Nekategorizirano
Ante Uglešić – miljenik Nadbiskupije na prvoj crti skandala

Pred pune tri godine, točnije 1. listopada 2007., prof. Ante Uglešić prisegnuo je za novog zadarskog rektora i na tom mjestu zamijenio dotadašnjeg rektora, Damira Magaša. Kao novi rektor, sa svoje 43 godine ponio je epitet najmlađeg rektora u Hrvatskoj. S obzirom da rektorski mandat traje četiri godine, Anti Uglešiću ovo je zadnja godina, osim ako se ponovo ne kandidira na istu dužnost.
Na samom početku mandata, kao svoj glavni cilj istaknuo je afirmaciju zadarskog Sveučilišta “u stjecanju znanja, kvaliteti nastave i promicanju novih specifično zadarskih programa”. Uglešić je na dobrom putu da se to i ostvari, obzirom da je zadarsko Sveučilište prozivano kao “mali Harvard na zadarskoj rivi”.
Doznajemo da je rektor od obećanog u posljedenje tri godne realizirao nekoliko projekata…
Na zadarskom Sveučilištu otvoreno je nekoliko doktorskih, dipolomskih i prediplomskih studija. Od 2007. je otvoren studij primijenjene ekologije u poljoprivredi, studij lingvistike, novinarstvo i odnosi s javnošću, studij sestrinstva, studij međunarodnih odnosa i diplomacije, te studij poslovne informatike. Od doktorskih studija, od 2007. godine krenuo je studij društva znanja i prijenos informacija, studij humanističkih znanosti, te doktorski studij Jadran-poveznica među kontinentima. U pripremi su studiji arhivistike, mehatronike i robotike, podvodne tehnologije, socijalni rad, kineziologija, brodostrojarstvo i elektrotehnika. Doktorski studiji u pripremi, jesu – hrvatska kultura i naobrazba u mediteranskom krugu, sociologija regionalnog razvitka, menadžment i upravljanje u javnom sektoru te javne financije. Na Sveučilištu ističu kako se od najavljenih studija godišnje četiri do pet realizira.
Iako ovo sve na papiru izgleda idealno, stvarnost ipak kaže kako nismo niti blizu nekim europskim sveučilištima. Naime, na listi najuspješnijih sveučilišta u Europi, zagrebačko je 490., a na svjetskim listama tek 1.211. Zadarskog Sveučilišta, dotle, nema niti među prvih 1000!?
Stoga je tvrdnja o “malom Harvardu na zadarskoj rivi” – ipak preuveličana.
Rektor Uglešić često je naglašavao kako se Sveučilište razvijalo i širilo u nove prostorije, ističući novu zgradu Rektorata, koja je nekad pripadala Tankerskoj plovidbi, staru zgradu Tehničke škole, te Novi kampus u kojem bi trebala biti smještena sveučilišna knjižnica i mnogo drugih sadržaja. Uglešić je uvijek na tome zahvaljivao “dobroj suradnji lokalne vlasti i Sveučilišta”! Ako tome pridodamo i činjenicu da je Uglešić nećak pokojnog zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, očito je kako – osim s lokalnom vlašću – Sveučilište “dobro surađuje” i s Nadbiskupijom?
No, nisu Uglešiću samo ruže cvale tijekom njegovog mandata. Jedan od većih problema pojavio se krajem travnja, kad ga je hrvatski povjesničar Ivo Goldstein prozvao za antisemitizam! U medije je izašla priča kako je znanstvenom novaku dr. Bošku Zuckermannu Uglešić zabranio da održi predavanje na zadarskom Sveučilištu o holokaustu. Uglešić je oštro demantirao sve Goldsteinove tvrdnje, no ovaj ga je prozvao i za mobbing!
Golstein je jednom prilikom, štoviše, izjavio kako je “zadarski Filozofski fakultet nekad bio ugledna institucija”, a da se “od početka 90-ih od istoga pravi mala seoska zabava”. “Sramoti se i Sveučilište i Zadar i Hrvatska! Sve to je javna tajna u Zadru”, kazao je Goldstein.
U epilogu ove priče, Uglešić je ustvrdio kako su se Zuckermann i Goldstein urotili protiv njega, te je najavio tužbu.
Međutim, sukob na relaciji Goldstein-Uglešić tu ne završava. Profesor je optužio rektora za nepotizam, odnosno da je tri dana prije parlamentarnih izbora na Sveučilištu zaposlio ženu ministra Božidara Kalmete, Dolores Kalmeta. Istina je da se spomenuta gospođa prijavila na natječaj i dobila posao na fakultetu, no Uglešić je tvrdio kako je gospođa Kalmeta odmah nakon što je primljena na posao otišla na porodiljni dopust, te da na Sveučilištu nikad nije radila niti je dobila plaću za to.
Optužbe za nepotizam na račun Uglešića nisu se tu zaustavile. Prozivan je bio i da je vlastitu ženu, Sandu Uglešić, zaposlio na Sveučilište.
“Prof. Sanda Uglešić bila je tek učiteljica u osnovnoj školi i nije ostvarila napredak u karijeri, nije bila imenovana ni mentorom ni savjetnikom. Nije objavila nijedan stručni ili znanstveni rad. Kada je bila primana, bila je na postdiplomskom studiju pod naslovom ‘Kultura i turizam’. Sam natječaj je bio objavljen tako da nitko za njega nije znao”, tvrdio je Goldstein.
Uglešić je po tko zna koji put optužbe odbacio riječima:
“Nikada ona nije ni bila zaposlena na zadarskom Sveučilištu, a niti sam ja bio rektor kada je moja supruga primljena na Odjel!”
Kad su prošle godine u petom mjesecu studenti diljem zemlje odlučili tražiti svoja prava putem blokade sveučilišta rektor Uglešić odlučio je kako ih neće podržati. Tada je tvrdio kako uprava Sveučilišta stoji uz potraživanja studenata, ali ne na način koji graniči s nasiljem. Istaknuo je kako su se studenti podijelili, te se odmaknuli od prvotnih ciljeva, besplatnog školovanja, te da se opijaju i fizički obračunavaju. Tada im je zaključao vrata Sveučilišta, a sve je to dodatno začinila i priča kako je Uglešić to napravio jer je tadašnji premijer Ivo Sanader bio u posjetu Zadru!?
Ovo ljeto je na Sveučilištu izbio još jedan skandal. Izrada malih seminara u roku od tri do pet dana nudila se za 50 eura; veliki seminari za 75 do 100 eura, a završni rad za 150 do 200 eura. Nudile su se i izrade prezentacija u PowerPointu, što stoji 50 eura. Rektor Uglešić je bio ogorčen ovim oglasima, te je naložio njihovo uklanjanje s hodnika Sveučilišta – “kada god budu zamijećeni”!
Rekor Ante Uglešić bit će najvjerojatnije još godinu dana prvi čovjek zadarskog Sveučilišta. Hoće li se kandidirati opet, ne zna se, no sigurno je sljedeće – do isteka mandata očekuje ga još puno, puno posla.
Hrvatska
Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora
Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.
Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.
I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.
Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.
Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.
Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.
Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.
Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.
Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.
Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.
Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.
Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.
Nekategorizirano
Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…
Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.
Deveta umjetnost
Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.
Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.
Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima.
Teške teme kroz “lake” doskočice
Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.
U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).
Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.
Nekategorizirano
Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije
Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.
Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.
Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.
Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.
-
magazin2 dana prijeŠPICA!
-
Tech5 dana prijeOBJAVILA NASA / Svijet će se zamračiti – stiže najduža pomrčina Sunca u posljednjih 100 godina
-
magazin5 dana prije(VIDEO) A CAPPELLA POSLASTICA / A.K.A. Crescendo predstavlja novi cover – “Božić dolazi” uz mlade zadarske glumce
-
Hrvatska5 dana prijePROGNOZA / Za vikend hladnije uz dugotrajnu maglu, evo gdje se očekuje sunce








čoko
13. listopada 2010. at 14:49
bože nas sačuvaj ovakvog smrada još 4 godine…