ZADAR / ŽUPANIJA
SV. ŠIME / Nadbiskup Zgrablić zaredio trojicu đakona
Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić zaredio je trojicu đakona Zadarske nadbiskupije za vrijeme svečanog misnog slavlja koje je predvodio u subotu, 11. studenog, u crkvi sv. Šime u Zadru. Novi zadarski đakoni na putu prema svećeništvu su Antonio Oltran iz župe sv. Anselma u Ninu te Rudi Juras i Tin Vidov, obojica iz župe sv. Lovre u Kalima. Podsjetivši na Isusovu riječ učenicima „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite te vam Otac dadne što god ga zaištete u moje ime“, nadbiskup Zgrablić je rekao da u životu tih mladića i u svetom činu ređenja „prepoznajemo primat Božjeg djelovanja u Crkvi i životu te nastavak njegove očinske brige i njegovog trajnog milosnog djelovanja za naše prosvjetljenje i vječnu slavu. Božja dobrota je velika i uvijek s nama te snažno djeluje u životu Crkve, Kristovom mističnom Tijelu. To nam svjedoči odaziv u duhovni stalež ovih mladića i govori liturgijski čin podjele svetog reda đakonata“, poručio je mons. Zgrablić.
Prema Katekizmu Katoličke Crkve, „đakoni na osobiti način sudjeluju u Kristovom poslanju i milosti“, a „sakrament reda suobličuje ih s Kristom koji je postao đakon, tj. poslužitelj svih“. „Dužnost đakona je pomagati biskupu i prezbiterima u slavljenju božanskih otajstava, osobito euharistije, dijeliti euharistiju, prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, naviještati evanđelje i propovijedati, voditi sprovode i posvetiti se različitim službama kršćanske ljubavi“, naveo je nadbiskup zadaće đakona prema KKC-u.

„Sakrament Svetog reda utemeljio je Isus Krist kako bi po onima koje on izabire i šalje, do kraja vremena nastavio svoje poslanje u svijetu. Sakrament svetog reda đakonata usmjeren je k dobru drugih, k spasenju drugih, za razliku od sakramenata kršćanske inicijacije – krštenja, potvrde i euharistije, koji su usmjereni na osobno posvećenje“, naglasio je mons. Zgrablić, u zahvalnosti Bogu što je te mladiće Gospodin pozvao i postavio da u Kristovo ime hrane narod Božji i ovaj svijet riječju i milošću Božjom.
„Riječ Božja u čiju službu se stavljate po svetom redu đakonata, dragocjeno je sjeme koje u sebi nosi Kraljevstvo Božje. Kao dobri radnici na njivi Gospodnjoj, znajte ponajprije tu Riječ čuvati, cijeniti i voljeti kao najveće bogatstvo za koje se isplati sve uložiti. Svakog dana, poput Marije, pohranjujte Riječ Božju u svoje srce i o njoj trajno razmišljajte, kako bi vas ona u svemu vodila i u vama donosila obilan rod. Neka vam Marijin savjet koji je rekla poslužiteljima na svadbi u Kani, ‘Što god vam rekne, učinite’, bude poticaj da, poslušni Božjoj riječi, budete posrednici čuda Isusove pretvorbe ljudske naravi u božansku nadnarav, kako bi se svadba koju Gospodin priređuje svojoj zaručnici Crkvi, nastavila u vječnoj radosti“, rekao je mons. Zgrablić u obraćanju đakonima.
Đakonska služba obilježena je i službom oltara. To ne znači samo priprema potrebnoga za euharistijski stol, čitanje evanđelja i dijeljenje svete pričesti, rekao je nadbiskup. „U euharistijsku žrtvu i mi moramo unijeti cijeloga sebe. To je mjesto gdje se Krist i danas žrtvuje i ponazočuje na sakramentalan način, darujući nam svoju cjelovitu, beskrajnu ljubav“, rekao je predvoditelj slavlja, poželjevši da im i u tome uzor bude Marija koja je, prema riječima jednog teologa, prva mogla izgovoriti pod križem riječi: „Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje“.
„To je mogla izgovoriti jer je bila najdublje povezana s Isusom. Ona je povjerovala Božjoj riječi i tada, snagom Duha, začela novi život, Riječ koja je Tijelom postala i nastanila se među nama. Ona je pod svojim srcem nosila Riječ, Tijelo Kristovo i rodila u Betlehemu. Ona je svojim mlijekom hranila Isusa. Ona je sve događaje iz Isusova života pratila i pohranjivala u svoje srce. S Isusom je uzdignuta k Bogu i proslavljena u nebu. Tako sjedinjena s Isusom, za nas se prikazuje i nama postaje uzor i pomoć“, rekao je nadbiskup. U duhu poticaja Benedikta XVI. na jednom đakonskom ređenju, nadbiskup je rekao kako se đakoni, za biti dostojnim poslužiteljima, intenzivno trebaju hraniti euharistijom: „Približavajući se oltaru, vašoj svakodnevnoj školi svetosti, približavate se Isusu, na način da poprimate njegove osjećaje, da obnavljate njegovu žrtvu na križu. Tu ćete otkrivati sve veće bogatstvo i nježnost ljubavi božanskog Učitelja, koji vas poziva na još intimnije prijateljstvo s Njime. Ako ga ponizno slušate i vjerno slijedite, naučit ćete sprovoditi u životu i u pastoralnom poslanju njegovu ljubav i njegov žar za spasenje duša“. Okrijepljeni Riječju Božjom i euharistijom, đakoni će biti „osnaženi i prikladni za službu služenja u Crkvi koje se očituje u mnogim oblicima dijeljenja sebe, svoga vremena, svoga prijateljstva s Bogom, svoje raspoloživosti, razumijevanja, strpljivosti i materijalnih dobara“, rekao je nadbiskup. Roditeljima ređenika poželio je da im „život i prijateljstvo s Bogom i djelovanje njihovih sinova u službi Bogu i Crkvi bude na trajnu radost i blagoslov“.

Na početku mise, nadbiskup Zgrablić i don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime, otkrili su zastor sa Škrinje sv. Šime kojemu su nadbiskup, đakoni i svećenici na kraju mise iskazali čašćenje prolaskom ispred Škrinje. Prvotno je crkva sv. Šime bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku koji je bio jedan od sedmorice đakona u počecima Crkve. „Sv. Šimun čitav život služio je Bogu u Hramu. Prosvijetljen svetim tekstovima i otvorenošću Duhu Svetom, sv. Šimun primio je veliku milost po kojoj je u malom djetetu prepoznao Isusa, kojeg je Bog poslao među nas za prosvjetljenje čovjeka. Potaknuti i vođeni Duhom Svetim, poput sv. Šimuna, naši su ređenici prepoznali duhovni poziv kojim ih Gospodin zove da najprije budu s njim, njegovi prijatelji, a zatim kako ih šalje da propovijedaju Radosnu vijest spasenja svemu stvorenju. On ih milošću Svetog reda obdaruje snagom da otklanjaju zlo koje udaljuje čovjeka od Boga i njegove vječne ljubavi“, rekao je mons. Zgrablić, u zahvalnosti Bogu za veliku milost đakona Antonija, Rudija i Tina, koji su, nakon dugogodišnjih priprema, molitve, promišljanja i odluka, uvedeni u službu đakona.
U ime đakona, zahvalnu riječ na kraju mise izrekao je đakon Tin Vidov. „Naša najveća zahvala ponajprije ide Bogu. Hvala Mu na daru života i na daru poziva, što nas je odredio za svoju službu i dao nam snage da prebrodimo sve nevolje i teškoće koje su nas pratile na našem dosadašnjem putu te smo mogli doći i do ovoga trenutka. Nadamo se da će nas i dalje nastaviti pratiti i davati nam snage kako bismo uvijek tražili njegovu volju i ostali mu vjerni“, rekao je Vidov, podsjetivši na riječ apostola Pavla da „Bog uvijek na dobro surađuje s onima koji ga ljube, koji su odlukom njegovom pozvani, jer koje pozva te i opravda, koje opravda te i proslavi“.
Vidov je zahvalio i njihovim roditeljima „koji su se uskladili s Božjim planom“ te im podarili život, odgojili ih u vjeri, spremno prihvatili njihovu odluku da pođu za Bogom i bodrili ih na njihovom putu. Zahvalio je i nadbiskupima koji su u njima prepoznali klicu Božjega poziva: zadarskom nadbiskupu u miru Želimiru Puljiću koji ih je primio kao kandidate za svete redove i nadbiskupu ordinariju Zgrabliću po čijim su rukama primili sveti red đakonata. „Hvala i svim svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su nas pratili i koji nas nastavljaju pratiti na našem putu. Hvala svim profesorima i poglavarima koji su bili uz nas kroz pet godina formacije i pokušali nas uvesti u otajstvo kojem smo postali služitelji“, rekao je Vidov.

U misi su sudjelovali obitelji, rodbina, kolege bogoslovi, župljani iz njihovih rodnih župa Nina i Kali te vjernici iz cijele Zadarske nadbiskupije, u zahvalnosti, molitvi i radosti za dar budućih svećenika. Nadbiskup Zgrablić čestitao je đakonima u osobno i u ime klera Zadarske nadbiskupije, rekavši da su postali dio svećeničke obitelji te ih s ljubavlju i rado primaju u svoje bratsko zajedništvo. Nadbiskup je čestitao roditeljima i „svima koji su toliko dobra ugradili u njihov život. Neka Gospodin prati đakone svojim blagoslovom, svojom radošću i svojim milostima, da mu radosno služe i već budu dionici slave koju nam Gospodin u vječnosti i punini poklanja“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Pjevanje na misi predvodio je Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem mo Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića.
Ines Grbić

ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA6 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




