U vanjskoj i unutarnjoj politici kao uostalom i u svim drugim društvenim i prirodnim procesima postoji ono što se naziva točka preokreta.

Riječ je o kritičnim točkama u kojima dolazi do dramatične i odlučujuće promjene dotadašnje situacije ili tijeka događanja. Obično se kada spominjemo točku preokreta misli na nastupajuće promjene s korisnim posljedicama odnosno rezultatima.

Jesu li političke promjene u Srbiji uopće potrebne?
Na samom početku poželjno je i potrebno odgovoriti na pitanje zašto bi regija ili bilo tko u međunarodnoj zajednica uopće bio zainteresiran za političke promjene u Srbiji ako za njih nisu zainteresirani njeni građani, te da li se iz perspektive pozitivnog međunarodnog prava intervencije ove vrste mogu definirati kao miješanje u unutarnje stvari suverene zemlje, punopravne članice UN-a.

Prema mom dubokom uvjerenju, detektiranje autokratskih režima i sustava bilo gdje u svijetu, te njihova utemeljena i argumentirana kritika nije niti može biti tretirana kao osporavanje suvereniteta dotične države i to iz dva razloga.

Prvi razlog je pravne prirode. Naime, sve međunarodno priznate države su potpisivanjem i ratificiranjem Povelje UN-a postale subjekti međunarodnog prava te sukladno tome nosioci određenih prava ali i obveza. U ovom kontekstu posebno treba naglasiti obveze koje proističu iz same Povelje UN-a ali i iz niza drugih pravnih akata u kojima se države pojavljuju kao ugovorne strane (konvencije, paktovi, protokoli, deklaracije, bilateralni ugovori i slično). Drugi razlog je političkog odnosno geopolitičkog karaktera.

U suvremenim međunarodnim odnosima države nisu “izolirani otoci” već aktivni čimbenici međunarodne zajednice koji definiranjem i realiziranjem vlastitih interesa utječu u prvom redu na dešavanja u neposrednom susjedstvu, a ovisno o veličini i značaju mogu kreirati i globalne geopolitičke tokove. Prema tome, međunarodna zajednica mora biti i opravdano je zainteresirana za vrijednosti koje podupiru i promoviraju njeni sustavni elementi.

Trenutna pozicija Srbije
Većina zapadnih analitičara i dužnosnika trenutni pravno-politički sustav u Srbiji definira kao neliberalnu demokraciju ili meku autokraciju. Temeljne karakteristike ovog sustava koji je dominantno kreirao sadašnji predsjednik Srbije je praktičko brisanje trodiobne podjele vlasti što za posljedicu ima koncentraciju moći u rukama jednog čovjeka.

Pod njegovom izravnom kontrolom je izvršna ali i pravosudna vlast što je flagrantan pokazatelj suspenzije temeljnog načela koje diferencira demokraciju od autokracije, a to je načelo neovisnosti pravosuđa. Ili kako bi se u regiji narodski reklo dijeljenja pravde po principu “kadija te tuži, kadija ti sudi”. Ako se navedenom doda apsolutna kontrola medijskog prostora u kojem se pored privatnih medija i javni informativni servis pojavljuje kao alat za širenje propagande predsjednika Srbije, brutalno stigmatiziranje neovisnih novinara i intelektualaca, namještanje izbornih procesa i rezultata te obilježavanje nevladinog sektora kao državnih neprijatelja, onda se dobiva puni uvid u karakter unutarnjeg pravno-političkog sustava Srbije koji personificira njen predsjednik.

Žele li građani Srbije promjene?
Iz karakteristika unutarnjeg sustava neminovno slijedi vanjska politika koja je na liniji permanentnog destabiliziranja regije, podizanja međunacionalnih i međureligijskih tenzija u susjedstvu te lansiranja projekata tipa Otvoreni Balkan, Srpski svet ili sličnih.

Cilj ovih agendi nije podizanje životnog standarda stanovnika Zapadnog Balkana, njihovo umrežavanje i povezivanje te ubrzavanje EU integracija već, naprotiv, skretanje pozornosti građana Srbije s autokratske i diletantske politike njihovog predsjednika. Preciznije, želja da se apsolutna moć predsjednika Srbije učvrsti, a autokratski režim produži.

Ako netko misli da većina građana Srbije ne vidi gore pobrojane činjenice odnosno u kakvom pravno-političkom miljeu žive onda je, po mom uvjerenju, u velikoj zabludi.

Problem njihove nedovoljno snažne reakcije na djelovanje vlasti nije nedostatak želje za promjenama već spomenuto perfidno djelovanje režima koji primjenjujući različite metode kao što su dezinformiranje, korištenje siromaštva za potkupljivanje, širenje straha, apatije i “pećinskog” nacionalizma konstantno radi na dezintegraciji društva i zastrašivanju vlastitih građana.

Litij kao točka preokreta
Dakle, kako bi se građani Srbije ponovo homogenizirali i motivirali da iskažu snažniji revolt u odnosu na autokratsku vlast, potrebna je pojava točke preokreta oličene u nespornoj ideji oko koje bi se mogle ujediniti različite ideološke odnosno sociološke platforme.

Postavlja se pitanje može li ideja zaštite životnog okoliša postati točka preokreta na temelju koje bi došlo do dubljih društvenih promjena u Srbiji?

Ako se prisjetimo masovnih ekoloških prosvjeda koji su u Beogradu i drugim gradovima Srbije počeli u rujnu 2021. godine, zbog neslaganja s planiranim rudarenjem litija od strane britansko-australske tvrtke Rio Tinto u dolini Jadra te ishoda ovih prosvjeda u siječnju 2022. godine, kada se vlada Srbije, uslijed populističkog stava predsjednika Srbije, povukla iz posla poništivši sve administrativne akte povezane s tvrtkom, onda bi suprotstavljanje rudarenju litija, bez dvojbe, moglo postati jak kohezijski čimbenik koji bi različite političke i parapolitičke strukture u Srbiji imale priliku učinkovito iskoristiti ne samo u očuvanju životnog okoliša već i diskvalificiranju autokratskog režima. Nedavni prosvjedi
U kontekstu ovog zaključka mogu se promatrati i recentni prosvjedni skupovi širom Srbije te u samom Beogradu gdje se, nakon potpisivanja Memoranduma između Srbije i EU o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama, u sred turističke sezone i toplinskih valova skupilo preko 40.000 ljudi.

Moto prosvjeda “Nećete kopati” pokazuje prkos, odlučnost i istrajnost prosvjednika bilo da se radi o onima koje interesira isključivo zaštita životnog okoliša ili onih koji su se prosvjedima pridružili pored primarnog i iz drugih razloga. Važno je istaknuti da se prosvjedi nastavljaju unatoč žestokim opstrukcijama režima, uhićenjima ekoloških aktivista te spinovima režimskih medija.

EU je zažmirila na ovo
Međutim, ono što prosvjednike širom Srbije, dominantnim dijelom sklone liberalno-demokratskim vrijednostima suvremene Europe, može demoralizirati i demotivirati je upravo potpora te iste Europe odnosno EU planovima predsjednika Srbije u vezi rudarenja tvrtke Rio Tinto u dolini Jadra.

Vođeni egoističkim interesima pronalaženja izvora litija neophodnog za korištenje u baterijama električnih automobila, a u strateškom cilju smanjenja ovisnosti o kineskom uvozu, zapadni dužnosnici, prije svih njemački kancelar Olaf Scholz, zaboravili su izgleda na vrijednosti koje promoviraju.

Umjesto promatranja ustrajava li Srbija kao kandidat za članstvo na provođenju temeljnim politika EU poput zaštite životnog okoliša, kreiranja održivih zelenih tehnologija, demokraciji, vladavini prava, pravnoj državi, poštivanju ljudskih prava ili, na primjer, stvaranju uvjeta za slobodno i neovisno novinarstvo, dužnosnici EU su odlučili zažmiriti na ovo oko dok im pred drugim svijetle litij, električni automobili i zadovoljno lice predsjednika Srbije.

Vrijeme će, kao i uvijek, pokazati tko će u cijelom ovom metežu najviše profitirati.