Svijet
Može li litij biti točka preokreta u Srbiji?
U vanjskoj i unutarnjoj politici kao uostalom i u svim drugim društvenim i prirodnim procesima postoji ono što se naziva točka preokreta.
Riječ je o kritičnim točkama u kojima dolazi do dramatične i odlučujuće promjene dotadašnje situacije ili tijeka događanja. Obično se kada spominjemo točku preokreta misli na nastupajuće promjene s korisnim posljedicama odnosno rezultatima.
Jesu li političke promjene u Srbiji uopće potrebne?
Na samom početku poželjno je i potrebno odgovoriti na pitanje zašto bi regija ili bilo tko u međunarodnoj zajednica uopće bio zainteresiran za političke promjene u Srbiji ako za njih nisu zainteresirani njeni građani, te da li se iz perspektive pozitivnog međunarodnog prava intervencije ove vrste mogu definirati kao miješanje u unutarnje stvari suverene zemlje, punopravne članice UN-a.
Prema mom dubokom uvjerenju, detektiranje autokratskih režima i sustava bilo gdje u svijetu, te njihova utemeljena i argumentirana kritika nije niti može biti tretirana kao osporavanje suvereniteta dotične države i to iz dva razloga.
Prvi razlog je pravne prirode. Naime, sve međunarodno priznate države su potpisivanjem i ratificiranjem Povelje UN-a postale subjekti međunarodnog prava te sukladno tome nosioci određenih prava ali i obveza. U ovom kontekstu posebno treba naglasiti obveze koje proističu iz same Povelje UN-a ali i iz niza drugih pravnih akata u kojima se države pojavljuju kao ugovorne strane (konvencije, paktovi, protokoli, deklaracije, bilateralni ugovori i slično). Drugi razlog je političkog odnosno geopolitičkog karaktera.
U suvremenim međunarodnim odnosima države nisu “izolirani otoci” već aktivni čimbenici međunarodne zajednice koji definiranjem i realiziranjem vlastitih interesa utječu u prvom redu na dešavanja u neposrednom susjedstvu, a ovisno o veličini i značaju mogu kreirati i globalne geopolitičke tokove. Prema tome, međunarodna zajednica mora biti i opravdano je zainteresirana za vrijednosti koje podupiru i promoviraju njeni sustavni elementi.
Trenutna pozicija Srbije
Većina zapadnih analitičara i dužnosnika trenutni pravno-politički sustav u Srbiji definira kao neliberalnu demokraciju ili meku autokraciju. Temeljne karakteristike ovog sustava koji je dominantno kreirao sadašnji predsjednik Srbije je praktičko brisanje trodiobne podjele vlasti što za posljedicu ima koncentraciju moći u rukama jednog čovjeka.
Pod njegovom izravnom kontrolom je izvršna ali i pravosudna vlast što je flagrantan pokazatelj suspenzije temeljnog načela koje diferencira demokraciju od autokracije, a to je načelo neovisnosti pravosuđa. Ili kako bi se u regiji narodski reklo dijeljenja pravde po principu “kadija te tuži, kadija ti sudi”. Ako se navedenom doda apsolutna kontrola medijskog prostora u kojem se pored privatnih medija i javni informativni servis pojavljuje kao alat za širenje propagande predsjednika Srbije, brutalno stigmatiziranje neovisnih novinara i intelektualaca, namještanje izbornih procesa i rezultata te obilježavanje nevladinog sektora kao državnih neprijatelja, onda se dobiva puni uvid u karakter unutarnjeg pravno-političkog sustava Srbije koji personificira njen predsjednik.
Žele li građani Srbije promjene?
Iz karakteristika unutarnjeg sustava neminovno slijedi vanjska politika koja je na liniji permanentnog destabiliziranja regije, podizanja međunacionalnih i međureligijskih tenzija u susjedstvu te lansiranja projekata tipa Otvoreni Balkan, Srpski svet ili sličnih.
Cilj ovih agendi nije podizanje životnog standarda stanovnika Zapadnog Balkana, njihovo umrežavanje i povezivanje te ubrzavanje EU integracija već, naprotiv, skretanje pozornosti građana Srbije s autokratske i diletantske politike njihovog predsjednika. Preciznije, želja da se apsolutna moć predsjednika Srbije učvrsti, a autokratski režim produži.
Ako netko misli da većina građana Srbije ne vidi gore pobrojane činjenice odnosno u kakvom pravno-političkom miljeu žive onda je, po mom uvjerenju, u velikoj zabludi.
Problem njihove nedovoljno snažne reakcije na djelovanje vlasti nije nedostatak želje za promjenama već spomenuto perfidno djelovanje režima koji primjenjujući različite metode kao što su dezinformiranje, korištenje siromaštva za potkupljivanje, širenje straha, apatije i “pećinskog” nacionalizma konstantno radi na dezintegraciji društva i zastrašivanju vlastitih građana.
Litij kao točka preokreta
Dakle, kako bi se građani Srbije ponovo homogenizirali i motivirali da iskažu snažniji revolt u odnosu na autokratsku vlast, potrebna je pojava točke preokreta oličene u nespornoj ideji oko koje bi se mogle ujediniti različite ideološke odnosno sociološke platforme.
Postavlja se pitanje može li ideja zaštite životnog okoliša postati točka preokreta na temelju koje bi došlo do dubljih društvenih promjena u Srbiji?
Ako se prisjetimo masovnih ekoloških prosvjeda koji su u Beogradu i drugim gradovima Srbije počeli u rujnu 2021. godine, zbog neslaganja s planiranim rudarenjem litija od strane britansko-australske tvrtke Rio Tinto u dolini Jadra te ishoda ovih prosvjeda u siječnju 2022. godine, kada se vlada Srbije, uslijed populističkog stava predsjednika Srbije, povukla iz posla poništivši sve administrativne akte povezane s tvrtkom, onda bi suprotstavljanje rudarenju litija, bez dvojbe, moglo postati jak kohezijski čimbenik koji bi različite političke i parapolitičke strukture u Srbiji imale priliku učinkovito iskoristiti ne samo u očuvanju životnog okoliša već i diskvalificiranju autokratskog režima. Nedavni prosvjedi
U kontekstu ovog zaključka mogu se promatrati i recentni prosvjedni skupovi širom Srbije te u samom Beogradu gdje se, nakon potpisivanja Memoranduma između Srbije i EU o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama, u sred turističke sezone i toplinskih valova skupilo preko 40.000 ljudi.
Moto prosvjeda “Nećete kopati” pokazuje prkos, odlučnost i istrajnost prosvjednika bilo da se radi o onima koje interesira isključivo zaštita životnog okoliša ili onih koji su se prosvjedima pridružili pored primarnog i iz drugih razloga. Važno je istaknuti da se prosvjedi nastavljaju unatoč žestokim opstrukcijama režima, uhićenjima ekoloških aktivista te spinovima režimskih medija.
EU je zažmirila na ovo
Međutim, ono što prosvjednike širom Srbije, dominantnim dijelom sklone liberalno-demokratskim vrijednostima suvremene Europe, može demoralizirati i demotivirati je upravo potpora te iste Europe odnosno EU planovima predsjednika Srbije u vezi rudarenja tvrtke Rio Tinto u dolini Jadra.
Vođeni egoističkim interesima pronalaženja izvora litija neophodnog za korištenje u baterijama električnih automobila, a u strateškom cilju smanjenja ovisnosti o kineskom uvozu, zapadni dužnosnici, prije svih njemački kancelar Olaf Scholz, zaboravili su izgleda na vrijednosti koje promoviraju.
Umjesto promatranja ustrajava li Srbija kao kandidat za članstvo na provođenju temeljnim politika EU poput zaštite životnog okoliša, kreiranja održivih zelenih tehnologija, demokraciji, vladavini prava, pravnoj državi, poštivanju ljudskih prava ili, na primjer, stvaranju uvjeta za slobodno i neovisno novinarstvo, dužnosnici EU su odlučili zažmiriti na ovo oko dok im pred drugim svijetle litij, električni automobili i zadovoljno lice predsjednika Srbije.
Vrijeme će, kao i uvijek, pokazati tko će u cijelom ovom metežu najviše profitirati.
Svijet
Plaće u Europi: Gdje se zarađuje najviše?
Početak nove godine idealno je vrijeme za promjenu posla – a visina plaće pritom ima ključnu ulogu u odlukama mnogih zaposlenika. Zanima vas koliko zarađuju vaši europski susjedi?
Siječanj je popularan mjesec za promjene posla jer zaposlenici provode novogodišnje odluke u djelo, a tvrtke prilagođavaju planove zapošljavanja za prvo tromjesečje.
Za mnoge radnike plaća je jedan od najvažnijih čimbenika pri odluci o sljedećem karijernom koraku. Osim očitih razlika među sektorima, plaće se znatno razlikuju i među europskim državama – kako u nominalnim iznosima, tako i kada se prilagode kupovnoj moći, piše Euronews.
Razmišljate o promjeni mjesta boravka, a ne samo poslodavca? Ili vas jednostavno zanima koliko zarađuju vaši susjedi? Prema najnovijim podacima Eurostata za 2024. godinu, ovako se plaće razlikuju diljem Europe.
Prosjek blizu 40.000 eura u EU-u
Prosječna godišnja plaća po zaposleniku u Europskoj uniji iznosi 39.808 eura. Među državama članicama kreće se od 15.387 eura u Bugarskoj do 82.969 eura u Luksemburgu, što je čak 5,4 puta više.
Osim Luksemburga, prosječna plaća viša od 50.000 eura bilježi se još u pet zemalja: Danskoj, Irskoj, Belgiji, Austriji i Njemačkoj.
Na dnu ljestvice, uz Bugarsku, prosječna godišnja plaća po zaposleniku manja je od 20.000 eura u Grčkoj i Mađarskoj.

U mnogim državama velik udio ljudi radi nepuno radno vrijeme, no Eurostat prilagođava podatke kako bi pokazao kolika bi bila prosječna plaća kada bi svi zaposlenici radili puno radno vrijeme.
Podaci pokazuju da su plaće općenito više u zapadnoj i sjevernoj Europi, a niže u istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Razlozi razlika u plaćama
Giulia De Lazzari, ekonomistica iz Međunarodne organizacije rada (ILO), istaknula je da su gospodarska struktura i produktivnost država ključni razlozi razlika u plaćama među zemljama.
“Viša produktivnost omogućuje državama isplatu viših plaća“, rekla je za Euronews.
De Lazzari navodi da zemlje s većim udjelom sektora s visokom dodanom vrijednošću, poput financija, IT-a i napredne industrije, u pravilu imaju više plaće od zemalja u kojima je zapošljavanje koncentrirano u sektorima s nižom dodanom vrijednošću. U potonje spadaju, primjerice, poljoprivreda, tekstilna industrija ili osnovne uslužne djelatnosti.
“Snaga i prisutnost sindikata, obuhvat i dubina kolektivnih ugovora te razina zakonski propisane minimalne plaće također značajno utječu na visinu plaća“, dodala je.
Dr. Agnieszka Piasna, viša istraživačica u Europskom institutu za sindikate (ETUI), objasnila je da niska razina sindikalne organiziranosti i viša nezaposlenost vjerojatno slabe pregovaračku moć radnika na tržištu rada.
„To se često navodi kao objašnjenje za nizak udio plaća u mnogim zemljama srednje i istočne Europe, koje imaju neke od najnižih stopa sindikalne organiziranosti u EU-u“, rekla je.
Prosječne plaće prema kupovnoj moći
Razlike su manje kada se plaće promatraju prema standardu kupovne moći (PPS), koji uzima u obzir razlike u troškovima života među državama.
Jedna PPS jedinica teoretski omogućuje kupnju iste količine roba i usluga u svakoj zemlji.
Plaće prilagođene punom radnom vremenu kreću se od 21.644 PPS-a u Grčkoj do 55.051 PPS-a u Luksemburgu. Omjer između najviše i najniže vrijednosti tada se smanjuje na 2,5.
Uz Luksemburg, na vrhu ljestvice su Belgija, Danska, Njemačka i Austrija, sve s više od 48.500 PPS-a.
Pet zemalja s najnižim vrijednostima su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 PPS-a.

De Lazzari iz ILO-a istaknula je da troškovi života i razine cijena utječu na plaće, a posljedično i na visinu zarada. „Zemlje s višim razinama potrošačkih cijena općenito imaju i više nominalne plaće“, rekla je.
Poredak pojedinih zemalja znatno se mijenja kada se uspoređuju iznosi u eurima i prema PPS-u. Primjerice, Rumunjska se penje s 22. na 13. mjesto, ostvarujući znatno bolji rezultat prema kupovnoj moći, dok Estonija pada sa 16. na 22. mjesto kada se uzmu u obzir razlike u cijenama.
Ako se prosječni rast iz posljednjih pet godina nastavi, očekuje se da će prosječna plaća u EU-u u 2025. godini dosegnuti 41.600 eura u nominalnom iznosu, a u 2026. godini 43.400 eura, iako se stope rasta znatno razlikuju među državama.
Svijet
INDEKS SUKOBA 2025. / Ovo su najopasnija mjesta na svijetu
Svijet je i dalje obilježen visokim stupnjem nasilja, a najopasnija žarišta sukoba ostaju Palestina, Ukrajina i Meksiko, pokazuje najnoviji Indeks sukoba organizacije ACLED.
ACLED-ov Indeks sukoba globalna je procjena toga kako se i gdje sukobi u svim državama i teritorijima svijeta razlikuju prema četiri pokazatelja: smrtonosnosti, ugroženosti civila, geografskoj rasprostranjenosti i broju oružanih skupina.
Palestina, Meksiko i Ukrajina
Palestina ima i geografski najrašireniji sukob: ACLED bilježi visoku razinu nasilja na gotovo 70% teritorija Gaze i Zapadne obale.
Mjanmar je najfragmentiraniji sukob na svijetu – više od 1.200 različitih oružanih skupina sudjelovalo je u barem jednom nasilnom incidentu.
Pakistan je u posljednjih 12 mjeseci postao opasniji za civile, a broj smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem porastao je zbog jačanja regionalnih pobuna i kratkotrajne, ali intenzivne eskalacije sukoba s Indijom.
Haiti je postao smrtonosniji i opasniji za civile: više od 4.500 Haićana ubijeno je u političkom nasilju, dok je porastao i broj ciljanih napada na civile.
Ekvador je također postao smrtonosniji, s više od 1.000 dodatnih smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem u odnosu na 2024. godinu.
Gdje se događaju sukobi?
ACLED-ov Indeks sukoba rangira 50 najtežih sukoba u svijetu te ih svrstava u kategorije ekstremnih, visokih ili nestabilnih.

Koliko je sukoba prisutno u svijetu?
Razina sukoba ostala je stabilna tijekom proteklih 12 mjeseci. ACLED je zabilježio 204.605 sukobnih događaja od 1. prosinca 2024. do 28. studenoga 2025., u usporedbi s 208.219 događaja u prethodnih 12 mjeseci.
Ti nasilni događaji rezultirali su – prema konzervativnim procjenama – s više od 240.000 smrtnih slučajeva.
Ratovi u Ukrajini i Palestinii dalje su glavni pokretači nasilja te čine više od 40% svih sukobnih događaja u proteklih godinu dana. Građanski ratovi u Mjanmaru i Sudanu ostali su na visokoj razini, a nasilje bandi i dalje potiče sukobe: Brazil, Ekvador, Haiti i Meksiko svrstavaju se među deset zemalja s najtežim oblicima nasilja u svijetu.

Borbe u Siriji nastavile su se unatoč padu Bašara al-Asada, dok u Nigeriji nije bilo predaha od složene mreže regionalnih sukoba. U Pakistanu su pogoršane islamističke i separatističke pobune na periferiji zemlje – dodatno potaknute povremeno eksplozivnim odnosima sa susjedima – dovele do daljnjeg pogoršanja ionako nestabilne sigurnosne situacije.
Kako su se sukobi promijenili?
Iako je pet vodećih zemalja na Indeksu zadržalo svoje pozicije, neki sukobi unutar tih država znatno su se promijenili. Palestina je treće najsmrtonosnije područje na svijetu, unatoč padu broja smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima zbog primirja u Gazi. Po smrtonosnosti je nadmašuju samo Ukrajina i Sudan.

Suprotno tome, u Siriji je broj smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima – potaknut kombinacijom političkog nadmetanja, sektaškog nasilja i stranog upletanja – porastao s nešto više od 6.000 na više od 9.000 u proteklih 12 mjeseci.
Mjanmar, Meksiko, Brazil i Nigerija ostali su stalno visoko rangirani prema sva četiri pokazatelja Indeksa. Posebno se ističe porast nasilja bandi u Ekvadoru i Haitiju, što je dovelo do njihovog uspona na ljestvici.
Ekvador je porastao na 6. mjesto jer je u proteklih godinu dana više od 50 oružanih skupina aktivno sudjelovalo u nasilju, uključujući gotovo 40 bandi. Više od polovice tih bandi sudjelovalo je u više od 2.500 događaja usmjerenih protiv civila.
Na Haitiju je gotovo udvostručenje broja poginulih i porast napada na civile dovelo do skoka na ljestvici – s 11. mjesta 2024. godine na 8. mjesto ove godine.
Svijet
ALARMANTNO STANJE / Stručnjaci upozoravaju na najgori mogući scenarij dok se u europskoj zemlji širi “super gripa”
Engleski NHS je objavio najnovije podatke o radu sustava – upozoravajući da bi ovaj mjesec mogao donijeti “najgori mogući scenarij”. Razlog je opasni soj gripe koji se ubrzano širi tom zemljom.
NHS Engleske je objavio ažurirane podatke o gripi i bolničkim prijemima, javlja Sky News.
Upozoravaju da zdravstveni sustav prolazi kroz iznimno težak prosinac zbog naglog porasta slučajeva tzv. “super gripe”.
Broj hospitalizacija zbog gripe porastao je za više od polovice u samo tjedan dana, pokazuju novi podaci.
Prošlog tjedna prosječno je 2.660 pacijenata dnevno bilo u bolnicama zbog gripe.
To je najviša brojka ikad zabilježena u ovo doba godine, a ujedno i porast od 55% u odnosu na tjedan ranije.
Vodstvo zdravstvenog sustava upozorava da je broj pacijenata s gripom u bolnicama već znatno porastao i nakon razdoblja koje pokrivaju ovi podaci – te da se vrhunac epidemije još uvijek ne vidi.
Uz eksploziju gripe, broj pacijenata s norovirusom porastao je dodatnih 35%.
NHS sada upozorava da zimski virusi počinju “preplavljivati bolnice”.
Kako se virusi gripe mijenjaju
Ovogodišnja sezona gripe započela je ranije nego inače.
Broj pacijenata oboljelih od gripe koji su završili u bolničkim krevetima diljem Engleske znatno je veći nego prošle godine, pa je NHS poslao “SOS za cijepljenje” ranjivim skupinama.
No koliko je zapravo loša ovogodišnja sezona gripe?
Rekordi srušeni u Australiji
Ukratko – prvi pokazatelji nisu ohrabrujući.
Stručnjaci smatraju da je mutirani soj odgovoran za raniji početak širenja virusa nego što je uobičajeno.
Australska sezona gripe – koja se često koristi kao dobar pokazatelj onoga što čeka Europu – ove je godine oborila rekorde po broju zaraženih.
U regiji Azija-Pacifik također su se pojavili upozoravajući signali: Japan je u listopadu proglasio epidemiju gripe zbog koje su mnoge škole bile zatvorene.
Vrste gripe
Postoje tri vrste gripe: influenca A(H1N1), influenca A(H3N2) i influenca B.
Ove godine problem stvara podtip H3N2.
Virusi gripe stalno evoluiraju u procesu zvanom antigenski drift – zbog toga se cjepiva protiv gripe svake godine prilagođavaju.
Na sjevernoj hemisferi sojevi za cjepiva biraju se u veljači za sljedeću zimu.
No ovaj soj H3N2, točnije varijanta nazvana subklada K, evoluirao je više nego inače tijekom ljeta, pa se razlikuje od verzije na kojoj se temelje ovogodišnja cjepiva, navodi Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost (UKHSA).
UKHSA procjenjuje da je prošle zime u Engleskoj od gripe umrlo 7.757 ljudi, u usporedbi s 3.555 godinu ranije.
Broj umrle djece povezan s gripom porastao je s 34 na 53.
Sve u svemu, čelnici NHS-a upozoravaju na izuzetno tešku zimu.
Gotovo tri puta više pacijenata s gripom u londonskim bolnicama
Dr. Chris Streather, regionalni medicinski direktor NHS Engleske za London, izjavio je za Sky News da je ovogodišnja sezona gripe najgora u glavnom gradu od pandemije covid-19.
“Situacija je najteža koju smo imali u bilo kojoj sezoni gripe od pandemije covida. Prošlog tjedna u Londonu smo imali 259 hospitaliziranih pacijenata s gripom. U istom razdoblju prošle godine bilo ih je 89. Dakle, sada ih je gotovo tri puta više nego lani”, rekao je.
Dr. Streather dodao je da dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da soj gripe “još ne pokazuje znakove prolaska vrhunca”.
Također je rekao da se ljudi trebaju “vratiti navikama iz vremena COVID-a”, posebno kada je riječ o higijeni ruku.







