen građanima Zadra, Zadarske županije i svim zainteresiranima koji žele aktivno brinuti o svom zdravlju.
Seminar je osmišljen za širu javnost i obrađuje niz aktualnih tema vezanih uz prevenciju bolesti, prehranu, tjelesnu aktivnost i mentalno zdravlje. Posebna pažnja posvećena je djeci i mladima, kao i roditeljima te stručnjacima koji s djecom rade svakodnevno, uključujući učitelje, profesore, trenere i psihologe. Cilj događaja je podići svijest o važnosti pravovremene brige o zdravlju, potaknuti prevenciju bolesti te pomoći sudionicima da bolje razumiju ulogu prehrane, kretanja i psihološke ravnoteže u kvaliteti života. Sudionici će dobiti konkretne i primjenjive smjernice koje mogu odmah koristiti u svakodnevici.
U sklopu programa predavanje će održati Nita Šarić, magistrica nutricionizma i certificirana savjetnica za intuitivno hranjenje, koja će govoriti o tome kako se brinuti o sebi kroz prehranu. Poseban naglasak stavit će na temelje pravilne prehrane, dugoročno očuvanje zdravlja putem prehrambenih navika te na najčešće pogreške koje ljudi rade u svakodnevnoj prehrani.
Tereza Tičić, doktorica medicine i specijalistica pedijatrije, govorit će o najčešćim zdravstvenim problemima dječje dobi. Kroz svoje izlaganje objasnit će koje su najčešće dijagnoze kod djece, kako se roditelji trebaju ponašati u određenim situacijama, kada su ograničenja potrebna te koje su ključne smjernice za zdrav rast i razvoj djeteta.
Predavanje o najčešćim uzrocima smrti i načinima njihove prevencije održat će Ante Tolić, doktor medicine i specijalist neurologije. Fokus će biti na ranim faktorima rizika, važnosti zdravih životnih navika te na konkretnim koracima koje svatko može poduzeti već danas kako bi osigurao zdraviju budućnost.
Dr. sc. Marina Vidaković, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru, govorit će o odnosu sporta, emocija i djeteta te o ulozi roditeljske podrške. Kroz predavanje će se osvrnuti na utjecaj sporta na mentalno zdravlje djece, na stres, pritisak, umor i emocije s kojima se djeca susreću te na važnost toga da roditelji budu podrška, a ne izvor dodatnog pritiska.
Seminar će se održati u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 16:00 sati, u Press centru Sportskog centra Višnjik u Zadru. Ulaz na događaj je besplatan i otvoren za sve građane, roditelje, djecu i mlade, kao i za učitelje, trenere, stručnjake i sve koji žele proširiti svoje znanje i napraviti korak prema zdravijem načinu života.
Pozivamo sve zainteresirane da dođu, poslušaju, nauče i stečeno znanje primijene u svakodnevnom životu.
Nekategorizirano
PODRŽITE ADVENT U ZADRU! / Počeo je izbor za najljepši Advent
Krenuo je 5. izbor za Najljepši advent kojega i ove godine portal gradonačelnik.hr provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta
Za titulu najljepšeg ove se godine natječu čak 64 Adventa – 46 gradova i 18 općina među kojima i Zadar.
Najveća novost ovogodišnjeg izbora je što će se samo glasovanje odvijati na platformama za glasovanje – za advente u gradovima na stranici gradonačelnik.hr, a za advente u općinama na stranici načelnik.hr. Glasati se može za po jedan advent u kategoriji gradova i jedan u kategoriji općina.
Kao i prošle godine, pobjednici se biraju u šest kategorija – u velikim, srednjim i malim gradovima i općinama te najljepši i najbolji gradski i općinski advent po izboru žirija.
I ove godine svi adventi predstavljeni su i na FB-u – na stranici gradonačelnik.hr redoslijedom kako su pristizale prijave.
Ove godine u izboru je rekordan broj velikih gradova (gradovi s preko 35 tisuća stanovnika) – njih čak 13!
Glasovanje traje od 23.12. od 9:00 sati do 29.12. u 12:00 sati.
Link za glasovanje je OVDJE.
Hrvatska
Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora
Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.
Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.
I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.
Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.
Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.
Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.
Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.
Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.
Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.
Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.
Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.
Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijePRIJAVE DO 2. VELJAČE / Iz zadarske Čistoće natječaj za zapošljavanje na više radnih mjesta. Evo detalja…
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeOsnovana Javna ustanova “Zavod za prostorno uređenje Grada Zadra”
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeOPĆINA SV. FILIP I JAKOV / U planu su prva uljara, farma i još jedan hotel
-
magazin4 dana prijeNovi film kultnog redatelja Paola Sorrentina „La Grazia“ ovog utorka u Kino Zoni







PETICA
7. siječnja 2011. at 8:42
…za tekst, a i tema je pogođena. Sviđa mi se kako pišeš. Palac gore!!!