Fra Matija Jurišić, član Franjevačke provincije sv. Jeronima, položio je svečane zavjete u Redu Male braće u duhu gesla ‘Evo, sve činim novo!’ (Otk 21,5), za vrijeme misnog slavlja koje je u subotu, 9. rujna, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio fra Tomislav Šanko, provincijal te Provincije.

Provincijal Šanko u propovijedi je govorio o važnosti produbljivanja odnosa i susreta te značajkama čistog srca.

U duhu navještenog evanđelja razmatrao je Isusovu zapovijed ljubavi. „Isus daje zapovijed ljubavi i ta zapovijed počinje s riječju ‘Ostanite u meni’. Evanđelist sv. Ivan apostol često koristi riječ ‘ostati’ kao zamjenu za ljubiti. Taj ‘ostati’ ima svoju cijenu. Što se ide dalje u životu, svatko u svom životu, pa i redovnici, vide da taj ‘ostati’ ima sve veću cijenu, da ta cijena raste.

Taj ‘ostati’ je zapravo ulazak iz zaljubljenosti u ljubav. Ljudi koji su dali obećanje na vječnu ljubav znaju da ljubav nije samo susret. Lijepo je rekao papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici ‘Bog je ljubav’: „Ljubav se može zapovjediti“, baš zato jer ljubav nije samo osjećaj, nije samo kemija – ljubav je i odluka!“ poručio je fra Tomislav.

I polaganjem tih zavjeta slavi se jedna odluka iza koje stoji jedan život, originalna životna priča koju Bog želi podržati, želi dati svoj dio.

„Ali, i s naše strane je naš dio – da ostanemo. Taj ‘ostati’ suprotno je od ‘pobjeći’. Puno puta u životu čovjek ima napast pobjeći. Kad je nešto teško, kad dođe neka prepreka, neke situacije, u redovničkom životu možda neki premještaj, neki subrat, neka situacija, javi se prvi refleks da pobjegnem, da nešto sredim, da ja nešto na svoj način riješim.

Tada zaboravljamo da je možda baš u tom trenutku ispit te ljubavi, da je to šansa. Svaka kriza je šansa da potpuno Bogu kažeš Da. Da produbiš taj Da. Kriza nije nešto negativno, kriza je obrat“ istaknuo je provincijal, rekavši da je „lako staviti habit na sebe. Ali, kad ga stavljaš, svaki dan trebao bi ga iznova staviti i ponoviti taj Da“ potaknuo je fra Tomislav.          

U kontekstu poticaja da čovjek uvijek nanovo obnavlja Da, provincijal je upozorio: „Kad čovjek prestane produbljivati neki odnos, kad jedan odnos više nema težnju da se produbi, taj odnos umre. On umire. On se suši. Isus kaže, ‘Bit ćete moji prijatelji ako činite što vam zapovijedam’. Ne samo ako osjećate, ako to želite – nego, ako činite! To je jako bitno“ poručio je fra Tomislav.

Za primjer kako ljubav nije samo osjećaj, propovjednik je podsjetio kako se majka ustaje noću kad se maleno dijete probudi, iako to ne čini baš veselo, može i s nervozom ustati. „Ali taj čin, iako nema možda nekog velikog osjećaja, itekako je ljubav“ naglasio je fra Tomislav.

Provincijal je fra Matiji rekao da možda nekad nešto neće osjećati, nekad će  ostati, ali ta poslušnost je jako bitna.

„U toj poslušnosti vidi se tko si ti i koliko je duboko tvoje ‘Da’. Isus kaže, ‘Budete li čuvali moje zapovijedi, radost će vaša biti potpuna’. Zašto tu koristi riječ čuvati, a ne vršiti? Zato što čuvaš nešto što je tvoje, što je postalo tvoje. Čovjek čuva nešto što voli. To je jako bitno – radi se o čistoći srca!

Nije dovoljno samo nešto odraditi, nije dovoljno samo nešto učiniti, da osoba umiri savjest. Potrebno je i traži se srce. To je čistoća srca! Čistoća srca je kad osoba svega sebe stavi u ono što radi, živi, čini“ poručio je provincijal Šanko.

Pritom je upozorio: „Mi nekad imamo sterilnu ideju čistoće, uškopljenu čistoću. Kao da je to samo ništa, misao ‘samo ne smijem pogriješiti’. Kao da je Bog protiv strasti!?

U knjizi ‘Trideset stuba do neba’, sv. Klimak lijepo piše i ne govori protiv strasti, nego o borbi za strast. Da osoba cijelu svoju strast usmjeri na nešto što je dobro. Sveci su strastveni ljudi, sveci nisu osobe bez strasti.

Čistoća ne znači neku sterilnost. Čistoća je kad čovjek cijeloga sebe stavi u ono što radi, živi“ poručio je fra Tomislav.

Rekao je da svećenik moralno može biti sasvim čist, da nije uputio nikakav krivi pogled. „Ali, ako nije za oltarom tu za svoje ljude, ako tome ne pripada do kraja, nego ima dva života. Ako to odradi, pa poslije toga ima neki drugi život, osoba nije čista. Osoba može sve savršeno odraditi, sve što joj se kaže. Ali, nisi čist. Jer tvoje srce je podijeljeno, nije cijelo. Tako i muž u braku. Muž može nikad ne prevariti svoju ženu. Ali, ako ne živi za tu ženu, ako se ne daje svojoj djeci, ako nije u obitelji prisutan sto posto, on nije čist“ upozorio je fra Tomislav.

Uvjeti izgradnje susreta

Provincijal Šanko je govorio i o uvjetima za susret i za čistoću srca, kako se ona obnavlja.

„Najprije je važna istina. Da bi se dogodio čisti susret, prva stvar je istina. Ja tebe ne mogu sresti bez istine. Ako sam ja stalno lažan, licemjeran, ne može se dogoditi kontakt.

Tko će doživjeti kontakt, susret na misi? Onaj tko uđe iskreno. Koji uđe iz pozicije koju sad živi. Gdje je tvoje srce kad dođeš na misu?

Drugi uvjet je biti prisutan, biti tu. Neki ljudi žive stalno iza, stalno misle o nekoj prošlosti, kako se to moglo dogoditi, zbog čega. Neki ljudi stalno nešto čekaju; još samo ovo da završim, da ovo prođe, još ovaj period, kad nešto napravim, pa ću onda… I nikad nisi tu. To je velika napast.

Đavao te tada toliko direktno ne stavlja u grijeh. Nego mu je cilj da te onemogući u dobrome. A kad te izbaci iz konteksta ljubavi, a kontekst ljubavi je ‘sad’ – onda nisi tu! I ne možeš biti.

Treći uvjet je – dati mjesto. Dati mjesto Bogu znači naći svoje mjesto. To je jako bitno. Ljudi koji ne nađu svoje mjesto često žele biti na svim mjestima“ upozorio je fra Tomislav. Podsjetio je kako je sv. Ivan Krstitelj, na pitanje je li on Krist, odgovorio, Ja nisam Krist. Ja znam tko sam.

„To je jako bitno – znati tko nismo, da bismo znali tko jesmo. Jako je bitno u životu naći svoje mjesto, da bi onda drugima mogao dati mjesto“ poručio je fra Tomislav. U tom kontekstu, govorio je o ljudima velike duše i ljudima sitne duše.

„Kad jednom stanemo pred Boga, volio bih da nas Bog prepozna kao ljude velike duše. Velike duše su ljudi u čijoj blizini se čovjek osjeća veliko. Oni imaju potrebu povećati nešto. Marija veliča.    

Ljudi sitne duše imaju potrebu odmah nešto ismijati, odmah omalovažiti, obezvrijediti. Kad se pojavi nešto lijepo i veliko, oni imaju potrebu to umanjiti. Zato što se tako osjećaju veći. To je mehanizam obrane, to se uči u psihologiji.

Mislim da je naše prvo poslanje kako će se drugi osjećati u mojoj blizini. Prvo poslanje sv. Franje je bilo baš to – susret! Jednog dana, bit ćeš vrednovan po susretu. Koliko dubok i lijep je tvoj susret“ poručio je fra Tomislav.

Govorio je i o susretu s Bogom, tome treba dati mjesto. U Kanonu mise molimo ‘Zahvaljujemo ti, Gospodine, što si nas pozvao da stojimo pred tobom i tebi služimo’.

„To je jako bitno, to je velika poniznost. Da bih znao kako ću služiti, da znam biti pred njim – da onda ne nosim sebe, nego tebe.

Mi često ostanemo protagonisti. Mislimo da smo mi nešto, da ćemo mi nešto učiniti. Ali, ako nema te poniznosti, malenosti; ako ne daš mjesta Bogu, ako nisi čovjek u čijoj blizini Bog može ući, što ćeš onda donijeti drugima? Tvoj život nema neku težinu.

Biti ljudi koji daju mjesta su ljudi u čijoj blizini se ljudi dobro, lijepo osjećaju, koji osjete druge ljude, koji znaju podržati. Sv. Franjo je bio takav“ rekao je fra Tomislav.

Kriteriji čistog srca – strastveno je, daje se do kraja i raduje se kad drugi uspije

Provincijal Šanko razmatrao je i Isusov poticaj iz Evanđelja, ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio’.

„Jedna od najvećih novosti Evanđelja je ‘kao’. Neki kažu da je taj ‘kao’ najveća novost Novog zavjeta. Jer to je mogućnost koju imaš, koju ti Bog daje. Ne možeš ljubiti koliko Bog ljubi. Ali, ‘kao on’ znači dati sebe do kraja“ rekao je fra Tomislav.

Smatra utješnim da Bog osobu neće pitati što ne može, nego ono što može učiniti, da osoba do kraja dâ najbolje što može. Da na zlo može odgovoriti dobrim, molitvom, zagovorom, blagoslovom.

Provincijal je fra Matiji poželio čisto srce. Istaknuo je da su kriteriji čistog srca da je strastveno, da se daje do kraja, a ne na pola, nego puno i potpuno i da se zna radovati kad drugi uspije.

„Kad je drugome lijepo, kad Bog preko drugoga nešto lijepo napravi, znaš li se ti hraniti s tim? Jer, blaženstvo glasi ‘Blago čistima srcem, oni će Boga gledati’. Oni Boga gledaju u dobrome drugoga i nahrane se s time. U tome možemo napraviti test za svoje srce, jesmo li čisti. Ljudi sitne duše to, nažalost, nemaju. Ranjeni su. Onda na krivi način traže neku ljubav, neki surogat. Zapravo je druga logika – ‘Daj i bit će ti dano’. Neka nam Gospodin dâ tu milost“ poručio je fra Tomislav Šanko.

Nakon propovijedi, fra Matija je došao ispred fra Tomislava pred oltarom te je u dijalogu s provincijalom obećao da će doživotno opsluživati život čistoće, poslušnosti i siromaštva koje je sv. Franjo odabrao sebi i svojoj braći; da će izvršavati zapovijedi i savjete Evanđelja i Pravila Reda.             

Uslijedilo je pjevanje Litanija Svih Svetih koje je predvodio fra Pavle Ivić, za koje vrijeme je fra Matija bio u prostraciji.

Nakon Litanija, fra Matija je, kleknuvši ispred provincijala i imajući svoje ruke u njegovima, rekao da pred braćom i u rukama brata provincijala, vjerom zavjetuje Bogu da će cijeli život živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći. Obvezao se da će vjerno obdržavati, sukladno Konstitucijama Reda Male braće, život i Pravilo Male braće, služeći Bogu, Crkvi i ljudima.

Fra Tomislav je rekao da u ime Crkve i Franjevačkog bratstva prima fra Matijine zavjete da nasljeduje siromašnog i poniznog Franju, ljubitelja križa, poželjevši da se utvrđuje u poniznosti, da plamti žarom Kristove ljubavi i toplinom bratske dobrohotnosti; da gaji duh molitve i pobožnosti, da rado ispunjava dužnosti svoje službe te da njegov život izgrađuje Majku Crkvu, promiče spasenje svijeta i bude znak nebeskih dobara.

Fra Matija Jurišić rođen je 11. studenog 1984. u Splitu. Predstoji mu đakonsko ređenje. Sada djeluje u dubrovačkoj župi Rožat u Mokošici gdje djeluju franjevci Provincije sv. Jeronima.

Ines Grbić