Oznaka “Ne preporuča se mlađima od…” ide uz većinu filmova. Ipak, filmska industrija je optužena da time manipulira i da se djeci serviraju scene eksplicitnog seksa i brutalnog nasilja.
“Što sve djeca smiju gledati u kinu i na televizijskim programima?” – pitanje je koje postavlja dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung. List se poziva na istraživanje njemačkog tjednika o radu komisije zvane “Dobrovoljna samokontrola filmske industrije”, a koja određuje starosne granice za filmsku publiku. U Njemačkoj su standardne starosne granice 6, 12, 16 i 18 godina. Spomenuto istraživanje je pokazalo da mnogi filmovi odobreni za prikazivanje grupi od 12 godina naviše sadrže vulgarne dijaloge, brutalno nasilje, pornografiju i perverzne seksualne sadržaje.
Navedeni su i primjeri: u filmu “Tuđi sin”, prikazana je autentična priča o zločincu koji djecu masakrira sekirom; u filmu “Život Davida Galea” jedna vezana gola žena, sa plastičnom kesom na glavi, uzalud se bori za život; u filmu “Elementarne čestice” prikazane su seksualne orgije; a u filmu “Lovac na zmajeve” jedan dječak je silovan, muškarac i jedna žena su kamenovani i teku potoci krvi. S druge strane, stari Hitchcockovi filmovi “Psiho” i “Ptice” odobreni su za gledanje tek od 16. godine, baš kao i “Ralje” Stevena Spielberga.
Iz navedenoga je proizašla i optužba da spomenuta Komisija radi u interesu filmske industrije. Sada je optužena strana uzvratila udarac. Najprije već slavnim argumentom da su scene o kojima je riječ “izdvojene iz konteksta”, te da se filmovi “provjeravaju kao cjelovita djela”. Komisija se posebno pobunila zbog negativne ocjene odluke da se film “Schindlerova lista” prikazuje već i djeci od 12 godina, jer, kako prenosi, da je granica podignuta na 16 godina, mlađim ljudima bi bila uskraćena mogućnost da se intelektualno i emotivno približe zločinima nacizma!? Osim toga, Komisija smatra da “jasna vizualizacija i verbalizacija služi pojašnjavanju podjele na dobro i zlo”. S druge strane, “nasilje se ne odobrava kada je samo sebi cilj”, a “seksualnost nije za mlade ukoliko su uloge spolova u filmu prikazane diskriminatorski, ili su u filmu vidljive predrasude prema homoseksualnosti”.
S druge strane, list Zideutche Zeitung, bez ikakvih asocijacija na ovu temu, konstatira: “Njemačke televizijske stanice su postale vrlo uspješne u pravljenju programa koji je dosadan njihovim gledateljima. Znanstvenici su se, međutim, zapitali šta dosada izaziva u čovjeku i došli do zaključka da ona možda potaknuti potragu za novim idejama. “Djeci je potrebna dosada da bi postala kreativna”, citira list jednog hamburškog znanstvenika koji dodaje da tek iz dosade djeca počinju ozbiljno razmišljati o tome što bi sa sobom. Jedan drugi znanstvenik primjećuje da se “dosađujemo kad ne vidimo nikakvo značenje u onome što radimo”, a to nas može primorati da učinimo odlučujući korak u pravcu traženja novog posla, stana ili čak – partnera.