ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Fra Matija Jurišić položio svečane zavjete u crkvi sv. Frane u Zadru
Fra Matija Jurišić, član Franjevačke provincije sv. Jeronima, položio je svečane zavjete u Redu Male braće u duhu gesla ‘Evo, sve činim novo!’ (Otk 21,5), za vrijeme misnog slavlja koje je u subotu, 9. rujna, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio fra Tomislav Šanko, provincijal te Provincije.
Provincijal Šanko u propovijedi je govorio o važnosti produbljivanja odnosa i susreta te značajkama čistog srca.
U duhu navještenog evanđelja razmatrao je Isusovu zapovijed ljubavi. „Isus daje zapovijed ljubavi i ta zapovijed počinje s riječju ‘Ostanite u meni’. Evanđelist sv. Ivan apostol često koristi riječ ‘ostati’ kao zamjenu za ljubiti. Taj ‘ostati’ ima svoju cijenu. Što se ide dalje u životu, svatko u svom životu, pa i redovnici, vide da taj ‘ostati’ ima sve veću cijenu, da ta cijena raste.
Taj ‘ostati’ je zapravo ulazak iz zaljubljenosti u ljubav. Ljudi koji su dali obećanje na vječnu ljubav znaju da ljubav nije samo susret. Lijepo je rekao papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici ‘Bog je ljubav’: „Ljubav se može zapovjediti“, baš zato jer ljubav nije samo osjećaj, nije samo kemija – ljubav je i odluka!“ poručio je fra Tomislav.
I polaganjem tih zavjeta slavi se jedna odluka iza koje stoji jedan život, originalna životna priča koju Bog želi podržati, želi dati svoj dio.
„Ali, i s naše strane je naš dio – da ostanemo. Taj ‘ostati’ suprotno je od ‘pobjeći’. Puno puta u životu čovjek ima napast pobjeći. Kad je nešto teško, kad dođe neka prepreka, neke situacije, u redovničkom životu možda neki premještaj, neki subrat, neka situacija, javi se prvi refleks da pobjegnem, da nešto sredim, da ja nešto na svoj način riješim.
Tada zaboravljamo da je možda baš u tom trenutku ispit te ljubavi, da je to šansa. Svaka kriza je šansa da potpuno Bogu kažeš Da. Da produbiš taj Da. Kriza nije nešto negativno, kriza je obrat“ istaknuo je provincijal, rekavši da je „lako staviti habit na sebe. Ali, kad ga stavljaš, svaki dan trebao bi ga iznova staviti i ponoviti taj Da“ potaknuo je fra Tomislav.

U kontekstu poticaja da čovjek uvijek nanovo obnavlja Da, provincijal je upozorio: „Kad čovjek prestane produbljivati neki odnos, kad jedan odnos više nema težnju da se produbi, taj odnos umre. On umire. On se suši. Isus kaže, ‘Bit ćete moji prijatelji ako činite što vam zapovijedam’. Ne samo ako osjećate, ako to želite – nego, ako činite! To je jako bitno“ poručio je fra Tomislav.
Za primjer kako ljubav nije samo osjećaj, propovjednik je podsjetio kako se majka ustaje noću kad se maleno dijete probudi, iako to ne čini baš veselo, može i s nervozom ustati. „Ali taj čin, iako nema možda nekog velikog osjećaja, itekako je ljubav“ naglasio je fra Tomislav.
Provincijal je fra Matiji rekao da možda nekad nešto neće osjećati, nekad će ostati, ali ta poslušnost je jako bitna.
„U toj poslušnosti vidi se tko si ti i koliko je duboko tvoje ‘Da’. Isus kaže, ‘Budete li čuvali moje zapovijedi, radost će vaša biti potpuna’. Zašto tu koristi riječ čuvati, a ne vršiti? Zato što čuvaš nešto što je tvoje, što je postalo tvoje. Čovjek čuva nešto što voli. To je jako bitno – radi se o čistoći srca!
Nije dovoljno samo nešto odraditi, nije dovoljno samo nešto učiniti, da osoba umiri savjest. Potrebno je i traži se srce. To je čistoća srca! Čistoća srca je kad osoba svega sebe stavi u ono što radi, živi, čini“ poručio je provincijal Šanko.
Pritom je upozorio: „Mi nekad imamo sterilnu ideju čistoće, uškopljenu čistoću. Kao da je to samo ništa, misao ‘samo ne smijem pogriješiti’. Kao da je Bog protiv strasti!?
U knjizi ‘Trideset stuba do neba’, sv. Klimak lijepo piše i ne govori protiv strasti, nego o borbi za strast. Da osoba cijelu svoju strast usmjeri na nešto što je dobro. Sveci su strastveni ljudi, sveci nisu osobe bez strasti.
Čistoća ne znači neku sterilnost. Čistoća je kad čovjek cijeloga sebe stavi u ono što radi, živi“ poručio je fra Tomislav.
Rekao je da svećenik moralno može biti sasvim čist, da nije uputio nikakav krivi pogled. „Ali, ako nije za oltarom tu za svoje ljude, ako tome ne pripada do kraja, nego ima dva života. Ako to odradi, pa poslije toga ima neki drugi život, osoba nije čista. Osoba može sve savršeno odraditi, sve što joj se kaže. Ali, nisi čist. Jer tvoje srce je podijeljeno, nije cijelo. Tako i muž u braku. Muž može nikad ne prevariti svoju ženu. Ali, ako ne živi za tu ženu, ako se ne daje svojoj djeci, ako nije u obitelji prisutan sto posto, on nije čist“ upozorio je fra Tomislav.

Uvjeti izgradnje susreta
Provincijal Šanko je govorio i o uvjetima za susret i za čistoću srca, kako se ona obnavlja.
„Najprije je važna istina. Da bi se dogodio čisti susret, prva stvar je istina. Ja tebe ne mogu sresti bez istine. Ako sam ja stalno lažan, licemjeran, ne može se dogoditi kontakt.
Tko će doživjeti kontakt, susret na misi? Onaj tko uđe iskreno. Koji uđe iz pozicije koju sad živi. Gdje je tvoje srce kad dođeš na misu?
Drugi uvjet je biti prisutan, biti tu. Neki ljudi žive stalno iza, stalno misle o nekoj prošlosti, kako se to moglo dogoditi, zbog čega. Neki ljudi stalno nešto čekaju; još samo ovo da završim, da ovo prođe, još ovaj period, kad nešto napravim, pa ću onda… I nikad nisi tu. To je velika napast.
Đavao te tada toliko direktno ne stavlja u grijeh. Nego mu je cilj da te onemogući u dobrome. A kad te izbaci iz konteksta ljubavi, a kontekst ljubavi je ‘sad’ – onda nisi tu! I ne možeš biti.
Treći uvjet je – dati mjesto. Dati mjesto Bogu znači naći svoje mjesto. To je jako bitno. Ljudi koji ne nađu svoje mjesto često žele biti na svim mjestima“ upozorio je fra Tomislav. Podsjetio je kako je sv. Ivan Krstitelj, na pitanje je li on Krist, odgovorio, Ja nisam Krist. Ja znam tko sam.
„To je jako bitno – znati tko nismo, da bismo znali tko jesmo. Jako je bitno u životu naći svoje mjesto, da bi onda drugima mogao dati mjesto“ poručio je fra Tomislav. U tom kontekstu, govorio je o ljudima velike duše i ljudima sitne duše.

„Kad jednom stanemo pred Boga, volio bih da nas Bog prepozna kao ljude velike duše. Velike duše su ljudi u čijoj blizini se čovjek osjeća veliko. Oni imaju potrebu povećati nešto. Marija veliča.
Ljudi sitne duše imaju potrebu odmah nešto ismijati, odmah omalovažiti, obezvrijediti. Kad se pojavi nešto lijepo i veliko, oni imaju potrebu to umanjiti. Zato što se tako osjećaju veći. To je mehanizam obrane, to se uči u psihologiji.
Mislim da je naše prvo poslanje kako će se drugi osjećati u mojoj blizini. Prvo poslanje sv. Franje je bilo baš to – susret! Jednog dana, bit ćeš vrednovan po susretu. Koliko dubok i lijep je tvoj susret“ poručio je fra Tomislav.
Govorio je i o susretu s Bogom, tome treba dati mjesto. U Kanonu mise molimo ‘Zahvaljujemo ti, Gospodine, što si nas pozvao da stojimo pred tobom i tebi služimo’.
„To je jako bitno, to je velika poniznost. Da bih znao kako ću služiti, da znam biti pred njim – da onda ne nosim sebe, nego tebe.
Mi često ostanemo protagonisti. Mislimo da smo mi nešto, da ćemo mi nešto učiniti. Ali, ako nema te poniznosti, malenosti; ako ne daš mjesta Bogu, ako nisi čovjek u čijoj blizini Bog može ući, što ćeš onda donijeti drugima? Tvoj život nema neku težinu.
Biti ljudi koji daju mjesta su ljudi u čijoj blizini se ljudi dobro, lijepo osjećaju, koji osjete druge ljude, koji znaju podržati. Sv. Franjo je bio takav“ rekao je fra Tomislav.

Kriteriji čistog srca – strastveno je, daje se do kraja i raduje se kad drugi uspije
Provincijal Šanko razmatrao je i Isusov poticaj iz Evanđelja, ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio’.
„Jedna od najvećih novosti Evanđelja je ‘kao’. Neki kažu da je taj ‘kao’ najveća novost Novog zavjeta. Jer to je mogućnost koju imaš, koju ti Bog daje. Ne možeš ljubiti koliko Bog ljubi. Ali, ‘kao on’ znači dati sebe do kraja“ rekao je fra Tomislav.
Smatra utješnim da Bog osobu neće pitati što ne može, nego ono što može učiniti, da osoba do kraja dâ najbolje što može. Da na zlo može odgovoriti dobrim, molitvom, zagovorom, blagoslovom.
Provincijal je fra Matiji poželio čisto srce. Istaknuo je da su kriteriji čistog srca da je strastveno, da se daje do kraja, a ne na pola, nego puno i potpuno i da se zna radovati kad drugi uspije.
„Kad je drugome lijepo, kad Bog preko drugoga nešto lijepo napravi, znaš li se ti hraniti s tim? Jer, blaženstvo glasi ‘Blago čistima srcem, oni će Boga gledati’. Oni Boga gledaju u dobrome drugoga i nahrane se s time. U tome možemo napraviti test za svoje srce, jesmo li čisti. Ljudi sitne duše to, nažalost, nemaju. Ranjeni su. Onda na krivi način traže neku ljubav, neki surogat. Zapravo je druga logika – ‘Daj i bit će ti dano’. Neka nam Gospodin dâ tu milost“ poručio je fra Tomislav Šanko.

Nakon propovijedi, fra Matija je došao ispred fra Tomislava pred oltarom te je u dijalogu s provincijalom obećao da će doživotno opsluživati život čistoće, poslušnosti i siromaštva koje je sv. Franjo odabrao sebi i svojoj braći; da će izvršavati zapovijedi i savjete Evanđelja i Pravila Reda.
Uslijedilo je pjevanje Litanija Svih Svetih koje je predvodio fra Pavle Ivić, za koje vrijeme je fra Matija bio u prostraciji.
Nakon Litanija, fra Matija je, kleknuvši ispred provincijala i imajući svoje ruke u njegovima, rekao da pred braćom i u rukama brata provincijala, vjerom zavjetuje Bogu da će cijeli život živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći. Obvezao se da će vjerno obdržavati, sukladno Konstitucijama Reda Male braće, život i Pravilo Male braće, služeći Bogu, Crkvi i ljudima.
Fra Tomislav je rekao da u ime Crkve i Franjevačkog bratstva prima fra Matijine zavjete da nasljeduje siromašnog i poniznog Franju, ljubitelja križa, poželjevši da se utvrđuje u poniznosti, da plamti žarom Kristove ljubavi i toplinom bratske dobrohotnosti; da gaji duh molitve i pobožnosti, da rado ispunjava dužnosti svoje službe te da njegov život izgrađuje Majku Crkvu, promiče spasenje svijeta i bude znak nebeskih dobara.
Fra Matija Jurišić rođen je 11. studenog 1984. u Splitu. Predstoji mu đakonsko ređenje. Sada djeluje u dubrovačkoj župi Rožat u Mokošici gdje djeluju franjevci Provincije sv. Jeronima.
Ines Grbić














































ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA6 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




