Nekategorizirano
JESU LI VUKOVAR I ŠKABRNJA STVARNO SLOBODNI?

Sloboda (mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka…mogućnost nesmetanog rada u kakvoj oblasti ljudske djelatnosti…povlastica..), kako je definira Hrvatski enciklopedijski riječnik, tek je djelomično prepoznatljiv pojam u herojskim mjestima Vukovaru i Škabrnji. I drugdje u Hrvatskoj je isto, jer je većina ljudi bitno zakinuta u ostvarenju temeljnih ljudskih prava i sloboda, ali (sveti) pojam Sloboda, ovih dana izrečen tisućama puta u Vukovaru, Borovu naselju, Škabrnji, Nadinu… tamo gdje ima posebnu težinu i gdje je skupo stajao, gdje su se pojmom razbacivali najodgovorniji, pozvani da ga osiguraju, a nisu. Tu se pojam sloboda, lako izrečen, udaljava od svoga značenja više nego igdje.
Nema više u njima stranih zavojevača, sile mraka i neviđene destrukcije ljudskog uma, ili kako god ih zvali nikada nećemo naći adekvatno ime, ali nema ni Slobode, one koja se piše velikim slovom, koja je davno skupo plaćena, a neisporučena i koja, baš ovdje, gubi veliko slovo.
Vukovar, najperspektivniji grad prije rata, lijep i bogat. Takvi uvijek zapnu za oko svakom osvajaču i u pravilu ih pretvaraju u svoju suprotnost. Baš tako i bi. Ali, to su bili osvajači, crni da crnji ne mogu biti. Taj dio priče, ma koliko se tko opirao, polako, ali sigurno, odlazi u povijest.
Možda bi nas ovih dana, više od tehničkih detalja (odnosa snaga i žrtava 1991.) interesiralo nešto što je ostalo potpuno nejasno, a takvim je skoro dvadeset godina. Čini nam se temeljem na kojem niče sve više nevolja toga grada, koji je nevoljeno dijete svake vlasti svih ovih godina.
Vratimo li se ponovo na već korištenu sentecu: „Prešućena istina kad-tad postaje sramota“, i malo dublje se zagledamo u problem, vidjet ćemo kako je svevremenska i, u slučaju Vukovara, bez greške se ostvaruje.
Počnimo od HTV-a, prvaka prešućenih istina. U najavi dokumentarca o zbjegu iz Vukovara, popustila im je opreznost, pa su napisali:“19 godina nitko nije zabilježio priču o izlasku Vukovaraca iz opkoljenog grada. Prešućivalo se ili odmahivalo rukom: „Pa, oni su pobjegli…“ Netočno! 16.11., kada je postalo jasno da proboja za Vukovar neće biti, iz Operativnog zapovjedništva proslijeđena je poruka iz Zagreba: “Tko se hoće boriti do kraja, neka se bori. Tko se hoće predati, neka se preda. Tko može u proboj, neka ide“! Ili još gore, zašto do proboja nije došlo? Tko zna odgovor bolje od HTV-a?
O padu Vukovara napisane su tisuće stranica, mnogo kontroverzi i svaki put ih je sve više. U prvom redu: zašto je odnos hrvatskih vlasti prema njemu maćehinski i da li je „proslijeđena poruka iz Zagreba“ osnova svega. Koje su genijalne vođe i politike to izrekle, a tako vjerojatno „diktirale“ i dotadašnju obranu, a po svemu sudeći, i sadašnju politiku prema Vukovaru. Sudeći već po toj zapovijedi iz Zagreba, postaje jasan ishod obrane, kasniiji odnos prema zapovjedniku i braniteljima, te ukupni odnos prema gradu do danas. (DORH je, napokon, pokrenuo postupak zbog logora u Srbiji).
Tko je, poslan od vlasti, autora “proslijeđene poruke iz Zagreba“, premlatio zapovjednika obrane grada, doktoricu Bosanac i druge i zašto? Zašto oni o tome šute i kolika je cijena šutnje? Zašto su nedosljedni u prezentaciji događanja koji su prethodili padu grada? Za vlast, koja ih je brutalno ponizila, od koje su jednom gadno zazirali, danas imaju samo riječi hvale. Računaju li na naše kratko pamćenje, ili ih uopće nije briga? Mogu li sve to prekriti patetične floskule iste vlasti svake jeseni u Vukovaru. Stanuje li još hrabrost u Vukovaru? Nije li je netko privatizirao i malo po malo prodaje?
Nije li tako i sa Škabrnjom, najbogatijim mjestom u Ravnim kotarima, u „svojoj klasi“, prije rata? Zašto 19 godina poslije nema vodovoda za razliku od mnogih u „nižoj klasi“? Škabrnjanci su trebali obilježavanje svoje tragedije prenijeti u mjesec kolovoz, pa bi časni i moćni uzvanici možda zamijetili tu činjenicu. No, oni se ionako ne znoje, a vodu odavno ne piju.
Zašto je i tko odredio da selo, na prvoj crti, bude opterećeno nemoćnim stanovništvom? Zašto nije stigla obećana pomoć iz Zadra? I napokon, zašto sve jezivo potsjeća na Vukovar u isto vrijeme?
Ovdje se, također, ovogodišnje izjave o tim i drugim razlozima, razlikuju od prijašnjih. Zašto je tomu tako? Čini se da predsjednica Vlade ništa ne prepušta slučaju.
Koliko se zna za tragediju u Nadinu? Za junake odatle? Malo ili ništa.
Zapravo, Nadin ima svog junaka, doduše mirnodopskog, nositelja više odlikovanja od svih branitelja. Nebitno je što je, za Domovinskog rata, zbrisao u Njemačku, a po povratku ga država častila ogromnom kućom i lijepim komadom vinograda. Danas je proslavljeni proizvođač vina, vrijedan hrvatski poljodjelac i dokazani domoljub, samo nije jasno kako je bio nesposoban za rat prije dvadeset godina.
E, te stvari država radi besprijekorno. Nitko (osim policije) neće bombu, ali vino očito vole. Odlikovani zna kako s takvima, a možda je to banalan, ali jedini odgovor na postavljena pitanja.
Zna li itko zašto se herojstva ovih mjesta, baš svake godine, obilježavaju francusko-američkim, a ne hrvatskim igranim filmom. Što je s HTV-om? Zašto Sedlar nije potegao za temom? Zna se kome bi se zamjerio. Zašto treba 19 godina za pokretanje optužnica za ratni zločin (do čega ni sljedećih 19 neće doći)? Za obilježavanje godišnjica tragedija koristili su sintagmu: Heroji jer su žrtva. Dogodine bi vlasti odgovarala slijedeća: Obećanje ludom radovanje.
Neka ovo bude prilog bar jednom danu više razmišljanja o herojima.
Odsad se valja baviti Njegovim veličanstvom, princom Wiliamom i njegovom odabranicom, do njihove prve bračne noći. Valjda smo takvi ljudi.
Ako oni misle da uživaju Slobodu, neka im bude. Samo, uzimam za pravo zatražiti povrat novca za Hrvatski riječnik i Ustav RH.
Nekategorizirano
Zdravlje se gradi na vrijeme – besplatan edukativni seminar na Višnjiku
Zdravlje se ne rješava tek kada nastane problem, već se gradi ranije kroz znanje, svakodnevne navike i odgovorno ponašanje prema vlastitom tijelu i umu. Upravo s tom idejom Prime Time Fitness Zadar i Zadarsko ludilo organiziraju besplatan edukativni seminar namijenjen građanima Zadra, Zadarske županije i svim zainteresiranima koji žele aktivno brinuti o svom zdravlju.
Seminar je osmišljen za širu javnost i obrađuje niz aktualnih tema vezanih uz prevenciju bolesti, prehranu, tjelesnu aktivnost i mentalno zdravlje. Posebna pažnja posvećena je djeci i mladima, kao i roditeljima te stručnjacima koji s djecom rade svakodnevno, uključujući učitelje, profesore, trenere i psihologe. Cilj događaja je podići svijest o važnosti pravovremene brige o zdravlju, potaknuti prevenciju bolesti te pomoći sudionicima da bolje razumiju ulogu prehrane, kretanja i psihološke ravnoteže u kvaliteti života. Sudionici će dobiti konkretne i primjenjive smjernice koje mogu odmah koristiti u svakodnevici.
U sklopu programa predavanje će održati Nita Šarić, magistrica nutricionizma i certificirana savjetnica za intuitivno hranjenje, koja će govoriti o tome kako se brinuti o sebi kroz prehranu. Poseban naglasak stavit će na temelje pravilne prehrane, dugoročno očuvanje zdravlja putem prehrambenih navika te na najčešće pogreške koje ljudi rade u svakodnevnoj prehrani.
Tereza Tičić, doktorica medicine i specijalistica pedijatrije, govorit će o najčešćim zdravstvenim problemima dječje dobi. Kroz svoje izlaganje objasnit će koje su najčešće dijagnoze kod djece, kako se roditelji trebaju ponašati u određenim situacijama, kada su ograničenja potrebna te koje su ključne smjernice za zdrav rast i razvoj djeteta.
Predavanje o najčešćim uzrocima smrti i načinima njihove prevencije održat će Ante Tolić, doktor medicine i specijalist neurologije. Fokus će biti na ranim faktorima rizika, važnosti zdravih životnih navika te na konkretnim koracima koje svatko može poduzeti već danas kako bi osigurao zdraviju budućnost.
Dr. sc. Marina Vidaković, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru, govorit će o odnosu sporta, emocija i djeteta te o ulozi roditeljske podrške. Kroz predavanje će se osvrnuti na utjecaj sporta na mentalno zdravlje djece, na stres, pritisak, umor i emocije s kojima se djeca susreću te na važnost toga da roditelji budu podrška, a ne izvor dodatnog pritiska.
Seminar će se održati u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 16:00 sati, u Press centru Sportskog centra Višnjik u Zadru. Ulaz na događaj je besplatan i otvoren za sve građane, roditelje, djecu i mlade, kao i za učitelje, trenere, stručnjake i sve koji žele proširiti svoje znanje i napraviti korak prema zdravijem načinu života.
Pozivamo sve zainteresirane da dođu, poslušaju, nauče i stečeno znanje primijene u svakodnevnom životu.
Nekategorizirano
PODRŽITE ADVENT U ZADRU! / Počeo je izbor za najljepši Advent
Krenuo je 5. izbor za Najljepši advent kojega i ove godine portal gradonačelnik.hr provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta
Za titulu najljepšeg ove se godine natječu čak 64 Adventa – 46 gradova i 18 općina među kojima i Zadar.
Najveća novost ovogodišnjeg izbora je što će se samo glasovanje odvijati na platformama za glasovanje – za advente u gradovima na stranici gradonačelnik.hr, a za advente u općinama na stranici načelnik.hr. Glasati se može za po jedan advent u kategoriji gradova i jedan u kategoriji općina.
Kao i prošle godine, pobjednici se biraju u šest kategorija – u velikim, srednjim i malim gradovima i općinama te najljepši i najbolji gradski i općinski advent po izboru žirija.
I ove godine svi adventi predstavljeni su i na FB-u – na stranici gradonačelnik.hr redoslijedom kako su pristizale prijave.
Ove godine u izboru je rekordan broj velikih gradova (gradovi s preko 35 tisuća stanovnika) – njih čak 13!
Glasovanje traje od 23.12. od 9:00 sati do 29.12. u 12:00 sati.
Link za glasovanje je OVDJE.
Hrvatska
Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora
Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.
Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.
I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.
Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.
Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.
Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.
Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.
Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.
Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.
Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.
Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.
Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.







grozni-zd
22. studenoga 2010. at 9:51
Otvarate preteške teme za koje nismo sazreli jer i ono malo svjeta koji misle svojom glavom izopčeni su jer bodu oči, uši…
Svaka Sloboda ima svoju cijenu, svako premlačivanje ima svoju cijenu, svaka sklerotičnost ima svoju cijenu, svaki obraz ima svoju cijenu u nakaradnom društvu…što reči kad Jastreb oprašta osobama koji su ga premlatili i za nagradu dobiva voćnjak…možda bi dobio smrt za istinu a kome se više gine i za što